REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: Povrv-468/2025-8

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sutkinji tog suda Mirni Veža kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB:76674680107, zastupanog po punomoćniku Matku Bogdanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika CG OIB: [osobni identifikacijski broj]. [adresa]. CGA, 14., Trogir, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi zaključenoj 30. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i javnosti, a koja presuda je objavljena u izočnosti stranaka, 2. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Morana Petranić, Supetar, poslovni broj sudskog predmeta Ovrv- 16544/2024. (UPP/OS-Orvr-629/2024) od 26. kolovoza 2024. te se odbija tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana od dana primitka Rješenja o ovrsi ovrhovoditelju, tužitelju, namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 267,16 eur-a sa pripadajućom zakonskom kamatom, sve prema priloženoj vjerodostojnoj ispravi, sa kamatom koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos pa do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023 određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023 po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu naknadi nastali trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eur-a sa zakonskim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje za nastali trošak teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do namirenja ovrhovoditelja, uvećanim za zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine , u roku osam dana,

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Po prijedlogu tužitelja ranije ovrhovoditelja javni bilježnik Morana Petranić, Supetar donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 16544/2024 (UPP/OS-Orvr-629/2024), 26. kolovoza 2024. kojim rješenjem je naloženo ovršeniku, sada tuženiku da namiri novčanu tražbinu ovrhovoditelja, sada tužitelja u iznosu od 258,98 eur-a glavnice, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose glavnice od dana dospijeća pa do isplate te da mu namiri nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eur, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi javnog bilježnika ovršenik, sada tuženik, pravovremeno, po pozivu suda, podnio je vlastoručno potpisani prigovor u kojem u bitnom navodi prigovore nedostatka aktivne i pogrešne pasivne legitimacije ističući da on nije osoba koja je u rješenju naznačena kao dužnik, nikada nije prebivao niti boravio na adresi iz rješenja o ovrsi , nema mobitel ni telefon, od 2018 ima zdravstvenih razloga zbog kojih ne izlazi iz kuće, ne zna otkud ovrhovoditelju njegov OIB te osporava potpis ugovora s istim pozivajući tužitelja da dostavi iste, a on sam osporava i posjed računa. Navedeno, sud utvrđuje kao osporavanje osnove i visine potraživanja od strane tuženika.

3. Rješenjem ovršnog suda posl.br. Ovrv-16544/24 od 25. ožujka 2025. predmetno rješenje je stavljeno van snage uz upozorenja strankama na odredbu članka 461 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19. , 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) , postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

4. Podneskom od 5. lipnja 2025., tužitelj po punomoćniku. očitovao se na navode sadržane u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika na način da je istaknuo kako je na temelju Ugovora o cesiji sa društvom Hrvatski telekom d.d. od 20. listopada 2015., odnosno Dodatka ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja od 20. listopada 2025., postao vlasnik predmetnog potraživanja svoga prednika pri čemu se poziva na članak 80. -89 Zakon o obveznim odnosima. Dalje u podnesku tužitelj pojašnjava da se radi o dugovanju koje je tuženik imao prema starom vjerovniku a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji, a radi se o nepodmirenim računima s dospijećem

14.7.2023,16.8.2023.,15.9.2023.,16.10.2023.15.1.2024. na ime mjesečne pretplate i potrošnje te predlaže da sud po službenoj dužnosti od HT pribavi podatke o obveznom odnosu s tuženikom i ranijim plaćanjima prijašnjih računa, smatrajući i da nije nužno održavanje ročišta u predmetnoj pravnoj stvari jer da je tužbeni zahtjev osnovan pa predlaže održati na snazi platni nalog javnog bilježnika.

5. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a.

6. Sukladno odredbi članka 7. st.1. , članka 219. st. 1. članka 221. i članka 220.st. 2 ZPP-a u našem pravnom sustavu dominantno je raspravno načelo, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama pa je tako sud u provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list), izvod otvorenih stavki za tužitelja (list 8,17), potvrda o uvidu u podatke o prebivalištu za tuženika (list 9), potvrda o uvidu u podatke oib sustava (list 10) potvrda o izvršenoj validaciji elektroničkog potpisa s potvrdom o adresama prebivališta (list 13,12,11), obavijest javnog bilježnika (list 15), rješenje o ovrsi javnog bilježnika od 26. kolovoza 2024. poslovni broj: Ovrv-16544/2024 (list 16-18) prigovor ovršenika, sada tuženika (list 24) s dopunom (list 36), rješenje suda o stavljanju van snage rješenja o ovrsi (list 37), podnesak pun. tužitelja od 5. lipnja 2025. (list 42), potvrda zahtjeva za aktivaciju usluge (list 46) s općim uvjetima (lis t48) , zahtjev za prijenos broja (list 50-52 ) , sažetak ugovora HT (list 54), račun br : 6301153110-230601 (list 58,60), 6301153110-230701 (list 62,64), 6301153110-230801 (list 66,68 ), 6301153110-230901 (list 70,72 ),6301153110-231201 (list 74,76 ) okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja br – f3-08/2015 od 20. listopada 2015.,(list 78-80) s Dodatkom (list 81 ) specifikacija potraživanja (list 82 ) rješenje Agencije o obradi podataka od 30- prosinca 2016.(list 84-89), zapisnik od 30. siječnja 2026.(list 101, Izvadak iz jedinstvenog registra osoba MUP-a za tuženika .

