Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč-Parenzo
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog p.p. Marinu Folu, odvjetniku u Puli-Pola, protiv tuženika OTP BANKA d.d., OIB 52508873833, iz Splita, Domovinskog rata 61, zastupanog p.p. Alanu Alagiću i dr., odvjetnicima u Puli-Pola, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 03. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 02. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj: 060403410356 SN od 3. travnja 2006. koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Denisa Krajcara, Pula, Flanatička 10 pod posl.br. OU-623/06 od 6. travnja 2006. a koji je sklopljen između tuženika OTP banka d.d. OIB: 52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, kao davatelja kredita i tužitelja JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita, sadržane u člancima: „1.1 Na temelju Odluke Komisije za odobravanje kredita građanima br.500/06-SN od 03.04.2006. Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit za mlade za povrat kredita u ŠKZ „EURO-KAT” Zagreb, povrat kredita u HVB Splitska banka i adaptaciju kuće u iznosu od 126.184,00 CHF u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim ovim Ugovorom o kreditu 1.2 Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu Korisnika kredita iz ovog Ugovora. 1.3 Ugovorne strane su suglasne da se iznos isplate kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule. 1.4 Svaki će se povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta. čl. 3.1 Kamatna stopa iznosi 4,39% godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva 3.3 Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.”
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 16.487,37 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli iznos i to na iznos od: 0,08 € od 15.06.06 do isplate, 15,48 € od 20.04.09 do isplate, 3,26 € od 20.04.09 do isplate, 26,39 € od 20.04.09 do isplate, 27,62 € od 20.04.09 do isplate, 19,78 € od 20.04.09 do isplate, 18,28 € od 20.04.09 do isplate, 18,28 € od 20.04.09 do isplate, 19,36 € od 24.08.09 do isplate, 16,98 € od 24.08.09 do isplate, 17,79 € od 24.08.09 do isplate, 17,79 € od 24.08.09 do isplate, 11,74 € od 18.11.09 do isplate, 17,29 € od 18.11.09 do isplate, 20,66 € od 18.11.09 do isplate, 34,13 € od 13.01.10 do isplate, 33,24 € od 15.01.10 do isplate, 40,70 € od 17.03.10 do isplate, 42,35 € od 17.03.10 do isplate, 57,34 € od 24.05.10 do isplate, 49,10 € od 24.05.10 do isplate, 86,25 € od 04.08.10 do isplate, 80,22 € od 04.08.10 do isplate, 112,90 € od 11.10.10 do isplate, 102,32 € od 11.10.10 do isplate, 110,09 € od 11.12.10 do isplate, 129,16 € od 11.12.10 do isplate, 148,02 € od 07.05.11 do isplate, 131,28 € od 07.05.11 do isplate, 137,45 € od 07.05.11 do isplate, 93,36 € od 15.03.11 do isplate, 1,72 € od 28.02.12 do isplate, 4,14 € od 06.11.12 do isplate, 172,77 € od 10.12.13 do isplate, 168,2 € od 08.01.14 do isplate, 173,84 € od 04.02.14 do isplate, 173,84 € od 04.03.14 do isplate, 173,84 € od 02.04.14 do isplate, 171,25 € od 05.05.14 do isplate, 173,84 € od 03.06.14 do isplate, 173,85 € od 02.07.14 do isplate, 1,74 € od 09.07.14 do isplate, 173,85 € od 04.08.14 do isplate, 173,84 € od 02.09.14 do isplate, 173,84 € od 02.10.14 do isplate, 173,85 € od 04.11.14 do isplate, 174,79 € od 02.12.14 do isplate, 77,43 € od 04.12.14 do isplate,
177,37 € od 07.01.15 do isplate, 6,72 € od 03.02.15 do isplate, 179,59 € od 03.03.15 do isplate, 179,59 € od 02.04.15 do isplate, 179,59 € od 04.05.15 do isplate, 64,39 € od 11.06.15 do isplate, 14,27 € od 17.08.15 do isplate, 105,14 € od 16.10.15 do isplate,
8,20 € od 30.12.15 do isplate, 106,10 € od 14.01.16 do isplate, 110,52 € od 15.02.16 do isplate, 110,77 € od 14.03.16 do isplate, 110,77 € od 14.04.16 do isplate, 102,03 € od 13.05.16 do isplate, 94,09 € od 13.06.16 do isplate, 102,43 € od 22.07.16 do isplate,
11,79 € od 10.08.16 do isplate, 86,84 € od 12.09.16 do isplate, 3,78 € od 12.10.16 do isplate, 5,30 € od 28.05.18 do isplate, 5,30 € od 31.07.18 do isplate, 5,30 € od 28.09.18 do isplate, 5,30 € od 31.10.18 do isplate, 5,30 € od 27.11.18 do isplate, 5,30 € od 04.01.19 do isplate, 5,30 € od 31.01.19 do isplate, 5,30 € od 28.02.19 do isplate, 5,30 € od 18.04.19 do isplate, 5,30 € od 29.04.19 do isplate, 0,03 € od 15.05.19 do isplate, 5,30 € od 29.05.19 do isplate, 5,30 € od 28.06.19 do isplate, 5,30 € od 31.07.19 do isplate, 5,30 € od 29.08.19 do isplate, 5,30 € od 27.09.19 do isplate, 5,30 € od 30.10.19 do isplate, 34,94 € od 05.11.19 do isplate, 5,30 € od 28.11.19 do isplate, 5,30 € od 16.12.19 do isplate, 5,30 € od 13.01.20 do isplate, 5,30 € od 04.02.20 do isplate, 5,30 € od 03.03.20 do isplate, 5,30 € od 02.04.20 do isplate, 10467,94 € od 21.08.20 do isplate, 3,40 € od 21.10.20 do isplate, 5,30 € od 30.10.20 do isplate, 5,30 € od 30.11.20 do isplate, 5,30 € od 30.12.20 do isplate, 5,57 € od 01.02.21 do isplate, 5,57 € od 02.03.21 do isplate, 5,57 € od 31.03.21 do isplate, 5,57 € od 27.04.21 do isplate, 80,27 € od 26.05.21 do isplate, 5,57 € od 01.06.21 do isplate, 5,57 € od 05.07.21 do isplate,
5,57 € od 28.07.21 do isplate, sve po stopi od 15% godišnje od 30. travnja 2006. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,30% godišnje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje od 1. srpnja 2023. do do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,25% godišnje od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po
stopi od 6,15% godišnje od 1. siječnja 2025. do isplate, a u slučaju promjene po kamatnoj stopi koja je određena čl. 29 st. 2 ZOO (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II Tuženiku se nalaže da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.193,56 eur, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od donošenja odluke do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj 09. lipnja 2023. tužitelj tvrdi da su stranke zaključile dana 3. travnja 2006. Ugovor o kreditu koji da je potvrđen od strane javnog bilježnika Denisa Krajcara, Pula, Flanatička 10 pod posl. br. OU-623/06 od 6. travnja 2006. kojim da je tuženik dao tužitelju kredit u iznosu od 126.184,00 CHF, na rok od 30 godina uz kamatnu stopu od 4,39% godišnje. Tuženik da je u gore naznačenom kreditnom poslu sastavio – kao trgovac u ugovoru s ovdje tužiteljem kao potrošačem – Ugovor o kreditu kao unaprijed formulirani standardni ugovor (čl. 49. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača 2014, odnosno čl. 81. ZZP 2003) tuženika. U tom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru navedeno da je: 1.1 Na temelju Odluke Komisije za odobravanje kredita građanima br.500/06-SN od 03.04.2006. Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit za mlade za povrat kredita u ŠKZ „EURO-KAT” Zagreb, povrat kredita u HVB Splitska banka i adaptaciju kuće u iznosu od 126.184,00 CHF u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim ovim Ugovorom o kreditu. 1.2 Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu Korisnika kredita iz ovog Ugovora. 1.3 Ugovorne strane su suglasne da se iznos isplate kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule.
