REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P Ob-340/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Nikolini Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari maloljetne tužiteljice pod 1) JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], maloljetne tužiteljice pod 2) EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po majci i zakonskoj zastupnici ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naspram tuženika ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Jurkoviću, odvjetniku u Splitu, radi uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave uz isključenje javnosti zaključene 4. veljače 2026. u nazočnosti zakonske zastupnice maloljetnih tužiteljica pod 1) i 2) te tuženika osobno uz punomoćnika, na ročištu za objavu odluke, dana 2. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju br. R1 Ob-776/2019 od 14. siječnja 2020. u dijelu pod toč. II. i to u dijelu koji se odnosi na uzdržavanje maloljetne tužiteljice pod 1) i maloljetne tužiteljice pod 2) na način da se sudi:

Dužan je tuženik ĆČ OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime uzdržavanja za maloljetnu JČ plaćati mjesečno iznos od 300,00 eura te na ime uzdržavanja za maloljetnu EČ plaćati iznos od 300,00 eura počevši od 4. veljače 2026., kao dana zaključenja glavne rasprave pa ubuduće, sve dok za to postoje zakonski uvjeti, i to do 15. dana u mjesecu za tekući mjesec, s time da je na ime iznosa dospjelog uzdržavanja dužan platiti tužiteljici pod 1) iznos od 1.338,20 eura i tužiteljici pod 2) iznos od 1.338,20 eura, u roku od 15 dana od dana presuđenja, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve temeljem čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 26/21, 114/22, 155/2023), sve na račun majke i zakonske zastupnice tužiteljica pod 1) i 2), dok se tužbeni zahtjev za iznos od 3.723,60 eura na ime dospjelih, a neplaćenih iznosa uzdržavanja, kao i u dijelu od 100,00 eura mjesečno za tužiteljicu pod 1) i 100,00 eura mjesečno za tužiteljicu pod 2) odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi od 9. lipnja 2025. tužiteljice zastupane po majci navele su da je tuženik temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju br. R1 Ob-776/2019 dužan plaćati na ime izdržavanja iznos od po 1.000,00 kn mjesečno, odnosno ukupan iznos od 2.000,00 kn (265,44 eura). Navodi se da su se u međuvremenu promijenile okolnosti, da su troškovi života znatno porasli te da je iznos uzdržavanja određen ispod minimalnog određenog za njihov uzrast. Također, potrebe tužiteljica da su porasle samim odrastanjem, većom potrebom za prehranom, odjećom, obućom te društvenim, kulturnim i sportskim aktivnostima, s obzirom na inflaciju porasle su cijene za osnovne životne potrebe hrane, higijenskih potrepština , odjeće, obuće i ostalog. Također, navodi se da je porasla i tuženikova plaća te da prema saznanjima tužitelja iznosi oko 2.000,00 eura pa da se predlaže tuženiku naložiti da plaća po 400,00 eura na ime uzdržavanja za svaku tužiteljicu od dana podnošenja tužbe te nadoknadi trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 25. srpnja 2025. tuženik je naveo da tužba nije sporna, ne spori se inflacija u odnosu na vrijeme razvoda braka i donošenje odluke o visini uzdržavanja, ali sporna je visina redovitih primanja tuženika. Tuženik navodi da ima redovna mjesečna primanja u iznosu od 1.500,00 EUR-a, dok u odnosu na troškove u odnosu na vrijeme razvoda braka, svaki mjesec snosi trošak plaćanja najamnine u iznosu od 300,00 EUR-a mjesečno. Navodi se da je tuženik ponekad majci tužitelja uplaćivao i veći iznos od iznosa alimentacije na njen tekući račun dok je djeci podmirivao troškove obuće i odjeće. Isto tako ističe kako su tužitelji u zadnje dvije godine barem jednako vremena kod tuženika kao i kod majke tužitelja te da nije jasno iz kojeg razloga se traži povećanje iznosa alimentacije uvažavajući te činjenice. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu na podmirenje parničnog troška spram tuženika.

