Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4993/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja Montmontaža projekti d.d., Zagreb, Rakitnica 6, OIB:62590096466, kojeg zastupa opunomoćenik Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić & Partneri d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 31, protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, radi izvršenja rješenja prijenosom dionica , 2. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Tužba se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu radi poništenja rješenja tuženika, KLASA:UP/I-942- 01/22-01/1, URBROJ:360-04-02/04-2025-36 od 29. listopada 2025., kojim su u postupku izvršenja pravomoćnog rješenja o naknadi za oduzetu imovinu ovlaštenici naknade prenesene, među ostalim, dionice trgovačkog društva tužitelja.
2. Tužitelj tvrdi da mu je osporavanim rješenjem povrijeđen pravni interes jer kao izdavatelj dionica nije sudjelovao u postupku te jer osporava pravo tuženika da raspolaže predmetnim dionicama.
3. Tužba nije dopuštena.
4. Iz sadržaja osporavanog rješenja proizlazi da se njime ovlaštenici naknade na ime dijela naknade za oduzetu imovinu prenose bez naknade dionice iz portfelja Republike Hrvatske i to između ostalog i dionice tužitelja. Rješenje predstavlja izvršenje pravomoćno utvrđenog prava na naknadu te određuje način ispunjenja obveze Republike Hrvatske prijenosom dionica iz njezina portfelja.
5. Nadalje, razvidno je da tužitelj nije sudjelovao u predmetnim upravnim postupcima, a niti mu je status stranke utvrđen posebnim rješenjem u upravnom postupku. Naime, upravno sudska zaštita protiv pojedinačnih akata javnopravnih tijela supsidijarna je, tj. osobe iz članka 2. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24) mogu se upravnom sudu obratiti samo ako su sudjelovale u upravnom postupku i nakon što su u tom postupku iscrpile sve mehanizme redovnog rješavanja.
6. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja. Dakle, interes za sudjelovanjem u upravnom sporu ne može biti bilo kakav, već mora biti pravni.
7. Sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 46. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima tužitelj u ovom upravnom sporu mora dokazati pravni interes za sudjelovanjem u postupku izvršenja pravomoćnog rješenja o naknadi za oduzetu imovinu, kao i u naknadnom upravnom sporu, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.
8. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj svoju aktivnu legitimaciju temelji na tvrdnji da osporavano rješenje zadire u njegova imovinska prava kao izdavatelja dionica te da narušava kapitalni režim dioničkog društva u smislu načela unosa i održavanja kapitala. Međutim, sud ocjenjuje da ti navodi ne ukazuju na neposrednu povredu prava ili pravnih interesa u smislu zakona.
9. Izdavatelj dionica nije nositelj vlasništva nad izdanim dionicama. Dionice su imovina njihovih dioničara, dok je pravni položaj društva izdavatelja odvojen od pravnog položaja njegovih članova. Promjena vlasnika dionica ne predstavlja raspolaganje imovinom društva niti sama po sebi utječe na imovinska prava društva. Dioničko društvo izdavatelj nema pravni interes osporavati prijenos dionica između njihovih vlasnika jer takav prijenos ne dira u njegova subjektivna prava.
10. Osporavano rješenje odlučuje o prijenosu dionica kao obliku ispunjenja obveze Republike Hrvatske prema ovlaštenici naknade. Takvim rješenjem ne odlučuje se o imovini društva izdavatelja niti se društvu nameće obveza ili ograničenje prava.
11. Posljedično, prijenos dionica proveden radi izvršenja obveze naknade za oduzetu imovinu ne zadire u prava ili pravni interes tužitelja u smislu članka 18. stavka 1. ZUS-a. Tužiteljeva uloga svodi se na tehničku obvezu evidentiranja promjene dioničara, što tužitelju ne daje aktivnu legitimaciju za vođenje ovog upravnog spora. Pri tomu, činjenica da je tužitelj izdavatelj dionica ne znači da prijenos tih dionica između dioničara predstavlja raspolaganje imovinom društva izdavatelja ili odlučivanje o njegovim pravima i obvezama, već je riječ o promjeni dioničara, a evidencijske radnje dioničkog društva ne predstavljaju pravni interes koji bi davao aktivnu legitimaciju za pokretanje upravnog spora.