1.4 Svaki će se povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta. čl. 3.1 Kamatna stopa iznosi 4,39% godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva 3.3 Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje. Dakle, činjenica da jest da je između stranaka Ugovorom o kreditu ugovorena i valutna klauzula u CHF te da su u konkretnom slučaju postojala dva promjenjiva bitna elementa ugovora - promjenjiva glavnica i promjenjiva kamatna stopa, a što da je bitno utjecalo na obvezu kreditoprimca (tužitelja) tako da su taj ugovor činile još rizičnijim. Predmetni ugovor da je zaključen na 30 godina i uz prethodnu provjeru kreditne sposobnosti. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da prema članku 46. stavak 2. ZOO-a mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim da odredbu ugovora koju da koristi banka, a na temelju koje da se cijena određuje odnosno mijenja prema odluci banke, dakle jednostrano, bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocjenjuje protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Kao savjesni gospodarstvenici da bi trebali prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, potrošača, i u ugovoru odrediti neku određenu referentnu vrijednost, kako promjena stope, a time i određivanje obveze potrošača da ne bi bilo prepušteno jednostranoj odluci. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope da ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Osim toga da nije pošteno koristiti ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo a kojima da se daje ovlaštenje bankama mijenjati obvezu potrošača prema odlukama banke bez unaprijed dogovorenih preciznih kriterija. To da je nepravedno i nepošteno prema potrošačima i iz razloga jer da su tako banke u svoje standardne ugovore samoinicijativno uvele drugi promjenjivi bitan element koji da je za potrošača neizvjestan, a kojeg da određuju one same, a potrošači da na njihovu odluku ne mogu uopće utjecati. Odredba o promjenjivosti kamatnih stopa po odluci banke da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu da što je rok otplate kredita duži to da je neravnoteža veća, stoga da je ništetna ex tunc (od trenutka zaključenja ugovora). Tužitelji smatraju da je tuženik, osim što da je ugovarao s potrošačima nepoštenu ugovornu odredbu o načinu promjene kamatne stope odlukom banke, ugovarao i nepoštenu ugovornu odredbu kojom da se obveza iz kredita veže za valutnu klauzulu CHF te da se glavnica kredita i sve obveze po kreditu otplaćuju prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Ukoliko se utvrde da su ništetne odredbe o promjeni kamatne stope i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF potrebno da je naložiti tuženiku da vrati sve preplaćene iznose anuiteta uz pripadajuće zakonske zatezne kamate te dodatno razliku glavnice koju da je tužitelj, nakon izvršene konverzije CHF kredita na temelju ZIDZPK 102/15 vratio u odnosu na glavnicu kakvu bi vratio da nije bilo nikada valutne klauzule CHF i da se kamatna stopa nije mijenjala odlukom tuženika, a sve zbog toga jer da je već u spomenutoj kolektivnoj presudi utvrđeno da je tuženik s potrošačima ugovarao u potrošačkim kreditima nepoštenu kamatnu stopu i nepoštenu valutnu klauzulu u CHF, a u kakve ugovore da spada i ugovor koji da je tuženik ugovorio s tužiteljem pa da onda nije potrebno dodatno dokazivati kako je osim
kamatne stope ništetna i valutna klauzula CHF nego da je svaki sud obvezan na temelju Zakona o zaštiti potrošača te na temelju ZPP primijeniti već utvrđenu ništetnost na konkretni ugovorni odnos. VTSRH da je pravomoćnom presudom posl. broj: 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. presudio: „Utvrđuje se da su ...šestotuženik OTP BANKA HRVATSKA u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008 u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008 …. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima“. Tužitelj se poziva na to pravno utvrđenje iz presude VTSRH Posl.br.: Pž-6632/2017-10 koje da vezuje i sud, sukladno odredbama čl. 118. ZZP i čl. 502.c ZPP. Osim što da je tuženik ugovorio nepoštenu kamatnu stopu, tuženik da je tijekom otplate primjenjivao anuitetnu otplatu kredita odnosno otplatu na bazi jednakih anuiteta čime da je uzrokovao da se kod svakog povećanja kamatne stope smanjuje udio glavnice, a povećava udio kamate u anuitetu zbog čega da se kod svakog povećanja kamatne stope usporava smanjivanje glavnice zbog promjene omjera kamate i glavnice u anuitetu i to na štetu potrošača. Tuženik da na to nije upozorio tužitelje prilikom ugovaranja niti mu ponudio otplatu u ratama, odnosno u različitim iznosima rata od početka do kraja otplate koji da je način za tužitelja bolji, jer da se kod takva načina otplate događa da se do kraja otplate stalno ostaje isti udio glavnice u rati zbog čega da se glavnica ravnomjerno smanjuje prema kraju otplate. Osim toga otplata u jednakim anuitetima skuplja da je u ukupnom iznosu kamata od otplate u nejednakim ratama, a šteta za potrošača da je veća ukoliko dulje otplaćuje svoj kredit na takav način. Zbog svega naprijed navedenoga odredbe o promjeni kamatne stope, odnosno o valutnoj klauzuli u CHF da jesu nepoštene i ništetne, te da stoga tuženik iste mora vratiti preplaćeno po pravilima o stjecanju bez osnove. U konkretnom slučaju predmet ugovora da je kredit izražen u CHF (plativo u kunama) kao i cijena kredita koja da je izražena u promjenjivoj kamatnoj stopi. Tuženik da je s tužiteljima ugovorio valutnu klauzulu u CHF o čemu da se nije pregovaralo, a tužitelji da u vrijeme sklapanja ugovora nisu znali ništa o valutnom riziku. Dakle, tuženik da nije tužitelje informirao o rizicima konkretne valute CHF te moguće pojave tijekom otplate, koja da je dugoročna (30 godina), koje da mogu uzrokovati znatnu neravnotežu prava i obveza na štetu tužitelja, pri čemu da tuženik tužitelje nije informirao niti o jednom riziku koji sa sobom nosi ugovaranje kredita u CHF (da HNB prati tečaj Eur, a da to nije slučaj s CHF, da je CHF valuta u koju bježi kapital u vrijeme gospodarske krize/recesije, da takva promjena u tečaju utječe na potrošače koji nemaju primanja u CHF (npr. imaju u kn), da je MMF višekratno upozoravao banke na mogućnost tečaja u CHF spada rejtinga, rizik države koja ne čini ništa da spriječi ugovaranje takvih kredita te na rizik za potrošača koji bi mogli ući u pretjerani trošak zbog rasta njihovih anuiteta (upozorenje MMF austrijskim bankama i državi iz 2005.). Banke da se nisu zaduživale u CHF da bi iste kao kredit dale potrošačima, tako da one nisu nikada bile u valutnom riziku već da su isti prevalile iz drugih valuta (Eur ili kn) na potrošača. Nadalje, tuženik da bi pokrio razliku između količine plasiranih kredita s valutnom klauzulom CHF i nedovoljnih stvarnih depozita u CHF kroz vanbilancu da je činio valutni swap, odnosno putem forward ugovora stvarao da je pokriće za valutu