Republika Hrvatska

Županijski sud Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-2747/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S KA

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužiteljice LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik odvjetnik Vedran Klemenčić iz Zagreba, Vlaška 84, protiv tuženika EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica odvjetnica Nataša Petančić iz Rijeke, Veslarska 8, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Crikvenici- Stalna služba u Krku, poslovni broj Psp-34/2024-19 od 3. listopada 2025., dana 02. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Crikvenici- Stalna služba u Krku, poslovni broj Psp- 34/2024-19 od 3. listopada 2025.

II. Tužiteljici se trošak sastava odgovora na žalbu ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja je riješeno:

„ I. Tuženik EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao je tužiteljicu LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u zadnjem mirnom i faktičnom suposjedu stana u [adresa] u suterenu, time što je početkom 2024. godine, a što je tužiteljica saznala dana 29. 06. 2024. godine, promijenio bravu na ulaznim vratima stana tužiteljice i napravio otvor u zidu iz svog stana u dio stana tužiteljice, čime je potpuno onemogućio tužiteljicu u korištenju stana, slijedom čega se nalaže tuženiku EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da preda ključ ulaznih vrata stana tužiteljice te zatvori otvor u zidu iz svog dijela stana u dio stana tužiteljice i da iz stana ukloni sve osobe i stvari, sve to u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe, te se ujedno nalaže tuženiku EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da se u buduće kloni takvog i tome sličnog smetanja pod prijetnjom novčane kazne.

II Nalaže se tuženiku EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog postupka u ukupnom iznosu od 664,81 EUR sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv toga rješenja tuženik je izjavilo žalbu zbog svih zakonskih razloga (članak 353.stavak 1. Zakona o parničnom postupku – „ Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, a podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovan postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila njenu osnovanost i predložila odbijanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjsko rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, oni nisu proturječni međusobno, njenoj izreci ili sadržaju pojedinih isprava i zapisnika u spisu, a ne postoje niti ikakvi drugi nedostaci zbog kojih njegovu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati te nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Sadržajem žalbenih navoda žalitelj prigovara i ocjeni provedenih dokaza, ističući opisno žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz članka 8. u svezi članak 354. stavak 1. ZPP-a. Međutim, neosnovan je i ovaj žalbeni razlog jer je prvostupanjski sud ocijenio sve dokaze koji su u ovom slučaju važni za utvrđenje odlučnih činjenica i za tu je ocjenu naveo logične razloge, dok žalbenim navodima žalitelj ukazuje na dokaze i činjenice koji u ovom slučaju nisu odlučni.

7. Nastavno nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice za sudskom zaštitom zbog oduzetog suposjeda stana u [adresa] u suterenu, utvrđenjem čina smetanja, uspostavom ranijeg stanja i zabranom daljnjeg i sličnog smetanja.

9. Sud prvog stupnja je u provedenom dokaznom postupku saslušanjem tužiteljice i tuženika kao stranaka, saslušanjem svjedoka, te pregledom spisu priloženih isprava i njihove ocjene, utvrdio :

- da su parnične stranke bivši izvanbračni drugovi koji su nakon prestanka izvanbračne zajednice 27. srpnja 2017. sklopili Sporazum o uređenju međusobnih imovinsko-pravnih odnosa, a temeljem kojeg se sporazuma tuženik obvezao na tužiteljicu prenijeti zemljišnoknjižno pravo vlasništva studia površine cca 34 m2 na adresi [adresa] u prizemlju zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

-da je tužiteljica nakon raskida izvanbračne zajednice s tuženikom, u periodu od 2017. pa do 2020. godine živjela u predmetnom studiu – garsonijeri površine cca 34 m2, zajedno sa svojom mlt. djecom, kada se iselila iz predmetnog prostora iz razloga što je tuženik isključio dotok električne energije u predmetni stan.

- da je tuženik na naprijed navedeni način smetao tužiteljicu u njenom posljednjem mirnom posjedu predmetnog studia – garsonijere da je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o smetanju posjeda donesenom u predmetu ovoga suda posl. broj Psp- 54/2020.

- da je tužiteljica i nadalje, nakon što se iselila 2020. iz predmetnog stana isti nastavila koristiti kao spremište za pohranu svojih stvari te je povremeno dolazila u taj stan koristeći se svojim ključem koji je posjedovala.

