REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-470/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Iva Markotić Bagarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Križan d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87336300707, kojeg zastupa zakonski zastupnik ĐM, direktor, radi isplate, 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu poslovni broj Ovrv-89552/2023 od 15. prosinca 2023. kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti 84,96 EUR (osamdeset četiri eura i devedeset šest centi) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 10,62 EUR od 1. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR od 1. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR od 1. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR od 1. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR od 1. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR od 1. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR od 1. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR od 1. srpnja 2023. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku 15 dana te konačno od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 163,27 EUR (sto šezdeset tri eura i dvadeset sedam centa) sa zateznim kamatama od 3. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga tužitelja (ranije ovrhovoditelja) od 13. studenog 2023. jedinstvenog identifikatora 438496-2023, javni bilježnik Mladen Ježek u Zagrebu je 15. prosinca 2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-89552/2023 kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati 84,96 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 10,62 EUR od 1. prosinca 2022. do isplate, zatim na iznos od 10,62 EUR od 1. siječnja 2023. do isplate, na iznos od 10,62 EUR od 1. veljače 2023. do isplate, na iznos od 10,62 EUR od 1. ožujka 2023. do isplate, na iznos od 10,62 EUR od 1. travnja 2023. do isplate, na iznos od 10,62 EUR od 1. svibnja 2023. do isplate te na iznos od 10,62 EUR od 1. lipnja 2023. do isplate i na iznos od 10,62 EUR od 1. srpnja 2023. do isplate. Također, istim je rješenjem tuženiku naloženo da tužitelju isplati odmjereni trošak ovršnog postupka u iznosu 62,31 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Tuženik je prigovorom (list 17 i 36 spisa) osporio ranije spomenuto rješenje o ovrsi, navodeći da tuženik tijekom utuženog perioda nije koristio prostor u odnosu na koji mu je tužitelj naplatio pristojbu. Pojašnjava da je prostor prestao koristiti 31. kolovoza 2022. i to u skladu sa sudskom presudom. Upućuje na to da je novi vlasnik i korisnik prostora Grad Zagreb pa da tuženik nije u obvezi platiti utuženi iznos.

3. Sud je rješenjem od 4. listopada 2024. (list 60 spisa) stavio izvan snage rješenje o ovrsi, u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka, tužitelj u bitnome navodi da je tuženik obveznik plaćanja RTV pristojbe jer je isti evidentirani vlasnik RTV prijamnika . Navodi da je obveza plaćanja spomenute pristojbe zakonom propisana te da se iste tuženik mogao osloboditi jedino na način da prijamnik propisno odjavi, a što je isti propustio učiniti. Pojašnjava da tuženik nije u zakonskom roku obavijestio tužitelja o nastaloj promjeni adrese, odnosno o napuštanju poslovnog prostora te da je upravo zato tijekom utuženog razdoblja i dalje bio aktivni pretplatnik. Navodi da je tuženik o napuštanju prostora obavijestio tužitelja tek 14. ožujka 2024. putem elektroničke pošte, a da se smatra da tuženik ne treba plaćati predmetnu pristojbu tek od travnja 2024. jer odjava obveze plaćanja mjesečne pristojbe vrijedi s prvim sljedećim mjesecom od datuma zaprimanja dokumentacije. Predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

5. Budući da se tužbeni zahtjev u ovom postupku, koji je pokrenut 13. studenog 2023., odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, u ovom postupku primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) za postupke u sporovima male vrijednosti. Sukladno navedenim odredbama, postupak u ovom sporu provodi se kao pisani postupak (čl. 461.a st. 3. ZPP-a) pa je tako sud, s obzirom da nije smatrao potrebnim održati ročište radi provođenja dokaznog postupka te uzimajući u obzir da niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje istog, presudu u ovoj pravnoj stvari donio bez održavanja ročišta sukladno čl. 461.a st. 3. i 4. ZPP-a.