koje da uistinu nema u depozitima iz kojih da se krediti plasiraju odnosno ima da je samo u manjim količinama ispod 20% u odnosu na količinu kredita plasiranih CHF kredita. Dakle tuženik da je namjerno i svjesno, a time i protivno načelu savjesnosti i poštenja ugovorio s tužiteljima upravo kredit u valutnoj klauzuli prema tečaju CHF stoga što da je bio upoznat sa svim naprijed navedenim činjenicama te da je očekivao ekstraprofit. Stoga, osim što da je tuženik uz povećani tečaj CHF naplaćivao veće iznose anuiteta (koji da su narasli u konkretnom slučaju čak i za 63% u odnosu na početni anuitet iz početnoga otplatnog plana), naplaćivao da je i promjenjivu (povećanu) kamatnu stopu čime da je dvostruko opteretio tužitelje. Sukladno čl. 270. st. 1. ZOO kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor da je ništetan. Sukladno čl. 271. ZOO činidba da je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Sud da pazi na ništetnost po službenoj dužnosti i na nju da se može pozvati svaka ugovorna strana, svaka zainteresirana strana, kao i državni odvjetnik (čl. 327. ZOO). Odredbe ugovora, odnosno ugovor koji je protivan zakonu ništetan da je te da ne proizvodi/e pravni/e učinak/e i to ex tunc. U smislu odredbe čl. 241. ZOO/05 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U svojoj odluci Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. VTS da navodi: “Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka.” U čl. 8.9 Ugovora navedeno da je da prometna vrijednost predmeta osiguranja (nekretnina tužitelja k. č. [katastarska čestica] zgr., u naravi kuća i dvorište, površine 164 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) iznosi 89.000 €. Obzirom da tužitelj nije mogao plaćati kredit u anuitetima koji da su se znatno povećali to da je
tuženik pokrenuo ovrhu na predmetnoj nekretnini te da je ista prodana za samo 44.860
€/338.000,00 kn najpovoljnijem ponuđaču GB, a što da je razvidno iz rješenja o dosudi Općinskog suda u Puli posl.br. Ovr-2430/14 od 29. siječnja 2018., te rješenja o namirenju Ovr-2430/14-93 od 24.lipnja 2020. iz kojega da je razvidno da je tuženiku od kupoprodajne cijene isplaćeno ukupno 338.000,00 kn. Nakon toga ovrha da je dovršena, što da je utvrđeno rješenjem Ovr-2430/2014 od 3. ožujka 2023., a nekretnina da je danas upisana na kupca GB, što da je razvidno iz izvatka iz zemljišnih knjiga zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Obzirom na sve naprijed navedeno, tužitelj, konačno postavljenim tužbenim zahtjevima, zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja. "1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj: 060403410356 SN od 3. travnja 2006. koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Denisa Krajcara, Pula, Flanatička 10 pod posl.br. OU-623/06 od 6. travnja 2006. a koji je sklopljen između tuženika OTP banka d.d. OIB: 52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, kao davatelja kredita i tužitelja JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita, sadržane u člancima: „1.1 Na temelju Odluke Komisije za odobravanje kredita građanima br.500/06-SN od 03.04.2006. Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit za mlade za povrat kredita u ŠKZ „EURO-KAT” Zagreb, povrat kredita u HVB Splitska banka i adaptaciju kuće u iznosu od 126.184,00 CHF u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim ovim Ugovorom o kreditu 1.2 Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu Korisnika kredita iz ovog Ugovora. 1.3 Ugovorne strane su suglasne da se iznos isplate kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule. 1.4 Svaki će se povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta. čl. 3.1 Kamatna stopa iznosi 4,39% godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva 3.3 Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.” 2. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 16.487,37 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli iznos i to na iznos od: 0,08 € od 15.06.06 do isplate, 15,48 € od 20.04.09 do isplate, 3,26 € od 20.04.09 do isplate, 26,39 € od 20.04.09 do isplate, 27,62 € od 20.04.09 do isplate, 19,78 € od 20.04.09 do isplate, 18,28 € od 20.04.09 do isplate, 18,28 € od 20.04.09 do isplate, 19,36 € od 24.08.09 do isplate, 16,98 € od 24.08.09 do isplate, 17,79 € od 24.08.09 do isplate, 17,79 € od 24.08.09 do isplate, 11,74 € od 18.11.09 do isplate, 17,29 € od 18.11.09 do isplate, 20,66 € od 18.11.09 do isplate, 34,13 € od 13.01.10 do isplate, 33,24 € od 15.01.10 do isplate, 40,70 € od 17.03.10 do isplate, 42,35 € od 17.03.10 do isplate, 57,34 € od 24.05.10 do isplate, 49,10 € od 24.05.10 do isplate, 86,25 € od 04.08.10 do isplate, 80,22 € od 04.08.10 do isplate, 112,90 € od 11.10.10 do isplate, 102,32 € od 11.10.10 do isplate, 110,09 € od 11.12.10 do isplate, 129,16 € od 11.12.10 do isplate, 148,02 € od 07.05.11 do isplate, 131,28 € od 07.05.11 do isplate, 137,45 € od 07.05.11 do isplate, 93,36 € od 15.03.11 do isplate, 1,72 € od 28.02.12 do isplate, 4,14 € od 06.11.12 do isplate, 172,77 € od 10.12.13 do isplate, 168,2 € od 08.01.14 do isplate, 173,84 € od 04.02.14 do isplate, 173,84 € od 04.03.14 do isplate, 173,84 € od 02.04.14 do isplate, 171,25 € od 05.05.14 do isplate, 173,84 € od 03.06.14 do isplate, 173,85 € od 02.07.14 do isplate, 1,74 € od 09.07.14 do isplate, 173,85 € od 04.08.14 do isplate, 173,84 € od 02.09.14 do isplate, 173,84 € od 02.10.14 do isplate, 173,85 € od 04.11.14 do isplate, 174,79 € od 02.12.14 do isplate, 77,43 € od 04.12.14 do isplate, 177,37 € od 07.01.15 do isplate, 6,72 € od 03.02.15 do isplate, 179,59 € od 03.03.15 do isplate, 179,59 € od 02.04.15 do isplate, 179,59 € od 04.05.15 do isplate, 64,39 € od 11.06.15 do isplate, 14,27 € od 17.08.15 do isplate, 105,14 € od 16.10.15 do isplate, 8,20 € od 30.12.15 do isplate, 106,10 € od 14.01.16 do isplate, 110,52 € od 15.02.16 do isplate, 110,77 € od 14.03.16 do isplate, 110,77 € od 14.04.16 do isplate, 102,03 € od 13.05.16 do isplate, 94,09 € od 13.06.16 do isplate, 102,43 € od 22.07.16 do isplate, 11,79 € od 10.08.16 do isplate, 86,84 € od 12.09.16 do isplate, 3,78 € od 12.10.16 do isplate, 5,30 € od 28.05.18 do isplate, 5,30 € od 31.07.18 do isplate, 5,30 € od 28.09.18 do isplate, 5,30 € od 31.10.18 do isplate, 5,30 € od 27.11.18 do isplate, 5,30 € od 04.01.19 do isplate, 5,30 € od 31.01.19 do isplate, 5,30 € od 28.02.19 do isplate, 5,30 € od 18.04.19 do isplate, 5,30 € od 29.04.19 do isplate, 0,03 € od 15.05.19 do isplate, 5,30 € od 29.05.19 do isplate, 5,30 € od 28.06.19 do isplate, 5,30 € od 31.07.19 do isplate, 5,30 € od 29.08.19 do isplate, 5,30 € od 27.09.19 do isplate, 5,30 € od 30.10.19 do isplate, 34,94 € od 05.11.19 do isplate, 5,30 € od 28.11.19 do isplate, 5,30 € od 16.12.19 do isplate, 5,30 € od 13.01.20 do isplate, 5,30 € od 04.02.20 do isplate, 5,30 € od 03.03.20 do isplate, 5,30 € od 02.04.20 do isplate, 10467,94 € od 21.08.20 do isplate, 3,40 € od 21.10.20 do isplate, 5,30 € od 30.10.20 do isplate, 5,30 € od 30.11.20 do isplate, 5,30 € od 30.12.20 do isplate, 5,57 € od 01.02.21 do isplate, 5,57 € od 02.03.21 do isplate, 5,57 € od 31.03.21 do isplate, 5,57 € od 27.04.21 do isplate, 80,27 € od 26.05.21 do isplate, 5,57 € od 01.06.21 do isplate, 5,57 € od 05.07.21 do isplate, 5,57 € od 28.07.21 do isplate, sve po stopi od 15% godišnje od 30. travnja 2006. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,30% godišnje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje od 1. srpnja 2023. do do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,25% godišnje od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje od 1. siječnja 2025. do isplate, a u slučaju promjene po kamatnoj stopi koja je određena čl. 29 st. 2 ZOO (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbene zahtjeve u cijelosti, kako po osnovu tako i po visini te ističe prigovor zastare i prigovor statusa potrošača. Tuženik osporava sve navode iz tužbe te ističe kako tužitelj nije dostavio dokaz o zaključenju Ugovora o kreditu na koji da se poziva. Naime, odredbama Zakona o parničnom postupku propisano da je: „Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.“ (članak 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku) „Stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.“ (članak 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku) Slijedom toga, a obzirom da tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz o zaključenom ugovoru (a s kojim da zasigurno raspolaže obzirom da tvrdi da je stranka tog ugovora) niti dostavio druge dokaze na koje se poziva, tuženik prvenstveno predlaže tužbu odbaciti. Naime, tuženik da se u ovom trenutku ne može očitovati o navodima tužitelja, sve dok tužitelj ne dostavi dokaze iz tužbe. Ukoliko tužitelj u konačnici dostavi dokaz o zaključenom ugovoru o kreditu, tuženik da će se u daljnjem tijeku postupka, a do zaključenja prethodnog postupka, očitovati na navode iz tužbe. Stoga, ukoliko sud tužbu ne odbaci, tuženik predlaže da sud naloži tužitelju da tužbu ispravi odnosno dopuni na način da dostavi sve dokaze te da mu sud u tu svrhu vrati tužbu radi ispravka i dopune, sukladno članku 281. u svezi s člankom 109. Zakona o parničnom postupku, a sve iz razloga što da tužba nije razumljiva i da ne sadrži sve potrebno da bi tuženik mogao podnijeti odgovor na tužbu. Ukoliko sud ne prihvati prijedlog tuženika da tužbu odbaci odnosno da tužitelj tužbu dopuni, tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbene zahtjeve.
3. Tužitelj je prvotno bio postavio glavne tužbene zahtjeve i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve. Jedan od glavnih tužbenih zahtjeva je bio neodređeno postavljen kondemnatorni (novčani) tužbeni zahtjev, dok je jedan od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva bio određeno postavljen kondemnatorni (novčani) tužbeni zahtjev. Nakon što je pravomoćnim rješenjem donesenim tokom prethodnog postupka riješeno da se tužba smatra povučenom u odnosu na neodređeno postavljen glavni kondemnatorni (novčani) tužbeni zahtjev, te tuženiku dostavljena tužba, tužitelj je eventualno kumulirani kondemnatorni (novčani) tužbeni zahtjev postavio kao jedan od glavnih tužbenih zahtjeva.
Tuženik se na to usprotivio preinaci tužbe.
Postavljanje postojećeg eventualno tužbenog zahtjeva kao glavnog tužbenog zahtjeva, umjesto prethodnog glavnog tužbenog zahtjeva u odnosu na koji je pravomoćno riješeno da se tužba smatra povučenom, ne predstavlja preinaku tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a. Posljedično, tuženikovo protivljenje preinaci tužbe je bez procesno pravnog učinka.
4. Tuženik dalje navodi da, u pogledu prigovora zastare, ukazuje da iz podataka s e-predmeta proizlazi da je tužba predana sudu dana 27.07.2023. godine dok da je rok za podnošenje tužbe bio 13.06.2019. godine u pogledu promjenjive kamatne stope (5 godina od pravomoćnosti odluke posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013. godine potvrđene odlukom posl. br. Pž-7129/13 od 13.06.2019. godine kojom da je ustanovljena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), odnosno 14.06.2023. godine u pogledu valutne klauzule. Tako da i sudska praksa: „3.1. Naime, riječ je o pravnom pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja ovoga suda zauzetog na sjednici Građanskog odjela ovoga suda održanoj 31. siječnja 2022. prema kojem, u slučaju ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“ Slijedom navedenoga da proizlazi da je tužbeni zahtjev u zastari. Nadalje, ukoliko sud dopusti preinaku, također da se ukazuje da je i tako preinačeni tužbeni zahtjev u zastari. Naime, tužba da se smatra podnesenom kada je preinačena, odnosno dana 27.02.2024. godine. Tako da i sudska praksa: „Međutim, to što je dopuštena preinaka ne znači da isto nije od utjecaja na zastaru, obzirom da se pitanje zastare preinačenog dijela tužbe ocjenjuje samostalno i za ocjenu nastupanja zastare odlučan je dan kada je tužba preinačena a ne kada je podnesena (npr. Revx-848/14, Revx-249/2009, Rev-21/2010)." „Naime, iz odredbi članka 191. stavak 1. i 2. ZPP-a jasno proizlazi da se u slučaju povećanja postojećeg zahtjeva radi o preinaci tužbe, a zastara u takvom slučaju u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva počinje teći od dana kada je tužba preinačena (tako da u Revr 1797/10-2 i Rev x 424/11-2).“ Nadalje, nesporno da je da je tužitelj, u svojstvu korisnika kredita, sklopio s tuženikom, kao kreditorom, dana 03.04.2006. godine Ugovor o kreditu broj 060403410356 (dalje: Ugovor o kreditu). Nesporno da je da je predmetni Ugovor o kreditu ugovoren uz valutnu klauzulu u CHF kojim da je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit u iznosu od 126.184,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a. Osporavaju da se svi navodi tužitelja iz tužbe kao i što da se osporava da bi bilo koja odredba Ugovora o kreditu bila ništetna. Nesporno da je da je predmetni Ugovor o kreditu ugovoren uz valutnu klauzulu u CHF. Prvenstveno, tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na tužbeni zahtjev obzirom da iz podataka s e-predmeta proizlazi da je tužba predana sudu dana 02.08.2023. godine dok da je rok za podnošenje tužbe bio 13.06.2019. godine (5 godina od pravomoćnosti odluke posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013. godine potvrđene odlukom posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2019. godine kojom da je ustanovljena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), odnosno 14.06.2023. godine u pogledu valutne klauzule. Tako da i sudska praksa: "19. Budući da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 postala pravomoćna 13. lipnja 2014., od toga dana počinje teći zastarni rok od pet godina propisan člankom 225. ZOO, dok u pogledu valutne klauzule počinje teći od 4. lipnja 2018. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 6. svibnja 2019. proizlazi da zastara nije nastupila". (Presuda Žs u Splitu posl.br. Gž-1088/2021 od 03.11.2021.) Navedeni stav zauzeo da je i VSRH u Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF od 01.03.2022. godine: „4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“ Obzirom na navedeno, bespredmetno da je raspravljanje obzirom da je tužbeni zahtjev u zastari. Ukoliko sud prihvati preinaku i odbije prigovor zastare te ipak odluči raspravljati u pogledu tužbenog zahtjeva tužitelja, tuženik da se očituje kako slijedi. Naime, zaključenjem Ugovora, tužitelj i tuženik da su svjesno i dobrovoljno prihvatili rizik mogućeg nepovoljnog tečaja valute CHF za koju je vezana obveza povrata kredita. Zbog toga ugovorne strane da imaju jednaka prava i položaj u ugovornom odnosu pa da su ravnopravne u konkretnom ugovornom odnosu. Tuženik, iako bankarska institucija, nikako da nije mogao znati buduća kretanja CHF-a. Naime, povijesno gledano, tečaj CHF – EUR u periodu od 1999. godine do 2010. godine konstantno da je rastao i padao, dok da je u periodu od 2003. godine do 2008. godine tečaj CHF – EUR uglavnom bio u padu. Značajnije promjene počele da su 2010. godine, kada da zbog posljedica svjetske ekonomske krize, tečaj CHF – EUR raste bez presedana. Međutim, takve promjene valutnih tečajeva nitko, pa niti tuženik, nije mogao predvidjeti. Isto tako, i prof. dr. sc. MB u članku: „Slučajan odabir CHF kredita kao sredstva za stjecanje neočekivane zarade“: „Međutim, prema mišljenju nezavisnog odvjetnika u presudi J, osim što je potrošač na temelju dobivenih informacija morao biti u „mogućnosti razumjeti da se, u zamjenu za određene financijske pogodnosti (kao što je na primjer niska kamatna stopa) obvezuje snositi određenu razinu rizika“, posebno je trebalo voditi računa i o okolnostima koje su mogle nastati nakon zaključenja ugovora. U tom slučaju on je razlikovao situacije u kojima su banci u trenutku sklapanja ugovora bile poznate određene informacije, pa o tome namjerno nije obavijestila korisnika kredita, od situacije u kojoj banka objektivno nije mogla predvidjeti promjene deviznog tečaja do kojih je došlo nakon sklapanja ugovora o kreditu. Iz mišljenja nezavisnog odvjetnika proizlazi da u tom drugom slučaju rizik promjene tečaja ne može biti samo na banci. Zbog toga je nezavisni odvjetnik smatrao da se ne može nametnuti obveza banci da predvidi i obavijesti potrošača o nepredvidivim kasnijim promjenama deviznog tečaja, kao što su bile one u glavnom postupku i da zbog toga snosi za njih odgovornost. Zbog toga je nezavisni odvjetnik smatrao da se ne može nametnuti obveza banci da predvidi i obavijesti potrošača o nepredvidivim kasnijim promjenama deviznog tečaja, kao što su bile one u glavnom postupku i da zbog toga snosi za njih odgovornost. Osim toga, nezavisni odvjetnik upozorio je na primjenu čl. 4. st. 1. Direktive 93/13/EEZ, koja određuje da se nepoštenost ugovorne odredbe procjenjuje tako da se u obzir uzimaju priroda robe i usluga na koje se ugovor odnosi u vrijeme kada je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora ili nekog drugog ugovora o kojem on ovisi. Sukladno tome, naglašavao je da bi u suprotnom trgovcu bile nametnute nerazmjerne obveze te da bi bilo ugroženo načelo pravne sigurnosti. Smatramo da je pritom nezavisni odvjetnik precizno razlučio između slučaja u kojem je ugovorena nepoštena ugovorna odredba, od slučaja u kojem je, unatoč tome što ne postoji nepoštena ugovorna odredba, za potrošača došlo do povećanja obveze zbog promijenjenih okolnosti nastalih nakon zaključenja ugovora. Naime, on je smatrao da potonji slučaj nije obuhvaćen zaštitom prema Direktivi 93/13/EEZ te da promjena deviznog tečaja nije okolnost koja ovisi o volji bilo koje od ugovornih stranaka. Ukratko, nezavisni odvjetnik smatrao je da činjenica da korisnik kredita snosi tečajni rizik, sama po sebi, ne stvara znatnu neravnotežu u smislu čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ, jer banka kao davatelj kredita nema kontrolu nad stopom deviznog tečaja, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.“ Stoga da se na teret tuženika ne može prebacivati okolnost da se tužitelj nije dovoljno informirao o posljedicama zaključenja ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu, a sve obzirom da tuženik nije imao niti može imati bilo kakvog utjecaja na kretanje valute CHF. Europski sud pravde da je u svojim brojnim odlukama (pr. posl.br. C-120/78, posl.br. 238/89, posl.br. C-210/96 itd.) definirao pojam „prosječnog potrošača“ kao „dobro obaviještenu, razumno pažljivu i opreznu osobu“. Odredbe ugovora o kreditu, koje da jasno definiraju valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, razumljive da su dobro obaviještenom, razumno pažljivom i opreznom potrošaču kojemu da je iz navedenih odredbi jasno što je njegova obveza i pristaje li na takvu obvezu. Nadalje, svaki ugovor o kreditu zaključen na duži period vremena da predstavlja aleatoran pravni posao u kojem da može doći do promjena u obvezama stranaka na štetu jedne ili druge strane (a što da je uostalom potvrdio VSRH u odluci Revt-249/14 od 09.04.2015. godine). Nesporno da je da HNB brani tečaj HRK-EUR a da to ne čini sa valutom CHF. Navedeno da je općepoznata činjenica. Međutim, navedena činjenica da HNB brani tečaj HRK-EUR a ne i CHF-HRK da se ne može stavljati na teret tuženika, kao i što da se na teret tuženika ne može stavljati općepoznata činjenica da je 2007. godine nastupila svjetska kriza koja da se tokom 2009. prelila i na Hrvatsku, te da je uslijed toga došlo i do jačanja valute CHF. Međutim, ostvarenje rizika na strani tužitelja (rizika kojega da su obje ugovorne strane bile svjesne prilikom sklapanja Ugovora o kreditu) da se ne može prebacivati na tuženika koji da nije imao nikakvog utjecaja na kretanje tečaja valute CHF. Da je kojim slučajem valuta CHF oslabila, rizik da bi pao na teret tuženika. Ugovorena valutna klauzula da ne služi zaštiti vjerovnika, već da služi da bi se očuvala realna vrijednost neke transakcije od trenutka sklapanja ugovora do njegova izvršenja u uvjetima monetarne ili valutne nestabilnosti uzrokovane promjenama cijena ili tečaja, što da je općepoznata činjenica. „Valutna klauzula je instrument zaštite kojom se iznos neke ugovorene veličine veže uz tečaj strane valute, a u ugovorima s kreditnom institucijom znači da se odobreni iznos (kredit) ili primljeni iznos (depozit/štednja) kunskih sredstava tijekom ugovornog odnosa korigira za promjenu vrijednosti tečaja strane valute (uz koju je valutna klauzula vezana) u odnosu na domaću valutu. U ugovorima o kreditu koji su ugovoreni s valutnom klauzulom vezanom uz neku stranu valutu iznos odobrenoga kredita nominiran je u stranoj valuti, ali se sva plaćanja po takvom kreditu obavljaju u domaćoj valuti. Tako se pri odobravanju kredita nominiranog u stranoj valuti iznos