3. Sud je izveo dokaz pregledom cjelokupne dokumentacije u spisu predmeta i to tužbe 9. lipnja 2025.,rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju br. R1 Ob-776/2019 od 14. siječnja 2020. kojim je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, pregledom potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, potvrde o redovitom školovanju tužiteljice pod 1) i pod 2), potvrde o visini dohotka i primitaka za zakonsku zastupnicu tužiteljica, rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 14. travnja 2025. elektroničkog zapisa o vlasništvu vozila za ŠČ, pregledom odgovora na tužbu od 25. srpnja 2025. prometa po računima tuženika (list 42-43 spisa), karton primanja radnika za tuženika za period od travnja 2025. do lipnja 2025., uvidom u vanjske podatke MUP-a o vlasništvu vozila za tuženika od 11. studenog 2025., vanjskom provjerom u ZIS sustavu o vlasništvu nekretnina za tuženika od 11. studenog 2025., potvrde o visini dohotka i primitaka za tuženika za razdoblje od lipnja do rujna 2025., pregledom ugovora o najmu nekretnine od 4. rujna 2025. te saslušanjem zakonske zastupnice tužiteljica i tuženika.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Pregledom potvrda o primicima i dohocima za tuženika u razdoblju od 4 mjeseca i to od lipnja do rujna 2025. (list 54-55 spisa) utvrđeno je da je tuženik ostvario na ime dohotka od nesamostalnog rada 6.655,64 eura od čega je plaćeno 515,14 eura poreza i prireza. U tom razdoblju ostvario je i ostale nenavedne naknade plaća koje se isplaćuju na teret državnog proračuna ili na teret sredstava obveznog osiguranja u iznosu od 1.920,00 eura, kao i prigodne nagrade u iznosu od 300,00 eura. Dakle, bez dodatnih isplata i kada se oduzme plaćani porez i prirez, tuženik je ostvario mjesečna primanja od otprilike prosječno 1.500,00 eura. Iz kartona primanja radnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi da mu je u travnju isplaćeno 1.881,29 eura, u svibnju 1.781,29 eura, u lipnju 2.081,29 eura, a u navedene isplate je uključena naknada za stanovanje u iznosu od 480,00 eura te su naplaćene i rate potrošačkog kredita u iznosu od 233,89 eura, kao i regres od 300,00 eura i uskrsnica od 100,00 eura. Iz navedenog bi proizlazilo da tuženik na ime plaće mjesečno ostvari iznos od oko 1.500,00 eura, te prima da prima uskrsnicu, regres i božićnicu ( u skladu s Temeljnim kolektivnim ugovorom za zaposlenike u javnim službama NN br. 29/24.) što bi na godišnjoj razini iznosilo dodatnih 700,00 eura. Tuženik naknadu za stanovanje ostvaruje temeljem čl. 133. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 30/18, 125/19,136/25) te ista predstavlja nadoknadu povećanih troškova života zbog najma stambenog prostora djelatnim vojnim osobama raspoređenim u mjesto službe koje je udaljeno najmanje 50 kn od mjesta prebivališta pa se slijedom navedenog isplata istog materijalnog troška ne može uzeti u obzir prilikom utvrđivanja materijalnih mogućnosti tuženika.

Pregledom podataka o vlasništvu vozila MUP-a (list 52 spisa) sud je utvrdio da je tuženik imao u vlasništvu automobil marke Mazda, godina proizvodnje 2001., a koji automobil je odjavljen 1. kolovoza 2025. Nije utvrđeno da bi isti imao nekretnina u svom vlasništvu.

Pregledom ugovora o najmu nekretnine od 30. srpnja 2026. ovjerenog u potpisu najmodavca od 4. rujna 2026. utvrđeno je da se tuženik obvezao na ime najamnine za stan u kući u [adresa] plaćati iznos od 300,00 eura mjesečno.