12. Tužiteljev svoju aktivnu legitimaciju temelji na stajalištu da Republika Hrvatska nije ovlašteni imatelj predmetnih dionica i da su raniji postupci vezani uz ukidanje rezervacije dionica nezakoniti. Međutim, ti navodi odnose se na druge pravne odnose i druge upravne postupke.
13. Pitanje zakonitosti ukidanja rezervacije dionica i pitanje vlasništva nad tim dionicama predmet su drugih upravnih i sudskih postupaka. U ovom upravnom sporu sud ne odlučuje o vlasništvu nad dionicama niti o zakonitosti ranijih rješenja o rezervaciji ili ukidanju rezervacije. Predmet ovog spora ograničen je isključivo na ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja o izvršenju naknade.
14. Eventualni drukčiji ishod drugih postupaka ne utječe na postojanje procesnih pretpostavki u ovom sporu. Zaštita eventualno povrijeđenih prava tužitelja ostvaruje se u drugim postupcima. Ovaj upravni spor ne može poslužiti kao posredno sredstvo preispitivanja drugih upravnih akata.
15. Sud stoga ocjenjuje da tužitelj iznosi materijalnopravne prigovore koji se odnose na druge pravne odnose, ali koji ne stvaraju procesni interes za vođenje ovog upravnog spora.
16. Neosnovan je navod tužitelja da mu sama dostava rješenja daje položaj stranke. Dostava rješenja radi provedbe promjene dioničara u evidencijama ne stvara aktivnu legitimaciju za vođenje spora. Status stranke proizlazi iz materijalnog pravnog odnosa, a ne iz same činjenice dostave upravnog akta.
17. Sud je razmotrio i sudsku praksu prema kojoj se osobi može priznati svojstvo stranke u upravnom sporu ako ju je javnopravno tijelo svojim postupanjem faktično uključilo u upravni postupak te ju tretiralo kao stranku, osobito dostavom pojedinačne odluke. Takvo pravno shvaćanje ima za cilj spriječiti da se osobi koja je u postupku sudjelovala kao stranka uskrati pravo na sudsku zaštitu zbog pogrešne procesne kvalifikacije njezina položaja od strane javnopravnog tijela.
18. Međutim, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu pravnog shvaćanja iz sudske prakse prema kojem se osobi može priznati položaj stranke ako ju je javnopravno tijelo svojim postupanjem uključilo u upravni postupak i tretiralo kao stranku. Naime, tužitelj u predmetnom upravnom postupku nije bio pozvan na očitovanje, nije mu bila omogućena prava tipična za stranku (izjašnjenje o činjenicama i dokazima, uvid u spis u svojstvu stranke, predlaganje dokaza), niti je osporavano rješenje na način da je izrekom odlučeno o njegovim pravima ili obvezama. Dostava osporavanog rješenja tužitelju, sama za sebe, ne može stvoriti položaj stranke niti aktivnu legitimaciju, osobito kada je iz sadržaja odluke razvidno da je dostava izvršena radi provedbe promjene dioničara u odgovarajućim evidencijama i registrima. Drugim riječima, dostava može biti relevantna za pitanje uredne obavijesti, ali ne zamjenjuje materijalnu pretpostavku da se osporenom pojedinačnom odlukom neposredno dira u pravo ili pravni interes tužitelja.
19. Kako je člankom 46. stavkom 1. točkom 2. Zakona o upravnim sporovima, propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja, valjalo je temeljem citirane odredbe Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 2. ožujka 2026.
Sutkinja:
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
DNA:
1. tužitelju putem e komunikacije
2. tuženiku putem e komunikacije
3. U spis
