Poslovni broj: 13 Gž-730/2023-2

                  

      Republika Hrvatska

    Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                  Poslovni broj: 13 Gž -730/2023-2

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Blanke Pervan, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja D. Č., OIB: …, iz S., …, zastupanog po punomoćniku Š. B., odvjetniku u odvjetničkom društvu B. & Č. d.o.o., Z., …, protiv tuženika A.-G. d.o.o. S., OIB: …, …, zastupanog po punomoćniku S. Š., odvjetniku u Z., …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-967/2021-15 od 2. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 31. listopada 2023.

r i j e š i o   j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-967/2021-15 od 2. lipnja 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave, s tim što će se o troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja D. Č., S., …, OIB: … na račun tuženika A.-G. d.o.o., S., …, OIB: … temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika A.-G. d.o.o., S., …, OIB: … od 6. srpnja 2021. godine, koji je F. agenciji podnesen radi izravne naplate tražbine na temelju presude Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj P-1249/2008 od 30. rujna 2014. te presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžx-13/15-2 od 11. ožujka 2015. godine

2. Nalaže se tuženiku A.-G. d.o.o., S., …, OIB: … da isplati tužitelju D. Č., S., …, OIB: …iznos od 26.495,55 kn neosnovano stečen temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika A.-G. d.o.o., S., …, OIB: … od 6. srpnja 2021. godine, koji je F. agenciji podnesen radi izravne naplate tražbine na temelju presude Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj P-1249/2008 od 30. rujna 2014. te presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžx-13/15-2 od 11. ožujka 2015. godine s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju D. Č., S., …, OIB: … da tuženiku A.-G. d.o.o., S., …, OIB: … da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 746,25 eura/5.623,00 kune, u roku od 15 dana.«

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu te naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem. U žalbi ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. i 11. Zakona o parničnom postupku, budući da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a i predstečajnom nagodbom utvrđeno je da je izvršen prijeboj utvrđenih tražbina tužitelja s dospjelim protutražbinama tuženika. Navodi kako nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu i da je u predstečajnom postupku koji se vodio nad tuženikom priznata tražbina tužitelja u iznosu od 88.158,79 kn, dok je tuženik temeljem pravomoćne presude imao potraživanje prema tužitelju u iznosu od 20.305,07 kn pa je sporno je li tužiteljeva obveza plaćanja po pravomoćnoj presudi prestala, odnosno može li tuženik nakon sklapanja predstečajne nagodbe zahtijevati naplatu potraživanja koje je nastalo prije sklapanja predstečajne nagodbe. Tužitelj smatra kako je njegova obveza prestala sklapanjem predstečajne nagodbe te stoga nije bilo potrebno provoditi dokaz financijskim vještačenjem, budući da je u postupku nesporno utvrđeno koliko je tužitelj naplatio od tuženika, a koliko tuženik od tužitelja. Navodi kako su u trenutku sklapanja predstečajne nagodbe bile ispunjene pretpostavke za prijeboj u smislu čl. 195. Zakona o obveznim odnosima i u tom trenutku je tužitelj imao dospjelo novčano potraživanje prema tuženiku te tuženik prema tužitelju. Postupanje suda prvog stupnja prilikom obrazloženja pobijane presude, kojima odstupa od ranije zauzetih pravnih shvaćanja, protivno je načelu vladavine prava propisane čl. 3. Ustava Republike Hrvatske. 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužitelj u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22) ističući da je odlučeno o zahtjevu o kojem je već zaključena nagodba, koja po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinjena pred sudom prvog stupnja, budući da u predmetu u smislu navedene zakonske odredbe nije zaključena sudska nagodba niti nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tuženika temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika od 6. srpnja 2021., koji je Financijskoj agenciji (dalje FINA) podnesen radi izravne naplate tražbine na temelju presude Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-1249/2008 od 30. rujna 2014. te presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžx-13/15 od 11. ožujka 2015., kao i da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 26.495,55 kn neosnovano stečen temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika.

7. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tuženik, kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja, kao ovršenika, podnio prijedlog za ovrhu radi ispunjenja tražbine po presudama Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-1249/2008 od 30. rujna 2014. i Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžx-13/15 od 11. ožujka 2015., da je zaključkom u tom predmetu ovršenik (ovdje tužitelj) upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, da nije sporno da su stranke sklopile predstečajnu nagodbu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj St-3825/16 od 13. siječnja 2017., kojom je utvrđena tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 88.158,79 kn te da je izvršen prijeboj utvrđenih tražbina s dospjelim protutražbinama tuženika prema tužitelju.