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U postupku nije sporno da je tužitelj 20. listopada 2015. godine sklopio ugovor o cesiji sa društvom Hrvatski telekom d.d. kojim ugovorom je otkupio dospjela a nenaplaćena potraživanja. Nije sporno niti da tužitelj prema izvodu iz otvornih stavki dužnika na dan 27. svibnja 2024. ima nenamireno novčano potraživanje u iznosu od 267,16 eur. Nadalje, nije sporno niti da je tužitelj podnio protiv tuženika prijedlog za ovrhu radi naplate tog iznosa specifikacijom glavnice od 258,98 eur-a, kamate na pojedini mjesečni iznos te troškova postupka od 25,00 eur-a.

9. U postupku je sporno postoji li između tužitelja i tuženika ikakav obvezno pravni odnos, odnosno je li tuženik potpisnik pretplatničkog ugovora s prednikom tužitelja odnosno Hrvatskim telekomom d.d., postoji li za tuženika ikakva novčana obveza prema tužitelju. Preciznije, u ovom je postupku sporna je pasivna legitimacija.

10. Prvo je za odgovoriti tužitelju koji je predlagao donošenje odluke bez održavanja glavne rasprave da je Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2022 . ( NN 80/22.) i to člankom 81. došlo do uređenja odredbe 461. a. ZPP-a na način da je pružena mogućnost dodatnog raspravljanja strankama o meritumu spora pa je primjerice tom izmjenom dodatno propisano i kako sud u postupcima male vrijednosti može održati ročište ako to smatra potrebnim za provođenje dokaznog postupka ili ako stranka podnese obrazloženi prijedlog.

11. Na ročištu od 15. listopada 2025 sud je pregledao Jedinstveni registar osoba MUP podatke za tuženika te odgodio isto zbog nepostojanja procesnih uvjeta za održavanje, dok se je na ročištu 30. siječnja 2026., tuženik u bitnom izjasnio kako ostaje kod prigovora jer da on nije osoba tuženik, nikada nije zaprimio tužiteljeve račune, nikada nije boravio na adresi u [adresa] te da nema nikakav ugovor s Hrvatskim telekomom d.d., jednom da ga je netko zvao preko telefona nudio mu novi mobitel no on je to odbio i poklopio slušalicu.

12. Pregledom izvoda otvorenih stavki dužnika na dan 27. svibnja 2024. (list 8 spisa) utvrđeno je da tužitelj ima evidentirano potraživanje prema tuženiku CG OIB [osobni identifikacijski broj], adresa [adresa], u iznosu od 833,9267,16 eur-a 9 eur., ovo na temelju dospjelih nenaplaćenih računa. Tu je za kazati kako je člankom 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 dalje: OZ) propisano kako je vjerodostojna isprava račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom.

13. Uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba MUP-a (dalje JRO MUP)na dan 9. svibnja 2025., ovo za potrebe otpreme sudskih podnesaka tuženiku, utvrđeno je da tuženik ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa]. od 7. listopada 2008. , a prije tog datuma i Bosni i Hercegovini , Barevo 26., no ne i adresu u [adresa].

14. Iz zahtjeva za aktivaciju usluga Hrvatskog telekoma te zahtjeva za prijenosom broja, proizlazi da su sastavljeni na formularu HT-a, ali da zahtjevi nisu potpisani.

15. Iz specifikacija računa priloženih u spis proizlazi da su isti naslovljeni na tuženika imenom prezimenom i OIB [osobni identifikacijski broj]om, no različite adrese prebivališta od one iz JRO MUP-a , dakle, naslovljeni su na adresu [adresa], na kojoj adresi prema podacima JRO tuženik nije ni prebivao ni boravio, čime su potvrđeni tuženikovi navodi iz prigovora i s ročišta od 30. siječnja 2026.

15.1. U spisu nema dokaza o uručenju računa tuženiku a riječ je o računu br 6301153110-230601 na iznos od 6.80 eur-a s dospijećem od 14. srpnja 2023, 6301153110-230701 na iznos od 13,94 eur-a s dospijećem od 16. kolovoza. 2023., 6301153110-230801 na iznos od 13,94 eur-a s dospijećem 15. rujna 2023, 6301153110-230901 naiznos od 6,54 eur-a s dospijećem 16.listopada 2023, 6301153110-231201 na iznos od 217,76 eur-a s dospijećem 15. siječnja 2024.

