K-864/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu dr.sc. Miji Galiotu kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Martine Banovac kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljene VŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 121. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18,126/19, 84/21, 114/22, 144/23 i 36/24 dalje u tekstu: Kazneni zakon), nakon održane glavne rasprave u nazočnosti okrivljene osobno uz branitelja Leopolda Aljinovića odvjetnika u Splitu, te zamjenice ODO-a u Splitu ŠŠ, te nakon objave dana 02. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I.
Temeljem odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19, 130/20 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24) Kazneni nalog Općinskog suda u Splitu broj: K-864/2021 od 16. prosinca 2021. stavlja se izvan snage.
II.
Temeljem odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08)
OPTUŽENA: VŠ (o.u.s.)
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi je 31. srpnja 2020., oko 19,00 sati, u Kaštel Štafiliću, na adresi [adresa], nakon verbalnog sukoba s RŠ, tijekom fizičkog sukoba između njih, rukama udarala po licu RŠ, lakomisleno smatrajući da ga neće teško tjelesno ozlijediti, što se dogodilo, pa je prilikom udaranja noktom prsta zahvatila desno oko, uslijed čega je RŠ zadobio ranu razderotinu unutrašnjeg očnog kuta desnog oka s otrgnućem, koja ozljeda je teške naravi,
dakle, iz nehaja drugoga teško tjelesno ozlijedila,
čime da bi počinila kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz nehaja - opisano i kažnjivo po članku 121. stavku 1. Kaznenog zakona (KZ/11).
Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj KO-DO-782/2021 od 19. srpnja 2021., protiv okrivljene VŠ, zbog osnovane sumnje da bi počinila kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz nehaja - opisano i kažnjivo po članku 121. stavku 1.
Kaznenog zakona (KZ/11).
1.1. Navedenim optužnim aktom, predloženo je da sud izda kazneni nalog i okrivljenu VŠ za kazneno djelo temeljem članka 121. stavka 1. Kazenog zakona osudi na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, a temeljem članka 56. Kaznenog zakona izreče uvjetna osuda na način da joj se kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Temeljem odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku Kazneni nalog Općinskog suda u Splitu broj: K-864/2021 od 16. prosinca 2021. stavljen je izvan snage, kako je to navedeno pod točkom I. izreke.
2. Pozvana da se izjasni kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljena je navela kako se ne smatra krivim.
3. U iznesenoj obrani okrivljena je negirala počinjenje kaznenog djela koje joj se stavlja na teret.
4. U dokazne svrhe suglasnošću stranaka pročitani su i pregledani medicinska dokumentacija za žrtvu RŠ (list 2-5 i 35-46 spisa), Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika Policijske postaje Kaštela, broj KU-56/21 od 25. veljače 2021., s audio zapisom (list 7-12 spisa), Izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave broj Klasa: 4-6740-02/21-03/28085 za okrivljenu VŠ (list 13 spisa), Potvrda iz odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave broj Klasa 740-04/21-02/25636 (list 14 spisa), Sudsko medicinsko vještačenje sačinjeno po vještaku Antoniu Alujeviću d.o.o. Čaporice od 6. svibnja 2021. (list 55-56 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka OŠ Policijske uprave zagrebačke VII. Policijske postaje Zagreb od 16. lipnja 2021. (list 64-65 spisa),), te je saslušan svjedok oštećenik RŠ.
4.1. Temeljem odredbe čl. 421. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) odbijen je prijedlog branitelja okrivljenika za izvođenjem dokaza dodatnim saslušanjem svjedoka OŠ, budući je isti već ispitan tijekom postupka, a obrana ne navodi nove činjenice ni okolnosti koje bi opravdale njegovo ponovno ispitivanje, budući ne postoje razlozi koji bi doveli u sumnju vjerodostojnost ranijeg iskaza, ponovno saslušanje bi bilo suvišno i protivno načelu ekonomičnosti postupka.
5. Iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da se predmetni događaj zbio u kontekstu prethodno nastalog verbalnog sukoba te naglog fizičkog kontakta između oštećenika i okrivljenice, pri čemu je odlučno utvrditi je li radnja okrivljenice bila protupravna ili je poduzeta u okviru zakonom dopuštene obrane. Analizom iskaza okrivljenice, oštećenika i svjedoka, kao i medicinske dokumentacije, proizlazi da je između stranaka došlo do neposrednog fizičkog naguravanja nakon što je oštećenik pristupio okrivljenici te je, prema prihvaćenim dijelovima obrane, došlo do fizičkog napada na njezinu osobu. Sud je, ocjenjujući vjerodostojnost iskaza u njihovoj međusobno povezanosti, zaključio da nije otklonjena razumna sumnja da je oštećenik prvi započeo fizički kontakt, čime je stvoren neposredan i stvaran napad na tjelesni integritet okrivljenice.