6. Sud je tijekom postupka izveo dokaze čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 12 spisa), presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-99/2017 od 11. siječnja 2020. (list 19-29, 42-52 spisa), zatim presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1521/2021 od 22. prosinca 2021. (list 30-33, 37-40 spisa), dopisa Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade (list 53 spisa), zapisnika o primopredaji nekretnine (list 54- 56 spisa), pregleda podataka o obvezniku plaćanja RTV pristojbe (list 67 spisa), prijave prijamnika (list 68 spisa), elektroničke pošte tuženika (list 69 spisa) i saldakonti kartice (list 71-84 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa po osnovi neplaćene mjesečne pristojbe vezane uz prijamnik (radio) za razdoblje od studenog 2022. do lipnja 2023. i to vezano uz broj obveznika plaćanja pristojbe 48030871.

9. Čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj 137/10, 76/12, 78/16, 73/17, 46/17, 94/18, 114/22, 20/23; dalje: ZHRT) propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je tužitelju plaćati mjesečnu pristojbu, a čl. 36. st. 1. ZHRT-a propisano je da osoba iz naprijed citiranog čl. 34. st. 1. ZHRT-a ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Istim člankom propisano je da način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom.

10.1. Treba reći da tuženik tijekom postupka nije osporavao da je ranije doista i bio obveznik plaćanja pristojbe tužitelju, no navodi da to tijekom utuženog razdoblja nije bio jer nije koristio prostor na adresi [adresa]. U odnosu na takve navode tuženika, treba reći da je, kako bi se obveznik plaćanja predmetne pristojbe oslobodio takve spomenute obveze, potrebno da odjavi prijamnik u smislu čl. 34. st. 1. ZHRT-a.

10.2. Iz elektroničke pošte od 14. ožujka 2024. (list 69 spisa), koji dokument sud prihvaća kao istinit i vjerodostojan, a čiju vjerodostojnost tuženik tijekom postupka nije osporavao, proizlazi da je tužitelj istom obaviješten o tome da tuženik ne koristi predmetni prostor. Tuženik tijekom postupka niti navodi, niti dokazuje da bi ranije, odnosno prije 14. ožujka 2024. odjavio prijamnik, odnosno na bilo kakav način obavijestio tužitelja da prijamnik ne koristi. Što se pak tiče presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-99/2017 od 11. siječnja 2020. (list 19-29, 42-52 spisa), kojom je naloženo tuženiku da preda u posjed Gradu Zagrebu (tužitelju u tom postupku) dio nekretnine u [adresa] (sportska streljana "Maksimir" – poslovni prostor i otvoreni prostori ispred zatvorenog poslovnog prostora tj. ljetna terasa) koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je kasnije potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1521/2021 od 22. prosinca 2021. (list 30-33, 37-40 spisa), treba reći da ista nema utjecaj na odluku u ovom postupku. Naime, tužitelj nije bio stranka, odnosno sudionik u postupku pa da bi eventualno imao ikakva saznanja o istome. U tom smislu treba naglasiti i da je obveza plaćanja pristojbe vezana uz vlasništvo prijamnika pa eventualna sama po sebi promjena adrese pravne osobe (bilo da se radi o sjedištu, bilo da se radi o prostoru koji se koristi) koja je evidentirani korisnik prijamnika, nema utjecaja na predmetnu obvezu, odnosno na postojanje iste je od utjecaja samo činjenica da je obveznik odjavio svoj prijamnik, kako je već ranije spomenuto.

11.1. Iz pregleda podataka o obvezniku plaćanja RTV pristojbe (list 67 spisa) proizlazi da je tuženik bio evidentirani vlasnik prijamnika (radio) pod šifrom 4072012 i to od 10. rujna 2000., da se prijamnik koristio za potrebe P.J. caffe disco bar "Aquarel" na adresi [adresa], a da je tuženik odjavljen 1. travnja 2024.

