1

Broj: Ppž-11659/2021

 

                                         

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.V., zbog prekršaja iz čl. 13. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru od 21. listopada 2021., broj: 55. Pp J-199/2020-65, u sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu žalbe okr. M.V. a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda te se izriče:

             

              Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. M.V.  (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

 

              da bi:

             

I. Dana 8. travnja 2020., u vremenu od 11,00 do 19,30 sati, u XX, narušavao javni red i mir na način da je puštao preglasnu glazbu s glazbenog uređaja i time remetio mir okolnih stanara, iz kuće sa stražnje strane okrenuo se prema G.B. i O.J., policijskim službenicima u civilnoj odjeći, i vikao: „Ustaše, đubrad!“, što je ponovio nekoliko puta, te se okrenuo u pravcu katoličke crkve i vikao: „Ustaše, fašisti!“, što je ponovio nekoliko puta,

 

dakle, na javnom mjestu narušavao javni red i mir,

             

              - pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

              II. Dana 8. travnja 2020., u vremenu od 15,30 do 16,00 sati, u XX, narušavao javni red i mir na način da je iz svoje kuće i s terase, izražavajući nacionalnu netrpeljivost prema osobama hrvatske nacionalnosti, s glazbenog uređaja puštao himnu bivše „Jugoslavije“ i pjesmu „Marš na Drini“,

 

              dakle, na javnom mjestu, izvođenjem i reproduciranjem pjesama, narušavao javni red i mir.

 

              - pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

II. Uslijed gornje odluke, žalba okr. M.V., u odnosu na prekršaje činjenično opisane u t. I. i II. izreke prvostupanjske presude, je bespredmetna.

 

III. Uslijed odluke pod I., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i kazni te se izriče da je okr. M.V., djelom za koje je proglašen krivim u t. III. izreke prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 76,37 EUR (sedamdeset šest eura i trideset sedam centi) / 575,40 HRK (petsto sedamdeset pet kuna i četrdeset centi)[1], koju je dužan platiti u roku 90 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

IV. U ostalom dijelu, žalba okr. M.V. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

V. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona, u odnosu na prekršaje činjenično opisane u t. I. i II. izreke prvostupanjske presude, padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda, dok se u odnosu na prekršaj iz t. III. izreke prvostupanjske presude, na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, okr. M.V. oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona.

             

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru od 21. listopada 2021., broj: 55. Pp J-199/2020-65, okr. M.V. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje iz čl. 13., čl. 5. i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje mu je, nakon što je za svaki prekršaj utvrđena novčana kazna, izrečena ukupna novčana kazna 1.726,21 kunu, koju je dužan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka, kako je to specificirano u izreci pobijane presude.

 

              2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik osobno zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

              3. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona u odnosu na prekršaje činjenično opisane u t. I. i II. izreke prvostupanjske presude, jer djela prekršaja iz čl. 13. i čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koja se okr. Milan Vukelić optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, po propisu nisu prekršaji.

 

5. Naime, iz izreke pobijane presude proizlazi da je okr. M.V. proglašen krivim da je prekršaje iz čl. 13. i čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinio na „iz kuće sa stražnje strane“ (prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira) odnosno „iz svoje kuće i s terase“ (prekršaj iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira). Dakle, prema izreci prvostupanjske presude (a tako je i u optužbi), mjesta počinjenja prekršaja iz čl. 13. i čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira su mjesta koja po kategorizaciji javnih mjesta u smislu odredaba tog Zakona spadaju u kategoriju tzv. fiktivnog javnog mjesta, tj. onog mjesta koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima (dostupnost vidiku ili čujnosti s neograničenog javnog mjesta) može imati takav značaj.

 

6. Prema zaključku Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 12. listopada 2022., ako je prekršaj počinjen na fiktivnom javnom mjestu, u činjeničnom opisu mora biti navedeno (opisano) da se ponašanje okrivljenika reflektiralo, znači da je bilo vidljivo ili čujno, na neograničenom javnom mjestu, bez koje okolnosti u činjeničnom opisu djelo nije prekršaj. Ovo iz razloga što je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja pa sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

 

7. Dakle, za ispunjenje bića onih prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je javnost mjesta bitno i konstitutivno obilježje bića djela, a počinjena su na fiktivnom javnom mjestu, nužno je da činjenični opis optužbe sadrži naznaku odnosno opis da se ponašanje okrivljenika reflektiralo, znači da je bilo vidljivo ili čujno, na neograničenom javnom mjestu. U protivnom, dakle u nedostatku tog konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

 

8. Navedeni zaključak Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 12. listopada 2022. donesen je s ciljem ujednačavanja sudske prakse, a zbog uočenog nejednakog postupanja sudova u vezi pravnog pitanja dostatnosti činjeničnih opisa za prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je javnost mjesta bitno i konstitutivno obilježje bića djela a počinjena su na fiktivnom javnom mjestu.

 

9. Kako je to vidljivo iz činjeničnog opisa prvostupanjske presude, okr. Milan Vukelić je proglašen krivim da je prekršaje iz čl. 13. i čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koja je javnost mjesta počinjenja konstitutivni element bića djela, počinio na fiktivnom javnom mjestu (kuća i terasa obiteljske kuće), ali nije opisano da je njegova radnja (reproduciranje glasne glazbe, vika te reproduciranje himne SFRJ i pjesme „Marš na Drini“) bila čujna na neograničenom javnom mjestu, a niti je navedeno koja je udaljenost bila do crkve odnosno gdje su se nalazili policijski službenici, kako bi se eventualno na temelju toga moglo zaključiti da se radnja okrivljenika reflektirala na neograničeno otvorenom javnom mjestu.

 

10. Iz navedenih razloga, djela iz čl. 13. i čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje se protiv okr. M.V. vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u t. I. i II. izreke prvostupanjske presude, po propisu nisu prekršaji, pa je ovaj sud preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okr. M.V. za ta djela prekršaja oslobođen optužbe, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude. Uslijed navedene odluke, žalba okrivljenika, u odnosu na ove prekršaje, je postala bespredmetna (t. II. ove odluke), a o troškovima prekršajnog postupka, u tom dijelu, odlučeno sukladno odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona (t. V. ove odluke).

 

11. Odluka o novčanoj kazni u odnosu na prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira razmatrana je uslijed odluke o oslobođenju okr. Milana Vukelića za prekršaje iz čl. 13. i čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao i u povodu njegove žalbe. Okrivljenik u žalbi navodi da izrečenu novčanu kaznu ne može podmiriti, ističe da uspješno apstinira od konzumacije alkohola, da se osjeća loše zbog svega što je napravio, da ima petoro djece od kojih jedno boluje od autizma i da za njega zaista treba i više vremena i više novaca. Uz žalbu je dostavio rješenje Centra za socijalnu skrb Daruvar od 28. lipnja 2016. iz kojeg je vidljivo da se mlt L.V. priznaje pravo na osobnu invalidninu 1.250,00 kuna, a dostavio je i nalaz i mišljenje OB Bjelovar na svoje ime od 12. siječnja 2018. u vezi obavljene MR lumbalne kralježnice.

 

12. Razmotrivši navode žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud, za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, okrivljeniku utvrdio novčanu kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Sve bitne okolnosti navedene u žalbi, osim bolesti jednog djeteta, prvostupanjski sud je cijenio prilikom donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Imajući na umu da je okrivljeniku prije svega izrečena blaža vrsta kazne (jer je za ovaj prekršaj zakonom propisana i kazna zatvora) te imajući na umu da je prekršaj počinjen prema dvije službene osobe i da se ne radi o izrečenoj jednoj uvredi, nego je okrivljenik iskazao doista veliki stupanj upornosti (policijske službenike je vrijeđao i omalovažavao višekratno s nizom uvredljivih i omalovažavajućih izraza), a što je za posljedicu imalo povećan stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, ovaj sud smatra da okolnost bolesti jednog djeteta, koju okolnost okrivljenik nije iznosio u prvostupanjskom postupku, nije takve naravi da bi imala utjecaj na visinu novčane kazne u odnosu na ovaj prekršaj.

 

13. Stoga, žalba okr. M.V. u tom dijelu nije osnovana pa je ovaj sud, za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrekao novčanu kaznu u istoj visini u kojoj ju je utvrdio prvostupanjski sud. Pritom je, a s obzirom da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 114/22.), koji je blaži u odnosu na Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja te s obzirom da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, pobijanu presudu trebalo preinačiti i u pravnoj oznaci (t. III. i IV. ove odluke).

 

14. Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona u odnosu na prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ovaj sud je okrivljenika oslobodio obveze naknade istih, jer iz navoda žalbe i podataka u spisu proizlazi da je slabog imovnog stanja, zbog čega bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati (t. V. ove odluke).

 

15. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 31. listopada 2023.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.