09sR EPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-23/2021-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužiteljice GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tužitelja BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Tomislav Beloša, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nada Milić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i pobojnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 2. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava sklopljen 31. svibnja 2016. i Aneks Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava sklopljen 2. svibnja 2017., između ŽU kao zajmodavca i GU kao zajmoprimca.

II. Utvrđuje se ništetnim Predugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 11. svibnja 2017. između ŽU kao kupca i GU kao prodavatelja.

III. Poništava se Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 24. siječnja 2018. između ŽU kao kupca i GU kao prodavatelja.

IV. Tuženik ŽU dužan je temeljem ove presude trpjeti da Općinski sud u Velikoj Gorici, zemljišno knjižni odjel izvrši brisanje prava vlasništva na: nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], Zgrada i dvorište [adresa], ukupne površine 1468 m2 uključivo s pripadajućim zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i to 30.č Suvlasnički dio: 736/10000 etažno vlasništvo (E-30) – posebni dio: stan oznake s19 na 4. katu građevine koji se sastoji od hodnika, tuš/wc-a, ostave, kupaonice, tri sobe, dnevnog boravka i kuhinje s blagovanjem korisne površine 109,25 m2 i pripadaka: nenatkrivene terase površine 84,48 m2, spremišta oznake SP19 površine 7,87 m2 i parkirališnogaražnog mjesta oznake PGM10 površine 15,60 m2, sveukupno korisne površine 217,20 m2, u etažnom elaboratu sve označeno tamnoljubičastom bojom , s imena i vlasništva ŽU na ime i vlasnost GU, te je dužan na istoj nekretnini trpjeti uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja.

V. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o najmu stana od 28. veljače 2018.

VI. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici iznos od 120.000,00 kuna na ime neosnovano stečene koristi temeljem Ugovora o najmu stana od 28. veljače 2018.

VII. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama po stopama propisanim Zakonom o obveznim odnosima, tekućim od donošenja ove presude do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava sklopljen 31. svibnja 2016. i Aneks Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava sklopljen 2. svibnja 2017., između ŽU kao zajmodavca i GU kao zajmoprimca.

II. Utvrđuje se ništetnim Predugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 11. svibnja 2017. i Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 24. siječnja 2018., između ŽU kao kupca i GU kao prodavatelja.

III. Tuženik ŽU dužan je temeljem ove presude trpjeti da Općinski sud u Velikoj Gorici, zemljišno knjižni odjel izvrši brisanje prava vlasništva na: nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], Zgrada i dvorište [adresa], ukupne površine 1468 m2 uključivo s pripadajućim zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i to 30.č Suvlasnički dio: 736/10000 etažno vlasništvo (E-30) – posebni dio: stan oznake s19 na 4. katu građevine koji se sastoji od hodnika, tuš/wc-a, ostave, kupaonice, tri sobe, dnevnog boravka i kuhinje s blagovanjem korisne površine 109,25 m2 i pripadaka: nenatkrivene terase površine 84,48 m2, spremišta oznake SP19 površine 7,87 m2 i parkirališnogaražnog mjesta oznake PGM10 površine 15,60 m2, sveukupno korisne površine 217,20 m2, u etažnom elaboratu sve označeno tamnoljubičastom bojom s imena i vlasništva ŽU na ime i vlasnost GU, te je dužan na istoj nekretnini trpjeti uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja.

IV. Poništava se Ugovor o najmu stana od 28. veljače 2018. sklopljen između ŽU kao najmodavca i GU i BU kao najmoprimca.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici iznos od 120.000,00 kuna na ime neosnovano stečene koristi temeljem Ugovora o najmu stana od 28. veljače 2018.

VI. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopama propisanim Zakonom o obveznim odnosima, tekućim od donošenja ove presude do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tužiteljici GU OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelju BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku ŽU OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 21.691,27 eura sa zateznim kamatama od 2. ožujka 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu daljnjih troškova postupka u iznosu od 61.637,06 eura sa zateznim kamatama kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su između tužitelja i tuženika sklopljeni ugovori i to Ugovor o poslovnoj suradnji od 31. svibnja 2016., Aneks Ugovora o poslovnoj suradnji od 31. svibnja 2016., Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava od 31. svibnja 2016., Ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 17. rujna 2016., Aneks Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava od 2. svibnja 2017., Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 11. svibnja 2017., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24. siječnja 2018. i Ugovor o najmu stana od 28. veljače 2018.

1.1. Tužiteljica GU i njezin suprug BU su sa tuženikom stupili u poslovni odnos temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog 31. svibnja 2016. ovjerenog kod javnog bilježnika EU pod poslovnim brojem OV-5022/2016. Temeljem navedenog ugovora stranke su u članku 3. stavak 1, te detaljno člankom 5. stavak 1. utvrdile obveze tužiteljice i njezinog supruga koje su se u bitnome sastojale od: organizacijskih, tehničkih, operativnih i administracijskim zaduženja vezanih uz zajednički projekt izgradnje i vođenja „Ice bara“ na različitim ugostiteljsko turističkim manifestacijama u Republici Hrvatskoj. Obveza tuženika temeljem članka 3. stavak 2. te detaljno opisano člankom 5. stavak 2. istog ugovora bila je osiguranje novčanih sredstava potrebnih za pokretanje svih poslovnih aktivnosti vezano uz zajednički poslovni projekt. Sukladno sklopljenom Ugovoru o poslovnoj suradnji stranke su dogovorile osnivanje zajedničkog trgovačkog društva u kojem će sve odluke donositi jednoglasno te su stranke ugovorile i suvlasničke omjere u budućem društvu na način da je tužiteljici i njezinom suprugu trebalo pripasti svakome poslovni udio od po 40% ukupnih udjela u društvu dok je tuženiku trebao pripasti poslovni udjel od 20% ukupnih udjela budućeg društva. Sukladno članku 8. predmetnog Ugovora o poslovnoj suradnji stranke su ugovorile da se od ostvarenog prometa (ne dobiti) tuženiku prvenstveno isplati povrat njegovog investiranog dijela, sukladno preuzetim obvezama iz članka 5. stavak 2. Ugovora, kao i da mu se nakon povrata investicije isplati još dodatnih 20% neto dobiti ostvarene od zajedničkog projekta. Nakon što se namiri tuženik te mu se povrat investicije ostvari u potpunosti i isplati mu se neto ostvarena dobit, tužiteljica i njezin suprug su preostalu neto dobit trebali podijeliti u jednakim omjerima.

1.2. Istoga dana kada su sklopile Ugovor o poslovnoj suradnji, stranke sklapaju i Aneks Ugovoru o poslovnoj suradnji kojim detaljno utvrđuju obvezu tuženika i to da tuženik do 1. lipnja 2016. osigura novčana sredstava u iznosu od 70.000,00 eura na ime investicije u zajednički poslovni projekt. Aneksom se proširuju i detaljnije opisuju prava tuženika koja, pored navedene obveze vraćanja cjelokupne investicije za koju se stranke dogovaraju da mora biti vraćena do 15. prosinca 2016., obuhvaćaju i novu obvezu isplate u korist tuženika koja je vezana uz promet koji se ostvari zajedničkim poslovnim projektom. Samim Ugovorom o poslovnoj suradnji kao i njegovim Anexom izigrana je osnovna namjera ugovornih strana da se ostvari poslovna suradnja temeljem koje bi tužiteljica i njezin suprug pružali know-how te kako je ugovoreno, organizacijsko, tehničko, operativno i administracijsko vođenje zajedničkog projekta, dok je tuženik s druge strane trebao biti u ulozi investitora. Stranke su trebale, nakon što se podmire troškovi poslovanja, podijeliti svoju dobit prema ključu koji su ugovorile za poslovne udjele u društvu odnosno u omjerima 40/40/20. Umjesto navedene osnovne namjere, stranke su sklopile predmetne štetne ugovore kojima je tuženik iskoristio lakomislenost tužiteljice za daljnje postupke.

1.3. Stranke su svoju namjeru poslovne suradnje i konkretizirali osnivanjem zajedničkog trgovačkog društva Rocks Ice bar d.o.o., Velika Gorica, koje društvo su stranke zajednički osnovale te sukladno ugovoru preuzele poslovne udjele u omjerima Ivana [adresa]% udjela, Domagoj [adresa]% udjela i ŽU 20% udjela.

1.4. Suprotno ugovorenome temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji tuženik istog dana kada sa tužiteljicom i njezinim suprugom sklapa Ugovor o poslovnoj suradnji od 31. svibnja 2016., traži da mu tužiteljica GU kao fizička osoba u svrhu osiguranja povrata njegove investicije potpiše Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava, a koji ugovor oni sklapaju 31. svibnja 2016., kod javnog bilježnika EU ovjeren pod poslovnim brojem OV-5046/2016. Tuženik istovremeno daje novac za zajednički projekt temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji i fiktivno zadužuje tužiteljicu GU zajmom od 70.000,00 eura koji ista kao fizička osoba nikada od tuženika nije primila. Tužiteljica je od tuženika zaprimila navedeni iznos, ali isključivo za potrebe investicije u zajednički poslovni projekt. Tužiteljica lakomisleno i na nagovor tuženika, koji ju uvjerava da se radi samo o formalnosti kojim se on osigurava, potpisuje navedeni Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava unatoč činjenici da tuženik nikada nije dao tužiteljici novac u svrhu privatne posudbe. Navedenim Ugovorom o zajmu sa založnim pravom na nekretnini tužiteljice, tuženik je dobio sredstvo za daljnju ucjenu tužiteljice. Dakle, potpisom svih ukupnih gore navedenih ugovora između stranaka, tuženik je postao u jednoj osobi vlasnik udjela, kreditor projekta i privatni fiktivni vjerovnik za isto ulaganje prema tužiteljici GU.

1.5. Nakon što poslovni rezultati nisu bili na nivou očekivanja tuženika, tuženik 17. rujna 2016. traži od tužiteljice GU da preuzme poslovni udjel te temeljem Ugovora o prijenosu poslovnih udjela prenosi svoje udjele na tužiteljicu GU. U tom trenutku tuženik svoj poslovni gubitak pretvara u fiktivni zajam prema tužiteljici, a sebe izvlači iz vlasništva u društvu te umjesto ortaka , postaje vjerovnik i to ne prema društvu već prema fizičkoj osobi. Tuženik nakon izlaska iz društva počinje vršiti konstantan pritisak na tužiteljicu te joj prijeti iseljenjem i oduzimanjem nekretnine temeljem Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava, a koji ugovor je sklopljen kao navodno osiguranje investicije koju je tuženik imao u društvo Rocks Ice bar d.o.o., a u kojem je u trenutku sklapanja Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava bio član / suvlasnik. Dakle, tuženik kao ortak svoja prava prema društvu prenosi na tužiteljicu GU te od nje potražuje povrat novca koji je utrošen u njegov projekt (u kojem je on suvlasnik) iako GU nije osobno pozajmio nikakav novac kao fizičkoj osobi već isključivo za potrebe zajedničkog poslovnog projekta.

1.6. Tužiteljica GU uslijed konstantnih prijetnji i pritisaka tuženika da će ju iseliti iz nekretnine koju je dala u zalog ukoliko mu ne vrati njegovu investiciju u poslovni projekt, isplaćuje tuženiku iznos od 20.000,00 eura na ime zajma. Shodno tome, stranke 2. svibnja 2017. sklapaju Aneks Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava u kojem utvrđuju da je tužiteljica GU vratila tuženiku kao zajmodavcu iznos od 20.00,00 eura te se istovremeno obvezuje tužiteljica isplatiti tuženiku kamatu na dugovani iznos tekuću od 16. prosinca 2016. do isplate, uz obvezu povrata ostatka duga do 1. studenoga 2017. Dakle, na dan 2. svibnja 2017. preostali dug tužiteljice prema tuženiku iznosi 50.000,00 eura.

1.7. Nakon daljnjih pritisaka tuženika za povratom investicije, koja je pretvorena u fiktivni Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava na nekretnini u vlasništvu tužiteljice, tuženik konstantnim prijetnjama iseljenjem te aktiviranjem ovršne isprave iz Ugovora o zajmu prisiljava tužiteljicu da mu prenese vlasništvo nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici i to u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], Zgrada i dvorište [adresa], ukupne površine 1468 m2 uključivo s pripadajućim zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i to 30. č Suvlasnički dio: 736/10000 etažno vlasništvo (E-30) — posebni dio: stan oznake S 19 na 4. katu građevine koji se sastoji od hodnika, tuš/wc-a, ostave, kupaonice, tri sobe, dnevnog boravka i kuhinje s blagovanjem korisne površine 109,25 m2 i pripadaka: nenatkrivene terase površine 84,48 m2, spremišta oznake SP 19 površine 7,87 m2 i parkirališno-garažnog mjesta oznake PGM 10 površine 15,60 m2, sveukupno korisne površine 217,20 m2, u etažnom elaboratu sve označeno tamnoljubičastom bojom. Stoga tužiteljica GU i tuženik **.**.2017. sklapaju Predugovor o kupoprodaji nekretnine iako u tom trenutku sukladno važećem Aneksu ugovora o zajmu od 2. svibnja 2017. dug tužiteljice GU još nije niti dospio budući su stranke ugovorile datum dospijeća 1. studenoga 2017. Navedeno ukazuje na pritisak koji je tuženik vršio na tužiteljicu te ju je u kratkom razdoblju od godine dana od stupanja u poslovnu suradnju doveo do prijenosa vlasništva nekretnine sa tužiteljice na tuženika.

1.8. Svoju krajnju namjeru, stjecanja nekretnine na nezakonit i nemoralan način, tuženik u konačnici realizira temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg tužiteljica sklapa sa tuženikom 24. siječnja 2018. Temeljem predmetnog Ugovora tuženik je kupoprodajnu cijenu u iznosu od 182.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja prema srednjem tečaju HNB-a isplatio na slijedeći način:

-isplatio je dugovanje tužiteljice po Ugovoru o stambenom kreditu, a koje dugovanje je u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji iznosilo 114.716,10 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja prema srednjem tečaju HNB -a na račun BKS Bank AG, uvećano za 39.000,48 kuna troškova,

-iznos od 62.000,00 eura tuženik je prebio sa dugom tužiteljice kao dužnice iz Ugovora o zajmu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini, na način da se 50.000,00 eura odnosi na iznos zajma, a 12.000,00 eura na kamatu računajući od 15. prosinca 2016. do 24. siječnja 2018. Dakle, očito je da je tuženik izračunao lihvarsku kamatu, a što predmetno potraživanje tuženika kao vjerovnika čini ništetnim budući u grubo slobodnom procjenom kamata koju je tuženik zaračunao tužiteljima iznosi cca 20% godišnje.

1.9. Postupanje tuženika s namjerom da tužiteljicu prevari i kod nje izazove zabludu kako bi se od iste okoristio jasno je vidljiva i iz manipuliranja s cijenom nekretnine kako bi istu kupio što jeftinije i na prebijanju navodnog duga tužiteljice još dodatno zaradio, na način da je istu kupio po cijeni koja nije u skladu sa tržišnom vrijednosti nekretnine. Manipuliranjem s procjenom vrijednosti nekretnine ista je procijenjena na iznos koji je za 17.932,00 eura manji od stvarne vrijednosti iste, a iz čega jasno proizlazi namjera tuženika da tužiteljicu što je moguće više ošteti glede vrijednosti nekretnine kako bi od iste stekao korist koja mu ne pripada. Naime, terasa koja je sastavni dio stana koji je bio predmet kupoprodaje, veličine 84,48 m2, je natkrivena. Tuženik je u svom prijevarnom planu zatražio procjenu tržišne vrijednosti nekretnine, a kojom procjenom je navedena terasa označena kao nenatkrivena iako iz slika procjenitelja proizlazi da je ista natkrivena. Navedeno je važno jer se nenatkrivena terasa procjenjuje po koeficijentu 0,35 dok se natkrivena procjenjuje po koeficijentu 0,5. Tuženik je konstantnim prijetnjama i na prijevaru doveo tužiteljicu u zabludu glede njenog navodnog duga prema njemu te je ista iz straha zbog prijetnji iseljenjem iz stana s njim sklopila Ugovor o kupoprodaji istog kako bi se tog navodnog i zapravo nepostojećeg duga, nje kao fizičke osobe, prema tuženiku riješila. Također, tužiteljica je sklapajući Ugovor o kupoprodaji nekretnine bila u bitnoj zabludi glede objekta ugovora zbog gore navedene činjenice kako ju tuženik oštetio za iznos od 17.932,00 eura temeljem pogrešno procijenjene vrijednosti stana.

1.10. Tako je tuženik svim navedenim radnjama od tužiteljice temeljem nevaljanih ugovora stekao nepripadajuću imovinsku korist u iznosu od ukupno 99.932,00 eura i to 70.000,00 eura na ime nepostojećeg zajma, 12.000,00 eura na ime kamata na isti nepostojeći zajam, te 17.932,00 eura koji je dobio kroz veću stvarnu vrijednost nekretnine.