kredita isplaćuje u kunama primjenom tečaja strane valute u odnosu na kunu koji vrijedi na dan isplate, a na isti način dužnici izračunavaju svoju obvezu plaćanja pri dospijeću konkretne rate/anuiteta po kreditu. Pritom su kreditne institucije do početka kolovoza 2013. godine imale mogućnost ugovarati primjenu različitih vrsta tečajeva koji su se rabili za preračunavanje obveze isplate i naplate, pa se vrlo često ugovarala primjena kupovnog tečaja za stranu valutu pri isplati kredita, a za naplatu dospjelih obveza ugovarala se primjena prodajnog tečaja. Međutim, od izmjene regulative (Zakon o kreditnim institucijama članak 302. stavak 6.) u 2013. godini kreditne institucije, u depozitno-kreditnim poslovima s potrošačima koji su ugovoreni s valutnom klauzulom, obvezne su primijeniti srednji tečaj HNB-a odgovarajuće strane valute u odnosu na kunu, a koji važi na dan transakcije. Kod ugovora o kreditu s valutnom klauzulom obveza dužnika se povećava ako se poveća vrijednost strane valute (u kojoj je nominiran kredit) u odnosu na domaću valutu, a obrnuta je situacija ako dođe do smanjenja vrijednosti strane valute u odnosu na vrijednost domaće valute, odnosno tada se obveza dužnika smanjuje.“ Valutna klauzula da je općepoznat pojam te uobičajena i česta klauzula u potrošačkim ugovorima u kreditnom poslovanju, što da je uostalom i potvrdio sam VSRH u odluci Revt-249/14 od 09.04.2015. godine. Slijedom toga, tužitelju da nisu mogle biti nepoznate odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu. S druge strane, tuženik da nije imao niti može imati bilo kakvog utjecaja na kretanje valute CHF, pa da se na teret tuženika ne može prebacivati okolnost da se tužitelj nije dovoljno informirao o posljedicama zaključenja ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu. Nadalje, a vezano uz navode tužitelja glede kolektivnog postupka „Potrošač“, ističe se da su u kolektivnom postupku sudovi utvrđivali tek apstraktnu pravnu zaštitu u odnosu na prosječnog potrošača. Međutim, u svakom pojedinom individualnom postupku (kao što da je ovaj), sud da je dužan ispitati i utvrditi okolnosti svakog pojedinog ugovornog odnosa. Naime, sud da je dužan u svakom svakom pojedinačnom sudskom postupku utvrditi sve relevantne činjenice kao i što da je tužitelj dužan dokazati sve okolnosti na kojima temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Slijedom toga, presude donesene u kolektivnom postupku da nemaju pravni učinak erga omnes da bi se mogle primjenjivati na svaki pojedinačni postupak kojega pokrene svaki potrošač. Odluke na koje da se tužitelj poziva nikako da se ne bi mogle izravno primijeniti na konkretan spor bez da tužitelj dokaže koji je to individualni interes pojedine stranke, konkretno tužitelja, određenim postupanjem tuženika povrijeđen, a što da tužitelj nije dokazao. Takvo stajalište potvrđeno da je i u odluci Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-311/2018 od 03.09.2018. godine u kojoj da je sud utvrđivao da li se u tom konkretnom slučaju primjenjuju utvrđenja iz kolektivnog postupka. Iz obrazloženja odluke da jasno proizlazi stajalište suda da se u svakom konkretnom postupku mora utvrditi primjenjuju li se pravna utvrđenja iz kolektivnog postupka na postupak koji pokrene svaki pojedini potrošač. Tuženik ukazuje da odredba članka 502.c ZPP-a uređuje da pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove, koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu, samo u posebnim parnicama za naknadu štete u kojima se tužitelji mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Naime, člankom 502c Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje: ZPP) propisano da je: „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“ Stoga, a kako da slijedi iz citirane zakonske odredbe, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku da obvezuje prvostupanjske sudove, koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu, samo u posebnim parnicama za naknadu štete u kojima se tužitelji mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Međutim, iz tužbe proizlazi da tužitelj tužbu temelji na ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te isplatu s osnova stjecanja bez osnove, pa da se slijedom navedenoga, u konkretnom slučaju navedene odluke ne primjenjuju na pravni osnov na kojem se temelji ova tužba. Također, ukazuje se da je navedenim odlukama u kolektivnom postupku utvrđeno da bi promjenjivom kamatnom stopom bili povrijeđeni kolektivni interesi, ali da nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretnog potrošača, budući da to očito ovisi o
svakom pojedinom slučaju. Presude u kolektivnom sporu da ima takvu pravnu snagu da se pojedinci mogu na njih pozvati u pogledu pravnih utvrđenja, ali činjenična utvrđenja da je nužno utvrditi u svakom pojedinom postupku. Tužitelj da je poslovno sposobna osoba koja da, prilikom pregovora i razmatranja Ugovora o kreditu, nije izdvojio niti jednu odredbu kao spornu niti tražio bilo kakva pojašnjenja ugovornih obveza. Štoviše, tužitelj da se svjesno i savjesno odlučio upravo za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama (iako da je imao mogućnosti ugovaranja ugovora o kreditu uz druge uvjete kao npr. neku drugu valutu, a u konačnici mogao da je uzeti ugovor u nekoj drugoj banci ako je smatrao da mu sporne odredbe nisu jasne ili razumljive) budući da je svojevoljno i samostalno ocijenio kako mu, sukladno potrebama i mogućnostima, upravo takav Ugovor najviše odgovara. Slijedom navedenoga, tuženik osporava da bi odredba o valutnoj klauzuli odnosno odredbe Ugovora o kreditu navedene u tužbenom zahtjevu bile ništetne iz bilo kojeg razloga.
Tim više što da odredbe Ugovora o kreditu koje su predmetom tužbenog zahtjeva tužitelja nisu bile predmetom kolektivnog postupka niti su bile utvrđene nepoštenima odnosno ništetnima. U vezi s navedenim, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva obzirom da nije jasno što bi iznos od 15.205,50 EUR trebao predstavljati niti temeljem kojih podataka je tužitelj došao do navedenih iznosa. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže odbijanje tužbenih zahtjeva.
5. Prema čl. 191. st. 1. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.
Prema čl. 190. st. 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Prema st. 3. istog članka nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
Tužitelj je početno novčanim (kondemnatornim) tužbenim zahtjevom zahtijevao isplatu iznosa od 15.205,50 eur, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.
Tužitelj je nakon zaključenja prethodnog postupka i provedenog financijskog vještačenja, postavio novčani (kondemnatorni) tužbeni zahtjev kojim zahtijeva isplatu novčanog iznosa od 16.487,37 eur, s pripadajućim zateznim kamatama. Time je tužitelj povećao svoj novčani (kondemnatorni) tužbeni zahtjev, te u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a preinačio tužbu.