10. Na temelju navedenih utvrđenja, a poklanjajući vjeru kazivanju tužiteljice koje su potvrdili saslušani svjedoci OZ, DZ, ĆZ te NZ (koji su svjedoci dolazili s tužiteljicom u predmetni stan i koji su posvjedočili da je tužiteljica u predmetnom stanu držala svoje osobne stvari primjerice odjeću, obuću, papirologiju i sl. ), dok je uskratio vjeru iskazu svjedokinje FZ da se u stanu nisu nalazile osobne stvari tužiteljice dovodeći ga u svezu s fotografijama stvari odloženih u hodniku ispred stana, koje tuženik nije osporio i za koje je sud ocjenio da pripadaju tužiteljici, te ga ocjenjuje pristranim (izvanbračna supruga tuženika), prvostupanjski je sud zaključio kako je tužiteljica koristila stan u koji je ulazila koristeći se vlastitim ključem. Nastavno sud zaključuje da je tuženik promjenom brave i vršenjem preinaka predmetnog stana u smislu uređenja dječjih soba i skidanja stiropora sa vrata koja dijele njegov dio stana od predmetnog stana (što je sve tuženik i priznao u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu 11. rujna 2025)., tužiteljicu zasmetao i potpuno je isključio u dotadašnjem načinu korištenja stana, pa nalazi da je tužiteljica osnovano ustala ovom tužbom radi zaštite svog suposjeda, radi čega je tužiteljici valjalo pružiti posjedovnu zaštitu sukladno odredbi članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje u tekstu: ZVDSP-a).

11. U smislu odredbe članak 22. stavak 2. ZVDSP-a, u sudskom postupku ostvaruje se zaštita posljednjeg stanja posjeda (ili suposjeda). Stoga suposjednik uživa posjedovnu zaštitu u međusobnim odnosima s drugim suposjednicima ako jedan od njih isključuje ili bitno ograničava drugoga u dotadašnjem načinu vršenja faktične vlasti na stvari koja je u njihovom suposjedu.

12. Promjenom brave na ulaznim vratima stana i vršenjem preinaka stana tužiteljice tuženik joj je onemogućilo da u stan ulazi slobodno, kao do tada i na navedeni način ju je zasmetao i bitno ograničio u dotadašnjem načinu vršenja suposjeda, pa je pravilnom primjenom materijalnoga prava prihvaćen njegov tužbeni zahtjev za sudsku zaštitu.

13. Prvostupanjski je sud postupajući u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

14. U tom pogledu pobijano rješenje sadrži iscrpne i opširne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari nije potpuno, ni pravilno utvrđeno, te neutemeljeno osporava ocjenu provedenih dokaza koju je dao prvostupanjski sud.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika činjenica da tužiteljica nema prijavljeno prebivalište na adresi tuženika u [adresa], sama za sebe ne predstavlja razlog zbog kojeg bi tužiteljica prestala biti posjednik odnosno suposjednik predmetnog stana, jer posjed odnosno suposjed stana ne pretpostavlja činjenicu prijavljenog prebivališta na određenoj adresi, već vršenje sadržaja posjeda odnosno suposjeda kao faktične vlasti, a što je tužiteljica prema po ovom sudu pravilnim činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda i činila.

16. Glede predloženog dokaza od strane tužiteljice radi saslušanja svjedoka za navesti je kako sukladno odredbi članka 219. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa stranka može odustati (pravilno povući) prijedlog radi izvođenja određenog dokaza u situaciji kada ocijeni da je npr. predloženi dokaz utvrđen na drugi način ili pak da nije bitan za predmet spora, odnosno odustanak od izvođenja dokaza predstavlja dopuštenu procesnu dispoziciju stranke. Stoga nije od značaja žalbeni navod tuženika da je tužiteljica povukla navedeni dokazni prijedlog.

17. Prvostupanjski sud pravilno zaključio da se na konkretan slučaj ima primijeniti odredba članka 24. stavak 1. ZVDSP-a, kojom je propisano da je suposjedniku dopušteno štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja drugog suposjednika ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda, odnosno bitno ograničili način izvršavanja faktične vlasti. Predmetno je to tužiteljica i učinila.

18. Ovdje se ne treba raspravljati primjenom odredbe članka 24. stavak 2. ZVDSP-a o međusobnom pravnom odnosu stranaka, jer je posjed, a isto tako i suposjed činjenica a ne pravo, odnosno faktično stanje zaštićeno pravom.

19. Kod utvrđenja da je tužiteljica dokazala da je posjed odnosno suposjed bio stečen, bio posljednji, miran i faktičan (efektivan, stvaran), dakle onaj koji se štiti i da je promjenom brave i vršenjem preinaka po tuženiku zasmetana i isključena iz posjeda, prvostupanjski sud u zakonito provedenom postupku činjenično stanje u odnosu na predmet spora pravilno i potpuno utvrdio, a žalbeni navodi tuženika ničim nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja u bilo kojem segmentu.

20. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članak 380. točka 2. ZPP-a žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

21. Trošak sastava odgovora na žalbu tužiteljici se ne obistinjuje, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a).

U Splitu 02. ožujka 2026.

SUDAC :

Ivana Madunić