1.11. Nakon navedenog preuzimanja nekretnine od strane tuženika isti je sa tužiteljima 28. veljače 2018. sklopio Ugovor o najmu stana ovjeren kod javnog bilježnika EU pod poslovnim brojem OV-2010/2018. Ugovorena najamnina temeljem tog Ugovora iznosila je 5.000,00 kuna mjesečno uvećano za pripadajuće režije. Koliko je tuženik financijski osiromašio tužiteljicu zorno opisuje članak 3. Ugovora o najmu stana u kojem se utvrđuje da je tuženik već pri samom sklapanju Ugovora od tužitelja uprihodio 15.000,00 kuna, od toga 10.000,00 kuna na ime depozita u iznosu dvije mjesečne najamnine i 5.000,00 kuna na ime prve mjesečne najamnine za idući mjesec.

1.12. Tuženik se sklapajući gore navedene ugovore koristio teškim materijalnim stanjem i lakomislenošću tužiteljice GU te je navedene okolnosti iskoristio kako bi s tužiteljicom sklopio zelenaške ugovore, a koje je tužiteljica i sklopila misleći da tuženik na sve navedeno u ugovorima ima zakonsko pravo. Tužiteljica GU je zbog konstantnih pritisaka tuženika, iz straha za svoju materijalnu egzistenciju, temeljem Ugovora o kupoprodaji tuženiku prodala svoju nekretninu, a sve kako bi udovoljila njegovim pritiscima i podmirila dug za koji je lakomisleno vjerovala da ona kao fizička osoba duguje tuženiku. S druge strane tuženik očito navedenim štetnim ugovorima oštećuje tužiteljicu s obzirom na činjenicu da ista nikad od njega nije primila novac za privatnu posudbu kao fizička osoba već isključivo za potrebe investiranja u zajednički poslovni projekt. Zbog navedenog postoji očiti nerazmjer između onoga što temeljem Ugovora o zajmu i kasnije Ugovora o kupoprodaji dobiva tuženik, a za što za uzvrat tužiteljici kao fizičkoj osobi ne daje ništa. Prijevarna namjera tuženika također je vidljiva i iz činjenice kako su svi ugovori solemnizirani kod istog javnog bilježnika, EU, a što je također bio smišljen plan budući da tužiteljici navedeni javni bilježnik uopće nije objašnjavao što potpisuje niti čitao ugovore, a što je dužan činiti pri solemnizaciji ugovora već je isti samo solemnizirao ugovore, vjerojatno u dogovoru s tuženikom kako bi tuženik tužiteljicu doveo u zabludu glede toga što potpisuje.

1.13. Slijedom svega navedenog tužitelji predlažu da se utvrdi ništetnim Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava od 31. svibnja 2016. i Aneks Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava od 2. svibnja 2017. sklopljen između ŽU kao zajmodavca i GU kao zajmoprimca, da se utvrdi ništetnim Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 11. svibnja 2017. sklopljen između ŽU kao kupca i GU kao prodavatelja, da se poništi Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24. siječnja 2018. sklopljen između ŽU kao kupca i GU kao prodavatelja, te da je tuženik dužan trpjeti da Općinski sud u Velikoj Gorici, zemljišno-knjižni odjel izvrši brisanje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] s imena i vlasništva tuženika na ime i vlasništvo GU, da se utvrdi da je ništetan Ugovor o najmu stana od 28. veljače 2018., sve uz obvezu tuženika nadoknaditi iznos od 120.000,00 kuna na ime neosnovano stečene koristi temeljem Ugovora o najmu stana od 28. veljače 2018., kao i naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama.

1.14. Ukoliko sud utvrdi da prethodno navedeni tužbeni zahtjev nije osnovan, tužitelji predlažu da se utvrdi ništetnim Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava od 31. svibnja 2016. i Aneks Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava od 2. svibnja 2017. sklopljen između ŽU kao zajmodavca i GU kao zajmoprimca, da se utvrdi ništetnim Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 11. svibnja 2017. sklopljen između ŽU kao kupca i GU kao prodavatelja i Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 24. siječnja 2018. između ŽU kao kupca i GU kao prodavatelja, da je tuženik dužan trpjeti da Općinski sud u Velikoj Gorici, zemljišno-knjižni odjel izvrši brisanje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] s imena i vlasništva tuženika na ime i vlasništvo GU, da se poništi Ugovor o najmu stana od 28. veljače 2018. sklopljen između ŽU kao najmodavca i GU i BU kao najmoprimca, sve uz obvezu tuženika nadoknaditi iznos od 120.000,00 kuna na ime neosnovano stečene koristi temeljem Ugovora o najmu stana od 28. veljače 2018., kao i naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama.

2. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelji u tužbi nisu iznijeli u čemu se, manifestiraju pretpostavke koje su zakonom predviđene kao razlozi za utvrđenje ugovora ništetnim , niti su iznijeli dokaze o svojoj teškoj financijskoj situaciji u vrijeme sklapanja ugovora, niti je tužiteljica GU iznijela dokaze na koji način i čime je navodno zastrašivana i kako je dovedena u zabludu. Tužiteljica GU nije obrazložila i kako i na koji način su navodne prijetnje tuženika njoj priopćene i u čemu se sastoje. Sve navedeno ni ne može potkrijepiti dokazima jer je sve neistina, a komunikacija glede poslovnih odnosa odvijala se uglavnom između tuženika i supruga tužiteljice, BU. Pored navedenih ugovora (u tužbi) koji su sklopljeni između ovopredmetnih stranaka, sklopljeni su i ugovori o zakupu građevinskih zemljišta koje tužitelji u ukupnosti svih odnosa, namjerno izostavljaju. Izostavljaju te ugovore upravo iz razloga jer je tuženik omogućio BU da jedan period posluje na nekretninama u vlasništvu tuženika bez naknade, dok su drugim ugovorom uređeni međusobni odnosi na štetu tuženika raznim ustupcima - Dokument o dogovorenom utvrđivanju odnosa između stranaka od 8. srpnja 2018.

2.1. Naime, tužitelj BU (suprug tužiteljice GU) se, prije sklapanja Ugovora o poslovnoj suradnji, obratio tuženiku sa zamolbom za pozajmicom, njemu i tužiteljici, iznosa od 70.000,00 eura u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja. Tužitelji su kao osiguranje zajma ponudili upis zaloga na stanu na adresi [adresa], u [adresa]. Provjerom u zemljišnim knjigama utvrđeno je da postoji zalog BKS banke d.d. na stanu (u iznosu od 130.000,00 eura u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja), kao i da stan glasi na njegovu suprugu, ovdje tužiteljicu GU. Unatoč riziku nemogućnosti naplate zajma, uslijed potraživanja banke, tuženik je, smatrajući da tužiteljica i njen suprug imaju sredstva za vraćanje zajma (jer su bili vlasnici stana u [adresa], u [adresa], i to stana sveukupne korisne površine 217m2 koji je bio luksuzno uređen 109 m2, sa terasom od 84 m2, liftom direktno povezanim sa garažnom, 2 garažna mjesta, spremištem,...) pozajmio iznos od 70.000,00 eura u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja. Budući da su imali luksuzan stan, vozili novi auto, a BU je imao nekoliko poslovnih prijedloga, tuženik nije imao razloga sumnjati u nemogućnost povrata zajma, a kamoli o nekakvoj lošoj financijskoj situaciji tužitelja. Pored navedenog tužitelji se nisu obratili tuženiku s obrazloženjem da im je novac potreban jer nemaju za život. Pozajmica je dana u gotovini na ruke, a što je potvrđeno Ugovorom o zajmu s osnivanjem založnog prava od 31. svibnja 2016. Ugovor o zajmu sklopljen je u suglasnosti stanaka i nikada nije raskinut, niti je Ugovorom o zajmu utvrđena namjena zajma, slijedom čega su navodi tužitelja neosnovani. Sklapanjem Aneksa Ugovora o zajmu, tuženik je potvrdio da je na ime povrata zajma primio iznos od 20.000,00 eura u protuvrijednosti kuna, te da preostali dug iznosi 50.000,00 eura u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja. Tuženik je iznos od 20.000,00 eura u protuvrijednosti kuna, primio od tužiteljice 8. rujna 2016., a što potvrđuje i Potvrda o djelomičnom povratu duga. Predmetni Aneks Ugovora o zajmu potpisali su stranke, GU i ŽU, kao i suprug tužiteljice, BU kao jamac, a isključivo radi jasnog uređenja međusobnih odnosa. Tuženik, nadalje ukazuje da je isplata opisanog dijela duga bila izvršena od strane GU i BU kao privatnih osoba, jer dug nije isplatilo društvo Rocks Ice bar d.o.o. Isto tako, tužitelji osobnu pozajmicu žele prikazati kao pozajmicu društvu Rocks Ice bar d.o.o. i na taj način izbjeći odgovornost i posljedice iste. Tužitelji za navode o pozajmici danoj društvu nisu dostavili niti jedan dokaz, jer osim što nije bila dogovorena nikakva namjena danog zajma, nisu dostavili niti potvrdu da je novac koji je primljen uplaćen na račun društva ili kao pozajmicu ili da je izvršena dokapitalizacija koja bi povećala poslovni udio tuženika u društvu. Tuženik, kao ugledna i iskusna poslovna osoba, ukoliko bi ulagao novac u društvo, izvršio bi uplatu na račun društva, a ne bi novac davao na ruke privatno, jednoj od osoba osnivača, već je uplatu za društvo mogao izvršiti i on sam.

2.2. Nadalje, tuženik navodi da je Ugovor o poslovnoj suradnji proizašao iz posve drugog odnosa od onoga kako to tvrde tužitelji. Suprug tužiteljice, BU, obratio se tuženiku i posredno njegovom bratu (MU) u proljeće 2016. sa prijedlogom za poslovnom suradnjom glede mogućnosti otvaranja „Ice bara“ na lokaciji Zrće, Pag, na kojoj bi suprug tužiteljice mogao ishodovati zakup nekretnine. Za suradnju tužitelj BU je ponudio partnerstvo tuženiku i njegovom bratu u odnosu - Domagoj [adresa]%, ŽU i MU 45% kao potencijalnim investitorima. Uslijed nedosljednosti u poslovnom planu i realizaciji istog od strane BU, brat tuženika MU odmah je odustao od suradnje, a posljedično tome i tuženik, jer bez brata kao iskusnog ugostitelja, nije htio ući u poslovni projekt sam. Nakon što je prvotna ponuda odbijena, tužitelj BU predložio je suradnju kako je ugovoreno Ugovorom o poslovnoj suradnji od 31. svibnja 2016. Bitno je napomenuti da je komunikacija između tužiteljice i tuženika bila uglavnom posredna, putem supruga tužiteljice, koji je prenosio informacije. Tuženik ne zna i ne može znati što je suprug, tužiteljici prenosio i način na koji je prenosio međusobno postignute dogovore. Osim što tuženik nije niti iznio bilo kakvu prijetnju ili prisilu BU (a što tužiteljica niti ne spominje u tužbi), nije to mogao ni prema tužiteljici uslijed načina komunikacije.

2.3. Iz društva koje je osnovano Rocks Ice bar d.o.o. tuženik je ubrzo izašao jer nije imao nikakvu kontrolu nad prometom i poslovanjem društva i nije dobivao nikakve informacije od BU. Poslovanje društva je bilo neuredno, što mu je bio pokazatelj i kada ga je kontaktirala UU, čiji knjigovodstveni ured je pružao knjigovodstvene usluge društvu Rocks Ice bar d.o.o., koja nije mogla dobiti dokumentaciju od tužitelja u odnosu na osnovano društvo. Nakon toga je tuženik odlučiti napustiti društvo, što je i učinio 17. rujna 2016. Tada je ujedno i knjigovodstveni ured otkazao suradnju društvu Rocks Ice bar d.o.o., a knjigovodstvene usluge preuzeo je knjigovodstveni servis M.M. Meli Servis. S time da je potrebno napomenuti da je 10. rujna 2016. isto vrijeme kada i tuženik, i suprug tužiteljice BU izašao iz društva, a što se izostavlja u tužbi.

2.4. Nakon proteka vremena za povrat pozajmice, prema Ugovoru o zajmu s osnivanjem založnog prava, odnosno **.**.2016., BU, svjestan postojanja duga prema tuženiku, početkom ožujka 2017. ponovno se obratio tuženiku, sa prijedlogom za zakupom njegovog građevinskog zemljišta kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tuženik je opisani prijedlog/suradnju vidio kao mogućnost povrata pozajmice, te je time BU na toj nekretnini ponudio da posluje bez plaćanja naknade za korištenje nekretnine za period između 1. ožujka 2017. do 1. studenoga 2017., kako bi „stao na noge" i vratio preostali dug. U isto vrijeme kada je dogovorena i poslovna suradnja glede zakupa zemljišta, pristupilo se sklapanju Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 11. svibnja 2017. imajući u vidu raniji način postupanja tužitelja BU u poslovnim odnosima (neplaćanje i neuredno poslovanje), tuženik je predložio sklapanje Predugovora kako bi u slučaju nemogućnosti otplate duga, istekom roka povrata duga do 1. studenoga 2017., otkupio nekretninu na način kako je ugovoreno i time osigurao povrat zajma, a tužiteljima omogućio nastavak života u stanu, kao i ponovni otkup stana (imajući u vidu rad BU na zakupljenom građevinskom zemljištu).

2.5. Nakon što je protekao rok za povrat zajma iz Aneksa ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava (odnosno 1. studenoga 2017.) tuženik se obratio tužiteljima da sklope Ugovor o kupoprodaji za predmetnu nekretninu, koji prijedlog su tužitelji suglasno prihvatili, tako da su 28. prosinca 2017. u stanu u [adresa], u [adresa], suglasno dogovorili iznos kupoprodajne cijene, koji je utemeljen na procjeni vrijednosti stana službenog procjenitelja Trezor-lnvest, te obavijesti o prijevremenom zatvaranju kredita BKS banke d.d. u kojoj je obračunato cjelokupno dugovanje tužiteljice GU za predmetnu nekretninu do 18. prosinca 2017. Nakon što je utvrđena kupoprodajna cijena, stranke su suglasno dogovorile i iznos mjesečnog najma te ostale uvjete sklapanja ugovora o najmu.

2.6. Nakon sklapanja Ugovora o najmu stana tužitelji ponovno nisu ispunjavali obveze preuzete ugovorom i izbjegavali su kontaktirati tuženika. Nakon što su se ispunili uvjeti za raskid ugovora u najmu, tuženik je pokrenuo ovršni postupak radi iseljenja, postupak poslovni broj Ovr-1704/2018. Nakon pokretanja ovršnog postupka, stanke su postigle sporazum, Dokument o dogovornom utvrđivanju odnosa između stranaka od 8. srpnja 2018. kojim su uredile međusobne odnose. Temeljem postignutog dogovora tuženik je ponovno izašao u susret tužiteljima ali unatoč tome tužitelji nisu ispunili niti obveze po postignutom sporazumu.