7.1. Ujedno, sud prvog stupnja ocjenjuje kako je sporno postoji li temeljem navedenog dug tužitelja prema tuženiku u ovršnom postupku koji je pokrenuo ovdje tuženik, kao ovrhovoditelj, pa kako tužitelj u predmetnom postupku nije predložio izvesti dokaz financijskim vještačenjem bez kojeg sud ne može utvrditi sporne činjenice, odnosno je li tužitelj naplatio utuženo potraživanje obuhvaćeno prijebojem putem postupka prisilne naplate i je li tuženik stekao bez osnove iznos od 26.495,55 kn u postupku izravne naplate od 6. srpnja 2021., to je pozivom na odredbu čl. 219. st. 1. ZPP ocijenio kako tužitelj, na kojemu je teret dokaza, nije dokazao odlučne činjenice u konkretnom slučaju, slijedom čega je utvrdio da nema uvjeta proglasiti ovrhu nedopuštenom u smislu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20 - dalje OZ).

8. Iz stanja spisa proizlazi kako je ovdje tuženik, kao ovrhovoditelj, podnio ovršni prijedlog protiv ovdje tužitelja, kao ovršenika, povodom kojeg je doneseno rješenje o ovrsi dana 9. rujna 2021. poslovni broj Ovr-742/2020, te je postupajući po žalbi ovršenika, ovdje tužitelja, izjavljenoj protiv navedenog rješenja o ovrsi, prvostupanjski sud zaključkom od 4. listopada 2021. istoga uputio pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe iz razloga propisanog u čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ.

9. Stranka upućena u parnicu temeljem zaključka ovršnog suda parnicu može pokrenuti samo iz razloga iz kojih je u parnicu upućena, u konkretnom slučaju iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ, slijedom čega se pogrešno sud prvog stupnja, kada utvrđuje da nema uvjeta proglasiti ovrhu nedopuštenom, poziva na odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. istoga Zakona.

10. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je tuženikovo potraživanje prema njemu prestalo zaključenjem predstečajne nagodbe kojom je utvrđena tražbina tužitelja, kao vjerovnika, u iznosu od 88.158,79 kn, te je istom nagodbom utvrđeno da je izvršen prijeboj utvrđenih tražbina s dospjelim protutražbinama dužnika, ovdje tuženika.

12. Iz presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-1249/2008 od 30. rujna 2014. i Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžx-13/15 od 11. ožujka 2015. proizlazi obveza ovdje tužitelja na isplatu iznosa od 20.305,07 kn ovdje tuženiku, te obveza ovdje tuženika na isplatu iznosa od 33.926,67 kn sa zakonskim zateznim kamatama ovdje tužitelju.

13. Rješenjem FINA od 16. listopada 2015. u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom – ovdje tuženikom utvrđene su tražbine vjerovnika, između ostalih i tražbina ovdje tužitelja u iznosu od 88.158,79 kn, te je utvrđeno da je izvršen prijeboj utvrđenih tražbina s dospjelim protutražbinama dužnika u ukupnom iznosu od 49.870,82 kn. Nakon zaključenja predstečajne nagodbe ovdje tuženik je, kao dužnik, dana 18. ožujka 2020. dao izjavu o prijeboju (kompenzaciji), kojom izjavljuje i obavještava vjerovnika, ovdje tužitelja, da vrši prijeboj međusobnih dospjelih novčanih potraživanja i to njegovih dospjelih obveza prema tužitelja u iznosu od 35.400,00 kn i tužiteljevih dospjelih obveza prema njemu u ukupnom iznosu od 25.400,00 kn, te se obvezao neprebijeni iznos od 10.000,00 kn isplatiti ovdje tužitelju, koji navedenom izjavom o prijeboju izjavljuje da je nakon primitka iznosa od 10.000,00 kn u cijelosti namireno njegovo potraživanje prema ovdje tuženiku te prema njemu nema nikakvih daljnjih potraživanja s bilo kojeg osnova.

14. Iz navedenog proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu te da su u trenutku zaključenja predstečajne nagodbe imale dospjela novčana potraživanja, pa imajući u vidu da su u spis priloženi i izvodi iz poslovnih računa, to pogrešno, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja spor stranaka rješava primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14.1. Naime, osnova tužbe tužitelja je da je potraživanje tuženika prestalo prijebojem potraživanja, u kom pravcu je tužitelj ponudio dokaze koje je sud prvog stupnja propustio ocijeniti i u tom pravcu utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ za proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom, zbog kojih je tužitelj i upućen na pokretanje predmetne parnice, odnosno utvrditi je li sklapanjem predstečajne nagodbe prestala obveza tužitelja utvrđena ranije navedenim presudama Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-1249/2008 od 30. rujna 2014. i Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžx-13/15 od 11. ožujka 2015.

15. Stoga je sud prvog stupnja pozivajući se na pravilo o teretu dokazivanja u konkretnom slučaju počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP, na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj, a koja je utjecala na zakonitost i pravilnost donesene presude.

16. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, ukinuti pobijanu presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave pred istim sucem pojedincem, jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 371. ZPP da se glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

17. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu u postupanju te sukladno uputi iz ovog ukidnog rješenja utvrditi odlučne činjenice u predmetu, a nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, kao i o troškovima cijelog postupka.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu izjavljenog pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zadar, 31. listopada 2023.

 

 

                                                                                                                       Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                              Igor Delin, v.r.