Poslovni broj: 65 Pn-18/2022-20

 

                                                                                                 

                   

             Republika Hrvatska

         Općinski sud u Osijeku

    Europska avenija 7, 31000 Osijek

          Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

                                                                                                    

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A 

             

 

              Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari tužitelja Zavoda, OIB: …, zastupanog po punomoćnici M.Ž., po generalnoj punomoći …, protiv tuženika A. o., d.d., Z. ,OIB: …, zastupanog po pun. B.N., odvjetniku iz O.,  radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 16. listopada 2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu za objavu dana 31. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              l. Tužbeni zahtjev tužitelja Zavoda , OIB: …,  koji glasi:

 

              "Nalaže se tuženiku A. o., d.d., Z., OIB: …, platiti tužitelju Zavodu, OIB: … iznos od 2.663,85 eura[1]  / 20.070,81 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi od 5,49 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijski trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena pa do isplate, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana,"

              kao neosnovan odbija se u cijelosti.

 

              ll. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročen parnični trošak u iznosu od 1.641,92 eura¹ /12.371,05 kn  zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude dana 31. listopada 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodište za 3% poena, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Tužitelj je protiv tuženika dana 4. veljača 2022. podnio tužbu radi naknade štete.

             

              2. U tužbi navodi da je osiguranica tužitelja S.P. smrtno stradala u prometnoj nesreći dana  9. siječnja 2013. Po tom osnovu tužitelj je priznao pravo na obiteljsku mirovinu M.P., udovcu pok. osiguranice rješenjem br…. od 21. veljače 2013., počevši od 9. siječnja 2013.

 

              3. Nadalje navodi da je prometnu nesreću prouzročio D.Č. tako što je 9. siječnja 2013. upravljao osobnim automobilom marke M. reg. oznake i broja …, obvezno osigurano kod tuženika br. police osiguranja… te je raskrižju državne cesta 34 i županijske ceste 4059 područje grada V. oduzeo prednost osobnom automobilu marke P. reg. oznake i broja …, te je došlo do sudara dvaju vozila, kojom prilikom je smrtno stradala S.P. koja je sudjelovala u prometnoj nesreći kao putnik na desnom sjedištu do vozača u osobnom automobilu marke P., reg.oznake …

 

              4. Tužitelj u tužbi nadalje ističe da je protiv D.Č. vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Osijeku pod br. K-292/13 koji je postupak pravomoćno okončan dana 16. travnja 2015., a u kojem postupku je D.Č. proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa.

              Po ovom pravnom osnovu tužitelj je od tuženika već potraživao naknadu štete, a zadnjih zahtjev bio je 23. siječnja 2020. te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku br. Pn-13/20 od 26.03.2021.usvojen tužbi zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku da plati tužitelju naknadu štete s osnova isplaćene obiteljske mirovine M. P. za razdoblje od 1. studenog 2017. do 30. rujna 2019.

 

              5. Ovom tužbom tužitelj potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom priznate obiteljske mirovine osiguraniku M. P. za razdoblje od 1. listopada 2019. do 31. prosinca 2021. u iznosu od 20.070,81 kn, a za razdoblje od 1. listopada 2019. do 31. prosinca 2021. tužitelj je isplatio na ime obiteljske mirovine M.P. iznos od 28.672,59 kn koji iznos je umanjio od 30% utvrđenog doprinosa M.P. nastanku štetnog događaja, te tako umanjen iznosi 20.070,81 kn.

 

              6. Zahtjev za puni iznos mirovine počevši od 1.listopada 2019. do 31.prosinca 2021. tužitelj postavlja sukladno sudskoj praksi VSRH Rev-1061/03 od 23.09.2004., Rev -2530/2018 od 8. siječnja 2020., kojim odlukama je isti sud zauzeo stajalište da tužitelju ne pripada jednaka visina odštete za cijelo razdoblje već  različito s obzirom na važenje Zakona o mirovinskom osiguranju u periodu za koje je izvršena isplata. Sukladno odredbi čl.161 Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) koji je vrijedio u momentu isplate obiteljske mirovine za razdoblje od 01.10.2019. do 31.12.2021. tužitelj ima pravo na naknadu štete isplaćene obiteljske mirovine u punom iznosu.

              Tužitelj uz tužbu dostavlja i izračun razmjernog dijela isplaćene obiteljske mirovine sukladno odredbi čl. 160.st. 5 ZOMO (NN 1022/98) koji je bio na snazi u momentu štetnog događaja, budući je primjena zakona koji će se primijeniti na ovaj pravni posao pravno pitanje.