2.7. Sukladno svemu navedenome, tuženik ističe da su ugovori valjani i da proizvode pravne učinke sukladno Zakonu o obveznim odnosima i u skladu su sa pozitivnim propisima Republike Hrvatske, a upravo je ponašanje tužitelja prijevarno i nezakonito čime su tuženiku počinili znatnu i nenadoknadivu štetu. Tuženik ujedno osporava osnovu i visinu neosnovano stečene koristi na strani tuženika temeljem Ugovora o najmu stana od 28. veljače 2018. Zbog svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

3. Rješenjem od 23. travnja 2024. (list 583 spisa) prihvaćen je prijedlog stranaka i spojeni su spisi poslovni broj P-23/21 i P-324/21 te je odlučeno da će postupak nastaviti voditi pod poslovnim brojem P-23/21.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o poslovnoj suradnji od 31. svibnja 2016. (list 12-17, 105-110 spisa), Anex ugovora o poslovnoj suradnji (list 18-20 i 111- 114 i 118-119 spisa), Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava (list 21 -23 i 115- 117 spisa), zk izvadak (list 24-25 spisa), Anex ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava od 2. svibnja 2017. (list 27-28 i 120-125 spisa), Ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 17. rujna 2016. (list 29-33 spisa), Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 11. svibnja 2017. (list 34-38 i 126-130 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24. siječnja 2018. (list 39-43 i 131-135 spisa), pismo namjere od 10. siječnja 2018. (list 44 spisa), Ugovor o najmu stana od 28. veljače 2018. (list 49-53 i 136-140 spisa), zk izvadak (list 54-55 spisa), procjena tržišne vrijednosti nekretnine od 28. veljače 2017. (list 56-83 i 149-170 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 84-89 i 543-545 spisa), Dokument o dogovorenom utvrđivanju odnosa između stranaka od 8. srpnja 2018. (list 141-144 spisa), pismo namjere od 10. siječnja 2018., od 2. veljače 2018. (list 145-148, 419 spisa), e mail korespondencija (list 17-174, 421-424 spisa), dopis od 29. svibnja 2020. (list 180-187 spisa), zahtjev za montažu vodomjera (list 188-189 spisa), Ugovor o zakupu građevinskog zemljišta od 11. svibnja 2017. (list 199-200 spisa), Ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 17. rujna 2016. (list 201-203 spisa), nepodmirenja dugovanja (list 213-216 spisa), saldakonti kartica VG Čistoća d.o.o. (list 217-221 spisa), preslike računa (list 222-225 spisa), GPZ Opskrba d.o.o. obveze kupca u razdoblju do 25. lipnja 2020. (list 226-227 spisa), zk rješenje (list 237 spisa), potvrda zk odjela (list 292 spisa), uvjerenje Odjela za katastar nekretnina (list 293-294 spisa), kaznenu prijavu od 23. ožujka 2021. (list 317-325 spisa), bilanca (list 399-402 spisa), Ugovor o stambenom kreditu od 15. veljače 2018. (list 427-432 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 481 spisa), pismo namjere od 11. travnja 2017. (list 482 spisa), bruto bilanca (list 484-489, otplatni plan za kredit (list 490-492 spisa), bonitetna izvješća (list 501-536 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 537-542 spisa), financijski izvještaj za 2016. godinu (list 546-548 spisa), Odluka o raspodjeli financijske dobiti za 2016. (list 549 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 550-551 spisa), bilješka uz financijske izvještaje poduzetnika za razdoblje 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. (list 552- 562 spisa), Ugovor o zakupu građevinskog zemljišta (list 565-567 spisa), preslika računa (list 570 spisa), reklama za luxury tent hotel Bol Brač (list 586 -594 spisa), uvjerenje i potvrda (list 595-596 spisa), popis računa (list 602-607 spisa), obračunske liste (list 617-664 spisa), knjiga URA i bruto bilanca za razdoblje od 1. siječnja 2017 do 31. prosinca 2017. (list 665-681 spisa), u dopis Raiffeisen bank d.d. od 20. svibnja 2024. (list 683 spisa), dopis Zagrebačke banke d.d. od 21. svibnja 2024. uz potvrde i promet po računu (list 686-690 spisa), u dopis Erste&Steiermarkische bank d.d. od 22. svibnja 2024. (list 692 spisa), u iskaze stranaka (list 254, 273-275 spisa) svjedoka UU i AU dan na zapisniku od 3. rujna 2024. (list 702-704 spisa), u iskaz svjedokinje TU dan na ročištu od 7. travnja 2025. (list 714-716 spisa), u dopunsko saslušanje tuženika (list 716-717 spisa), u iskaz svjedoka EU dan na ročištu od 9. srpnja 2025. (list 729-730 spisa), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka GUD (list 56-83 spisa, list 326-353 spisa), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Smajla Kantarevića (list 747-763 spisa), očitovanje vještaka dan na ročištu od 15. siječnja 2026. (list 772 spisa).

5. Tijekom postupka stranke su odustale od izvođenja dokaza kako saslušanja predloženih svjedoka (ZU, FU, ŠU te OU, JU, IU, ČU), tako i od izvođenja dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, a i od predloženih dokaza da sud priklopi ili izvrši uvid u spise.

5.1.Tuženik je ostao kod predloženog dokaza da sud izvrši uvid u spise Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-224/2020, P-225/2021 i P-29/2023, međutim radi se o predmetima u kojima su donesene nepravomoćne presude, stoga sud iste nije posebno cijenio.

5.2. Sud nije izvodio daljnje dokaze, osobito dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka GUD, ovlaštenog sudskog vještaka. To stoga što je isti dokazni prijedlog suvišan, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Nisu niti posebno cijenjeni ostali dokazi, odnosno isprave na koje se pozivaju parnične stranke, jer isti nisu od odlučnog utjecaja na rješenje spornog odnosa. Stoga, sud nije izvodio daljnje dokaze, a radi utvrđivanja činjenica koje nisu od odlučnog utjecaja u ovoj pravnoj stvari, dok je do tada izvedenim dokazima predmet dovoljno raspravljen i utvrđene su sve odlučne činjenice mjerodavne za donošenje odluke u ovom predmetu. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku u smislu članka 10. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

5.3. Raspravnim rješenjem od 9. srpnja 2025. (list 730-731 spisa) odbijen je prijedlog tužitelja da se od javnog bilježnika zatraži vrijeme upisa ovjere Ugovora o poslovnoj suradnji, Aneksa Ugovora o poslovnoj suradnji i Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava i e-mail kojim su predmetni ugovori poslani, jer se radilo o novom dokaznom prijedlogu iznesenom nakon zaključenja prethodnog postupka (članak 299. ZPP). Pri tome je sud imao u vidu da tužitelji nesporno nisu pokrenuli postupak niti podnijeli prijavu na postupanje javnog bilježnika EU (list 583-584 spisa), kao i činjenicu da se radi o različitim javnobilježničkim ovjerama predmetnih ugovora. Naime, prema odredbama Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22) postoje tri različite razine ovjera pravnih poslova: 1. ovjera potpisa – javni bilježnik potvrđuje identitet potpisnika i da je njegov potpis, takav ugovor je privatna isprava s ovjerenim potpisom, 2. solemnizacija privatne isprave- isprava dobiva snagu javnobilježničkog akta i 3. javnobilježnički akt- ugovor sastavlja javni bilježnik u propisanoj formi. U konkretnom slučaju, u odnosu na predmetne ugovore, radilo se o različitim ovjerama (ovjera potpisa i solemnizacija) pravnih poslova, zbog čega se isti pravni poslovi razlikuju u rednom broju ovjere.

6. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe članka 8. ZPP sud je ocijenio tužbeni zahtjev, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, neosnovanim.

7. Odredbom članka 188. ZPP propisano je da u jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Ako zahtjevi nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, oni se mogu istaknuti u jednoj tužbi protiv istog tuženika samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka (stavak 1.). Tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan (stavak 2.).

7.1. Dakle iz citiranih odredbi proizlazi mogućnost da tužitelj u jednoj tužbi protiv istog tuženika istakne dva ili više tužbenih zahtjeva, predlažući da sud, ako ocijeni da prvi zahtjev nije osnovan, prihvati sljedeći dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Ako pak sud prihvati prvi tužbeni zahtjev, onda izrekom neće odlučivati o drugom eventualnom tužbenom zahtjevu a tek ako ocijeni da je prvi tužbeni zahtjev neosnovan izrekom presude će ga odbiti i tek potom nastaviti postupak po drugom eventualnom tužbenom zahtjevu.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava, Aneksa Ugovora o zajmu, Predugovora o kupoprodaji nekretnine, Ugovora o najmu stana, te zahtjev za poništenje Ugovora o kupoprodaji nekretnine, uz obvezu tuženika isplatiti iznos od 120.000,00 kuna na ime neosnovano stečene koristi, sve uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stana u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi stan oznake s 19 na 4. katu, sveukupne površine 217,20 m2.

8.1. Tužitelji su postavili i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava, Aneksa Ugovora o zajmu, Predugovora o kupoprodaji nekretnine i Ugovora o kupoprodaji nekretnine, te zahtjev za poništenje Ugovora o najmu stanu, uz obvezu tuženika isplatiti iznos od 120.000,00 kuna na ime neosnovano stečene koristi, sve uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stana u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi stan oznake s 19 na 4. katu, sveukupne površine 217,20 m2.

9. Uvidom u materijalnu dokumentaciju utvrđeno je:

- da iz Ugovora o poslovnoj suradnji od 31. svibnja 2016. sklopljenog između GU i BU kao nositelja poslovnih aktivnosti i ŽU kao investitora, čiji potpisi su ovjereni kod javnog bilježnika EU pod poslovnim brojem OV-5018/2016 i OV-5022/2016 (list 12 spisa), proizlazi da stranke zajednički ulaze u poslovni odnos projekata, izgradnje i vođenja Ice bara na različitim ugostiteljsko turističkim manifestacijama u Republici Hrvatskoj i van nje u budućem periodu neodređenog trajanja (članak 1.), na način da su GU i BU zaduženi i snose punu odgovornost za izvođenje svih poslovnih aktivnosti za izradu, uređenje i vođenje ugostiteljskog objekta „Ice bara“, u svrhu ostvarenja što boljeg poslovnog rezultata. ŽU je zadužen da snosi trošak investicije u sve poslovne projekte koji se odnose na pokretanje svih projekata vezanih za „Ice bar“ (članak 3.). Nadalje, člankom 7. su ugovorne strane suglasno odredile da će otvoriti i registrirati zajedničku tvrtku za vođenje projekata vezanih za „Ice bar“, te da će udio suvlasništva u budućoj zajedničkoj tvrtki biti raspoređen na Ivanu [adresa]% udjela, Domagoj [adresa]% udjela i ŽU 20% udjela. Člankom 8. ugovorena su prava ugovornih strana na način da od ukupno ostvarenog prometa se ŽU isplati cjelokupna vrijednost investicije, a do maksimalno 1.000.000,00 kuna, da vrijeme isplate ne može biti duže od 3 mjeseca od završetka ugostiteljsko turističke manifestacije. Nakon isplate cjelokupne vrijednosti investicije, ŽU će biti isplaćeno do maksimalno 20% ukupno ostvarenog neto prometa (nakon podmirenja PDV), a točan postotak isplate će posebno regulirati Aneksom ovog Ugovora. Ugovorne strane su također ugovorile da će ostatak od ostvarenog prometa biti podijeljen između GU i BU u jednakom omjeru 50% svakome (članak 9.),

- da iz Aneksa Ugovora o poslovnoj suradnji od 31. svibnja 2016. sklopljenog između GU i BU kao nositelja poslovnih aktivnosti i ŽU kao investitora, čiji potpisi su ovjereni kod javnog bilježnika EU pod poslovnim brojem OV-5019/2016 i OV-5024/2016 (list 18 spisa), proizlazi da su ugovorne strane člankom 3. ugovorile predmet Aneksa Ugovora i to da je obveza ŽU definirana člankom 5. Ugovora o poslovnoj suradnji takva da je dužan osigurati novčana sredstva potrebna za pokretanje poslovnog projekta u iznosu od 70.000,00 eura najkasnije do 1. lipnja 2016. i predati ih GU i BU na raspolaganje kako bi pokrenuli sve poslovne aktivnosti potrebne za realizaciju projekta. Člankom 4. Aneksa su definirana prava ŽU na način da će se ŽU od ukupno ostvarenog prometa isplatiti cjelokupna vrijednost investicije u iznosu od 70.000,00 eura najkasnije do 15. prosinca 2016. Nakon isplate cjelokupne vrijednosti investicije ŽU će biti isplaćena provizija na osnovu ukupno ostvarenog neto prometa (nakon podmirenja PDV) i to u situaciji ako se ostvari promet do 1.500.000,00 kuna bit će mu isplaćeno 10% neto prometa, 15 % ako se ostvari promet od 1.500.000,00 do 2.500.000,00 kuna, a 20 % iznad 2.500.000,00 kuna prometa,

- da iz Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava od 31. svibnja 2016. solemniziranog kod javnog bilježnika EU pod poslovnim brojem OV- 5046/2016 (list 21 spisa), sklopljenog između ŽU kao zajmodavca i GU kao zajmoprimca proizlazi da je zajmodavac pozajmio zajmoprimcu iznos od 70.000,00 eura beskamatno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan sklapanja Ugovora (članak 1.), navedeni iznos zajma je isplaćen u gotovini u trenutku potpisa Ugovora na ruke zajmoprimca što zajmoprimac potvrđuje svojim potpisom (članak 2.), koji zajam se zajmoprimac obvezuje vratiti zajmodavcu najkasnije do 15. prosinca 2016. (članak 3.), a u slučaju kašnjenja s isplatom pozajmljenog iznosa, zajmoprimac se obvezuje platiti zajmodavcu zakonsku zateznu kamatu tekuću od 16. prosinca 2016. (članak 4.). U svrhu osiguranja povrata pozajmljenog iznosa, te eventualno zakonske zatezne kamate i druge troškove koji bi mogli nastati u svezi namirenja osigurane tražbine zajmoprimac daje u zalog i suglasan je s osnivanjem založnog prava na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Velikoj Gorici, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi stan oznake S-19 na 4. katu sveukupne površine 217,20 m2 (članak 5.). Zajmoprimac je ovlastio zajmodavca da može ishoditi uknjižbu založnog prava kao tereta na nekretnini za iznos od 70.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan sklapanja Ugovora uvećano za eventualne kamate i troškove, a nakon što zajmoprimac ispuni obvezu preuzetu ovim ugovorom, zajmodavac će izdati brisovno očitovanje radi upisa brisanja založnog prava na nekretnini (članak 7.), te se ovlašćuje zajmodavac da može provesti neposrednu prisilnu ovrhu na nekretnini iz članka 5. i na ostaloj imovini zajmoprimca (članak 8.),

- da iz Potvrde o djelomičnom povratu duga od 8. rujna 2016. potpisane od strane GU kao dužnika i ŽU kao vjerovnika čiji potpisi su ovjereni kod javnog bilježnika EU pod poslovnim brojem OV-7926/2016 (list 139 spisa), člankom 1. utvrđuje se da je GU posudila od ŽU novčani iznos od 70.000,00 eura koji je iznos u cijelosti isplaćen i predan na ruke GU **.**.2016. Člankom 2. GU se obvezala vratiti posuđeni iznos u cijelosti najkasnije do 15. prosinca 2016. Člankom 3. se utvrđuje da je GU **.**.2016. vratila dio duga u iznosu od 20.000,00 eura što obje strane potvrđuju potpisom Potvrde,

- da iz Ugovora o prijenosu poslovnih udjela od 17. rujna 2016., solemniziranog kod javnog bilježnika EU pod poslovnim brojem OV- 8166/2016 (list 29 spisa), sklopljenog između BU i ŽU kao I. i II. prenositelja i GU kao stjecateljice, proizlazi da su prenositelji BU i ŽU prenijeli svoje poslovne udjele na stjecateljicu koja je suglasna sa stjecanjem i to BU prenosi na stjecateljicu poslovni udjel u nominalnom iznosu od 8.000,00 kuna, a prenositelj ŽU prenosi na stjecateljicu poslovni udjel u nominalnom iznosu od 4.000,00 kuna, tako da stjecateljica temeljem ovog ugovora preuzima 100% temeljenog kapitala društva nominalne vrijednosti 20.000,00 kuna, te da se poslovni udjeli prenose bez naknade (članak 1.),

- da iz Aneksa Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava od 2. svibnja 2017. sklopljenog između ŽU kao zajmodavca i GU kao zajmoprimca, te BU kao jamca (list 27 spisa) proizlazi da je zajmoprimac na dan sklapanja Aneksa vratio zajmodavcu iznos od 20.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, te da zajmoprimac do dana sklapanja Aneksa nije u cijelosti ispunio obvezu iz Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava, da je preostali iznos od 50.000,00 eura koji se zajmoprimac obvezuje vratiti zajmodavcu do 1. studenoga 2017. (članak 2. i 3.). Nadalje, stranke utvrđuju člankom 4. da se zajmoprimac obvezuje i podmiriti iznos dospjelih kamata od 16. prosinca 2016. do isplate, a u slučaju kašnjenja s isplatom ostatka zajma (iznos od 50.000,00 eura) nakon roka (1. studenoga 2017.) zajmoprimac se obvezuje platiti zakonsku zateznu kamatu,