6. Nužna obrana postoji kada je djelo počinjeno radi odbijanja istodobnog ili neposredno predstojećeg protupravnog napada, pri čemu obrana mora biti nužna i razmjerna. U konkretnom slučaju sud nalazi da je napad bio stvaran i neposredan, jer je došlo do fìzičkog zahvata i naguravanja, te da je okrivljenica reagirala u istom trenutku podizanjem ruku i pokušajem da se zaštiti od daljnjeg udaranja. U takvoj dinamičnoj i kaotičnoj situaciji, u kojoj su se tijela nalazila u neposrednom kontaktu, a radnje odvijale u vrlo kratkom vremenskom intervalu, nije moguće zaključiti da je zahvaćanje oka bilo rezultat svjesne i ciljane radnje usmjerene na nanošenje teške ozljede, već se radilo o refleksnoj obrambenoj reakciji u pokušaju odbijanja napada.
7. Sud posebno naglašava da se razmjernost obrane ne procjenjuje apstraktno, već u konkretnim okolnostima događaja, imajući u vidu psihofizičko stanje napadnute osobe, iznenadnost i intenzitet napada te ograničeno vrijeme za racionalno promišljanje načina obrane. Od napadnute osobe ne može se zahtijevati hladnokrvna i precizno odmjerena reakcija, niti se obrana mora svesti na minimalni intenzitet, već je dovoljno da je bila usmjerena na odbijanje napada, a ne na osvetu ili kažnjavanje napadača. Posljedica koja je nastupila, iako teška, sama po sebi ne isključuje postojanje nužne obrane ako je nastala u okviru obrambene radnje.
7.1. Sud osobito značajnim smatra dio iskaza oštećenika u kojem sam navodi da je u tijeku sukoba čelom udario u čelo okrivljenice, čime je ostvario prvi fizički kontakt između stranaka. Takvo postupanje predstavlja neposredni fizički nasrtaj kojim je verbalni sukob prerastao u fizičku konfrontaciju. Sud stoga zaključuje da je upravo tim postupkom započeo protupravni napad na tjelesni integritet okrivljenice. U takvoj situaciji reakcija okrivljenice uslijedila je u vrlo kratkom vremenskom razmaku, u okolnostima naglog sukoba i stanja uzbuđenosti izazvanog napadom, zbog čega se od napadnute osobe ne može zahtijevati hladnokrvno i precizno odmjeravanje načina obrane.
7.2. Sud nalazi da sam verbalni sukob između stranaka koliko god bio intenzivan, sam po sebi ne predstavlja protupravni napad u smislu odredbi o nužnoj obrani. Međutim, onoga trenutka kada je oštećenik ostvario prvi fizički kontakt udarivši čelom u čelo okrivljenice sukob je iz verbalne razine prerastao u fizički napad na njezin tjelesni integritet. Upravo taj trenutak sud smatra početkom protupravnog napada. S obzirom da je reakcija okrivljenice uslijedila neposredno nakon tog čina i u okolnostima naglog i dinamičnog sukoba, sud nalazi da je njezino postupanje bila usmjereno na odbijanje napada, a ne na nanošenje ozljeda oštećeniku.
7.3. Sud je pri ocjeni vjerodostojnosti iskaza oštećenika imao u vidu i činjenicu da njegov opis tijeka događaja nije u potpunosti dosljedan. Naime, u jednom dijelu iskaza navodi da su mu naočale tijekom događaja same pale s lica i završile ispod automobila, dok u drugom dijelu iskaza tvrdi da ih je sam skinuo i odložio na zidić. Takva nedosljednost u opisivanju bitnih okolnosti samog događaja umanjuje uvjerljivost njegova iskaza te upućuje na potrebu oprezne ocjene njegovih navoda u dijelu u kojem tereti okrivljenicu.
8. Kako iz provedenih dokaza nije nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenica postupala s namjerom nanošenja teške tjelesne ozljede niti da je prekoračila granice potrebne obrane, sud nalazi da je njezino postupanje bilo u funkciji zaštite vlastitog tjelesnog integriteta od protupravnog napada. U takvim okolnostima izostaje protupravnost kao bitno obilježje kaznenog djela, pa time i kaznena odgovornost okrivljenice.