 

              7. U pisanom odgovoru na tužbu od dana 24. svibnja 2022. (str. 58-63 spisa) tuženik ne spori činjenicu nastanka štetnog događaja - prometne nezgode od 9. siječnja 2013. godine, činjenicu da je vozilo registarskih oznaka … u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano od tuženika ugovorom o osiguranju - policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za štete počinjene trećima, činjenicu da je vozač tog vozila D.Č. oglašen krivim u kaznenom postupku, da postoji doprinos osiguranika tužitelja M.P. nastanku štetnog događaja od 30% i da u omjeru od 30% štetu tužitelju treba umanjiti, te činjenicu da tužitelj isplaćuje obiteljsku mirovinu M.P., a nakon smrti njegove supruge S.P.

 

              8. Stoga nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija i djelomična odgovornost tuženika. Međutim, tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

              Ovo iz razloga što je u konkretnom slučaju osnovanost potraživanja tužitelja potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN151/05, 36/09, 75/09; u daljnjem tekstu ZOOP), jer je to jedini Zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a obzirom na tuženikov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama.

 

              Članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Zavoda koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

 

              9. Dakle, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine odnosno članova obitelji utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, što se u predmetnom slučaju nije ispunilo.

              U potkrjepu iznijetom tuženik ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u recentnim odlukama iz 2022. i 2021. godine ali i onima iz 2020. godine u kojim je revizijski sud meritorno odlučio povodom revizija izjavljenih temeljem čl. 382. st.2. ZPP-a, smatrajući da se radi materijalno pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, zbog čega te odluke predstavljaju i sui generis izvor materijalnog prava, kao i u odlukama u kojima je dopustio podnošenje revizije iz istog razloga:

Vrhovni sud RH, br. Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022. godine: Identično pravno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo i u slijedećoj odluci, iz kojeg je razvidno da se u postupcima radi naknade štete po tužbi Zavoda protiv odgovornog osiguratelja pitanje postojanja i opsega šteta utvrđuje na temelju odredbe čl. 27. ZOOP-a, i zbog činjenice da je ZOOP specijalni zakon (lex specialis) za opisanu vrstu obveza: Dapače, i najnovije odluke Vrhovnog suda RH potvrđuj da se u postupcima radi naknade štete po tužbi Zavoda protiv odgovornog osiguratelja pitanje postojanja i opsega šteta utvrđuje na temelju odredbe čl. 27. ZOOP-a:

Vrhovni sud RH, br. Rev 3401/2018-3 od 20. travnja 2022 godine: Dakle, postojanje eventualne obveze tuženika i visinu štetu treba utvrditi primjenom odredbe čl.27.st.3. ZOOP-a pa se predlaže izvesti dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđenja postojanja i visine štete sukladno odredbi čl.27.st.3. ZOOP-a.

 

              10.Tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja iz razloga što je od donošenja rješenja tužitelja od 21.02.2013. godine o umirovljenju P.M. protekao i trogodišnji i petogodišnji zastarni rok.

 

              11. Slijedom svega navedenog, tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i predlaže odbiti tužitelja u cijelosti, te mu naložiti tužitelj da tuženiku naknadi parnični trošak.

 

              12. U ovoj parnici, a što među strankama nije dvojbeno, odluka suda ovisi o pravnoj ocjeni, odnosno da li valja primijeniti pravilo da "lex posterior derogat legi priori", odnosno da kasniji zakon derogira onaj raniji, na što ukazuje tužitelj, ili pravilo da "lex specialis derogat legi generali", odnosno da posebni zakon derogira (ukida) onaj opći, na što ukazuje tuženik, s napomenom da obje stranke ukazuju na različitu sudsku praksu koja se priklanja njihovom pravnom stajalištu.

 

              13. Naime, u odgovoru na tužbu, a i kasnije tijekom postupka, tuženik ne osporava tužiteljevu aktivnu legitimaciju te svoju pasivnu legitimaciju i svoju djelomičnu odgovornost, međutim, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, jer da se u konkretnom slučaju osnovanost potraživanja tužitelja treba prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09 i 75/09, u daljnjem tekstu ZOOP), jer da je to jedini Zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika o naknadi štete, a s obzirom na tuženikov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama.