- da iz Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 11. svibnja 2017., sklopljenog između GU kao prodavateljice i ŽU kao kupca, čiji potpisi su ovjereni kod javnog bilježnika EU pod poslovnim brojem OV-4520/2017 (list 34 spisa), proizlazi da su ugovorne stranke utvrdile da je prodavateljica s kupcem 31. svibnja 2016. sklopila Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava na nekretnini iz članka 2. Predugovora a da su 2. svibnja 2017. sklopili Aneks Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava. Prodavateljica se potpisom Predugovora obvezuje sklopiti Ugovor o kupoprodaji nekretnine iz članka 2. Predugovora u slučaju da ne ispuni obveze preuzete Ugovorom o zajmu s osnivanjem založnog prava na nekretnini i Aneksu istog. Ugovorne strane utvrđuju da ukoliko prodavateljica ispuni obveze preuzete Ugovorom o zajmu s osnivanjem založnog prava na nekretnini i Aneksu istoga neće doći do sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine iz članka 2. Predugovora (članak 1.). Člankom 2. stranke su utvrdile da je prodavateljica vlasnica nekretnine u naravi stan oznake S-19 na 4. katu građevine koja se sastoji od hodnika, tuš/wc-a, ostave, kupaonice, 3 sobe, dnevnog boravka i kuhinje s blagovanjem, korisne površine 109.25 m2 i pripadaka: nenatkrivene terase površine 84,48 m2, spremišta oznake SP-19 površine 7,87 m2, i parkirališno-garažnog mjesta oznake PGM 10 površine 16,60 m2, sveukupne korisne površine 217,20 m2 u etažnom elaboratu označeno tamnoljubičastom bojom. Člankom 3. Predugovora prodavateljica je jamčila da predmetna nekretnina je njezino isključivo vlasništvo i da na njoj ne postoji pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, osim založnog prava upisanog temeljem Ugovora o stambenom kreditu broj 030-53000773 i Sporazum o osiguranju novčane tražbine s osnivanjem založnog prava na nekretnini od 23. svibnja 2014. radi osiguranja novčane tražbine BKS Bank d.d. prema BU i založnog prava Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava od 31. svibnja 2016. u korist kupca. Člankom 4. ugovoreno je da GU sukladno članku 1. Predugovora prodaje nekretninu iz članka 2. Predugovora, a kupac ŽU kupuje istu. Člankom 5. ugovorena je kupoprodajna cijena koju čini tržišna vrijednost u iznosu od 118.396,33 eura u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja prema srednjem tečaju HNB iskazana u pismu namjere BKS Bank AG od 11. travnja 2017. umanjena za dospjele rate kredita do 1. studenog 2017. i uvećane za iznos dugovanja prodavateljice prema kupcu utvrđenom Ugovorom o zajmu s osnivanjem založnog prava od 31. svibnja 2016. i Aneksa od 11. svibnja 2017. a na dan 1. studenoga 2017., te se prodavateljica obvezuje prema BKS Bank AG podmiriti sve dospjele obveze i kamate dospjele do 1. studenoga 2017. Ukoliko kupac u roku od 15 dana od 1. studenoga 2017. podmiri obveze prodavateljice iz članka 5. stavak 2. Predugovora, prodavateljica ovlašćuje kupca da nakon dospjelosti obveze, a radi namirenja tražbine može provesti neposrednu prisilnu ovrhu na novčanih sredstvima prodavateljice (članak 6.). Člankom 8. ugovorne stranke su se obvezale sklopiti Kupoprodajni ugovor 2. studenog 2017. odnosno po proteku roka ugovorenog Aneksom ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava od 2. svibnja 2017. Nadalje su stranke suglasno utvrdile da će GU i BU predati u posjed predmetni stan kupcu te da BU ne potražuje ništa s osnove bračne stečevine (članak 13.),

- da iz Ugovora o zakupu građevinskog zemljišta od 11. svibnja 2017. sklopljenog između ŽU kao zakupodavca i BU kao zakupnika čiji potpisi su ovjereni kod javnog bilježnika EU pod poslovnim brojem OV-4519/2017 (list 199 spisa), kojim Ugovorom ugovorne strane utvrđuju da je zakupodavac vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] oranica kod kuće u [adresa] površine 517 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], (članak 1.), da zakupodavac predaje zakupniku nekretninu u zakup bez naknade s postojećom infrastrukturom i u stanju da je zakupnik može normalno upotrebljavati (članak 2.), da se Ugovor sklapa na određeno vrijeme od 1. ožujka 2017. do 1. studenoga 2017., a u slučaju da zakupnik po isteku tog roka nastavi koristiti predmet zakupa zakupodavac se tome ne protivi te se smatra da je sklopljen ponovno Ugovor o zakupu (članak 3.). Zakupnik se obvezuje snositi sve troškove vezane za korištenje predmetne nekretnine u ugovorenom razdoblju kao i troškove koji bi proizašli nakon prestanka Ugovora (članak 8.),

- da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. siječnja 2018. solemniziranog kod javnog bilježnika EU pod poslovnim brojem OV-688/2018, sklopljen između GU kao prodavateljice i ŽU kao kupca (list 39 spisa) kojim ugovorom ŽU kao kupac kupuje predmetnu nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stan oznake S-19 na 4. katu (članak 1.), da je prodavateljica GU sa kupcem sklopila 31. svibnja 2016. Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava na nekretnini i Aneks Ugovora o zajmu s osnivanjem založenog prava od 2. svibnja 2017. te da prodavateljica nije ispunila obveze proizašle iz Ugovora i Aneksa, te da je dugovanje prodavateljice na dan sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine 62.000,00 eura, protuvrijednosti u kunama (članak 2.). Člankom 5. ugovorne stranke su ugovorile kupoprodajnu cijenu koju čini ukupna tržišna vrijednost u iznosu od 182.000,00 eura u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja prema srednjem tečaju HNB a koju cijenu čine: tržišna vrijednost nekretnine u iznosu od 160.500,00 eura u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja prema srednjem tečaju HNB sukladno procjeni vrijednosti nekretnine od 28. prosinca 2017. , uređena kuhinja sa šankom i barskim stolicama, sa svim aparatima u iznosu od 11.000,00 eura, ugradbeni ormar u velikoj spavaćoj sobi u iznosu od 3.500,00 eura , ugradbeni ormar u hodniku u iznosu od 2.000,00 eura i namještaj u dnevnom boravku, uključujući televizor u iznosu od 5.000,00 eura sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja prema srednjem tečaju HNB-a. Člankom 6. ugovorne stranke su suglasno utvrdile da potraživanje BKS Bank d.d. prema Ugovora o stambenom kreditu broj 030-53000773 na dan izdavanja pisma namjere 10. siječnja 2018. iznosi na ime glavnice u iznosu od 114.716,10 eura u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja prema srednjem tečaju HNB, uvećano za dospjele obveze u iznosu od 39.000,48 kuna. Člankom 7. ugovorne strane sporazumno utvrđuju da će kupoprodajna cijena biti ispaćena: kupac će dugovanje u iznosu od 114.716,10 eura uvećano za 39.000,48 kuna utvrđeno u pismu namjere BKS Bank d.d. od 10. siječnja 2018. isplatiti na račun BKS Bank AG u roku od 30 dana od sklapanja ugovora, te će iznos od 62.000,00 eura kupac prebiti sa dugom prodavateljice prema kupcu što će se isto smatrati isplatom ostatka kupoprodajne cijene,

- da iz Ugovora o najmu stana od 28. veljače 2018. solemniziranog kod javnog bilježnika EU pod poslovnim brojem OV-2010/2018, sklopljenog između ŽU kao najmodavca i GU i BU kao najmoprimaca (list 136 spisa) kojim ugovorom najmodavac kao vlasnik daje najmoprimcima, a najmoprimci primaju u najam stan u [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], oznake S -19 na 4. katu (članak 1.), ugovorne strane ugovaraju mjesečnu najamninu u iznosu od 5.000,00 kuna koja se ne može mijenjati za vrijeme trajanja ugovora (članak 2.), te su najmoprimci dužni platiti najmodavcu depozit od 2 mjesečne najamnine kao garanciju za eventualnu štetu ili neplaćene režije kao i 1. mjesečnu najamninu za idući mjesec, najmodavac potpisom ugovora potvrđuje primitak depozita i prve mjesečne najamnine (članak 3.). Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme na rok od jedne godine počevši od 1. ožujka 2018. do 1. ožujka 2019.,

- da iz Dokumenta o dogovorenom utvrđivanju odnosa između stranaka od 8. srpnja 2018. sklopljen između ŽU, BU i GU kao stranaka, i TU i ŠU kao svjedoka (list 141 spisa), kojim ugovorne stranke utvrđuju dogovorene odnose, dogovorene na sastanku 8. srpnja 2018. u [adresa], na kojem sastanku su prisustvovali ŽU, BU (i u ime GU), TU kao svjedok i ŠU kao svjedok. Stranke su utvrdile trenutno činjenično stanje vezano za stan na adresi [adresa], i to: da je ŽU raskinuo Ugovor o najmu s BU i GU te aktivirao ovršni postupak za iseljenje prema uvjetima Ugovora o najmu zbog nepoštivanja članaka Ugovora od strane najmoprimaca BU i GU, da je do 1. srpnja 2018. utvrđeno dugovanje BU i GU na ime režijskih troškova, dug za struju više od 5.000,00 kuna, dug za plin više od 15.000,00 kuna, dug za vodu više od 7.000,00 kuna, dug za odvoz smeća više od 1.000,00 kuna te nepoznato stanje duga za stambenu pričuvu. U odnosu na zemljište na lokaciji Kosnica/Selnica u vlasništvu ŽU utvrđeno je da je Ugovor o zakupu građevinskog zemljišta dano na korištenje vrijedio do 1. studenoga 2017. od kojeg datuma (**.**.2017.) BU posluje na zemljištu bez važećeg Ugovora o najmu, za koje zemljište usmenim dogovorom dogovorena visina mjesečne najamnine od 1.200,00 eura za mjesece od 1. studenoga do 30. travnja odnosno 1.500,00 eura od 1. svibnja do 31. listopada, dok je najamnina plaćena u cijelosti za studeni i prosinac 2017., a za ostale mjesece (siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2018.) najamnina nije plaćena. Stranke su postigle dogovor da se u odnosu na stan na adresi [adresa], odgodi postupak iseljenja na zamolbu BU te je ŽU prihvatio odgodu te ostanak BU i GU u najmu stana na način da se najam stana produžuje do 1. veljače 2019. do kada se moraju iseliti iz stana ili otkupiti stan isplatom iznosa od 210.000,00 eura u cijelosti na ime vlasnika ŽU, nakon kojeg datuma stranke utvrđuju da neće biti daljnjeg produljenja Ugovora o najmu, da se svi članci Ugovora o najmu uključivo i plaćanja najamnine moraju poštivati, da se BU obvezuje režijske troškove platiti u cijelosti do 1. rujna 2018. kao i da sve troškove ovršnog postupka prema Ugovoru o najmu, plaćaju najmoprimci BU i GU. U odnosu na zemljište na lokaciji Kosnica/Selnica stranke su postigle dogovor da od **.**.2018. BU počinje plaćati mjesečnu najamninu, a zaostale neplaćene najamnine obavezuje se platiti ih najkasnije do 31. listopada 2018. u iznosu od 9.300,00 eura te da vlasnik zemljišta ŽU nema niti će ubuduće imati prema BU ikakvih financijskih obveza nastalih ulaganjem na zemljištu uključivši i troškove nastale uvođenjem strujnog priključka na zemljište, rješavanje odvodnje slivnih voda, uvođenje vode na zemljištu i sve do sada nastale troškove vezane uz uređenje zemljišta,

- da iz nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka GUD (Trezor Invest d.o.o.) od 28. prosinca 2017., koja je procjenjivala tržišnu vrijednost nekretnine, stana na adresi [adresa], upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da procijenjena tržišna vrijednost nekretnine iznosi 160.441,39 eura,

- da iz Pisma namjere BKS Bank AG (list 419-420 spisa) proizlazi da se banka obvezuje izdati brisovno očitovanje temeljem kojeg će se brisati založno pravo upisano u korist banke na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica].suvlasnički dio: 736/1000 etažno vlasništvo (E-30) primitkom iznosa od 114.716,10 eura u kunskoj protuvrijednosti, te iznosa od 39.000,48 kuna,

- da iz saldakonti kartica proizlazi da postoji dugovanja na ime režijskih troškova za nekretninu na adresi [adresa],

- da iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo Carpo d.o.o. (list 537 spisa), proizlazi da je direktor i osnivač društva bio BU , da iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo Mljet Aliquantum d.o.o. (list 540 spisa) proizlazi da je direktor i osnivač bio BU , za društvo RCCentar d.o.o. (list 550 spisa) proizlazi da je bio BU osnivač i direktor društva,

- da iz izvatka iz obrtnog registra od 10. veljače 2023. proizlazi da je BU vlasnik obrta „ [obrt]“, sa datumom osnivanja 18. srpnja 2006. i datumom prestanka 16. siječnja 2023. (list 481 spisa),

- da iz Odluke o raspodjeli financijske dobiti za 2016. u odnosu na društvo Rocks Ice bar d.o.o., direktor GU, proizlazi da je Uprava društva na sastanku 15. ožujka 2017. donijela Odluku kojom se neto financijski dobitak za 2016. u iznosu od 45.066,00 kuna raspoređuje na način da se ostvarena dobit zadržava (list 549 spisa),

- da iz očitovanja M.M. Meli servis d.o.o. (list 616 spisa) proizlazi da su BU i GU bili direktori društva Rocks Ice bar d.o.o. u pe riodu 2016-2017. te su bili neredoviti sa dokumentacijom (list 616 spisa),

10. Sud je tijekom postupka izveo dokaz saslušanja stranaka i saslušanje svjedoka TU, UU, AU i javnog bilježnika EU.

11. Iz iskaza tužitelja BU u bitnome proizlazi da je tuženika upoznao 2015. ili 2016., te kako je imao poduzetničku ideju o osnivanju „Rocks Ice bara“, poduzetničku ideju predočio je tuženiku i njegovom bratu. Brat tuženika je odustao dok je sa tuženikom sklopio Ugovor o poslovnoj suradnji, koji su sklopili, on, tuženik i GU, njegova supruga. Na ime temeljnog kapitala su uplatiti svi troje podjednake iznose ali se ne može sjetiti koji su to iznosi bili. Ugovorom je dogovoreno da će se osnovati trgovačko društvo za vođenje projekta „Ice bara“, da će on i tužiteljica (njegova supruga) osigurati svu opremu i marketing, brinuti o poslovanju, a tuženik će biti investitor i partner. Dogovoreno je da će tuženik dati investiciju od 70.000,00 eura, ali je tuženik tražio osiguranje svoje investicije, pa su mu on i supruga GU predložili da uzme njihovu nekretninu, stan na adres i [adresa], u svrhu osiguranja. Prilikom sklapanja Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava javni bilježnik im nije pojasnio odredbe ugovora. Tuženikovu investiciju je utrošio na drvenu građu, reklame i sve što je potrebno za uređenje bara. Radilo se o baru koji je bio izrađen od leda i radio na principu da je u unutrašnjosti bila temperatura -10 stupnjeva. Navedeni iznos (investicija od 70.000,00 eura) nije prikazan knjigovodstveno jer nije uplaćen kao temeljn i kapital, a smatrao je i da će svu imovinu unijeti naknadno po završetku sezone. Za novoosnovano društvo knjigovodstvo je vodilo Tepšić knjigovodstvo. U rujnu 2016. tuženik je odustao od daljnjeg sudjelovanja u projektu, iako predmetni projekt nikada nije bankrotirao, pa smatra da je tuženik trebao biti strpljiv i ne izlaziti iz zajedničkog projekta jer je izlazak tuženika bio kontraproduktivan za sam projekt. Po završetku sezone ostvareni promet nije bio u skladu s očekivanjima. Međutim, društvo je na kraju sezone pozitivno poslovalo sa 400.000,00 kuna, od kojih se 158.000,00 kuna nalazilo na računu. Tužiteljica GU potom je na ime duga tuženiku vratila iznos 150.000,00 kuna (20.000,00 eura) za koji su smatrali da tada postoji. Tuženik im daje varijantu da odrade još jednu sezonu kako bi iz ostvarenog prometa otplatili ostatak duga. Međutim do istoga nije došlo, te mu 2017. tuženik prijeti pokretanjem ovršnog postupka. Pod pritiskom tuženika tužiteljica GU sklapa Ugovor o kupoprodaji nekretnine i Ugovor o najmu jer su smatrali da je to jedino rješenje da ne završe na cesti sa malodobnom djecom. Tuženiku je na ime najma stana plaćen iznos od ukupno 120.000,00 kuna. Na ime kupoprodajne cijene tuženik je otplatio njihov kredit prema banci te je izvršio prebijanje duga koji je imao prema njima na temelju pozajmljenog iznosa, s time da mu je nepoznato kako je dug od 50.000,00 eura narastao kroz godinu dana na iznos od 62.000,00 eura. Također mu nije poznato na što se odnosi iznos od 12.000,00 eura, misli da se možda odnosi na kamate za njihov dug prema tuženiku.

11.1. U jednom momentu tuženik im je ponudio da otkupe predmetnu nekretninu (stan) ali za cijenu veću za 30.000,00 eura od onog iznosa za koji je on kupio. Prije nego što je sklopljen Ugovor o kupoprodaji, predmetna nekretnina je procijenjena na iznos od 161.000,00 eura, kojoj procjeni nije prigovarao, ali tom prilikom nije procijenjena vrijednost nadstrešnice pa smatra da je nekretnina trebala biti procijenjena na veću tržišnu vrijednost. Prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine, osim stana kupljene su i sve pokretnine koje pripadaju istom u smislu namještaja i ostalog inventara.

