REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] A 5

Poslovni broj: Us I-2188/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Državnog inspektorata, Sektora za nadzor građenja, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi odgode inspekcijskog rješenja, 2. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Sektora za nadzor građenja, KLASA: UP/I-362-02/25-02/365, URBROJ: 443-01-14-03-25-11 od 15. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Sektora za nadzor građenja, KLASA: UP/I- 362-02/25-02/365, URBROJ: 443-01-14-03-25-11 od 15. rujna 2025., odbijen je zahtjev tužitelja za odgodom izvršenja inspekcijskog rješenja KLASA: UP/I-362-02/25-02/365, URBROJ: 443-01-15-25-9 od 25. srpnja 2025.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da se u obrazloženju pobijanog rješenja Viši građevinski inspektor poziva na odredbe članka 106. stavak. l . Zakona o gradnji kojima je propisano da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, te da se graditi mora u skladu sa tom dozvolom, tim zakonom ili propisom donesenim na osnovu tog Zakona, međutim da u istom nije navedena bitna odredba propisa koja određuje šta se smatra građevinom u smislu tog Zakona, odnosno za koje građevine odnosno radove nije potrebna građevinska dozvola, pa je obrazloženje u tom smislu manjkavo, obzirom da se ne poziva na propis na osnovu kojeg je i odlučeno kao u izreci rješenja, čime su povrijeđene odredbe Zakona o općem upravnom postupku koje se odnose na sadržaj obrazloženja kao sastavnog dijela rješenja. Istim radnjama da je povrijeđen i materijalni propis obzirom da se u obrazloženju istog rješenja nije pozvalo na odredbe Zakona o gradnji kojima je propisano za koje građevine ni/je/ potrebno odobrenje za građenje. Rješenjem, KLASA: UP/I-362-02/25-02/365, URBROJ: 443-01-15-25-9 od 25. srpnja 2025. da je rješenje o uklanjanju od 27. svibnja 2025. postalo izvršno 16. lipnja 2025. U prijedlogu za odgodu izvršenja rješenja od 25. srpnja 2025. navodi da je sukladno odredbama članka 140. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, kojim je propisano da „na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje, može odgoditi rješenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenje sve do donošenja pravomoćne odluke u upravnoj stvari, ako nije drugačije propisano zakonom i ako se ne protivi javnom interesu,” to s toga kako su ispunjeni svi uvjeti za primjenu članka 140. stavka. 1. citiranog Zakona, predlaže da Državni inspektorat donese rješenje o odgodi izvršenja rješenja KLASA: UP/I-36202/25-02/365, URBROJ: 443-01-15-25-9 od 25. srpnja 2025. o uklanjanju građevine do donošenja pravomoćne odluke o ovoj upravnoj stvari, obzirom da smatra da su ispunjeni uvjeti za primjenu citirane odredbe Zakona o općem upravnom postupku. U prijedlogu da je naveo da izvedeni radovi ne predstavljaju građevine u smislu Zakona o gradnji, odnosno predmeti izvršenja ne predstavljaju građevine, jer da nije izveo sporne radove za koje je neophodno iškolovati odobrenje za građenje u smislu Zakona o gradnji, jer da je u članku 3. točki 11. Zakona o gradnji propisano da „Građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.". što da u konkretnom slučaju nije, te da bi provedba izvršenja prije pravomoćno okončanog spora uzrokovala bi teško popravljivu i trajnu štetu te bi faktično onemogućila ostvarivanje prava na učinkovitu sudsku zaštitu iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske. Navodi da je 26. kolovoza 2025. dostavio pravovremeno Upravnom sudu u Rijeci tužbu protiv pobijanog rješenja UP/I-362-02/25-02/365, URBROJ: 443-01-15-25-9 od 25. srpnja 2025., te u nastavku iznosi prigovore iz te tužbe. Tužitelj u vezi navoda u obrazloženju predmetnog pobijanog rješenja navodi da je tuženik pod pogrešnom pretpostavkom izveo zaključak da se u konkretnom slučaju radi o građevinama i građenju bez akta o gradnji, te je na temelju takvog