 

              14. Premda se, kako je naprijed navedeno, u ovoj parnici radi o pravnom pitanju, na prijedlog tuženika provedeno je i financijsko - knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja postojanja i visine štete primjenom odredbe čl. 27.st.3. ZOOP-a, prema podacima iz spisa, odnosno dokumentaciji koju su u spis priložile obje stranke. Naime, premda se pun. tuženika protivila takvom vještačenju, smatrajući ga nepotrebnim,  tvrdeći da je uz tužbu dostavila izračun razmjernog dijela štete, pozivajući se na odredbu čl. 160.Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98), koji je bio na snazi u trenutku priznanja prava na obiteljsku mirovinu, sud je vještačenje ipak proveo kako bi se činjenično stanje sa sigurnošću utvrdilo, s obzirom da  je u trenutku kada je vještačenje određeno, visina štete bila sporna, a imajući u vidu da je predmet spora  u ovoj parnici naknada štete koju je tužitelj pretrpio isplatom obiteljske mirovine M.P. umanjeno za njegov doprinos  nastanku štetnog događaja od 30%.

 

              15. Osim financijsko knjigovodstvenog vještačenja uvidom  u nalaz i mišljenje vještaka P.d.o.o. za vještačenje O. (str. 105 -113 spisa), sud je izvršio uvid i u pisano očitovanje istog vještaka kojeg je on dao u podnesku od 5.11.2022. (str. 144-145 spisa), a također izvršen je uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, koja je opisana na str. 204 spisa.

 

              16. Kako  dakle, u ovoj  parnici, odluka suda  ovisi o pravnoj ocjeni, odnosno koji se propis ima primijeniti u konkretnom slučaju, a s obzirom na različite stavove viših sudova o ovom pravnom pitanju, na što ukazuju stranke u svojim podnescima, ovaj je sud zauzeo stajalište da tuženik osnovano smatra da se ima primijeniti čl. 27. ZOOP-a  kao lex specialis, a ne čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju  te da je stoga tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i da ga kao takvog valja i odbiti, tako da je sud odlučio kao u izreci presude.

 

              17. Vezano za tuženikov prigovor zastare tužiteljeva potraživanja, kojem se prigovoru tužitelj usprotivio tvrdeći da je tijek zastare u konkretnom slučaju prekidan, budući da je tužitelj protiv tuženika po istoj pravnoj osnovi već vodio više postupaka za naknadu štete, s tim da je zadnja tužba bila 23.01.2020., a da se svakom tužbom tijek zastare prekidao te je zastara  nakon toga počinjala teći iznova , no s obzirom da tuženik tijekom postupka nije posebno ukazivao na navodnu zastaru niti se o zastari zasebno raspravljalo, sud nalazi, s obzirom da tuženik nije inzistirao na tom prigovoru do završetka glavne rasprave, da je taj prigovor podnesen iz formalnih razloga. Osim toga, sud o tom prigovoru nije posebno niti raspravljao niti odlučivao, budući da je zauzeo stajalište da  je tužbeni zahtjev neosnovan iz drugog razloga, kako je to naprijed obrazloženo.

 

              18. Budući da se tuženik u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, kako po osnovi, tako i po visini, te je u cijelosti uspio dokazati da je tužbeni zahtjev neosnovan, dakle, uspio je u cijelosti u ovoj parnici, ima pravo na naknadu prouzročenog parničnog troška, koji je po ocjeni suda bio nužan za pravilno vođenje ove parnice, sukladno odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku.

              Tuženikov trošak odnosi se na zastupanje putem punomoćnika  - odvjetnika, i to za sastav pisanog odgovora na tužbu, zatim zastupanje na 2 ročišta  na kojima se raspravljalo o meritumu spora (od 1.6.2022. i 16.10.2023.) te za sastav dva obrazložena podneska (od 3.11.2022. i 8.11.2023.), sve od po 100 bodova, odnosno ukupno 500 bodova plus PDV 25%, ili ukupno 1.243,75 eura, čemu valja dodati predujmljen trošak provedenog financijsko knjigovodstveno vještačenja u iznosu od 398,17 eura, tako da ukupan trošak tuženika koji je sud priznao kao nužan iznosi 1.641,92 eura, sukladno odvjetničkoj Tarifi, a s obzirom na početnu i konačnu vrijednost predmeta spora od 2.663,85 eura.

 

              19. Kod odlučivanja o naknadi parničnog troška, sud nije dosudio tuženiku zatražen trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u visini od 37,16 eura, jer ovaj trošak za tuženika neće ni nastati, s obzirom da je tuženik uspio u ovoj parnici pa stoga nije dužan platiti ovu pristojbu koja će pasti na teret proračuna, budući da je tužitelj koji je izgubio ovu parnicu po samom zakonu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.

 

              20. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

             

U Valpovu 31. listopada 2023.

                                                                                                                              S U D A C

                                                                                                                   ZDRAVKO MAMIĆ v.r.

 

 

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana objave presude.

              Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika
2. Tuženiku putem punomoćnika

 

1