11.2. Nastavio je suradnju s tuženikom po pitanju korištenja tuženikove zemlje, jer mu je projekt „Ice bar“ propao pa kako bi prehranio obitelj morao je ostvarivati nove poslovne pothvate. Nije plaćao nikakvu naknadu za korištenje zemljišta, a sve zato što je on pronašao zemlju po vrlo povoljnoj cijeni i potom je priveo namjeni, a radilo se o nepristupačnom polju koje je on uredio kao parking i koristio narednih 6 mjeseci bez naknade, da bi nakon tih 6 mjeseci sve što je investirao u to polje na ime uređenja parkinga pripalo tuženiku. Nije imao novih sredstava koje je uložio u izgradnju parkinga, već se za isto snalazio na sve načine, pa zato n ije mogao dug vratiti tuženiku.

12. Iz iskaza tužiteljice GU u bitnome proizlazi da je njezin suprug tuženiku iznio prijedlog o poslovnoj suradnji, o kojoj ima posredna saznanja kako joj je suprug prenosio. Tako joj je poznato da je njezin suprug predložio tuženiku ulaganje u investiciju Rocks Ice bar d.o.o. u koju je tuženik uložio 70.000,00 eura. Za osiguranje predmetnog iznosa ona i suprug su dali nekretninu, stan u [adresa], u zalog. Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava je sklopljen samo s njom jer je ona bila upisana kao vlasnik predmetne nekretnine. Prilikom potpisivanja Ugovora o zajmu iznos od 70.000,00 eura nije od tuženika primila, već je tuženik navedeni iznos uplatio njenom suprugu u svrhu pokretanja zajedničkog projekta Rocks Ice bar d.o.o. Kada su potpisivali Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava javni bilježnik im nije pojasnio odredbe ugovora. Prilikom sklapanja Ugovora o poslovnoj suradnji, nije bilo dogovoreno da bi tuženiku vratili ulog (investiciju) od 70.000,00 eura, već da bi mu se navedeni iznos vratio kroz dobit koju bi isto društvo poslovanjem ostvarilo. Novoosnovano društvo je na kraju sezone pozitivno poslovalo, međutim nisu nikada isplatili tuženiku uloženu investiciju od neto prometa ili bilo kojeg drugog prihoda društva Rocks Ice bar d.o.o. Prilikom sklapanja Aneksa ugovora o zajmu osobno je vratila tuženiku iznos od 20.000,00 eura i to kod javnog bilježnika što je uneseno u Aneks. Isti iznos je vratila tuženiku jer je on tvrdio da postoji dug od 70.000,00 eura, s time da joj nije poznato je li sa navedenim iznosom tuženik umanjio samo glavnicu od 70.000,00 eura ili je potraživao i zakonske zatezne kamate. Nije joj bilo poznato niti je li njezin suprug sredinom 2015., isplatio sebi dobit u odnosu na društvo Carpo d.o.o.

12.1. Kako su smatrali da moraju tuženiku vratiti dug od 70.000,00 eura, odnosno još 50.000,00 eura, došlo je do sklapanja Ugovora o kupoprodaji i na taj način su preb ili taj dug s tuženikom. Ne sjeća se je li tuženik potraživao kamatu na iznos od 50.000,00 eura.

12.2. Tuženik ju je znao često nazivati telefonski radi postojećeg duga, pa mu se prestala javljati na telefon, a kojom prilikom nije povisivao ton, niti se neprimjereno obraćao, već je samo navodio da postoji dug i spominjao ovrhu od čega je osjećala strah jer se bojala da će izgubiti nekretninu u kojoj živi s obitelji. U vrijeme ovršnog postupka nije bila zaposlena, njezin suprug je ostvarivao prihode od kojih je cijela obitelj živjela, nisu imali u vlasništvu drugih nekretnina niti pokretnina niti su imali u vlasništvu trgovačka društva.

13. Iz iskaza tuženika ŽU u bitnome proizlazi da je tužitelja BU upoznao 2015., da mu je jednom prilikom tužitelj predložio poslovnu suradnju na Zrću, a kako je vidio njegov „Ice bar“ u Dubrovniku, zainteresirao se za ponudu nečeg sličnog na Zrću koji je projekt smatrao i zanimljivim zbog velike posječenosti konkretnog mjesta. Inače, se ne bavi ugostiteljstvom nego prodajom u internacionalnoj korporaciji, dok je njegov brat ugostitelj. Kada mu je tužitelj predložio poslovnu suradnju htio je i da njegov brat sudjeluje u projektu jer bi putem brata imao mogućnost kontrole poslovanja u navedenom projektu. Međutim njegov brat zbog opsega svog redovnog posla nije mogao sudjelovati u projektu zbog čega su se i njegovi uvjeti za sudjelovanje u poslovnom projektu promijenili i htio je odustati. Tada mu je tužitelj rekao da bi tužitelj odrađivao svu operativu, a da bi tuženik dao novac kao investiciju kojim bi tužitelj započeo projekt. Predložio mu je da bude dio društva što bi mu dalo sigurnost o transparentnosti poslovanja. Objašnjavao mu je da bi se ulog koji bi uložio u projekt vratio kroz poslovanje, da ne bi imao nikakvih drugih obveza, ali s obzirom na činjenicu da ne poznaje tužitelja niti poslovanje ugostiteljskih djelatnosti tražio je osiguranje svoje investicije (uloga) koji ulog je za njega predstavljao životnu ušteđevinu koju je mogao i drugačije investirati. Na njegovu izjavu o potrebi dodatnog osiguranja tužitelj mu je iznio ideju o sklapanju Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava na nekretnini. Na isto je pristao pri čemu je tužitelju naglasio da mu je bitno da dobije povrat investicije, a za ostvarenu dobit od ostvarenog prometa će naknadno postići dogovor. Obzirom je nekretnina na koju je trebalo upisati hipoteku glasila na tužiteljicu GU, s istom je bilo potrebno sklopiti Ugovor, te su on, tužitelj i tužiteljica otišli kod javnog bilježnika radi ovjere Ugovora, koji je s njima prošao cijeli Ugovor, u kojem trenutku je investicija od 70.000,00 eura već bila predana u posjed tužiteljima. Iako je pozajmica imala osiguranje u vidu hipoteke uveden je i u vlasničku strukturu društva kao osnivač i direktor jer je osim povrata pozajmice trebao ostvariti i korist ulaganjem u to društvo, a tužitelj mu je htio osigurati transparentnost poslovanja koje će on voditi na način da bude uveden u vlasničku strukturu. Budući da nije bio involviran ni na koji način u poslovanje društva Rocks Ice bar d.o.o., niti na koji način su tužitelji raspolagali sa primljenom investicijom u iznosu od 70.000,00 eura, dok ga nije kontaktirala UU, knjigovotkinja društva Rocks Ice bar d.o.o., koja ga je upozorila u srpnju 2016. da je poslovanje trgovačkog društva Rocks Ice bara d.o.o. neuredno, da ime probleme s uplatama, izvodima i sl. Obzirom da nije želio da se njegovo ime veže za neuredno poslovanje, sklopili su Ugovor o prijenosu poslovnih udjela kojim su tužitelj BU i on, svoje poslovne udjele prenijeli na tužiteljicu GU. Nakon toga nije vršio nikakve pritiske niti ucjene prema tužiteljima, niti je imao bilo kakvu komunikaciju prema tužiteljima do rujna 2016. kada mu se javio tužitelj BU i obavijestio ga da se nađu kod javnog bilježnika kojom prilikom ću mu tužiteljica GU vratiti iznos od 20.000,00 eura temeljem Ugovora o zajmu. Iznos od 20.000,00 eura mu je predan kod javnog bilježnika EU. Preostali iznos duga su tužitelji trebali vratiti do 15. prosinca 2016. Sve ugovore koje su međusobno sklopili je sastavio njegov odvjetnik, koji su prethodno uvijek bili dostavljeni tužiteljima na uvid.

13.1. Međutim, u siječnju ili veljači 2017. javio mu se tužitelj BU s prijedlogom da mu ustupi zemljište na korištenje u Selnici, na kojem bi uredio parkiralište, a na zemljištu do njegovog autopraonicu kojom prilikom mu je prezentirao poslovnu suradnju kao vrhunsku obzirom se u blizini otvara novi aerodrom, odnosno zračna luka dr. Franjo Tuđman, te je njegova ideja bila da preostalih 50.000,00 eura vrati do 1. studenoga 2017. Na navedeno je pristao pri čemu su sklopili Aneks ugovora o zajmu i Predugovor o kupoprodaji nekretnine. U periodu kada je ulazio u projekte sa tužiteljem BU, isti je imao poslovanje na Zrću, u Zadru, Dubrovniku i Selnici. Nakon što je protekao rok dan do 1. studenoga 2017., tužitelj BU mu je predložio, a obzirom da nije imao preostalih 50.000,00 eura da sklope Ugovor o kupoprodaji stana. Na navedeno je pristao na način da je preuzeo i otplatio kredit kod BKS banke koji je bio upisan na predmetnom stanu, a kojeg su tužitelji bili dužnici. Nikad nije imao namjeru nekoga iseliti iz nekretnine, pa je iz tog razloga i sklopio Ugovor o najmu i na dogovor oko moguće otplate stana od strane tužitelja. Sporazumno su dogovorili uzeti neovisnog procjenitelja koji će procijeniti tržišnu vrijednost predmetne nekretnine, s kojom procjenom su se suglasile sve strane, nakon čega su se našli u stanu od tužitelja i utvrdili procijenjenu vrijednost stana s unutarnjom opremom u iznosu od 182.000,00 eura, na način da se taj iznos odnosi na preostali iznos od 50.000,00 eura, iznos od 120.000,00 eura iznos koji se mora platiti banci na ime hipoteke, a preostalih 12.000,00 eura da se odnosi na jednogodišnju zateznu kamatu na iznos od 50.000,00 eura, 1.500,00 eura da se odnosi na troškove koji se odnose na solemnizaciju, odvjetničke troškove i slične troškove za navedenu poslovnu suradnju, iznos od 4.000,00 kuna na ime povrata pologa ulagačkog kapitala u Rocks Ice bar d.o.o. i iznos od 1.200,00 eura na ime najma za nekretninu u Selnici, te na ime dugovanja koje je tužitelj imao prema gospođi G na ime najma nekretnine koja graniči s njegovom na kojoj je izgradio parkiralište.

14. Iz iskaza svjedokinje UU u bitnome proizlazi da je 2016. knjigovodstveni servis D.M. Tepšić d.o.o., u ko jem je bila prokurist, sklopio Ugovor o poslovnoj suradnji s društvom Rocks Ice bar d.o.o., a koji je počeo s djelovanjem 20. lipnja 2016. i to na izdvojenom objektu u Zrću. Vezano za samo poslovanje društva Rocks Ice bar d.o.o., odnosno za poslovnu dokumentaciju, uglavnom ih je kontaktirao BU, on bi dolazio, a oni su mu davali upute o postupanju, naime oni su tvrtka s dugogodišnjim iskustvom, konkretno 30 godina poslovanja, pa su mu davali upute o proceduri koju je bio dužan ispoštovati kako bi sve bilo u skladu s zakonom. Međutim, vrlo brzo je krenulo izvan redovne procedure, nisu dobivali potrebnu i traženu dokumentaciju o poslovanju, tek nešto i to gotovinske račune i promet blagajne bi došlo poštom ili bi donijeli konobari na povratku u [adresa]. Obzirom na isto kontaktirala je BU da dostavi izvode iz banke što je isti rekao da će učiniti, međutim nije. U bazi podataka ima la je memoriran podatak o prometu od 320.000,00 kuna i imala je jedan izvod iz banke o pologu iznosa od 79.400,00 kuna, dok o ostatku novca nema nikakvih saznanja niti sačuvanih podataka. Svjedokinja je pojasnila (u odnosu na navod iz e-maila, koji prileži spisu uz podnesak od 16. kolovoza 2023.) da je ukupan promet društva Rocks Ice bar d.o.o. na dan 26. kolovoza 2016. (a počev 20. lipnja 2016.) iznosio 324.480,00 kuna dok je ukupan polog prometa (kartično i gotovina) iznosio svega 73.240,00 kuna sukladno izvodima i bilanci, dok preostali iznos nije vidljiv kada je i je li položen na račun društva.

14.1. Inače, upozoravala je i u odnosu na plaće zaposlenika, njihove doprinose, ali i sav drugi novac koje bi društvo Rocks Ice bar d.o.o. ostvarilo, da se sukladno Zakonu o računovodstvu sav novac, ostvareni promet mora položiti u banku u roku od 24 sata. Nema saznanja jesu li plaće zaposlenicima, doprinosi, isplaćeni ili nisu, kao niti saznanja je li temeljni kapital bio uplaćen niti je li iznos od 70.000,00 eura ili 50.000,00 eura ili bilo koji drugi iznos na ime robe ili zajma unesen u društvo, njima su bili važni samo izvodi iz banaka iz kojih su vidljive uplate. U kolovozu 2016. kontaktirala je ŽU i objasnila mu u čemu je problem, pri čemu je naglasila da kao knjigovodstveni servis ne mogu preuzeti odgovornost za nepoštivanje procedure, odnosno da s obzirom na nedostavljanje dokumentacije nisu u mogućnosti postupati u skladu s zakonom, na što joj je on odgovorio da je pokrenuo postupak za izlazak iz navedenog društva te 26. kolovoza 2016. je njihova suradnja bila okončana, a GU je došla po dokumentaciju, odnosno karticu o poslovanju, obračun plaća i slično.

14.2. Istakla je da su prihodi društva Rocks Ice bar d.o.o. u relativno kratkom periodu bili vrlo dobri, a uzimajući u obzir rashode koji su teretili poslovanje. Nakon prekida poslovne suradnje svjedokinja ne zna kako je društvo poslovalo.

14.3. Inače, servis u kojem je zaposlena, vodio je i poslovne knjige za društvo Salvita medical d.o.o., u vlasništvu ŽU i njegove supruge i to dugi niz godina, u poslovanju kojeg društva nije bilo sličnih situacija kao s društvom Rocks Ice bar d.o.o.

15. Iz iskaza TU (supruge tuženika) u bitnome proizlazi da je krajem 2015. njen suprug upoznao BU dok je bio u Dubrovniku. BU je često dolazio kod njih kući i predstavio se kao mladi poduzetnik koji ima više poslova koje vodi, između ostaloga i „Ice bar“ u Dubrovniku, gdje ga je upoznao njezin suprug. „Ice bar“ u Dubrovniku se nalazio u blizini centra i dobro je poslovao. U proljeće 2016. njezin suprug je odlučio BU i GU posuditi iznos od 70.000,00 eura na ime otvaranja bara na Zrću . Predstavljeno im je od BU da iznos koji bi posudio od njenog supruga, bi bilo ulaganje u „Ice bar“ na Zrću i kako se radi o zdravom poslovnom pothvatu iz kojeg će moći izvršiti povrat ulaganja. Kako njen suprug ne zna ništa o ugostiteljstvu, tražio je za iznos od 70.000,00 eura koji bi pozajmio BU, osiguranje, te je BU predložio osnivanje založnog prava na njihovoj nekretnini – stanu u [adresa]. Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava na nekretnini su sastavljali zajednički njen suprug i BU. Inače GU tada nije niti poznavala. S obzirom da i ona i njen suprug imaju svoje poslove, nisu mogli sudjelovati u poslovanju „Ice bara“ na Zrću, međutim krajem ljeta obavijestila ih je UU – knjigovotkinja, da način poslovanja „Ice bara“ nije pravilan, da se pravovremeno ne predaje dokumentacija te je njen suprug krajem ljeta 2016. izašao iz poslovanja „Ice bara“ na Zrću. Koliko joj je poznato i BU je izašao iz poslovanja „Ice bara“, odnosno više nisu bili u onom pravnom svojstvu kakvo je bilo dogovoreno. Koliko joj je poznato ostala je samo GU. Krajem 2016. BU je vratio 20.000,00 eura, gotovine na ruke njenom suprugu na ime pozajmljenog iznosa, te je potpisan primitak novca. Tom prilikom je rekao da je na Zrću bila uspješna poslovna godina, kako ima nove poslovne ideje te kako moli da ne vraća daljnji iznos od 50.000,00 eura, nego da mu se produži rok na proljeće 2017. za povrat preostalog iznosa odnosno 50.000,00 eura. Tada je sklopljen i Predugovor o kupoprodaji nekretnine, kao jedan od načina osiguranja za povrat iznosa od 50.000,00 eura.