Prema čl. 190. st. 2. ZPP-a iznimno od odredbe st. 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja glavne rasprave.
Kako se u ovom predmetu radi o sporu po tužbi korisnika kredita u švicarskim francima, a preinaka tužbe je izvršena nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, sud je, temeljem čl. 190. st. 2. ZPP-a, dopustio preinaku.
6. Tužba tužitelja u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti (onaj opisan u dispozitivu rješenja), predstavlja tužbu za utvrđenje (deklaratornu tužbu) iz čl. 187. st. 1. ZPP-a.
Prema čl. 187. st. 2. ZPP-a takva se tužba može podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
Podizanje tužbe, s tužbenim zahtjevom kakav je onaj opisan u dispozitivu rješenja, nije predviđeno posebnim propisima.
Što se, pak, tiče pravnog interesa za podizanje tužbe za utvrđenje, isti ne postoji ako se pravna zaštita može postići kondemnatornom tužbom (tako i npr. ŽS u Sisku, Gž 2637/02 od 17.04.2003.). Tužitelj pravnu zaštitu može postići kondemnatornom tužbom, a što, konačno, i pokušava tužbenim zahtjevom opisanim u t. I dispozitiva presude. Prema tome, tužitelj nema pravnog interesa za podizanje tužbe s tužbenim zahtjevom opisanim u dispozitivu rješenja.
U smislu čl. 288. st. 1. ZPP-a, ako utvrdi da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe, sud odbacuje tužbu.
Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u dispozitivu rješenja.
7. U dokaznom postupku je izvršen uvid u: ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 060403410356 SN od 03. travnja 2006. (11-19), amortizacijski plan (21-28), obavijest o naplati interkalarne kamate (29), promet po računu (30-35), obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate (37-40), promete po računu (41-59) i promet po računu (61-89). Izvršeno je financijsko vještačenje.
8. Uvidom u ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 060403410356 SN od 03. travnja 2006. (dalje: ugovor o kreditu) utvrđeno je da su isti sklopili tuženik, kao banka i tužitelj, kao korisnik kredita. Ugovor o kreditu je potvrđen od strane javnog bilježnika Denisa Krajcara, iz Pule-Pola, dana 06. travnja 2006. pod brojem OU-623/06. Ugovorom o kreditu tuženik je dao tužitelju kredit u iznosu od 126.184,00 CHF, na rok od 30 godina uz kamatnu stopu od 4,39 % godišnje. Namjena kredita je bila stambeni kredit za mlade za povrat kredita i adaptaciju kuće. Ugovor o kreditu sadrži i odredbe koje glase: "1.1 Na temelju Odluke Komisije za odobravanje kredita građanima br.500/06-SN od 03.04.2006. Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit za mlade za povrat kredita u ŠKZ „EURO-KAT” Zagreb, povrat kredita u HVB Splitska banka i adaptaciju kuće u iznosu od 126.184,00 CHF u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim ovim Ugovorom o kreditu 1.2 Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu Korisnika kredita iz ovog Ugovora. 1.3 Ugovorne strane su suglasne da se iznos isplate kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule. 1.4 Svaki će se povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta. čl. 3.1 Kamatna stopa iznosi 4,39% godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva 3.3 Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.” Dakle, ugovor o kreditu sadrži, uz ostalo, odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03), koji, s obzirom na vrijeme njegovog sklapanja, treba primijeniti na ugovor o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno, nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja ili svoje djelatnosti.
Namjena ugovora o kreditu je bila stambeni kredit za mlade za povrat kredita i adaptaciju kuće. Iz ugovora o kreditu ne proizlazi, niti to tuženik tvrdi, da je tužitelj sklopio taj ugovor u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, odnosno, njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Kraj iznijetog, tužitelj je u ugovoru o kreditu imao svojstvo potrošača.
Iz ostalih isprava u koje je izvršen uvid nisu utvrđene odlučne činjenice.
Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 01. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača. Stoga se radi o ništetnim ugovornim odredbama.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. potvrdio utvrđenja iz odluke Visokog trgovačkog suda RH da je tuženik u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u razdoblju od 01. rujna 2004. do 31. prosinca 2008.
Navedene presude donesene su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete temeljem čl. 502.a – 502.h Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13) i čl. 131. – 141.b Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09), te su subjektivne granice pravomoćnosti donesene presude proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu. U skladu s tim, tužitelj se u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz te presude prema kojoj su povrijeđeni njegovi interesi time što je, na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršio isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete kakvi bi bili da nije bilo tih ugovornih odredbi.
Ugovor o kreditu, koji predstavlja potrošački ugovor, je sklopljen u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora. Stoga se i na taj ugovor odnose presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.
Prema tome, ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli koja je visinu obveze vezala uz švicarski franak su nepoštene, budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, te su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa su zbog toga, temeljem čl. 81. u vezi s čl. 87. st. 1. ZZP-a/03 ništetne.
Kraj rečenog, odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli su ništetne.
Ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora, jer ugovor može opstati i bez tih odredbi, pri čemu se visina tečaja švicarskog franka određuje prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.
Preplatu po predmetnom kreditu zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita, predstavlja razlika između mjesečnog anuiteta formiranog primjenom tečaja CHF važećeg na dan isplate kredita, s jedne strane i uplaćenih anuiteta za razdoblje otplate, s druge strane.
