1

Broj: Ppž-5661/2021

 

                             

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. S.B., zbog prekršaja iz čl. 71. st. 1. t. 6. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18. i 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 29. travnja 2021., broj: 20. Pp J-154/2020-4, u sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2023.,

 

r i j e š i o    j e

 

Djelomično se prihvaća žalba okr. S.B., ukida se prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju predmeta i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.   

 

p r e s u d i o     j e

 

I. U povodu žalbe okr. S.B. a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. S.B., djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz čl. 71. st. 1. t. 6. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18., 42/20. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 390,00 EUR (tristo devedeset eura) / 2.938,46 HRK (dvije tisuće devetsto trideset osam kuna i četrdeset šest lipa)[1], koju je dužan platiti u roku 60 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. S.B. kao neosnovana te se u pobijanom a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. S.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) / 376,73 HRK (tristo sedamdeset šest kuna i sedamdeset tri lipe) u roku 60 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Koprivnici od 29. travnja 2021., broj: 20. Pp J-154/2020-4, proglašen je krivim okr. S.B. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 71. st. 1. t. 6 Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koji mu je izrečena novčana kazna 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku dva mjeseca od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 71. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, okrivljeniku je izrečena mjera oduzimanja oružja i streljiva privremeno oduzetih potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 904747 i 904748, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da je okrivljenik obvezan platiti 300,00 kuna.

 

              2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mr. D.K. i D.K., zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se žalba prihvati te pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi optužbe odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              3. Žalba je djelomično osnovana.

 

U odnosu na presudu.

 

4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, pri čemu, nakon što reproducira tekst navedene zakonske odredbe, ističe sadržaj svoje obrane, navodi da se inkriminirano djelo nije dogodilo na javnom mjestu te ističe da obrazloženje pobijane presude nema podataka o tome koga je njegovo ponašanje uznemirilo.

 

5. Iz takvog obrazloženja jasno je da prvi dio žalbenih navoda predstavlja pobijanje presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (dio u kojem se reproducira okrivljenikova obrana i tvrdi da se inkriminirani prekršaj nije dogodio na javnom mjestu), pa će na te žalbene navode biti odgovoreno u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U odnosu na žalbene tvrdnje da pobijana presuda „nema podataka koga je ponašanje okrivljenika S.B. uznemirilo“, čime se očigledno tvrdi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, treba navesti da iz cjelokupnog obrazloženja pobijane presude, a naročito 4. i 5. odlomka, jasno proizlazi da obrana okrivljenika nije prihvaćena vjerodostojnom, jer je kontradiktorna sama sebi te jer je suprotna činjenicama koje proizlaze iz Izvješća policijskih službenika o postupanju od 29. travnja 2020. Stoga, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji pa, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i nisu proturječni. Iz navedenih razloga, žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ujedno i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava okrivljenik pobija da je inkriminirano djelo počinjeno na javnom mjestu, zbog čega smatra i da djelo uopće nije prekršaj.

 

7. Po ocjeni ovog suda, gore navedene žalbene tvrdnje nisu osnovane, jer iz Izvješća o postupanju od 29. travnja 2020. nedvojbeno proizlazi da su policijski službenici zatekli okrivljenika na „šljunčanom putu pokraj svoje vikend kuće i vozila kako u ruci drži pištolj revolver“. Prvostupanjski sud je, sukladno čl. 158. st. 5. Prekršajnog zakona, navedeno izvješće osnovano i pravilno prihvatilo kao valjani i zakoniti dokaz i na temelju istog osnovano zaključio da je inkriminirani prekršaj počinjen na javnom mjestu, jer je okrivljenik zatečen s oružjem na „šljunčanom putu“, a ne na terasi svoje klijeti kako je to okrivljenik tvrdio u obrani koju je iznio u prvostupanjskom postupku odnosno u vinogradu, kako je to tvrdio u obrani koju je iznio u PP Koprivnica, za koje obrane prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su međusobno kontradiktorne. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi da je mjesto počinjenja djela terasa okrivljenikove klijeti.

 

8. Nadalje, nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima se tvrdi da ni iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da je u konkretnom slučaju riječ o poluautomatskom plinskom oružju koje se lako može prepraviti (odredba čl. 7. st. 2. t. 15. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana), zbog čega okrivljenik smatra da je upitno da li se na predmetni plinski revolver odnose odredbe Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana. Prije svega, treba navesti da ovu činjenicu okrivljenik nije osporavao u tijeku prvostupanjskog postupka, zbog čega je prvostupanjski sud nije imao osnove smatrati spornom i izvoditi dokaze radi utvrđivanja iste. Osim navedenog, okrivljeniku se ukazuje da se inkriminirani prekršaj odnosi na oružje B, C i D kategorije, a da se odredbom čl. 7. st. 2. t. 15. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, na koju se ukazuje u žalbi, definira plinsko oružje koje je B kategorije, dok se odredbom čl. 7. st. 3. t. 3. istog Zakona definira plinsko oružje koje je C kategorije, a koju zakonsku odredbu okrivljenik neosnovano zanemaruje.

 

9. Također, nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima okrivljenik ističe da se za ispunjenje bića djela prekršaja za koji je proglašen krivim „mora nekoga uznemiriti“. Naime, za ostvarenje konstitutivnih obilježja inkriminiranog prekršaja nije od značaja konkretno uznemirenje nekog građana, nego je bitno da je radnja, koja ispunjava obilježja inkriminiranog prekršaja, počinjena na javnom mjestu te da je oružje učinjeno vidljivim drugim građanima, što je u konkretnom slučaju ispunjeno jer u suprotnom, da okr. S.B. oružje nije učinio vidljivim ne bi ga ni policijski službenici zamijetili, odnosno da je nošeno na način koji građane uznemiruje pa je jasno da se ne traži uznemirenje nekog konkretnog građana nego realna i objektivna mogućnost uznemirenja građana, što je također u ovom prekršajnom predmetu ispunjeno, jer iz Izvješća proizlazi da je okrivljenik oružje nosio u ruci.

 

10. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava nije osnovana.

 

11. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer je, nakon donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nižu novčanu kaznu (i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu) pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer je okr. S.B. pobijanom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma, blaži za ovog okrivljenika.

 

12. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18. i 42/20.) po kojem je okr. S.B. proglašen krivim i koji je za prekršaj iz čl. 71. st. 1. t. 6. tog Zakona propisivao, osim kazne zatvora do 30 dana, i novčanu kaznu od 3.000,00 do 15.000,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaj iz čl. 71. st. 1. t. 6. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18., 42/20. i 114/22.) sada je propisana, osim kazne zatvora do 30 dana, i novčana kazna od 390,00 do 1990,00 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 594/18., 42/20. i 114/22.), za ovaj prekršaj, propisuje nižu novčanu kaznu, i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu.

 

13. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

14. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 29. travnja 2020., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okr. S.B.  (prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer je okr. S.B. pobijanom prvostupanjskom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma), to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

15. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu žalbe okr. S.B., u kojoj okrivljenik, nakon citiranja relevantnih zakonskih odredbi, ističe da je prvostupanjski sud imao mogućnost ublažiti novčanu kaznu s obzirom na njegovu prekršajnu nekažnjavanost, visoku životnu dob (87 godina), korektno držanje tijekom postupka, činjenicu da za predmetni plinski revolver ima urednu dozvolu te činjenicu da ima mirovinu 1.550,00 kuna.

 

16. U odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, koja se ističe u žalbi, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne. Identično je i s okolnosti „korektnog držanja tijekom postupka“, koja uopće nema utjecaja na izbor vrste i mjere prekršajnopravne sankcije, jer se od svakog građana očekuje pristojno ponašanje tijekom bilo kojeg sudskog postupka, a u suprotnom se primjenjuje odredba čl. 166. st. 2. Prekršajnog zakona. Nadalje, ni činjenica da okrivljenik ima urednu dozvolu za predmetno oružje nema utjecaja na izbor vrste i visine prekršajnopravne sankcije, jer bi, u slučaju da okrivljenik nema oružni list za predmetno oružje, bilo ispunjeno biće još jednog prekršaja iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana. S obzirom da okrivljenik ni tijekom prvostupanjskog postupka, a ni sada uz žalbu, nije dostavio dokaz o svojim primanjima po osnovi mirovine, to ovaj sud smatra da činjenica visoke životne dobi okrivljenika, sama za sebe, ne daje dovoljno osnova za primjenu instituta ublažavanja kazne.

 

17. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe, nego je pobijana prvostupanjska presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

 

18. Odluku o troškovima prekršajnog postupka, okrivljenik, očigledno, pobija identičnim navodima kao i odluku o izrečenoj novčanoj kazni. Međutim, visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom tijelu, vrlo je blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) i primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, okrivljenik ni jednim relevantnim dokumentom nije dokazao da je lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

19. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

              U odnosu na rješenje.

 

20. Razmatrajući odluku o oduzimanju predmeta, ovaj sud smatra da je okrivljenik u pravu kada prvostupanjsku presudu pobija u tom dijelu, jer, kako je to izrijekom navedeno u izreci prvostupanjske presude, odluka prvostupanjskog suda o oduzimanju predmeta temelji se na odredbi čl. 71. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana i činjenici da je tom zakonskom odredbom propisano obligatorno oduzimanje oružja i streljiva.

 

21. Prvostupanjski sud je bio dužan utvrditi sve bitne okolnosti za eventualno oduzimanje predmeta prekršaja. Pritom treba istaknuti da su navedene, neutvrđene okolnosti, one koje se odnose na osobne prilike i sklonosti okrivljenika koje bi ukazivale na opravdanost oduzimanja oružja s aspekta javne ili opće sigurnosti - npr. često i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija droga, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje te drugi poremećaji u ponašanju, disciplinske povrede propisa o lovstvu ili sportskom streljaštvu, pravomoćna prekršajna ili kaznena kažnjavanost, odnosno vođenje prekršajnog ili kaznenog postupka za djela koja su u neposrednoj ili posrednoj vezi sa streljivom te tome slično.

 

22. Osim toga, recentna praksa Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na potrebu da se, u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, pa tako i kod oduzimanja predmeta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

 

23. Radi se o predmetima Europskog suda za ljudska prava: Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.) i Tilocca protiv Hrvatske (zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.), koji su vođeni zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Navedenim presudama utvrđeno je da je u prekršajnim postupcima, izricanjem mjere oduzimanja predmeta, unatoč tome što je ista u domaćem pravu bila propisana kao obligatorna, došlo do povrede prava vlasništva.

 

24. Člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito.  Svako miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako služi javnom (ili općem) interesu. Prilikom miješanja u mirno uživanje vlasništva potrebno je uspostaviti pravičan odnos ravnoteže između potreba javnoga interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

 

25. Upravo u navedenom smislu postizanja pravičnog odnosa ravnoteže je i suština prethodno navedenih presuda ESLJP - da u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti. ESLJP je u navedenim presudama smatrao da miješanje u pravo vlasništva, da bi bilo razmjerno, treba odgovarati ozbiljnosti povrede, a sankcija težini djela za čije kažnjavanje je predviđena.

 

26. Ovakvo stajalište ESLJP izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5501/13 od 29. ožujka 2018., donesenoj u povodu ustavne tužbe u kojoj podnositelj navodi da mu je povrijeđeno ustavno pravo vlasništva izricanjem mjere oduzimanja oružja, kao posljedice sudske odluke kojom ga se proglašava krivim za počinjeni prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 3. Zakona o oružju.

 

27. S obzirom na sve gore navedeno, obveza je prvostupanjskog suda da u ovom prekršajnom postupku oduzimanje predmeta od okr. S.B. razmatra u svjetlu, kako uvjeta iz čl. 76.a Prekršajnog zakona, tako i standarda postavljenih navedenim odlukama ESLJP i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

 

28. Iz navedenih razloga trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika zbog odluke o oduzimanju predmeta i prvostupanjsku presudu u tom dijelu ukinuti te vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, o privremeno oduzetim predmetima prekršaja odlučiti posebnim rješenjem, u kojem će dati jasno i konkretno obrazloženje.

 

29. Slijedom navedenog, na temelju čl. 206. st. 1. i 3. (rješenje) te čl. 207. i čl. 205. (presuda) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

 

Zagreb, 31. listopada 2023.

 

 

 

             

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.