namjerno nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja stvari donio pobijana rješenja. Navodi da u konkretnom slučaju predmet izvršenja uopće ne postoje, što da priznaje i potvrđuje i sam građevinski inspektor u nezakonitom pobijanom rješenju o uklanjanju građevine od 27. svibnja 2025. Sektora za nadzor građenja Državnog inspektorata, jer u istom da niti u jednoj točki izreke rješenja nigdje se ne navodi šta je to točno predmet izvršenja, u smislu koliko to duboko treba iskopati zemljišnu površinu platoa kako bi se izveli radovi na uklanjanju građevine — zemljanog platoa. Da je kojem slučaju pobijano rješenje zakonito, i u tom slučaju opet investitor ne bi mogao postupiti kako mu je naloženo citiranim rješenjem te izvesti radove uklanjanja građevine — zemljanog platoa i stuba, jer se ne zna koliko to duboko treba iskopati zemljišnu površinu platoa. Navodi da nije izveo sporne radove za koje je neophodno ishodovati odobrenje za građenje u smislu Zakona o gradnji, jer da je u članku 3. točki I l . istog Zakona propisano da „Građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem , samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem." što u konkretnom slučaju da nije. Građevinski inspektori da su znali i trebali i morali znati ali to nisu htjeli znati, da u konkretnom slučaju nisu izvedeni ama baš nikakvi radovi na uklanjanju dijela stijene u svrhu građenja građevine platoa niti radovi na izgradnji stuba, izvedenih nasipavanjem i zbijanjem zemljanog materijala. Također navodi da predmetno zemljište označeno kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stara oznaka k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja niti čini javno vodno dobro na upravljanju Hrvatske vode, iz razloga kako to u daljem tekstu slijedi. U konkretnom slučaju radi se o nezakonitoj Odluci o vanjskoj granici uređenog i neuređenog inundacijskog područja rijeke Une — Strbački buk na području k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], KLASA: UP/1-325-02/13-04/22, URBROJ: 525-12/0997-13-2, od 28. studenoga 2013. koju je donijelo tadašnje Ministarstvo poljoprivrede, Uprave vodnoga gospodarstva, jer da je nezakoniti dokument Pregledna karta inundacijskog pojasa od 7. studenog 2013. bila ključna za donošenje predmetne Odluke kao pravnog temelja za upis javnog vodnog dobra na predmetnom zemljištu označenom kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stara oznaka k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a nezakonita Pregledna karta inundacijskog pojasa od 7. studenog 2013. da je opet utemeljena na nezakonitom dokumentu Izvješće o novoizgrađenom nasipu obale Une kod Štrbačkog buka koji je izradio **.**.2010. TG, dipl. ing. geod. jer da su u istom tom dokumentu izneseni odlučni a krivotvoreni podaci i lažne činjenice, koje Izvješće je sastavnim dijelom projekta objekta Povrat u prvobitno stanje platoa na lijevoj obali rijeke Une uzvodno od Štrbačkog buka, projekt broj: R -326 od studenog 2010. Međutim, i taj projekt je stavljen van snage, jer je rješavajući po žalbi tužitelja Ministarstvo poljoprivrede donijelo rješenje od 9. listopada 2012. kojim se poništava Dopunsko rješenje državne vodopravne inspektorice tadašnjeg Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva KLASA: UP/1-034-03/10-49/49, URBROJ: 538-10-3/0250-11-10 od 9. ožujka 2011. Na koncu, kada se ima u vidu da su u konkretnom slučaju predmetne nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stara oznaka k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u faktičkom posjedu i vanknjižnom vlasništvu AG, koji ima prijavljeno mjesto prebivališta na adresi predmetne katastarske čestice [adresa], a da se na istima samo formalno vodi upisana Republika Hrvatska kao navodni vlasnik, na temelju samoinicijativnih nezakonitih radnji Područnog ureda za katastar Gospić i Područnog ureda za katastar Gospić Ispostava Donji Lapac, i to „sistemom