6. Saslušana na ročištu od 4. veljače 2026. zakonska zastupnica maloljetnih tužiteljica izjavila je da djeca stanuju njom u obiteljskoj kući u vlasništvu njene majke i njenog zeta. Djeca sada imaju 13 i 14 godina te njihove materijalne potrebe nisu iste svaki mjesec no redovito imaju troškove higijene, hrane, odjeće i obuće, koju još uvijek prerastaju, imaju troškove školske marende. Iako dobiju u školu marendu ona im se ne sviđa pa daje svaki dan po 5 eura za marendu. EČ da se bavi tenisom i nogometom, što iziskuju opremu, odjeću, obuću, razne treninge i turnire. Za nogomet nema članarine, a za tenis je 20 eura mjesečno. Kada je sezona utakmica, a to traje dva, tri mjeseca godišnje trošak je oko 50 eura mjesečno. Oprema za trening je stotinjak eura godišnje i za nogomet i za tenis, ukupno 200,00 eura. I JČ i EČ su dugogodišnje članice folklornog društva, tu je članarina simbolična, 20,00 eura za cijelu godinu za obje. Često putuju pa imaju troškove džeparca u iznosu od najmanje 100,00 eura godišnje svaka. Pred školu imaju troškove kupovine osnovnog materijala i to u iznosu od 200,00 eura za obje, ti troškovi se nastavljaju i tijekom školske godine. Nemaju zdravstvenih problema radi kojeg bi imale povećane financijske troškove. Tuženik plaća 265,00 eura mjesečno za obje, jednako za svako dijete. Uplate su redovite. Izjavljuje kako je tuženik sudjelovao u troškovima četiri puta i to u iznosima od 35,00, 65,00, za izlete i 240,00 za ekskurziju. Izjavila je da je u 6, 7 godina možda četiri puta kupio odjeću ili obuću, a da ako su dobile novac na ruke to je bilo od njegovog oca ili sestara. U početku da je odbijao sudjelovati u nagovorima da plati malo više alimentacije za izlete i ekskurziju a kasnije kada ga je nagovorila da je onda to i platio. Također da je odbijao platiti djetetu tenis kada bi bila kod njega i ima dokaz da sam mu dva puta plaćala 20,00 eura za platiti tenis.

7. Tuženik, saslušan na ročištu od 4. veljače 2026., izjavljuje da stanuje u obiteljskoj kući u vlasništvu njegovog brata RČ te mu plaća najamninu u iznosu od 300,00 eura mjesečno. Njegov prosječni mjesečni prihod je neto plaća u iznosu od oko 1570,00 eura. Ima stambenu naknadu u visini od 480,00 eura jer provodi 7 dana na otoku te radi 12 sati nakon čega je slobodan 12 sati te ta naknada služi kako bi mogao platiti smještaj na otoku Žirju gdje sad trenutačno radi. Na Žirju plati apartman kada treba prespavati. Nakon toga je slobodan 7 dana i živi na adresi u [adresa]. Ima u vlasništvu brodicu Istranka 4.90. Imao je automobil, ali sada da nema ništa u vlasništvu, nema ni nekretnina. 230,00 eura plaća kredit i to nenamjenski. Plaća za uzdržavanje 265,00 eura mjesečno. Djeci daje za džeparac kada su kod njega, isto tako snosi sve troškove higijene, hrane, izlazaka, kave kada su kod njega. Djeca kod njega provode dva dana kada je tu svako 15 dana kada nisu praznici, a praznike provode po pola. Izjavljuje da može povećati do 400,00 eura kako je već i predložio, znači 200,00 eura po djetetu, a ako je i to malo onda da mu nije nikakav problem da djeca budu 7 dana kod mene i 7 dana kod majke i snose troškove po pola sve. Tuženik iskazuje da je djeci kupovao robu, ne zna koliko točno novaca, ali bilo je preko 1.000,00 eura do sada sigurno, samo su patike od kćeri bile 180,00 eura, a što gospođa govori za tenis i nogomet on da je jednoj kupio reket za tenis drugoj je dao isto reket, a što se tiče nogometa kopačke za nogomet da je on kupovao. I još je na to plaćao do sada 50,00 eura mjesečno za mobitele, JČ 48,00 eura a EČ je plaćao jedno vrijeme, ali je prekinuo, to da plaća ima 4 godine sigurno, a prije 20 dana je oduzeo tu karticu jer sada ističe. Da su djeca dobivala novac većinom od njegovog oca i to kada bi mu on rekao da im da novac s tim da u zadnje vrijeme zna i on sam dati bez da tuženik to zna.