Financijskim vještačenjem, kojim je izvršen izračun preplate po predmetnom kreditu uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita, je utvrđeno da preplata po kreditu iznosi ukupno 16.487,37 eur. Preplata po mjesecima je iznosila: 15. lipnja 2006. 0,08 eur / 0,63 kn, 20. travnja 2009. 15,48 eur / 116,61 kn, 20. travnja 2009. 3,26 eur / 24,56 kn, 20. travnja 2009. 26,39 eur / 198,86 kn, 20. travnja 2009. 27,62 eur / 208,08 kn, 20. travnja 2009. 19,78 eur / 149,02 kn, 20. travnja 2009. 18,28 eur / 137,70 kn, 20. travnja 2009. 18,28 eur / 137,70 kn, 24. kolovoza 2009. 19,36 eur / 145,86 kn, 24. kolovoza 2009. 16,98 eur / 127,92 kn, 24. kolovoza 2009. 17,79 eur / 134,03 kn, 24. kolovoza 2009. 17,79 eur / 134,02 kn, 18. studenog 2009. 11,74 eur / 88,42 kn, 18. studenog 2009. 17,29 eur / 130,25 kn, 18. studenog 2009. 20,66 eur / 155,69 kn, 13. siječnja 2010. 34,13 eur / 257,13 kn, 15. siječnja 2010. 33,24 eur / 250,43 kn, 17. ožujka 2010. 40,70 eur / 306,63 kn, 17. ožujka 2010. 42,35 eur / 319,12 kn, 24. svibnja 2010. 57,34 eur / 432,01 kn, 24. svibnja 2010. 49,10 eur / 369,96 kn, 04. kolovoza 2010. 86,25 eur / 649,86 kn, 04. kolovoza 2010. 80,22 eur / 604,39 kn, 11. listopada 2010. 112,90 eur / 850,62 kn, 11. listopada 2010. 102,32 eur / 770,93 kn, 11. prosinca 2010. 110,09 eur / 829,45 kn, 11. prosinca 2010. 129,16 eur / 973,15 kn, 07. svibnja 2011. 148,02 eur / 1.115,22 kn, 07. svibnja 2011. 131,28 eur / 989,16 kn, 07. svibnja 2011. 137,45 eur / 1.035,60 kn, 15. ožujka 2011. 93,36 eur / 703,45 kn, 28. veljače 2012. 1,72 eur / 12,93 kn, 06. studenog 2012. 4,14 eur / 31,22 kn, 10. prosinca 2013. 172,77 eur / 1.301,72 kn, 08. siječnja 2014. 168,20 eur / 1.267,32 kn, 04. veljače 2014. 173,84 eur / 1.309,83 kn, 04. ožujka 2014. 173,84 eur / 1.309,82 kn, 02. travnja 2014. 173,84 eur / 1.309,83 kn, 05. svibnja 2014. 171,25 eur / 1.290,26 kn, 03. lipnja 2014. 173,84 eur / 1.309,80 kn, 02. srpnja 2014. 173,85 eur / 1.309,84 kn, 09. srpnja 2014. 1,74 eur / 13,11 kn, 04. kolovoza 2014. 173,85 eur / 1.309,84 kn, 02. rujna 2014. 173,84 eur / 1.309,80 kn, 02. listopada 2014. 173,84 eur / 1.309,83 kn, 04. studenog 2014. 173,85 eur / 1.309,84 kn, 02. prosinca 2014. 174,79 eur / 1.316,98 kn, 04. prosinca 2014. 77,43 eur / 583,38 kn, 07. siječnja 2015. 177,37 eur / 1.336,37 kn, 03. veljače 2015. 6,72 eur / 50,62 kn, 03. ožujka 2015. 179,59 eur / 1.353,11 kn, 02. travnja 2015. 179,59 eur / 1.353,10 kn, 14. svibnja 2015. 179,59 eur / 1.353,11 kn, 11. lipnja 2015. 64,39 eur / 485,16 kn, 17. kolovoza 2015. 14,27 eur / 107,49 kn, 16. listopada 2015. 105,14 eur / 792,15 kn, 30. prosinca 2015. 8,20 eur / 61,77 kn, 14. siječnja 2016. 106,10 eur / 799,41 kn, 15. veljače 2016. 110,52 eur / 832, 73 kn, 14. ožujka 2016. 110,77 eur / 834,57 kn, 14. travnja 2016. 110,77 eur / 834,56 kn, 13. svibnja 2016. 102,03 eur / 768,77 kn, 13. lipnja 2016. 94,09 eur / 708,92 kn, 22. srpnja 2016. 102,43 eur / 771,74 kn, 10. kolovoza 2016. 11,79 eur / 88,80 kn, 12. rujna 2016. 86,84 eur / 654,30 kn, 12. listopada 2016. 3,78 eur / 28,49 kn, 28. svibnja 2018. 5,30 eur / 39,91 kn, 31. srpnja 2018. 5,30 eur / 39,91 eur, 28. rujna 2018. 5,30 eur / 39,91 kn, 31. listopada 2018. 5,30 eur / 39,91 kn, 27. studenog 2018. 5,30 eur / 39,91 kn, 04. siječnja 2019. 5,30 eur / 39,91 kn, 31. siječnja 2019. 5,30 eur / 39,91 kn, 28. veljače 2019. 5,30 eur / 39,91 kn, 18. travnja 2019. 5,30 eur / 39,91 kn, 29. travnja 2019. 5,30 eur / 39,91 kn, 15. svibnja 2019. 0,03 eur / 0,25 kn, 29. svibnja 2019. 5,30 eur / 39,91 kn, 28. lipnja 2019. 5,30 eur / 39,91 kn, 31. srpnja 2019. 5,30 eur / 39,91 kn, 29. kolovoza 2019. 5,30 eur / 39,91 kn, 27. rujna 2019. 5,30 eur / 39,91 kn, 30. listopada 2019. 5,30 eur / 39,91 kn, 05. studenog 2019. 34,94 eur / 263,22 kn, 28. studenog 2019. 5,30 eur / 39,91 kn, 16. prosinca 2019. 5,30 eur / 39,91 kn, 13. siječnja 2020. 5,30 eur / 39,91 kn, 04. veljače 2020. 5,30 eur / 39,91 kn, 03. ožujka 2020. 5,30 eur / 39,91 kn, 02. travnja 2020. 5,30 eur / 39,91 kn, 21. kolovoza 2020. 10.467,94 eur / 78.870,67 kn, 21. listopada 2020. 3,40 eur / 25,59 kn, 31. listopada 2020. 5,30 eur / 39,91 kn, 30. studenog 2020. 5,30 eur / 39,91 kn, 30. prosinca 2020. 5,30 eur / 39,91 kn, 01. veljače 2021. 5,57 eur / 42,00 kn, 02. ožujka 2021. 5,57 eur / 42,00 kn, 31. ožujka 2021. 5,57 eur / 42,00 kn, 27. travnja 2021. 5,57 eur / 42,00 kn, 26. svibnja 2021. 80,27 eur / 604,82 kn, 01. lipnja 2021. 5,57 eur / 42,00 kn, 05. srpnja 2021. 5,57 eur / 42,00 kn, 28. srpnja 2021. 5,57 eur / 42,00 kn.
Tužitelj je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, dok tuženik na nalaz i mišljenje vještaka nije imao prigovora. Sud nalaz i mišljenje vještaka ocjenjuje nepristranim, temeljitim i stručnim. Zbog navedenih razloga sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka.
Zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO/05), postoji obveza tuženika na vraćanje tužitelju iznosa koje je primio zbog povećanja tečaja švicarskog franka.
Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi, on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni novčani iznos, u smislu čl. 1115. ZOO-a/05, dužan tužitelju platiti zatezne kamate tekuće od uplate svakog pojedinog anuiteta, po stopi iz čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91 i dr.) i čl. 29. st. 2. ZOO-a/05.
Tuženikov prigovor zastare nije osnovan.
Kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora ili pojedine njegove odredbe, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedine njegove odredbe.
Kako je kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pravomoćno okončan, donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž 6632/17-10 od 14. lipnja 2018., to do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu nije protekao opći zastarni rok od 5 godina. Pritom je za istaći da se, u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno, do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinake tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Shodno rečenom, nije nastupila zastara potraživanja tužitelja po osnovi preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.
Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. I dispozitiva presude.
9. Obje su stranke zatražile naknadu parničnih troškova.
Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Prema st. 5. istog članka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.
Tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtijeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa mu je tuženik dužan naknaditi sve troškove.
Tužitelju su priznati sljedeći parnični troškovi: za sastav tužbe 200,00 eur (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), za zastupanje na ročištu 07. siječnja 2025. 500,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za sastav podneska podnesenog 14. srpnja 2025. 500,00 eur (Tbr. 8. t. 1.), za PDV na ove radnje 300,00 eur (Tbr. 46.) i za vještačenje 693,56 eur, ili ukupno 2.193,56 eur.
Tužitelju, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, pripadaju zatražene zatezne kamate na priznate troškove, tekuće od dana donošenja odluke, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a/05.
Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. II dispozitiva presude.
Tuženik je uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa mu tužitelj nije dužan naknaditi parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. III dispozitiva presude.
U Poreču-Parenzo, 02. ožujka 2026.
S u d a c:
Alen Barbić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. tužitelju p.p.,
2. tuženiku p.p.
S u d a c: v.r.