korak po korak”, kojima je oduvijek više od 160 godina privatno zemljište na Silu, bez vođenja upravnog postupka, bez odgovarajućeg geodetskog elaborata, bez prijavnog lista, bez znanja vlasnika i posjednika i bez unošenja podataka o promjenama u povijesti promjena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], unosio samoinicijativno nezakonito grafitnom olovkom a ne tušem kako je to tada bilo zakonom propisano na analogni katastarski plan broj I i II k. o. [katastarska općina], kojima je privatno zemljište ušlo u sastav željezničke infrastrukture i samim tim postalo navodno vlasništvo Republike Hrvatske. Predmetne nekretnine da nikada nisu bile u društvenom, niti u državnom vlasništvu jedinice lokalne samouprave i jedinice lokalne samouprave i uprave, niti je njima upravljalo neko državno tijelo, ustanova ili državna tvrtka sa javnim ovlastima, niti je ikada Federalna Država Bosna i Hercegovina, odnosno Narodna Republika Bosna i Hercegovina, a niti je Narodna Republika Hrvatska, odnosno Socijalistička Republika Hrvatska, odnosno Republika Hrvatska posjedovala Majstorovića — Matešića mlinove, nadstrešnicu, pomoćne objekte sada ruševine, privatnu pristupnu kamenu stazu i okolno zemljište kao dvorište, nego su iste cijelo vrijeme već više od 160 godina u neprekinutom nizu u dugogodišnjem samostalnom i nesmetanom te u zakonitom istinitom i poštenom posjedu pravnih prednika AG više obitelji T, od Čega njega samo 33 godine. U konkretnom slučaju iz svega naprijed izloženog nedvojbeno da je razvidno da građevinska inspekcija nije obavljala inspekcijski nadzor radi zaštite javnog interesa po službenoj dužnosti, na temelju mjesečnih planova rada i sukladno prioritetima određenim u Godišnjem programu rada Državnog inspektorata kako se to poziva na članak 103. stavak I . Zakona o Državnom inspektoratu, nego je sasvim suprotno, obavljala inspekcijski nadzor radi zaštite u pozadini skrivenih interesa saborskog zastupnika i predsjednika SDSS-a ŽG, u kojem slučaju da je Državni inspektorat poslužio kao poluga pojedinaca u politici i u vlasti. To sukladno navedenom, odgoda izvršenja predmetnog rješenja nije protivna javnom interesu, jer da se radi o kaznenim djelima koje su u svom radu počinili rudarski i građevinski inspektori, to iz tih razloga ne može biti prioritet za obavljanje inspekcijskog nadzora građenje bez akata o gradnji jer da ne postoji nikakva građevina — građevina da je izmišljena. A kako se nije radilo o nikakvom građenju građevine protivno Zakonu o gradnji, te se ne radi o građenju bez akata o gradnji, da nema mjesta da se viši građevinski inspektor poziva da je sprečavanje i uklanjanje bespravne gradnje upravo u javnom interesu, tim više jer na licu mjesta ne postoji nikakva građevina niti predmet izvršenja, odnosno tužitelj da nije izveo sporne radove za koje je neophodno ishodovati odobrenje za građenje u smislu Zakona o gradnji, jer je u članku 3. točki 11. istog Zakona propisano da "Građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem , samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem." što u konkretnom da slučaju nije. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava sve navode tužitelja koji su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u pobijanom rješenju, te ponavlja navode iz osporavanog rješenja, te ističe da bi odgoda izvršenja bila protivna javnom interesu jer da je jedan od prioriteta za obavljanje inspekcijskog nadzora upravno građenje bez akta o gradnji, zbog čega sprječavanje i uklanjanje bespravne gradnje da jeste u javnom interesu. Ističe kako se inspekcijski nadzor vodi po službenoj dužnosti i da poček nije dopuštena, te ističe da se prema članku 139. stavak 4. ZUP-a rješenje o izvršenju može osporavati samo u odnosu na vrijeme, mjesto i način izvršenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

4. Podneskom od 16. veljače 2026. tužitelj pravovremeno obavještava Sud o tehničkim i procesnim aspektima predstojeće rasprave zakazane za dan 23. veljače 2026. godine u 9:30 sati, kako bi Sud mogao osigurati odgovarajuće prostorne i tehničke uvjete: 1. O najavi sudjelovanja medija (Načelo javnosti). Sukladno članku 11. Zakona o upravnim sporovima, tužitelj da je o ovom postupku izvijestio širu javnost i predstavnike medija (tisak i televiziju), s obzirom na izniman značaj predmeta za zaštitu ustavnog poretka, prava vlasništva i razotkrivanje institucionalnog kriminala, te moli Sud da sukladno mogućnostima, osiguranu sudnicu prilagodi interesu javnosti; 2. O najavi izvođenja specifičnih materijalnih dokaza. Radi ekonomičnosti postupka i zornog dokazivanja materijalne istine, tužitelj da će na raspravu donijeti i neposredno predočiti sljedeće dokaze: - Povijesni dokumenti velikog formata: Dvije fotografije (iz 1880. i 1883. godine) dimenzija 1,40 x I m, koje će biti postavljene na dva štafelaja radi usporedbe s današnjim stanjem, - Geološki uzorci (Test oka): Uzorak kamena iz kamenoloma Liskovac (Bild) i autohtoni kamen s lokacije k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi dokazivanja porijekla sirovine, - Meteorit „Mamenski" (2,6 kg): pronađen u spornom „zasjeku", kao krunski dokaz prirodnog podrijetla pukotine koju tuženik lažno naziva rudarskim radom,

- Tehnička pomagala: Tužitelj će koristiti laserski pokazivač radi precizne prezentacije dokaza na fotografijama i terenskim skicama sa daljine. Tužitelj ovim putem izvješćuje Sud da će najkasnije u ponedjeljak 16. veljače 2026. dostaviti opsežno Očitovanje na odgovor tuženika, kojim se u cijelosti pobijaju njihovi navodi kao činjenično lažni i pravno neodrživi.

5. Drugim podneskom od 16. veljače 2026. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika navodeći da se u cijelosti protivi navodima tuženika u odgovoru na tužbu te ističe da su isti činjenično pogrešni i pravno ne održivi i usmjereni na prikrivanje teških povreda postupka i kaznenih dijela počinjenih od strane i građevinskih inspektora prilikom vođenja postupka koji je prethodio donošenju pobijanog prvostupanjskog nezakonitog Rješenja građevinskog inspektora KLASA: UPA-362-02/2502/365. URBROJ: 443-01-15-25-3 od 27. svibnja 2025. u nezakonitom Zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru građenja građevine na lokaciji Štrbački buk. na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. [adresa] od 16. svibnja 2025. Građevinski inspektori da su se vodili stručnim rudarskim i pravnim okvirom, odnosno nalazima rudarskih inspektora, a isti da su predmetom posebnog sudskog postupka koji je zbog šutnje administracije (zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke više od 250 dana) tužitelj pokrenuo tužbom upravni spor kod Upravnog suda u Rijeci. Građevinski inspektori da su nekritički preuzeli falsificirane krivotvorene podatke i lažne činjenice o navodnom otkopavanju stijene odnosno obavljanjem rudarskih radova na otkopavanju / pridobivanju mineralnih sirovina iz ležišta te daje obavljanjem rudarskih radova nastao zasjek u mineralnoj sirovini volumena i dimenzija kako je to u Zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru AG i stanja rudarskih radova na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastavljenom 15. svibnja 2025., kako bi se moglo opravdati sadržaj Zapisnika sastavljenog 16, svibnja 2025. od strane građevinskih inspektora i u njemu opravdati sadržaj Pregleda i nalaza o obavljenom inspekcijskom nadzoru gradnja građevine na lokaciji Štrbački buk, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez ishođenja akta kojim se odobrava građenje, te da se radi o građenju bez izvršne građevinske dozvole, iako tužitelj nije uklonio dio stijene u svrhu građenja građevine — platoa i stuba, izvedenih nasipanjem i zbijanjem zemljanog materijala. Tuženik (Državni inspektorat) da se brani isključivo procesnim formalizmom, pokušavajući svesti spor samo na "vrijeme, mjesto i način” izvršenja, dok istovremeno ignorira ključnu činjenicu: izvršava se rješenje koje počiva na kaznenom djelu (krivotvorenju službene isprave), čime tuženik želi zaobilazno, kroz ovaj postupak odgode ishoditi prejudiciranje odluke o glavnoj stvari koja je predmet drugog spora. Ne može biti javni interes rušenje nečega što ne postoji ili što je povijesna baština, niti može biti javni interes postupanje temeljem krivotvorenih i lažnih podataka. Stoga je nužno da Sud zastane s bilo kakvim izvršnim rješenjima do okončanja spora o glavnoj stvari u predmetu KLASA: UPA-362-02/25-02/365. URBROJ: 443-01-15-25-3 od 27.05.2025. jer da se radi o dokazanom organiziranom kriminalu Katastra, Hrvatskih voda VGO Rijeka, i drugi koje se pokušava legalizirati putem Državnog inspektorata i Suda. Nepostojanje pravne osnove i ništavosti akta Tuženik da se neosnovano poziva na čl. 139. st. 4. ZUP-a, tvrdeći da se rješenje o izvršenju može osporavati samo u odnosu na vrijeme, mjesto i način. Međutim, tužitelj ističe da se u konkretnom slučaju radi o pravno nemogućem izvršenju. Građevinski inspektor da je nekritički i svjesno preuzeo falsificirane podatke iz Zapisnika rudarske inspekcije od 15. svibnja 2025. (koji je predmet zasebne tužbe pred ovim Sudom od 11.02.2026.). Budući da je temeljni akt (rudarski zapisnik) rezultat krivotvorenja službene isprave i iznošenja lažnih činjenica o navodnom „zasjeku” i „otkopavanju/pridobivanju mineralne sirovine iz ležišta", rješenje o izvršenju nema svoj predmet. Ne može se izvršiti uklanjanje rušenje „građevine” koja u naravi na licu mjesta uopće ne postoji, gdje je postojao milijunima godina i sada postoj prirodni plato koji da je bio samo zatrpat vještačkim divljim željezničkim nasipom privremeno odloženim u vrijeme građenja Unske pruge 1936., što dokazuju priložene povijesne fotografije iz 1880. i 1883. i materijalni dokaz (meteorit naziva Mamenski) pronađen u samom najdubljem dijelu zasjeka koji je od Siline udarca u čvrstu stijenu ostavio golim okom vidljiv zrakasti ožiljak. Pogrešno tumačenje javnog interesa (čl. 140. ZUP-a) Tuženik navodi da bi odgoda izvršenja bila protivna javnom interesu. Tužitelj naglašava da je najviši javni interes upravo vladavina prava i zakonitost rada uprave. Javni interes Republike Hrvatske ne može biti izvršenje rješenja uklanjanje rušenje „građevine” koja u naravi na licu mjesta ne postoji, radi prikrivanja nesposobnosti ili zle namjere građevinskog inspektora. Izvršenje rješenja koje se temelji na krivotvorenom i lažnom prikazu činjeničnog stanja da bi nanijelo tužitelju nenadoknadivu štetu, dok bi odgoda do okončanja spora u glavnoj stvari pune jurisdikcije zaštitila dignitet suda i spriječila ekocid na lokaciji Štrbački buk. Kaznena odgovornost kao prethodno pitanje Tužitelj ističe da su postupci rudarskih i građevinskih inspektora predmet kaznenih prijava zbog sumnje u zlouporabu položaja i ovlasti te krivotvorenje službenih isprava. Inzistiranje na izvršenju rješenja prije nego što sud utvrdi materijalnu istinu o porijeklu kamena (koji je dokazano dopremljen iz BiH, a ne otkopan iz ležišta na licu mjesta) da predstavlja izravan pokušaj institucionalnog nasilja nad tužiteljem dok se nalazio u položaju objektivne nemogućnosti obrane. Tuženik tvrdi da je javni interes uklanjanje bespravne gradnje. Tužitelj uzvraća da je javni interes istina i da se ne može niti smije rušiti nešto štoj e priroda stvorila, a povijest (fotografije iz 1880. i 1883.) zabilježila. U pravnoj teoriji i praksi, rudarski zapisnik predstavlja „otrovnu voćku”, a građevinsko rješenje „otrovni plod”, Budući da je izvor (rudarski nadzor) zagađen nezakonitošću i krivotvorenim i lažnim činjenicama, svaki akt koji iz njega proizlazi je pravno ništetan.” Željeznički nasip iz 1936. da je „logička mina” za inspektore jer dokazuje da oni uopće ne poznaju, neće da poznaju morfologiju