16. Iz Općih uvjeta HT d.d.. proizlazi da će se Pretplatnički ugovor smatrati sklopljenim, odnosno pretplatnički odnos sklopljen na daljinu, smatrati zasnovanim plaćanjem prvog računa, ukoliko je ugovor na daljinu sklopljen putem interneta i ili mail- om smatra se sklopljenim na dan kad je korisnik zaprimio potvrdu HT d.d., dok ugovor sklopljen na daljinu putem telefona nije sklopljen dok ne da korisnik potvrdu suglasnosti plaćanjem prvog računa.

17. Iz sažetka ugovora navedeni su glavni elementi ponude brzina Internetske usluge i mjesečna naknada od 13.94 eur-a.

18. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve naznačene isprave s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u svezu s drugim dokazima i odredbama zakona.

19. Odredba članka 247. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Dakle, je li ugovor sklopljen i koji su bitni sastojci ugovora sporna je činjenica i predmet dokazivanja u ovom postupku. Budući da tužitelj nije dokazao da je ugovor sklopljen i da su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora, nije bilo mjesta za drugačiju odluku od one u izreci.

20. Odredba članka 261. ZOO predviđa mogućnost sklapanja ugovora među odsutnima. I Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/22 i 59/23) uređuje ugovor sklopljen na daljinu pa je tako člankom 36 propisano je da je ugovor na daljinu sklopljen između trgovca i potrošača u okviru organizirane prodaje proizvoda ili organiziranog obavljanja usluga trgovca koji za potrebe sklapanja takvog ugovora isključivo koristi jedno ili više sredstava daljinske komunikacije.

21. Budući da je u tijeku ovog postupka nije utvrđeno da je između tužitelja i tuženika postojao obvezno pravni odnos iz kojeg potječe tražbina tužitelja koja je predmet ovog postupka, odnosno tužitelj na kojem je teret dokaza, nije pružio dokaze svojih navoda, tužbeni zahtjev je odbijen. Dakle, sud nije prihvatio navode tužitelja istaknute tijekom postupka budući da su isti nelogični i neuvjerljivi. Tužitelj sudu nije dostavio nikakav dokaz o zasnovanom pretplatničkom odnosu niti o uručenju računa niti je dostavio dokaz iz kojeg bi proizlazilo da se utuženo potraživanje odnosni na broj mobilnog telefona koji je vlasništvo tuženika iz ovoga postupka, niti da je Potvrda o sklopljenom ugovoru bez odgode dostavljena tuženiku na prijavljenu kućnu adresu, dokaz o plaćanjima u smislu zasnivanja pretplatničkog odnosa, dakle nije dostavio dokaz u vidu potvrde pošte, što bi bilo i sukladno obvezi iz Općih uvjeta. Uz sve navedeno, u spisu nema nikakvog dokaza u vidu od strane tuženika potpisane potvrde o preuzimanju mob. uređaja, što bi bilo životno i logično kod dostave takvih predmeta, ovo obzirom na navode tuženika da mu je jednom telefonski nuđen uređaj, no da je tu ponudu odbio, dakle iz spisa ne proizlazi ni da je novi mobilni uređaj na ime ugovornog odnosa zaprimio.

22. Uz navedeno, tuženik je tijekom cijelog ovog postupka osporavao pasivnu legitimaciju i isticao kako s tužiteljem nikada nije bila u nikakvom obveznom odnosu te da je osporavao da bi ikada išta potpisao tužitelju kao i njegovom predniku i to tijekom cijelog postupka te posebno na ročištu održanom 30. siječnja 2026., a na tužitelju je bio teret dokaza da je između njegova prednika i tužene postojao obvezni odnos, a sve u vidu članka 219. u svezi s člankom 7. ZPP-a. Tu je za dodati kako je tužitelj i prije odgovora na tužbu trebao sudu dostaviti dokaz postojanja ugovora ne predlagati da ga sud po službenoj dužnosti pribavlja od njegovog prednika s kojim isti ima ugovorni odnos o preuzimanju dospjelih tražbina.

23. Naime prema stavu ovog suda tužitelju su takvi dokazne prijedlozi odbijeni jer je u odnosu iste prekludiran pa je ocijenio one izvedene dokaze, kako zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, a na temelju članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja, kod naprijed opisanog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti, zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan (čl. 461.a st. 6. ZPP-a)

24. S obzirom na to da tuženik, koji je u cijelosti uspio u parnici, nije bio zastupan po punomoćniku odvjetniku, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

U Trogiru 2. ožujka 2026.

Sutkinja:

Mirna Veža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.