11.2. Naprijed navedeni dokument sud prihvaća kao istinit i vjerodostojan, dok tuženik vjerodostojnost istoga nije osporavao.

11.3. Na temelju naprijed navedenog pregleda podataka o obvezniku plaćanja, sud nalazi utvrđenim da je tuženik od 10. rujna 2000. do 1. travnja 2024. bio evidentirani vlasnik prijamnika (radio) po šifrom 4072012.

12. S obzirom da je tuženik bio korisnik prijamnika (radio) tijekom utuženog razdoblja tuženik je tijekom tog razdoblja bio dužan plaćati pristojbu na temelju čl. 34. st. 1. ZHRT-a.

13.1. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 12 spisa) proizlazi da je pristojba za studeni 2022. iznosila 10,62 EUR te da je datum dospijeća spomenutog iznosa 30. studeni 2022., zatim da je za prosinac 2022. iznosila 10,62 EUR te da je datum dospijeća spomenutog iznosa 31. prosinca 2022., da je za siječanj 2023. iznosila 10,62 EUR te da je datum dospijeća spomenutog iznosa 31. siječnja 2023., da je za veljaču 2023. iznosila 10,62 EUR te da je datum dospijeća spomenutog iznosa 28. veljače 2023., da je za ožujak 2023. iznosila 10,62 EUR te da je datum dospijeća spomenutog iznosa 31. ožujak 2023., da je za travanj 2023. iznosila 10,62 EUR te da je datum dospijeća spomenutog iznosa 30. travnja 2023., da je za svibanj 2023. iznosila 10,62 EUR te da je datum dospijeća spomenutog iznosa 31. svibnja 2023. i da je za lipanj 2023. iznosila 10,62 EUR te da je datum dospijeća spomenutog iznosa 30. lipanj 2023.

13.2. Navedenu dokumentaciju sud je prihvatio kao vjerodostojnu, dok tuženik nije osporavao vjerodostojnost iste u pogledu pojedinačnih iskazanih iznosa mjesečnih obveza.

13.3. Dakle, na temelju spomenute dokumentacije sud nalazi utvrđenim da obveza tuženika po osnovi pristojbe na temelju čl. 34. st. 1. ZHRT -a za razdoblje od studenog 2022. do lipnja 2023. iznosi 84,96 EUR.

14. Tuženik je nedvojbeno u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze po osnovi mjesečne pristojbe prema tužitelju pa tužitelj ima pravo i na isplatu zateznih kamata i to, u okviru tužbenog zahtjeva, od idućeg dana od dana dospijeća do isplate na temelju čl. 183. u vezi s čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO). Odluka o stopi donesena je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15. Stoga je sud sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi te je odlučio kao u točki I izreke ove presude.

16.1. S obzirom da se postupak, u povodu prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku (Zaključak broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.). Stoga je odluka o parničnim troškovima donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 9/21, 18/22, 154/22; dalje u tekstu: Pravilnik) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora sukladno troškovniku tužitelja (list 8 i 65 spisa).

16.2. Tužitelj, koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici, ima pravo na naknadu troškova po osnovi troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku po osnovi jednokratne nagrade u visini 50 bodova (Tbr. 7/9 Tarife), što pomnoženo s vrijednošću boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) i uvećano za PDV od 25 % (Tbr. 46. Tarife) iznosi 125,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 2. stavka 1. Uredbe, kao i trošak naknade javnom bilježniku u iznosu 20,00 EUR (čl. 5. Pravilnika), što uvećano za PDV od 25 % (čl. 9. Pravilnika) iznosi 25,00 EUR. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od ukupno 163,27 EUR te isplatu zateznih kamata na taj isti iznos od dana donošenja ove presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

16.3. Tužitelj pak nema pravo na naknadu troška po osnovi sastava prijedloga za ovrhu (37,31 EUR) jer je takva radnja obuhvaćena jednokratnom nagradom za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tar. br. 7/9 Tarife.

16.4. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Zagrebu 3. ožujka 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku