Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3983/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice IN, državljanke Republike Turske, koju zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Avenija Dubrovnik 15, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 2. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA:UP/I-216-03/23-06/473, URBROJ:511-01-212-24-11 od 23. rujna 2025.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od (petsto) 500,00 EUR-a, te za pristup na ročište iznos od (petsto) 500,00 EUR-a, uz pripadajući PDV u iznosu od (dvjestopedeset) 250,00 EUR-a, dakle sveukupno iznos od (tisućudvjestopedeset) 1.250,00 EUR-a u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA:UP/I-216-03/23- 06/473, URBROJ:511-01-212-24-11 od 23. rujna 2025. odbijen je zahtjev tužiteljice za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Ističe da je tužiteljica u svom, vrlo detaljnom iskazu, a kojemu je priložila i materijalne dokaze, navela između ostaloga i da je 2021. godine u njezinu domu posjetio i ispitivao djelatnik odjela za borbu protiv terorizma, te da je izričito navela da joj je uputio indirektnu prijetnju kojom joj je dao do znanja da bi i ona uz ostatak obitelji mogla postati predmet istrage. Navodi da tuženik glede istog događaja zaključuje da su ispitivanja od strane antiterorističke službe bila provedena u vrlo rijetkim navratima. Ističe da se radi o odjelu za borbu protiv terorizma, a da se često u predmetima u kojima su osobe kurdskog podrijetla u pitanju njima znade prikačiti etiketa terorizma, te da se u tom smislu protiv njih u Republici Turskoj vode postupci s potencijalnim ili izrečenim teškim i dugotrajnim zatvorskim kaznama. Nadalje, tvrdi da iako ne postoji jedinstvena, sveobuhvatna državna zabrana izvođenja kurdske glazbe u svim slučajevima, da je praksa mehanizama zabrana, otkazivanja, uvjetovanja dozvola rasprostranjena — posebno u gradovima s većinskim kurdskim stanovništvom ili tamo gdje lokalne vlasti smatraju da postoji “rizik” politički ili sigurnosni. Ističe da su tužiteljičini stričevi i brat bili izloženi pritisku turskih vlasti, isključivo stoga što im se nije sviđalo da oni javno izvode kurdsku glazbu, te da su u konačnici morali pobjeći u inozemstvo, a gdje je stric dobio međunarodnu zaštitu u Francuskoj.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i odobri joj međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju rješenja u cijelosti. U odnosu na navode o položaju kurdske nacionalne manjine u Republici Turskoj, tuženik ističe da relevantni izvještaji ukazuju na određene rizike i pojedinačne slučajeve diskriminacije, međutim, da je prema analizi UK Home Office- a (,,Country Policy and Information Note: Kurds, Turkey, July 2025") utvrđeno da prijavljeni oblici diskriminacije u pravilu ne dosežu razinu stvarnog rizika proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde koji bi sami po sebi onemogućavali povratak u zemlju podrijetla. Nadalje, navodi da dostupni izvori potvrđuju da I u [adresa] imaju zakonski zajamčena prava na javne usluge, uključujući pristup obrazovanju, zdravstvenoj skrbi i tržištu rada, a da je navedena prava ostvarivala i sama tužiteljica. Također, ističe da je tužiteljica bez poteškoća u više navrata ulazila i izlazila iz Republike Turske, što dodatno ukazuje na to da nije bila predmet interesa sigurnosnih službi niti izložena bilo kakvim mjerama ograničavanja slobode kretanja. Slijedom navedenog, iako tuženik ne isključuje mogućnost da je tužiteljica mogla osjećati određenu zabrinutost zbog postupanja prema svojim rođacima te šireg društveno-političkog konteksta u zemlji podrijetla, u konkretnom slučaju tuženik zaključuje da objektivni pokazatelji ne upućuju na postojanje stvarne i neposredne opasnosti po tužiteljicu u slučaju njezina povratka u zemlju podrijetla.

3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti tužiteljice, opunomoćenika tužiteljice, opunomoćenika tuženika i tumača, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je provedeno saslušanje tužiteljice.

7. Uvidom u osporavano rješenje od 23. rujna 2025. sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj odbijen, s obrazloženjem da se pozivom na odredbe članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, utvrđuje da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila po osnovi vjerske, političke ili etničke pripadnosti. Obrazlažući svoj zaključak tuženik navodi da tužiteljica nije dokazala da je strah od proganjanja osnovan, obzirom da tužiteljica nije dokazala svoje navode o proganjanju. Nadalje, ocjenjujući osnovanost zahtjeva, a u kontekstu odredbe članka 21. Zakona utvrđuju se okolnosti koje proizlaze iz izvješća međunarodnih organizacija vezana za sigurnost povratka u Indiju, navodi da je prilikom pravnog vrednovanja uvjeta za primjenu članka 3. Konvencije o ljudskim pravima iz 1950. godine te odobrenje supsidijarne zaštite potrebno utvrditi postojanje predvidivog, stvarnog i osobnog (individualnog) rizika od mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja u zemlji u koju se osoba vraća te da utvrđujući postoji li stvaran rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi. Tuženik zaključuje da utvrđujući osobne okolnosti tužiteljica, a imajući u vidu da su njezine izjave o razlozima napuštanja zemlje podrijetla ocijenjene neuvjerljivima i nevjerodostojnima, nisu nađeni nikakvi razlozi koji bi ukazivali da će se tužiteljica povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

8. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („narodne novine“, broj:70/15, 127/17, 33/23 i 40/25) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. istog članka propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

10. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona.

11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a polazeći od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba procesnog zakona zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

12. Prema ocjeni ovog suda pravilno je tuženik u konkretnom predmetu, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, donio odluku kojom odbija zahtjev tužiteljice uz obrazloženje, koje prihvaća i ovaj sud.

13. Naime, tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti na kojima je tužiteljica temeljila zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom postupu u kojemu je tužiteljici omogućeno sudjelovanje, odnosno u kojemu je saslušana sukladno odredbi članka 35. Zakona, a tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa odredbom članka 28. stavka 2. Zakona, te odluku donio nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta.

14. Naime, člankom 28. stavkom 2. Zakona propisano je da je prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva Ministarstvo dužno prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir: 1. relevantne izjave i dokaze koje je iznio tražitelj, sukladno stavku 1. ovoga članka, uključujući i informaciju je li bio ili može biti izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, 2. aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Europski potporni ured za azil (u daljnjem tekstu: EASO) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, 3. položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovi toga procijenilo predstavljaju li postupci i djela kojima je bio ili bi mogao biti izložen proganjanje ili ozbiljnu nepravdu i 4. jesu li aktivnosti tražitelja, otkako je napustio zemlju podrijetla, bile usmjerene stvaranju prijeko potrebnih uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, kako bi se procijenilo mogu li te aktivnosti izložiti tražitelja proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde ako se vrati u tu zemlju.

15. Obrazloženje rješenja sadržava sve elemente propisane odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku.

16. Prema ocjeni suda, niti svojim iskazom danim na raspravi tužiteljica nije dovela u sumnju zaključke tuženika iznesene u osporenom rješenju. Tužiteljica je u bitnome ponovila navode koje je u postupku pred tuženikom istaknula kao razloge za napuštanje zemlje podrijetla. Dane izjave sud ne smatra dosljednim i uvjerljivim niti vjerodostojnim. Naime, iako tužiteljica navodi da je navodno bila ispitivana od strane odjela za terorizam ispitivanja nisu rezultirala nikakvim pravnim ili institucionalnim posljedicama za tužiteljicu, odnosno nije bila optužena, zadržana niti osumnjičena. Nadalje, utvrđeno je da članovi tužiteljičine uže obitelji, brat i sestra, žive u [adresa] te da nemaju problema s vladajućima. Sama činjenica da je tužiteljica više puta napuštala i ponovno ulazila u Republiku Tursku, također pokazuje da nije postojala ozbiljna i objektivna ugroza. Važno je istaknuti i ponašanje tužiteljice nakon izražavanja namjere. Prilikom izražavanja namjere iznijela je lažne osobne podatke, čime je dovela u pitanje vjerodostojnost svojih navoda i ozbiljnost zahtjeva. Nadalje, iako je bila upoznata s pravilima dublinskog postupka i bila smještena u Prihvatilište, tužiteljica je istog dana dragovoljno napustila teritorij Republike Hrvatske i otputovala u Saveznu Republiku Njemačku. Takvo ponašanje upućuje na zaključak da tužiteljica zaštitu nije tražila iz stvarnog i neposrednog straha, već u okviru sekundarne migracije unutar Europske unije, čime je zloupotrijebila institut međunarodne zaštite. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da povratak tužiteljice u zemlju podrijetla ne predstavlja za istu rizik da bi bila izložean ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

17. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Kako je tužiteljica pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, sud je tužiteljici odobrio besplatnu pravnu pomoć sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15 i 155/22).

19. Stoga je opunomoćeniku tužiteljice, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2.), umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 EUR-a sukladno stavku 2. glave I. Tarife priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR-a.

U Zagrebu, 2. ožujka 2026.

Sutkinja:

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljici putem e-komunikacije

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu Zagreb, Avenija Dubrovnik 15

3. U spis