15.1. Tužitelj BU je iznio ideju kako bi on na njihovoj zemlji u Selnici otvorio praonicu i dodatno oplemenio sredstva, te je njezin suprug mu dao u zakup nekretninu bez naknade. Praonica je poslovala više godina, s time da je njen suprug pristao da mu se rok za povrat iznosa produži do prosinca 2017. Kako navedeni iznos nije bio niti vraćen u prosincu 2017. sklopljen je Ugovor o kupoprodaji nekretnine. Tom prilikom su ona i suprug došli u njihov stan kako bi se dogovorili o aktiviranju kupoprodajnog ugovora te je tom prilikom upoznala GU i dogovoreno je da će se nekretnina odnosno stan najprije procijeniti po ovlaštenom procjenitelju, da će njen suprug dignuti kredit i da će tužitelji ostati živjeti u stanu kao najmoprimci. Zajednički su dogovorili da će najamnina iznositi 5.000,00 kuna. Kupoprodajna cijena u Ugovoru o kupoprodaji je navedena na iznos od 182.000,00 eura, nekretnina je procijenjena na iznos od 160.000,00 eura, od kupoprodajne cijene je uračunato 50.000,00 eura na ime zajma, 120.000,00 eura na ime povrata kredita BKS koji su tužitelji imali, te pored svega ovoga oni su morali na ime troškova javnog bilježnika, poreza, zaostataka neplaćenih rata kredita, od svog novca platiti još iznos od cca 18.000,00 eura. Napominje da ni njoj niti njenom suprugu nije bila intencija aktivirati sredstvo osiguranja, međutim kako se i najamnina nije plaćala, kao niti režijski troškovi, došlo je do ovrhe iseljenja tužitelja iz predmetne nekretnine.

16. Iz iskaza svjedoka AU proizlazi da je u periodu od 2016. -2017. knjigovodstveni servis M.M. Meli servis d.o.o. vodio poslovne knjige za društvo Rocks Ice bar d.o.o., u kojem je on bio zaposlenik u navedenom periodu. Njegov posao u odnosu na društvo Rocks Ice bar d.o.o. se sastojao u slanju gotovih obrazaca na Poreznu upravu koji uključuju obračun PDV-a, prijava, odjava radnika i slično.

17. Stranački iskaz tuženika, ovaj sud je u cijelosti ocijenio istinitim, životnim i logičkim. Valja posebno cijeniti da je iskazivanje tuženika potkrijepljeno relevantnom dokumentacijom, a u krucijalnim dijelovima suglasan je i sa iskazom tužitelja.

17.1. Stranački iskaz tužitelja BU i tužiteljice GU, sud je djelomično ocijenio istinitim, životnim i objektivnim i to u dijelovima koji su sukladni iskazivanju tuženika. Dio iskazivanja tužitelja BU u kojem je isticao da su na ime najma za predmetnu nekretninu tuženiku isplatili iznos od 120.000,00 kuna, ovaj sud nije cijenio istinitim i objektivnim. Naime, o tome ne postoji niti jedan pismeni dokaz, posebno ne u vidu potvrda. Sudu se čini neživotnim i nelogičnim da bi osoba prosječne životne dobi, u kontinuitetu isplaćivala tuženiku toliki novčani iznos, a da za to ne bi zatražila potvrdu iz koje bi proizlazila izvršena predaja novčanih iznosa. Dio iskazivanja tužitelja BU i GU u kojem su isticali da prilikom solemnizacije ugovora ih javni bilježnik nije upozorio na pravne posljedice sklapanja istih, ovaj sud nije cijenio istinitim, što će u nastavku presude biti obrazloženo.

17.2. Iskaz saslušanih svjedokinja TU i UU sud je cijenio objektivnim i istinitim u kronologiji događanja glede sklopljenih ugovora. To stoga jer je takvo iskazivanje sukladno iskazivanju samih stranaka koje su o tome istovjetno iskazivale. Iskazivanje svjedokinje UU o poslovanju trgovačkog društva Rocks Ice bar d.o.o., ovaj sud je cijenio istinitim. Takvo iskazivanje je u skladu sa iskazivanjem tuženika i sa materijalnom dokumentacijom, dok iskazivanje svjedoka AU sud nije posebno cijenio jer isti nije imao saznanja o predmetu spora.

18. Kako je sve sklopljene ugovore između ovopredmetnih stranaka ovjeravao javni bilježnik EU, sud je izveo dokaz i njegovim saslušanjem, koji je u svom iskazu iskazao da se s obzirom na protek vremena ne sjeća točnih okolnosti sklapanja predmetnih ugovora niti sadržaja i okolnosti sklapanja ugovora, jer za navedene ugovore ništa nije bilo specifično pa da bi se sada u ovom trenutku mogao sjetiti. Koliko se može sjetiti predmetni ugovori su bili poslani putem e-maila (misli da ih je u ime ŽU, odvjetnik poslao na e-mail) prije ovjere iz razloga što je to uobičajeni način njihova poslovanja jer prije nego što stranka dođe u ured žele provjeriti ugovore, a posebno ako ugovori sadrže ovršne klauzule na to posebno obrate pažnju. Prilikom solemnizacije ili ovjere ugovora u takvim situacijama uvijek se ugovor prođe sa strankom te u situaciji ako postoje neke nejasnoće ugovor se pojasni, iskomunicira se sa strankom i objasne se pojedine odredbe , upozore na posljedice sklapanja ugovora, dok u slobodu ugovaranja ne ulaze. U situacijama ako jedna od stranaka prilikom ovjere ugovora nešto ne razumije, njegov ured ne želi ovjeriti takav ugovor. Ukoliko se ovjeravaju tri ili više dokumenata istovremeno, svaki od dokumenata ima redni broj ovjere. Sustav ne dopušta da ovjera dokumenta ima isti redni broj, moguće je da je razlika između rednog broj 5019 i 5046 nastala iz razloga što se ovjeravalo više dokumenata od strane službenika. Nitko ga za predmetne ugovore nije prijavio da je pogodovao nekoj od stranaka.

18.1. Iako se svjedok EU, javni bilježnik, konkretnih solemnizacija konkretnih ugovora, radi proteka vremena, isti je, u skladu sa ugovorima u spisu, kao ovlaštena osoba iskazivao o inače postupku solemnizacije ugovora dakle, o činjenicama koje redovno izvršava u obavljanju svoje dužnosti koja je i propisana odredbama Zakona o javnim bilježnicima i sud nije imao razloga ne povjerovati njegovom iskazu te da je tako bilo i u slučaju solemnizacije i utuženih Ugovora. U tom smislu sud nije prihvatio, kao neživotan i neuvjerljiv te suprotan prihvaćenom iskazu svjedoka, iskaz tužitelja BU i GU u dijelu u kojem navode da im nije obrazložen sadržaj i pravne posljedice sklapanja predmetnih Ugovora.

19. Između stranaka nije sporno sklapanje i sadržaj Ugovora pobliže naznačenih u presudi. Ocjenom inače nespornih sadržaja predmetnih Ugovora, proizlazi da su tužiteljica GU i tužitelj BU sa tuženikom ŽU stupili u poslovni odnos temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog 31. svibnja 2016. Temeljem navedenog ugovora stranke su utvrdile obveze tužitelja koje su se u bitnome sastojale od organizacijskih, tehničkih, operativnih i administracijskih zaduženja vezanih uz zajedničko osnivanje društva Rocks Ice bar d.o.o., dok je obveza tuženika bila osiguranje novčanih sredstava potrebnih za pokretanje poslovnih aktivnosti vezanih za zajednički projekt. Sukladno sklopljenom Ugovoru o poslovnoj suradnji stranke su ugovorile i suvlasničke omjere u budućem društvu na način da je tužiteljici i tužitelju trebalo pripasti svakome poslovni udio od po 40% ukupnih udjela u društvu, a tuženiku poslovni udjel od 20% ukupnih udjela budućeg društva. Nadalje, su ugovorile da se tuženiku isplati najprije povrat njegovog investiranog dijela iz ostvarenog prometa društva, a nakon povrata investicije da će se tuženiku isplatiti daljnjih 20% ostvarene dobiti temeljem vlasništva na poslovnim udjelima, a tužitelji preostalu neto dobit su trebali podijeliti u jednakim omjerima. Istoga dana kada je sklopljen Ugovor o poslovnoj suradnji, sklopljen je i Aneks Ugovora o poslovnoj suradnji od 31. svibnja 2016. između GU i BU sa jedne strane i ŽU sa druge strane, temeljem kojeg stranke ugovaraju da ŽU osigurava novčana sredstva u iznosu od 70.000,00 eura na ime investicije u zajednički poslovni projekt. Nadalje, istoga dana kada su sklopljeni prethodno navedeni ugovori, tužiteljica GU kao zajmoprimac i tuženik ŽU kao zajmodavac, sklapaju Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava, temeljem kojeg ugovora zajmodavac pozajmljuje zajmoprimcu iznos od 70.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, kojeg se obvezuje zajmoprimac vratiti do 15. prosinca 2016., u slučaju kašnjenja zajmoprimac se obvezuje platiti zakonsku zateznu kamatu tekuću od 15. prosinca 2016., te u svrhu osiguranja povrata zajma zajmoprimac je suglasan sa upisom založnog prava –hipoteke u korist zajmodavca, na nekretnini na adresi [adresa].

19.1. Tužiteljica GU kao zajmoprimac i tuženik ŽU kao zajmodavac, te tužitelj BU kao jamac, su dana 2. svibnja 2017. sklopili Aneks Ugovoru o zajmu s osnivanjem založnog prava kojim suglasno utvrđuju da je do 2. svibnja 2017. zajmoprimac vratio zajmodavcu zajam u iznosu od 20.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, dok je zajmoprimac u obvezi vratiti preostali iznos od 50.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti do 1. studenoga 2017., a u slučaju kašnjenja obvezuje se i platiti zakonske zatezne kamate tekuće od 2. studenoga 2017.

19.2. Nadalje, temeljem Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, BU kao I prenositelj i ŽU kao II prenositelj prenijeli su na stjecateljicu GU poslovne udjele trgovačkog društva Rocks Ice bar d.o.o., tako da je stjecateljica postala jedini član društva i vlasnik poslovnih udjela od 100% temeljnog kapitala društva Rocks Ice bar d.o.o.

19.3. U svibnju 2017. GU kao prodavateljica je sklopila sa kupcem ŽU Predugovor o kupoprodaji nekretnine, kojim ugovaraju da se prodavateljica obvezuje sklopiti Ugovor o kupoprodaji nekretnine (stan u [adresa]) ukoliko ne ispuni obveze preuzete Ugovorom o zajmu, a ukoliko ih ispuni neće doći do sklapanja Ugovora o kupoprodaji. Također, u svibnju 2017. tužitelj i tuženik ulaze u poslovni odnos – zakup građevinskog zemljišta u vlasništvu tuženika. U siječnju 2018. prodavateljica GU je sklopila sa kupcem ŽU Ugovor o kupoprodaji nekretnine za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 182.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, kojim ugovorom je definirano što čini kupoprodajnu cijenu. U veljači 2018. ŽU kao najmodavac i GU i BU kao najmoprimci su sklopili Ugovor o najmu stana, koji je bio predmet Ugovora o kupoprodaji. I konačno nakon svih sklopljenih ugovora stranke su 8. srpnja 2018. sklopile Dokument o dogovorenom utvrđivanju odnosa između stranaka, kojim utvrđuju dogovorene odnose između tuženika i tužitelja.

20. Između stranaka je sporno je li ništetan Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava od 31. svibnja 2016., Aneks Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava od 2. svibnja 2017., Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 11. svibnja 2017. i Ugovor o najmu stana od 28. veljače 2018. Nadalje je sporno je li tuženik prijetnjama i prijevarnim ponašanjem izazvao zabludu kod tužiteljice zbog čega je ona sklopila Ugovor o kupoprodaji od 24. siječnja 2018., posljedično tome je sporno i je li tuženik u obvezi isplatiti tužiteljima iznos od 120.000,00 kuna na ime neosnovano stečene koristi temeljem Ugovora o najmu stana od 28. veljače 2018.

20.1. Kako je podnesen i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev po tom zahtjevu je sporno je li ništetan Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava od 31. svibnja 2016., Aneks Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava od 2. svibnja 2017., Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 11. svibnja 2017. i Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24. siječnja 2018. Nadalje je sporno je li pobojan Ugovor o najmu stana od 28. veljače 2018., te posljedično tome je sporno i je li tuženik u obvezi isplatiti tužiteljima iznos od 120.000,00 kuna na ime neosnovano stečene koristi temeljem Ugovora o najmu stana od 28. veljače 2018.

21. Tužitelji tvrde da su sporni ugovori ništetni jer su protivni prisilnim propisima i moralu društva u smislu odredbe članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO), da su sporni ugovori sklopljeni protivno načelu savjesnosti i poštenja (članak 4. ZOO), načelu jednake vrijednosti činidaba (članak 7. ZOO) te da su i zbog tih razloga ništetni. Također, da sporni ugovori imaju obilježja zelenaških ugovora.

22. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka (primjerice Rev-170/2011 od 11. ožujka 2014., Rev-191/2012 od 12. srpnja 2016. i Rev-2555/2016-3 od 26. rujna 2017.) iznio pravno shvaćanje da sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost pravnog posla na kojemu se temelje zahtjevi stranaka ali u okviru činjeničnih tvrdnji stranaka te u okviru općepoznatih činjenica, posljedično čemu sud nije dužan sam istraživati činjenice koje bi eventualno mogle ukazivati na ništetnost pravnog posla, uz iznimku iz članka 7. stavak 2. ZPP (što u ovom predmetu tužitelji niti ne tvrde da je slučaj).

23. Prema općoj odredbi o ništetnosti pravnih poslova iz članka 322. stavak 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

24. Prema odredbi članka 2. ZOO sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

25. U zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja (članak 4. ZOO), dok pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba (članak 7. ZOO).

26. Prilikom ocjene tvrdnji tužitelja, sud je uzeo u obzir prethodno i naknadno sklopljene pravne poslove, obzirom da se radi o usko povezanim situacijama koje su bile uzrokom i posljedicom sklapanja spornih ugovora.

27. Tužitelji u tužbi tvrde da je izigrana osnovna namjera ugovornih strana da se ostvari poslovna suradnja temeljem koje bi tužiteljica i tužitelj pružali know-how te kako je ugovoreno organizacijsko, tehničko, operativno i administracijsko vođenje zajedničkog projekta, dok je tuženik trebao biti investitor. Nakon što poslovni rezultati nisu bili na nivou očekivanja, tuženik je svoje udjele prenio na tužiteljicu GU. U tom je trenutku tuženik svoj poslovni gubitak pretvorio u fiktivni zajam prema tužiteljici, a sebe izvukao iz vlasništva u društvu te umjesto ortaka postao vjerovnik i to prema fizičkoj osobi. Tuženik kao ortak svoja prava prema društvu prenosi na tužiteljicu, iako GU nije osobno kao fizičkoj osobi pozajmio iznos od 70.000,00 eura, nego za potrebe zajedničkog poslovnog projekta.

28. Odredbom članka 637. stavak 1. ZOO propisano je da se ugovorom o ortaštvu uzajamno obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja, s time da je u stavku 2. istog članka propisano da je ortaštvo zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti. Prema odredbi članka 638. stavak 1. ZOO imovinu ortaštva čine ulozi ortaka (glavnica) te imovina stečena poslovanjem ortaštva. Imovina ortaštva zajednička je imovina ortaka (stavak 3.), s time da imovina ortaka koja kao ulog nije unesena u zajedničku imovinu ostaje njegova posebna, od zajedničke odvojena imovina (stavak 4.).

28.1. Po ocjeni ovoga suda iz sadržaja Ugovora o poslovnoj suradnji od 31. svibnja 2016. sklopljenog između tužitelja GU i BU, kao nositelja poslovnih aktivnosti s jedne strane i tuženika, kao investitora s druge strane, ne proizlazi postojanje ortačkog ugovora u smislu odredbe članka 637. ZOO, jer je namjera stranaka bila osnivanje društva Rocks Ice bar d.o.o. i poslovanje putem trgovačkog društva kao pravne osobe.

28.2. Međutim, u konačnici za ishod ovog spora potpuno je neodlučno o kakvoj se vrsti ugovora konkretno radi.

29. Prema odredbi članka 499. stavak 1. ZOO ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Prema odredbi članka 500. stavak 1. ZOO zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

29.1. Iz sadržaja odredbe članka 499. stavak 1. ZOO proizlazi da je ugovor o zajmu konsensualni pravni posao, a koji nastaje kada su se stranke sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora, a što je iznos novca koji se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu i vrijeme trajanja zajma nakon kojeg se zajmoprimac obvezuje vratiti taj iznos novca zajmodavcu.

29.2. Za pravni učinak sklopljenog Ugovora o zajmu odlučno je da su se stranke sporazumjele o iznosu novca i vremenu trajanja ugovorenog zajma, a koja suglasnost je izvjesno postignuta u trenutku potpisivanja spornog Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava na nekretnini, na adresi [adresa].

29.3. Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava sklopljen između fizičkih osoba je valjan ugovor obveznog prava u smislu članka 499. ZOO. Činidba zajmodavca (predaja novca) i obveza vraćanja zajma, dopuštene su prema odredbi članka 269. ZOO, a osnivanje založnog prava predstavlja dopušteno sredstvo osiguranja tražbine prema odredbi članka 304. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14).