9. lz provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je utvrdio da je predmetni događaj nastao u kontekstu prethodnog verbalnog sukoba koji je prerastao u neposredni fizički kontakt između okrivljenice i oštećenika. Ključno činjenično pitanje bilo je tko je započeo fizički napad te je li radnja okrivljenice predstavljala protupravni napad ili dopuštenu obranu.
10. Sud je prihvatio obranu okrivljenice u dijelu u kojem navodi da je oštećeni prvi ostvario fizički kontakt udarivši je šakom u glavu, nakon čega je došlo do naguravanja. Takva verzija događaja nije pouzdano pobijena drugim provedenim dokazima, a pojedini iskazi svjedoka potvrđuju postojanje naglog istodobnog fizičkog kontakta između stranaka. U takvoj situaciji sud nalazi da je postojao stvaran protupravan i neposredan napad na tjelesni integritet okrivljenice.
11. Prema odredbi o nužnoj obrani, nije kazneno djelo ono koje je počinjeno radi odbijanja istodobnog ili neposredno predstojećeg protupravnog napada. U konkretnom slučaju napad nije bio hipotetski niti verbalne prirode, već je došlo do fizičkog zahvata, udarca, čime je stvorena neposredna opasnost za tjelesni integritet okrivljenice. Sud je posebno cijenio činjenicu da se radnje odvijaju u vrlo kratkom vremenskom intervalu, u stanju uzbuđenosti i naglog sukoba, pri čemu se od napadnute osobe ne može zahtijevati hladnokrvno i precizno odmjeravanje intenziteta obrane.
12. Iz dokaznog postupka ne proizlazi da je okrivljenica svjesno i ciljano usmjerila napad prema oku oštećenika s namjerom nanošenja teške tjelesne ozlijede. Sud prihvaća mogućnost da je zahvaćanje oka nastalo u dinamici naguravanja, prilikom podizanja ruku radi zaštite od daljnjih udaraca, odnosno kao refleksna obrambena reakcija. Sama težina posljedice ne može se automatizmom poistovjetiti s postojanjem namjere ili svjesnog nehajnog postupanja, osobito kada se radnja odvija u kaotičnoj fizičkoj konfrontaciji.
13. Razmjernost obrane procjenjuje se u konkretnim okolnostima događaja, uzimajući u obzir iznenadnost napada, psihofizičko stanje napadnute osobe i ograničeno vrijeme za reakciju. Obrana ne mora biti idealna niti najmanje intenzivna moguća, već takva da je usmjerena na odbijanje napada i nije očito nerazmjerna u odnosu na prijeteću opasnost. U ovom slučaju sud ne nalazi da je obrana bila očito nerazmjerna, imajući u vidu da je do ozljede došlo u neposrednom tjelesnom aktu tijekom naguravanja. Čak i kada bi se hipotetski smatralo da je obrana prešla granice nužno potrebne mjere, okolnosti iznenadnosti, uzbuđenosti i neposrednog fizičkog napada upućuju na stanje u kojem je okrivljenica reagirala pod snažnim afektom i strahom, što bi u svakom slučaju dovodilo do primjene instituta prekoračenja nužne obrane uz isključenje ili znatno ublažavanje kaznene odgovornosti.
14. Sud naglašava da u situaciji suprotstavljenih iskaza i nedostatka nedvojbenih dokaza o svjesnom i ciljano usmjerenom napadu okrivljenice na oko oštećenika, postoji razumna sumnja u pogledu odlučnih činjenica. Sukladno načelu in dubio pro reo, takva sumnja mora se tumačiti u korist okrivljenice.
15. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da je radnja okrivljenice poduzeta u okviru dopuštene nužne obrane radi odbijanja neposrednog protupravnog napada, zbog čega je isključena protupravnost kao bitno obilježje kaznenog djela.
Stoga je okrivljenica oslobođena optužbe.
16. Kako ne postoje drugi dokazi koji bi nedvojbeno upućivali na okrivljenu kao počinitelja ovog kaznenog djela, sud je istu oslobodio temeljem točke 3. čl. 453. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08). Iz gore navedenog razloga, sud se nije upuštao u utvrđivanje i obrazlaganje preostalih spornih činjenica.
17. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
U Splitu, 02. ožujka 2026.
S U D A C
dr.sc. Mijo Galiot
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud u Splitu.
DNA:
- okrivljenoj
- branitelju
- ODO u Splitu
- oštećeniku po pravomoćnosti
- u spis