8. Tuženik je na ročištu djelomično priznao tužbenog zahtjeva za iznos od po 200,00 eura po djetetu.

9. Odredbom čl. 288. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 dalje: ObZ-a) propisano je pravo i dužnost roditelja na uzdržavanje svoje maloljetne djece, a radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Odredbom čl. 389. ObZ-a propisano je da je roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za to uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe, a smatra se da je obveza uzdržavanja dospjela za pojedini mjesec krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati. Odredbom čl. 307. st. 1. ObZ-a propisano je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potreban za uzdržavanje. Stavkom 2. istog članka određeno je da pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Stavkom 3. je propisano da pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati da će se uzeti u obzir njeno imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Prilikom odlučivanja sud mora primijeniti posebna pravila o uzdržavanu za djecu i to čl. 310. i 311. ObZ-a, kojim je propisano da roditelj s kojim dijete ne stanuje svoju obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu. Sud mora utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta glede troškova stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a te potrebe se određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. To pravilo se izvodi i iz čl. 27. Konvencije o pravima djeteta (NN – Međunarodni ugovori 12/93 i 20/97) kojim je djetetu priznato pravo na životni standard. Članak 426. ObZ-a propisuje da postupku radi uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka.

10. U odnosu na materijalne potrebe djece sud je uzeo u obzir iskaz majke iz kojeg proizlazi da su troškovi i potrebe maloljetnih tužiteljica u okviru prosječnih za djecu njihove dobi te ne postoje povećane materijalne potrebe predviđene ObZ-om. U odnosu na troškove koji se odnose na izvannastavne aktivnosti iz iskaza majke, zbrojeno i podijeljeno s 12 mjeseci, proizlazi da bi ti troškovi bili na godišnjoj razini oko 60 eura mjesečno.

11. Među strankama nije sporno da je tuženik na ime uzdržavanja tužiteljima isplaćivao iznos od 265,45 eura mjesečno za obje tužiteljice.

12. Ocjenom svih izvedenih dokaza tijekom dokaznog postupka, a posebno uzimajući u obzir utvrđenja o redovitim materijalnim potrebama tužitelja koje su u okviru prosječnih za djecu njihove dobi, činjenice da su potrebe djece uslijed inflacije i godina života (tužiteljica pod 1. je rođena **.**.2011., a tužiteljica pod 2) 20. kolovoza 2013.) zasigurno povećane u odnosu na 2020. godinu kada je donesena ranija odluka o uzdržavanju, uzevši u obzir redovita primanja tuženika na način kako su utvrđena pod toč. 5. ovog obrazloženja, kao i činjenicu da je dužan uzdržavati dvoje djece te uzimajući u obzir i iznose određene Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne Novine“ broj: 75/25), sud smatra da je tuženik u periodu od podnošenja tužbe i na dalje dužan podmirivati iznos od 300,00 eura za tužiteljicu pod 1) i iznos od 300,00 eura za tužiteljicu pod 2).

13. Na tako utvrđenu obvezu uzdržavanja i dosuđene novčane iznose sud je dosudio i zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve temeljem čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 26/21, 114/22, 155/2023).

14. Sud je u iznose uzdržavanja dospjele do dana zaključenja glavne rasprave 4. veljače 2026. uračunao iznos od 265,45 eura koji tuženik plaća pa je za razdoblje koje uključuje lipanj 2025. pa do siječnja 2026. od ukupnog dosuđenog iznosa od 600,00 eura mjesečno (osam mjeseci-ukupno 4.800,00 eura) oduzeo 265,45 eura mjesečno (osam mjeseci-ukupno 2.123,60 eura) te dosudio ukupan iznos od 2.676,40 eura, svakoj od tužiteljica po 1.338,20 eura dok je tužbeni zahtjev za više zatraženo od 3.723,60 eura, odnosno za svaku od tužiteljica po 1.861,80 eura odbio kao neosnovan.

15. Odluka o trošku je izostala jer isti nije popisan.

U Splitu 2. ožujka 2026.

Sudac:

Nikolina Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana objave ove odluke, putem ovog suda za županijski sud pisanim podneskom u dovoljnom broju primjerka.

DNA:

- maloljetnim tužiteljicama po zakonskoj zastupnici

- tuženiku po punomoćniku

- po pravomoćnosti HZSR