30. Iz materijalne dokumentacije i iz suglasnih iskaza stranaka proizlazi da su tužiteljica i tužitelj sa tuženikom stupili u poslovni odnos, temeljem kojeg je se trebalo osnovati društvo Rocks Ice bar d.o.o. u kojem su tužiteljica i tužitelj trebali imati po 40% poslovnog udjela, a tuženik 20%. Temeljni kapital društva je iznosio 20.000,00 kuna (tuženik je uložio na ime temeljnog kapitala 4.000,00 kuna , a tužitelji po 8.000,00 kuna). Obveze tužitelja su u novoosnovanom društvu bile organizacijske, tehničke, operativne i administrativne dok je tuženik trebao investirati u pokretanje projekta iznos od 70.000,00 eura. Tuženik želeći osigurati danu investiciju, pored toga što je bilo ugovoreno da će mu se dana investicija vratiti iz ostvarenog prometa novoosnovanog društva, želio je i dodatno osiguranje svoje investicije, pa mu je od strane tužitelja predloženo da kao dodatno sredstvo osiguranja upiše založno pravo na njihovoj nekretnini – stanu u [adresa]. Kako je tužiteljica GU bila upisana vlasnica predmetnog stana, tužiteljica i tuženik su sklopili Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava, a kasnije i Aneks ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava.

31. Sama okolnost da je zajam dan radi investicije u trgovačko društvo (Rocks Ice bar d.o.o.) ne čini osnovu ugovora o zajmu nedopuštenom u smislu članka 322. ZOO, jer je osnova zajma vraćanje novca, dok je ulaganje u društvo pobuda. Stoga Ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava sklopljen kao sredstvo osiguranja investicije u društvo koje će se osnovati (Rocks Ice bar d.o.o.) proizvodi pravne učinke isključivo između tih fizičkih osoba. U konkretnom slučaju tužiteljice GU i tuženika ŽU. Svrha zajma je da zajmoprimac uloži novac radi pokretanja projekta na Zrću. Činjenica da se dan novac namjerava koristiti za pokretanje projekta i da je isti dan na ime investicije ne čini zajam sklopljen između fizičkih osoba ništetnim.

32. Prema odredbi članka 273. stavak 1. ZOO pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (članak 273. stavak 2. ZOO). Dakle, u smislu odredbi članka 273. ZOO pobuda je u pravilu irelevantna za valjanost ugovora. Pobuda ili motiv je unutarnji i prikriveni subjektivni čimbenik koji utječe na donošenje odluke o sklapanju određenog ugovora. Radilo bi se o nedopuštenoj pobudi u konkretnom slučaju da je tuženik odobrio i isplatio zajam za financiranje neke zabranjene, nedopuštene ili nemoralne djelatnosti. Ovlaštenje je zajmodavca da prilikom sklapanja ugovora o zajmu zahtijeva dodatna sredstva osiguranja, jamstva, založna prava odnosno sve što će osigurati povrat isplaćenih sredstava po osnovi zajma. To nije nedopušteno i ne radi se o nedopuštenoj pobudi.

33. Iz suglasnih iskaza stranaka proizlazi da je sam poslovni projekt predložen od tužitelja BU, da je tuženiku predloženo da investira u poslovnu ideju tužitelja. Iz iskaza tuženika proizlazi da je investirao svoju ušteđevinu, pa samim time je i opravdano očekivati da je tuženik želio osiguranje investicije. Iz iskaza stranaka proizlazi da su tužitelji, predložili tuženiku da svoju investiciju osigura na način da upiše založno pravo na njihovoj nekretnini. Iako iz Ugovora o poslovnoj suradnji i njegovom Aneksu proizlazi da je ugovoreno da će se tuženiku investicija vratiti kroz ostvareni promet novoosnovanog društva, do toga nije došlo, a što proizlazi iz iskaza tužiteljice GU, pa je ovlaštenje tuženika naplatiti se iz sredstava osiguranja. U konačnici, iz Odluke o raspodjeli financijske dobiti za 2016. u odnosu na društvo Rocks Ice bar d.o.o., direktor GU, proizlazi da je Uprava društva na sastanku 15. ožujka 2017. donijela Odluku kojom se neto financijski dobitak za 2016. u iznosu od 45.066,00 kuna raspoređuje na način da se ostvarena dobit zadržava, što ukazuje da je društvo Rocks Ice bar d.o.o. imalo sredstava iz kojih se moglo vratiti tuženiku uložena investicija.

34. Iz iskaza svjedokinje UU, koji ovaj sud ocjenjuje istinitim i vjerodostojnim, dan od osobe koje nije zainteresirana za ishod spora proizlazi da poslovanje društva Rocks Ice bar d.o.o. nije bilo uredno, na vrijeme se nije predavala dokumentacija, nije se prijavljivao sav ostvareni promet, u kojem smislu je iskazivao i tuženik, koja je činjenica dovela do toga da želi izaći iz društva. Stoga su tuženik i tužitelj BU temeljem Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, prenijeli na stjecateljicu GU svoje poslovne udjele trgovačkog društva Rocks Ice bar d.o.o., tako da je stjecateljica postala jedini član društva i vlasnik poslovnih udjela od 100% temeljnog kapitala društva Rocks Ice bar d.o.o. Dakle, poslovne udjele su prenijeli i tuženik i tužitelj na tužiteljicu, slijedom čega nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik prenio poslovne udjele na tužiteljicu jer poslovni rezultati nisu bili na nivou njegovih očekivanja. Isto tako, tužiteljica preuzimanje poslovnih udjela nije morala prihvatiti.

35. Tvrdnje tužitelja da je tuženik prenoseći svoje poslovne udjele na tužiteljicu temeljem Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, svoj poslovni gubitak pretvorio u fiktivni zajam prema tužiteljici, također nisu osnovane jer prividan (fiktivan) ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-12/2020-3 od 14. travnja 2021.). Stoga, u konkretnom slučaju, ugovor, za koji zakon propisuje (članak 285. stavak 1. ZOO) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (takvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u odluci poslovni broj Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.).

36. Nadalje, tijekom postupka nije utvrđeno da tužiteljica u trenutku sklapanja predmetnih ugovora, kako Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava tako i kasnijih sklopljenih ugovora, da nije shvaćala značenje i posljedice predmetnih ugovora te posljedice svojih postupaka.

36.1. Prema odredbi članka 276. stavak 1. ZOO za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje tog ugovora. Ova je odredba prisilne (stroge, kogentne) naravi o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske između ostalih i u svojoj odluci poslovni broj Rev - 1291/2014 od 7. listopada 2014. Poslovna sposobnost je svojstvo osobe vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke. Osoba koja nije sposobna slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju i na taj način štititi svoje interese, odnosno ona koja nije svjesna svojih čina i posljedica ili značenja ugovora, nije sposobna za rasuđivanje, nema poslovnu sposobnost i ne može sklapati pravno valjane ugovore.

36.2. Tužiteljica je u vrijeme sklapanja ugovora bila punoljetna osoba, nije joj bila oduzeta poslovna sposobnost, prema iskazu javnog bilježnika EU prilikom potpisivanja Ugovora strankama je pojašnjen ugovor, ukazano na posljedice sklapanja istoga. Nije logično, a niti životno uvjerljivo da svu potpisanu dokumentaciju tužiteljica nije razumjela, bez obzira na činjenicu što se radi o pravno neukoj osobi.

36.3. Dakle, u vrijeme sklapanja ugovora tužiteljica je bila sposobna za rasuđivanje, bila je sposobna shvatiti značenje svojih postupaka stoga sklopljeni pravni poslovi nisu protivni prisilnoj zakonskoj odredbi iz članka 276. stavak 1. ZOO.

37. Potpisom ugovora tužitelji su postali stranke nastalog obveznopravnog odnosa i na sebe preuzeli ugovorom preuzete obveze.

38. U konačnici sklapanjem Aneksa Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava stranke su potvrdile da su tužitelji, kao fizičke osobe, na ime zajma vratile iznos od 20.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, što proizlazi i iz suglasnih iskaza stranaka i iz Potvrde o djelomičnom povratu duga.

39. U odnosu na tvrdnje tužitelja da u trenutku kada je sklopljen Predugovor o kupoprodaji nekretnine, sukladno važećem Aneksu ugovora o zajmu od 2. svibnja 2017. dug tužiteljice još nije dospio budući su stranke ugovorile datum dospijeća vraćanja preostalog iznosa zajma (50.000,00 eura) 1. studenoga 2017., a što ukazuje na pritisak koji je tuženik vršio na tužiteljicu. U odnosu na navedeno valja reći da prema načelu dispozicije stranaka na njima je hoće li urediti svoje odnose na način da preostalih 50.000,00 eura zajmoprimac vrati do određenog datuma ili će suprotna strana, u konkretnom slučaju zajmodavac osigurati povrat potraživanja sklapanjem Predugovora o kupoprodaji nekretnine. U konkretnom slučaju je tužiteljica sklopila Predugovor o kupoprodaji nekretnine prije isteka datuma vraćanja zajma, ali to ne čini Predugovor ništetnim. U situaciji da je u međuvremenu iznos zajma vraćen, do sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine ne bi došlo, kako se i navodi u Predugovoru o kupoprodaji nekretnine (članak 1. Predugovora).

40. Slijedom svega navedenoga, prema stavu ovog suda, tužitelji ničime nisu dokazali da bi, imajući u vidu navedeno, predmetni Ugovori bili sklopljeni prisilnim propisima, moralu društva, da bi isti bili sklopljeni protivno načelu savjesnosti i poštenja te istima bilo povrijeđeno načelo jednake vrijednosti činidaba.

41. Nadalje, tužitelji su tvrdili da sklopljeni ugovori imaju elemente zelenaških ugovora.

41.1. Prema odredbi članka 329. ZOO propisano je da je ništetan ugovor kad netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao i učinio ili se obvezao dati ili učiniti (zelenaški ugovor).

41.2. Za ocjenu nekog ugovora zelenaškim kumulativno trebaju biti ispunjeni uvjeti i to: 1. mora postojati očigledni nerazmjer između obaveza ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, 2. ugovor mora biti sklopljen na način da je jedna ugovorna strana iskoristila stanje nužde ili teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost pa da je iz toga proistekla nerazmjera uzajamnih davanja čime je ugovor dobio elemente nemoralnog ugovora i 3. potrebno je da je osoba u čiju korist je ugovoreno nerazmjerno davanje znala ili morala znati da se druga strana nalazi u takvoj situaciji. Teret dokaza o navedenim odlučnim činjenicama je na onoj strani koja tvrdi da cijeli ugovor ili koja njegova odredba ima karakter zelenaškog ugovora, a to je u predmetnom slučaju na tužiteljima.

42. Tužitelji tijekom postupka nisu dokazali niti jednu od navedenih pretpostavki, pa stoga nisu dokazali da bi predmetni ugovori predstavljali zelenaške ugovore.

43. Iz materijalne dokumentacije (povijesni izvadak iz sudskog registra) i iskaza stranaka proizlazi da je tužitelj BU bio poduzetnik koji je imao više poslovnih objekata i koji je predložio tuženiku poslovnu ideju radi pokretanja poslovnog projekta na Zrću. Već ta činjenica sama za sebe negira da je u konkretnom slučaju na strani tužitelja, u kontekstu instituta zelenaškog pravnog posla, postojalo teško materijalno stanje, nužda, nedovoljno iskustvo, zavisnost ili lakomislenost. Tužitelj kao poduzetnik koju registriranu djelatnost obavlja na tržištu roba ili usluga ne može biti lakomislen ili nedovoljno iskusan. Poduzetnici su u sklapanju pravnih poslova dužni postupati naročito oprezno što nastavno znači da se poduzetnici ne mogu pozivati da su prilikom sklapanja poslova bili lakomisleni ili nedovoljno iskusni. Nastavno, kada je u pitanju nužda ili teško materijalno stanje kao i zavisnost ili lakomislenost tužiteljice za takve tvrdnje do zaključenja prethodnog postupka nije predočila sudu niti jedan dokaz, pri čemu niti ne tvrdi da im je novac bio potreban za podmirivanje osnovnih životnih potreba a niti ne upućuju niti dokazuju postojanje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da se radilo inferiornom stanju na strani prije svega tužiteljice kao ugovorne strane, odnosno na strani tužitelja. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica prije sklapanja Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava i svih kasnije sklopljenih Ugovora bila upoznata s njihovim sadržajem, pravima i obvezama koje iz njih proizlaze, kao i sa mogućim posljedicama tih pravnih poslova. Tvrdnje da je tužiteljica lakomisleno i na nagovor tuženika, koji ju je uvjerio da se radi samo o formalnosti kojim se osigurava, potpisala prvenstveno Ugovor o zajmu a kasnije i ostale ugovore, nisu ničim dokazane. Da bi se radilo o lakomislenosti, potrebno je dokazati da je tužiteljica postupala krajnje nepažljivo, bez razumne procjene posljedica, što u konkretnom slučaju nije dokazano. Neuvjerljiv je navod tužitelja da im je tuženik, kao nedovoljno informiranim osobama i osobama s nedovoljnim iskustvom i znanjem, nametnuo sklapanje Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava, jer je odluka o tome, u konačnici bila na tužiteljima i sami su predložili tuženiku, kako to proizlazi iz njihovih iskaza, da svoju investiciju u poslovni projekt osigura osnivanjem založnog prava na njihovoj nekretnini. Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje da su tužitelji dobrovoljno pristali koristiti svoju nekretninu kao osiguranje za zajam, a zatim i dobrovoljno pristali na prodaju nekretnine. Isto tako, tijekom postupka nije dokazano da je tuženik i na bilo koji način stvarao pritisak ili prekrivao bitne okolnosti ugovora ili poticao na sklapanje nepovoljnih ugovora za tužitelje. Stoga, samo pozivanje na institut zelenaškog ugovora nije dovoljno, već je stranka koja se na isti poziva dužna sudu predočiti dokaze kojima se može utvrditi (provjeriti) da je na njezinoj strani postojala nužda, teško materijalno stanje, zavisnost ili lakomislenost.

44. Dakle, na strani tužitelja u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava, te u konačnici i svih sljedećih Ugovora koji su sklopljeni nije postojala niti jedna nepovoljna okolnost kao bitni uvjet zbog kojeg bi ugovori imali značenje zelenaškog ugovora kao ništetnog pravnog posla, pri čemu se ističe da su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora, iste ovjerili kod javnog bilježnika.

45. Sama okolnost što tužiteljica nije primila onaj iznos zajma koji je naznačen u ugovoru, odnosno da bi ga primio tužitelj BU na ime ulaganja u poslovni projekt, ne predstavlja okolnost koja dovodi u pitanje pravnu valjanost spornog ugovora, već se tiče pitanja njegova ispunjenja, pa bi se pravni odnos između stranaka (obzirom na tvrdnje tužitelja iznijete u tužbi i tijekom postupka) načelno mogao riješiti kroz zahtjev za raskid ugovora zbog neispunjenja ili kroz zahtjev za ispunjenje sve pozivom na odredbu članka 360. ZOO-a, ali ne i kroz zahtjev za utvrđenjem ništetnosti.

46. U pogledu nesrazmjera uzajamnih davanja, valja reći da sklapanje zelenaškog ugovora pretpostavlja pravilnu predodžbu oštećene strane o bitnim svojstvima ugovora i njen pristanak na sve odredbe ugovora, pa tako i očiti nesrazmjer davanja. Tužiteljica je, potpisala Ugovor o zajmu, po tvrdnjama tužitelja uz prijevarnu namjeru tuženika, jer tužitelji nikada od tuženika nisu primili novac za privatnu posudbu kao fizičke osobe već isključivo za potrebe investiranja u zajednički poslovni projekt, a što isključuje mogućnost sklapanja zelenaškog ugovora, a time ima za posljedicu i neosnovanost tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti.

46.1. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2520/2012 od 4. travnja 2017. zauzeto je stajalište da sklapanje zelenaškog ugovora pretpostavlja pravilnu predodžbu oštećene strane o bitnim svojstvima ugovora i njen pristanak na sve odredbe ugovora, pa tako i na očiti nerazmjer davanja.

46.2. Prema tome, sve da je tužiteljica predmetni Ugovor potpisala u zabludi ili prijevarom, to znači da ne može, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev te činjenicu da mane volje isključuju mogućnost sklapanja zelenaškog ugovora, utemeljeno tražiti utvrđenje ništetnosti predmetnih pravnih poslova.

47. Osim navedenoga, tužitelji su isticali da je tuženik manipulirao sa cijenom nekretnine kako bi istu kupio što jeftinije na način da je predmetnu nekretninu kupio po cijeni koja nije u skladu s tržišnom vrijednosti nekretnine. Tvrdili su da je tuženik u svom prijevarnom planu, zatražio procjenu tržišne vrijednosti nekretnine, a kojom procjenom je terasa, koja pripada stanu označena kao nenatkrivena iako iz slika procjenitelja proizlazi da je terasa natkrivena. Navedeno je važno jer se nenatkrivena terasa procjenjuje prema koeficijentu 0,35 dok se natkrivena procjenjuje po koeficijentu 0,5. Time je predmetna nekretnina procijenjena na iznos koji je za 17.932,00 eura manji od stvarne vrijednosti nekretnine.

