Poslovni broj: 15  Kž-637/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu                           

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od
sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Jasne Smiljanić i Siniše
Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u
kaznenom predmetu protiv optuženog I. Š. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-2017/2021 od 23. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba optuženog I. Š. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-2017/2021 od

23. siječnja 2023., činjenično i pravno opisano izrekom te presude, optuženi I. Š.  proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 2. KZ/11. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11. optuženi I. Š. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom I. Š. je izrečena uvjetna osuda, te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje: ZKP/08) oštećena Z. L. se sa postavljenom imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućuje u parnični postupak.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08
optuženi I. Š. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 400,00 eura/3.013,80 kuna, a koji trošak je dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, te nužne izdatke oštećenice, te nagradu i nužne izdatke njezina opunomoćenika koji iznos će biti određen posebnim rješenjem, ukoliko takav trošak bude zatražen.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju B. Š., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom
državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Iako optuženik ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, sadržajno proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Žalitelj navodi da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da svjedoci A. L., L. L., S. S. M., J. M., potvrđuju da je optuženik oštećenicu kontinuirano vrijeđao i prijetio joj te da svjedoci imaju o tome osobna ili posredna saznanja. Ističe da je prvostupanjski sud istinitim cijenio iskaz oštećenice koja je iskazivala da joj je optuženik prijetio duži vremenski period, da ju je vrijeđao i nazivao pogrdnim imenima, a koje prijetnje je shvatila ozbiljno. Drži da iskaz oštećenice osim što nije u skladu s drugim izvedenim dokazima, nije logičan ni životno uvjerljiv jer osoba koja se nekoga boji kroz duži vremenski period prijetnje ne prijavljuje nadležnom državnom odvjetništvu ili policiji. Osim toga osoba koja u strahu uzmiče ili bježi, a ne konfrontira se i želi što prije izbjeći sukob što upućuje na nevjerodostojnost iskaza oštećenice. Nasuprot tome, žalitelj drži da je prvostupanjski sud iskaze svjedoka D. Š., S. Š., N. Š. i R. Š. cijenio kao nevjerodostojnim jer da se radi o bliskim srodnicima optuženika. Ističe da sud nije sa jednakom pažnjom analizirao sve iskaze svjedoka navodeći da svjedok J. M., koji nije blizak srodnik oštećenici niti optuženiku, pa samim time ni na bilo koji način nije zainteresiran za ishod postupka, je izričito naveo: "Dodatno pojašnjavam da te prigode optuženik nije vikao "ubit ću te", već se isti okrenuo prema svjedoku i rekao svjedoku "ubit ću ih", a što da je svjedok shvatio kao neki komentar, dok nije izričito čuo prijetnju upućenu oštećenici. Nadalje, žalitelj ističe da je svjedok A. L., koji je sin oštećenice, izričito zainteresiran za ishod ovog postupka, a da ga je sud cijenio vjerodostojnim iako je bliske srodnike optuženika cijenio nevjerodostojnima, dok je iskaze S. S. M. cijenio da je cijelo vrijeme je bila u dvorištu kada je optuženik vrijeđao njenu majku, te kada joj je uputio prijetnje da će ju ubiti da se dođe razračunati, odnosno da izađe na cestu, dok ista svjedokinja nije bila na dvorištu nego se nalazila u svojoj kući. Žalitelj zaključuje da je iskaz A. L. potpuno nevjerodostojan i instruiran od strane oštećenice. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud propustio kritički preispitati dio iskaza svjedoka S. S. M. u dijelu u kojem navodi kako se ne sjeća da joj je oštećenica poslala zapisnik sa zadnje rasprave. Stavljajući dio iskaza u kontekst s drugim nelogičnostima o iskazima svjedoka koje je tužitelj ispitao prije podizanja optužnice, žalitelj drži da se dolazi do zaključka da sud nije s jednakom pažnjom analizirao sve iskaze svjedoka nego je paušalno prihvatio kao životne i logične iskaze svjedoka koje je predložio tužitelj, dok je svjedoke koje je predložila obrana ocijenio kao nevjerodostojne, a čime su izostali razlozi o odlučnim činjenicama koje su dovele do pogrešnog utvrđenja činjeničnog stanja.

6.2. Međutim, suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud je utvrdio da je doista kritične zgode optuženik u cilju da ustraši svoju susjedu Z. L. izgovorio inkriminirane izričaje kako je to i naznačeno u izreci pobijane presude što je kod oštećenice izazvalo osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život.

6.3. Iako optuženik poriče učin kaznenog djela prijetnje iz članka 139. KZ/11, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio, prije svega, iskaz oštećene Z. L. koja je opisala prijetnje koje je optuženik uputio kritičnog dana, a koje prijetnje je prijavila policiji.

6.4. Nije sporno da su optuženik i oštećenica od ranije bili u konfliktnim situacijama koje optuženica nije prijavljivala.

6.5. Unatoč neznatnim odstupanjima svjedoka o iskazivanju kritičnog događaja izgovorenim prijetnjama, nedvojbeno proizlazi da je optuženik kritične zgode prijetio oštećenici te rekao "što bježi, da što hoće, govoreći joj da je kurva i drolja, te da će ubiti nju i njezinu cijelu obitelj pa tri puta pljunuo …", nadasve su izričaji o kojima je iskazivala oštećenica koja doista ima svojstvo tzv. odlučujućeg dokaza.

6.6. Slijedom iznijetog, kada se uzme u obzir iskaz svjedoka A. i L. L., te S. S. M. u pogledu dinamike događaja iz kojeg proizlazi da je optuženik postupao na opisani način, te način iskazivanja oštećenice kao i spomenutih svjedoka A. i L. L., te S. S. M. ne dovode u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i temeljne tvrdnje oštećenice da je optuženik prijetio, tim više što je svjedok L. snimao cijeli događaj.

6.7. Kada se s tim u vezi uzme u obzir iskaz svjedoka J. M. (točka 21. presude) optuženik je nezadovoljan ponašanjem oštećenice govorio "ubit ću ju" uslijed imovinskopravnih problema oko kuće, za zaključiti je da je optuženik u neposrednoj komunikaciji sa oštećenicom upravo oštećenici izgovorio inkriminirane izričaje revoltiran cjelokupnom situacijom.

7. Slijedom iznijetog, činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je prvostupanjski sud za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kao i ocjenu vjerodostojnosti iskaza svih ispitanih svjedoka koju ocjenu vjerodostojnosti je prvostupanjski sud iznio valjano, a u odnosu na svojstvo svjedoka i cijelu dinamiku događaja. Posljedično nije povrijeđen niti kazneni zakon na štetu optuženika koju je žalitelj samo naznačio, ali ne obrazlaže kao niti žalbenu osnovu odluke o kazni.

8. Ispitujući kaznu na koju je optuženik osuđen kao i okolnosti koje su utvrđene
prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne (točke 33. i 34. presude), drugostupanjski sud je mišljenja da je upravo kazna zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci s rokom provjeravanja 3 godine je primjerena svim utvrđenim okolnostima u pobijanoj presudi na koje se upućuje žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja, te će se njome ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te utjecati kako na optuženika tako i na ostale da shvate da je kažnjavanje počinitelja pravedno.

9. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, pa je valjalo na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 31. listopada 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak, v.r.