47.1. Za ocjenu ništetnosti propisane odredbom članka 329. ZOO bitna je okolnost da pri sklapanju pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidbi a narušavanje tog načela izaziva pravne posljedice i kroz institut zelenaškog (lihvarskog) ugovora.

47.2. U odnosu na te okolnosti sud je izveo dokaz građevinskim vještačenjem predmetne nekretnine po ovlaštenom sudskom vještaku Smajilu Kantareviću radi utvrđenja tržišne vrijednosti nekretnine u vrijeme kada su sklapani sporni ugovori. Iz nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka proizlazi da je tržišna vrijednost nekretnine iznosila 162.279,98 eura.

47.3. Tužitelji su prigovarali visini utvrđene tržišne vrijednosti predmetne nekretnine jer je ista utvrđena u nižem iznosu od stvarne vrijednosti nekretnine. Naime, vještak je prilikom uviđaja na licu mjesta utvrdio da je terasa koja pripada stanu natkrivena, a istu je procijenio po koeficijentu 0,35 što je koeficijent za nenatkrivenu terasu. Isto tako, površina terase je 84,48 m2, dok je vještak radio izračun na način da je računao površinu terase kao 73 m2.

47.4. Na ročištu od 15. siječnja 2026. (list 772 spisa) sudski vještak se očitovao na prigovore tužitelja te istakao da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Vještak je naveo da je primijenjeni koeficijent primjeren utvrđenom stanju predmetne terase, a koji je propisan Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina odnosno prilogom I Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina. U konkretnom slučaju se radi o terasi koja je natkrivena metalnom nadstrešnicom sa pokrovom od leksana te je za istu primijenjen koeficijent 0,35 kako se i navodi u prilogu I Pravilnika, dok bi se koeficijent 0,50 mogao primijeniti u slučaju kada bi predmetna terasa bila natkrivena armiranom betonskom pločom, što kod predmetne terase nije slučaj. U odnosu na površinu terase vještak je naveo da je u nalazu i mišljenju vještaka površina iskazana (73 m2) koja je izmjerena tijekom uviđaja i koja odgovara stvarnom stanju u naravi predmetne terase.

47.5. Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Smajila Kantarevića te njegovo očitovanje na ročištu 15. siječnja 2026., nakon kojeg očitovanja stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te ga sud ocjenjuje stručnim i objektivnim budući je dan na temelju priležeće dokumentacije u spisu i u skladu sa zadatkom suda, te po osobi koja raspolaže potrebnim stručnim i naučnim znanjima za utvrđivanje odlučnih činjenica, a isti je tijekom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja argumentirano otklonio prigovore tužitelja.

47.6. S tim u svezi, nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik manipulirao sa cijenom nekretnine kako bi istu kupio što jeftinije na način da je predmetnu nekretninu kupio po cijeni koja nije u skladu sa tržišnom cijenom, odnosno za iznos koji je 17.932,00 eura manji od stvarne vrijednosti nekretnine.

48. Nadalje, Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen je 24. siječnja 2018. između GU kao prodavateljice i ŽU kao kupca, predmet prodaje je nekretnina, stan na adresi [adresa]. Uvidom u predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine sud je utvrdio kako on sadrži sve bitne sastojke koje po zakonu treba sadržavati (članak 376. ZOO), te da je sklopljen u pisanom obliku (članak 377. ZOO) i da je solemniziran kod javnog bilježnika u smislu odredbe članka 59. i 60. Zakona o javnom bilježništvu.

48.1. Predmetni Ugovor o kupoprodaji nije protivan Ustavu Republike Hrvatske niti prisilnim propisima, da je predmet tog ugovora stvar koja je u prometu, a ugovorom je određena i kupoprodajna cijena. Osim toga, sud zaključuje da predmetni ugovor nije protivan ni moralu društva jer ugovor o kupoprodaji nekretnine sam po sebi nije protivan moralu društva, a tužitelji u postupku nisu niti iznijeli činjenice koje bi ukazivale na protivnost ugovora moralu društva.

48.2. Predmetna nekretnina je prodana za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 182.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na način da je tuženik isplatio dugovanje tužitelja po Ugovoru o stambenom kreditu a koje je dugovanje u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora iznosilo 114.716,10 eura uvećano za 39.000,48 kuna na ime troškova (pismo namjere BKS Bank AG). Nadalje, je prebijen iznos od 50.000,00 eura na ime duga tužitelja po sklopljenom Ugovoru o zajmu s osnivanjem založnog prava. U odnosu na preostali iznos od 12.000,00 eura nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik neosnovano stekao iznos od 12.000,00 eura na ime kamata na nepostojeći zajam. Naime, u samom Ugovoru o zajmu s osnivanjem založnog prava i Aneksu Ugovora o zajmu s osnivanjem založnog prava je ugovoreno da u slučaju kašnjenja s isplatom zajma, tužitelji su obvezni platiti zakonsku zateznu kamatu. U okolnostima konkretnog slučaja, ne može se govoriti o zakonskoj zateznoj kamati kao o lihvarskoj.

48.3. Iz iskaza tuženika, koji sud u cijelosti ocjenjuje istinitim, dok suprotno tužitelji nisu dokazali, proizlazi da su stranke sporazumno dogovorile da je u 12.000,00 eura uračunato: jednogodišnja zakonska zatezna kamata na iznos od 50.000,00 eura (oko 5.000,00 eura), troškovi koje je tuženik imao u pogledu poslovne suradnje (oko 1.500,00 eura), 4.000,00 kuna na ime pologa ulagačkog kapitala u Rocks Ice bar d.o.o., na ime najma za nekretninu u Selnici za studeni i prosinac 2017. (2.400,00 eura), na ime najma nekretnine koje je graničila sa njegovom nekretninom na kojoj je tužitelj izgradio parkiralište i nije plaćao najam, a koju je tuženik otkupio od gospođe G (2.000,00 eura).

49. Nadalje, u odnosu na sklopljeni Ugovor o najmu stana tužitelji tvrde da ih je tuženik financijski osiromašio, a što potvrđuje i sama odredba članka 3. Ugovora o najmu stana u kojem se utvrđuje da je tuženik na ime depozita uprihodio iznos od 10.000,00 kuna, odnosno dvije mjesečne najamnine i 5.000,00 kuna na ime prve mjesečne najamnine od tužitelja.

49.1. Prema odredbi članka 3. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 – dalje: ZONS) ugovorom o najmu stana obvezuje se najmodavac predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu (stavak 1.). Ugovorom o najmu stana uređuju se međusobni odnosi ugovornih strana (stavak 2.). Uvjete sklapanja ugovora o najmu stana koji nisu propisani ovim Zakonom stranke ugovaraju slobodno (stavak 3.). Prema odredbi članka 4. ZONS ugovor o najmu stana sklapa se s jednom osobom a iznimno s oba bračna druga te ugovor o najmu stana sklapa se u pisanom obliku.

49.2. Nisu osnovani navodi tužitelja da ih je tuženik financijski osiromašio, budući da im je tuženik omogućio nastavak života u predmetnom stanu, da su sporazumno odredili iznos najamnine, te imajući u vidu da se radi o stanu od 217 m2 , luksuznom "penthausu", da je bitan sastojak ugovora o najmu bilo redovito plaćanje najamnine i režijskih troškova. Međutim tužitelji nisu plaćali niti najam, niti troškove režija, što proizlazi iz materijalne dokumentacije, Dokumenta o dogovorenom utvrđivanju odnosa između stranaka i saldakonti kartica.

50. S obzirom da su svi ugovori valjano sklopljeni te sud ne nalazi razloge zbog kojih bi isti bili ništetni (niti kao zelenaški, niti općenito kao protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO) to je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti tih ugovora i utvrđenje da ne proizvode učinke valjalo odbiti kao neosnovan.

51. Nadalje, između stranaka je sporno je li Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24. siječnja 2018. pobojan. Također je li Ugovor o najmu stana pobojan (po eventualno kumuliranom zahtjevu).

52. Tužitelji navode da je tuženik prijetnjama i prijevarom doveo tužiteljicu u zabludu glede njezinog duga prema njemu te je ista zbog straha prema njemu sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine. Tužiteljica je bila i u bitnoj zabludi glede objekta ugovora jer ju je tuženik oštetio za iznos od 17.932,00 eura temeljem pogrešno izvještačene procijenjene vrijednosti stana.

53. Ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno (članak 330. ZOO).

53.1. Pobojnost uzrokuju sljedeće mane volje: prijetnja – članak 279. stavak 1. i 2. ZOO, bitna zabluda – članak 280. ZOO i prijevara – članak 284. ZOO.

53.2. Odredbom članka 280. stavak 1. ZOO propisano je da je zabluda bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor, a stavkom 2. istog članka da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude.

53.3. Odredbom članka 284. stavak 1. ZOO propisano je da ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna tako da ugovor koji je sklopljen prijevarnim postupanjem jedne od stranaka nije bez učinka nego je pobojan. Isto tako, prema članku 375. stavak 1. ZOO-a ako je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati tako da ni ugovor u kojem je povrijeđeno načelo jednake vrijednosti činidaba nije bez učinka nego je pobojan.

54. Predmetni Ugovor o kupoprodaji, pa u konačnici i Ugovor o najmu stana je rezultat slobodne volje poslovno sposobnih stranaka, koji su sklopljeni kako bi međusobno razriješili svoju situaciju, a na što su tužitelji svojevoljno pristali. Nema nikakvih dokaza da su opterećeni kakvom manom volje ili da je pobuda njegovih sudionika bila u suprotnosti s moralnim društvenim normama, da je cilj tuženiku bilo prijevarno postupanje ili pribavljanje protupravne imovinske koristi, bilo lažnim prikazivanjem ili dovođenjem u zabludu, kako tužiteljice tako i tužitelja.

55. Tužitelji ni jednim dokazom, pa niti svojim iskazom nisu potkrijepili tvrdnju da su namjerno od strane tuženika dovedeni i održavani u zabludi glede postojanja dugovanja i objekta ugovora, na koji način je tužiteljica prisiljena na potpisivanje ugovora. Nije logično da bi netko sklapao 8 ugovora, a da je bio na to prisiljen i to kroz različit vremenski period.

56. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da kada bi je tuženik nazvao na telefon, nije povisivao ton, niti se neprimjereno obraćao, već je samo navodio da postoji dug i spominjao ovrhu od čega je osjećala strah jer se bojala da će izgubiti nekretninu u kojoj živi s obitelji. Navodi tužiteljice da je osjećala strah zbog gubitka nekretnine predstavlja osobnu bojazan od gubitka nekretnine, međutim nije utvrđeno da je navedeni strah bio posljedica prijetnje, prisile ili drugog nedopuštenog ponašanja tuženika, niti da je bio takvog intenziteta da bi utjecao na slobodu njezine volje. Tuženik je omogućio tužiteljima da nastave živjeti u predmetnoj nekretnini, pa da je u konačnici i otkupe, međutim kako isti nisu plaćali ni najam ni režije, poduzeo je radnje (ovršni postupak) radi njihovog iseljenja iz predmetne nekretnine.

57. Slijedom navedenoga, sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nisu dokazane mane volje, budući da subjektivni osjećaj straha, koji nije izazvan protupravnim ponašanjem druge ugovorne strane, ne predstavlja razlog za pobojnost ugovora. Predmetni ugovori su sklopljeni slobodnom i ozbiljnom voljom ugovornih strana te ne postoje razlozi za njegovo poništenje.

58. U odnosu na zahtjev tužitelja kojim traže da im tuženik isplati 120.000,00 kuna na ime neosnovano stečene koristi temeljem Ugovora o najmu stana, valjalo je isti odbiti jer navedeno ničim nije dokazano. Kako je već navedeno sud u tom dijelu nije ocijenio istinitim iskaz tužitelja BU jer takvi navodi nisu ničim potkrijepljeni. Naime, sud stranački iskaz ocjenjuje subjektivnim i dan u svjetlu zaštite svoje pravne pozicije u postupku, a koje postupanje stranaka je zapravo apsolutno realno i sudu razumljivo. Međutim o toj odlučnoj činjenici, stranke su dijametralno suprotno iskazivale. Dakle, u takvoj situaciji kada stranke potpuno različito iskazuju o istoj činjenici (i to odlučnoj) iskaz pojedine stranke treba tumačiti i procjenjivati sukladno ostalim izvedenim materijalnim ili personalnim dokazima. S obzirom da navedeno samo proizlazi iz iskaza tužitelja BU, valjalo je i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja.

59. Kod takvog stanja stvari tužitelji nisu dokazali ostvarenje pretpostavki propisanih citiranim odredbama ZOO-a jer predmetni ugovori nemaju obilježba zbog kojih bi bili utvrđeni ništetnim, odnosno zbog kojih bi bili pobojni, tako da su bez valjanog zakonskog uporišta glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi postavljeni radi tih utvrđenja.

60. U odnosu na zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, koji je također odbijen, a kako je to pobliže navedeno u izreci presude, valja reći da je isti odbijen posljedično odbijenom zahtjevu za utvrđenjem ništetnosti , odnosno pobojnosti Ugovora.

61. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučiti kao u točki I. i II. izreke presude.

62. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) prema zatraženom troškovniku tuženika i prema vrijednosti predmeta spora (620.000,00 kuna/82.288,14 eura). Kao troškove potrebne za vođenje parnice sud je tuženiku priznao troškove odgovora na tužbu od 25. veljače 2021. u iznosu od 619,75 boda prema Tbr. 8.1. Tarife, trošak odgovora na tužbu od 9. prosinca 2021. u iznosu od 619,75 boda prema Tbr. 8.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 13. rujna 2022., 13. prosinca 2022. i 16. veljače 2023. u iznosu od 619,75 bodova za svako prema Tbr. 9.1. Tarife, trošak sastava podneska od 8. ožujka 2023. u iznosu od 619,75 boda prema Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 28. ožujka 2024. u iznosu od 154,94 boda prema Tbr. 8.4. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 23. travnja 2024. u iznosu od 619,75 boda prema Tbr. 8.1. Tarife (na tom ročištu su spojeni predmeti radi zajedničkog raspravljanja), trošak zastupanja na ročištu 3. rujna 2024., 7. travnja 2025., 9. srpnja 2025. i 15. siječnja 2026. u iznosu od 619,75 boda za svako ročište prema Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 11. veljače 2025. u iznosu od 309,88 bodova prema Tbr. 9.2. Tarife, trošak sastava podneska od 23. lipnja 2025. u iznosu od 154,94 boda prema Tbr.8.4. Tarife, trošak zastupanja na uviđaju 25. rujna 2025. u iznosu od 619,75 bodova prema Tbr. 9.7. Tarife, te trošak sastava podneska od 6. studenoga 2025. u iznosu od 619,75 bodova prema Tbr. 8.1. Tarife, što je ukupno 8676,51 bodova. Uzimajući da je 2,00 eura vrijednost boda, trošak iznosi 17.353,02 eura, uvećan za 25% pdv, ukupno iznosi 21.691,27 eura (točka III. izreke presude).

62.1. Trošak sastava podneska od 17. prosinca 2021., od 10. veljače 2022. i 17. siječnja 2023. sud nije priznao temeljem članka 155. ZPP jer su navedeni podnesci požurnice i nisu bile potrebne za predmetni postupak. Također sud nije priznao ni trošak podneska od 18. listopada 2022. jer se sa navedenim podneskom dostavila punomoć u spis, kao i podneskom od 6. ožujka 2023. Podnesci od 16. kolovoza 2023., od 17. kolovoza 2023. ne prileže spisu pa isti nisu priznati. Stoga je valjalo u preostalom dijelu zatraženog troška zahtjev tuženika odbiti (točka IV. izreke presude).

62.2. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer obveznik plaćanja sudske pristojbe na presudu nije tuženik. Trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu sud nije tuženiku priznao s obzirom da isti trošak tuženiku nije ni nastao temeljem odredbe članka 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23- dalje: ZSP). Naime, sukladno odredbi članka 4. točka 2. ZSP obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Pa stoga, osim što ovaj postupak nije pravomoćno okončan pa tako nije niti nastala predmetna obveza (na plaćanje pristojbe na odgovor na tužbu) u slučaju da tužitelji uspiju u postupku to tuženik nema pravo na naknadu ovog troška, a ukoliko tužitelji ne uspiju u postupku tada će on snositi trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu. Obzirom na isto neosnovan je zahtjev tuženika za naknadu ovog troška u smislu odredbe članka 4. točka 2. ZSP.

62.3. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP koji se sukladno odredbi članka 107. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22) primjenjuje i na postupke pokrenute i prije stupanja na snagu istog, a u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO.

Velika Gorica, 2. ožujka 2026.

Sutkinja

Ileana Bebek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).