terena kojim su se bavili jer su radili po nalogu glavnog državnog inspektora. Tuženik u svom odgovoru da uporno inzistira na zaštiti "javnog interesa" kroz uklanjanje navodnog novonastalog platoa i zemljanih stuba izvedenim nasipavanjem i zbijanjem zemljanog materijala. Tužitelj ističe daje takva tvrdnja plod potpune stručne nepismenosti ili namjernog previda inspektora ili plod mašte pod pritiskom tadašnje hijerarhijske strukture Državnog inspektorata, čiji su najviši dužnosnici danas predmetom istraga i kaznenih postupaka, što dodatno kompromitira objektivnost kako ovog nadzora tako i nadzora rudarske i vodopravne inspekcije. Naime, ono što građevinski inspektor paušalno i lažno naziva „novim nasipavanjem i zbijanjem zemljanog materijala”, u naravi da je umjetni željeznički nasip nastao još 1936. godine prilikom trasiranja pruge kroz kanjon Une. Taj nasip, koji je desetljećima bio dio pejzaža, tužitelj je isključivo raščišćavao kako bi pristupio povijesnom platou i temeljima prastarog Majstorovića mlina koji su evidentirani i na katastarskom planu kao k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stara osnovna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Takvo raščišćavanje povijesnog željezničkog nasipa nastao 1936. da ne predstavlja građenje, veé nužno održavanje posjeda i pristup baštini — prastarom Majstorovića mlinu, što je razvidno iz priloženih fotografija iz 1880. i 1883. da je na plato postojao mlin. Dakle, tuženik traži „uklanjanje umjetnog nasipa” koji je izgradila država preko francuskog izvođača tvrtka Batignolles odnosno podizvođača Ž i drugi iz Ljubljane ( u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji) prije 90 godina, proglašavajući ga tužiteljevim radovima iz 2025. godine! Ovakva zamjena teza nije samo pravni apsurd već dokazuje da su zapisnici rudarske i građevinske inspekcije fizički i vremenski nemogući dokumenti (tzv. falsum u opisu činjeničnog stanja). Ne može postojati javni interes u prisiljavanju tužitelja da uklanja nepostojeću građevinu, odnosno umjetni željeznički nasip koji se proteže u dubinu čak još 6 metara niže ispod sadašnje gornje površine platoa, pod krinkom borbe protiv bespravne gradnje. Vremenski diskontinuitet:

Ako je umjetni nasip iz 1936. a jeste, on je onda legalan po sili zakona (odbačen prije 15. veljače 1968.). Građevinski inspektori koji ga nazivaju „novim” izravno priznaju da nisu izvršili uvid u arhivske podatke i stanje na terenu i da su morali omogućiti faktičkom posjedniku i vanknjižnom vlasništvu tužitelju AG neposredno izjašnjavanje stranke sukladno članku 30. ZUP-a, što da su namjerno izbjegli kako bi prikrili materijalnu istinu o nasipu iz 1936. godine i od prije počinjenim kaznenim djelima od strane katastra, Hrvatskih voda i drugih. Apsurd izvršenja: Tužitelj se pita: „ Kako to građanin može ukloniti željeznički nasip iz 1936., kao svoju bespravnu gradnju?” To automatski čini rješenje o izvršenju neizvršivim. Zaključak: Povezivanjem rudarskog „zatrovanog” zapisnika i građevinskog zapisnika s građevinskim rješenjem, da je stvorena pravna neraskidivost — ako padne, odnosno poništi se rješenje rudarskog inspektora (a past će zbog šutnje administracije i krivotvorenih podataka i iznesenih lažnih činjenica), automatski da pada i rješenje građevinskog inspektora. U konkretnom slučaju da se radi o nepostojećoj građevini — predmet izvršenja ne postoji, jer je u članku 3. točki 11. Zakona o gradnji točno propisano što je to građevina - u njemu stoji: "Građevina je građenjem nastao i s tlom povezan snop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjima, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.” što u ovom slučaju nije građevina. Inzistiranje na izvršenju nepostojeće građevine da je pokušaj institucionalnog nasilja, te time tužitelj dokazuje da tuženik pokušava vršiti nasilnu prekvalifikaciju prirode u građevinu koje bi i sud trebao i potvrditi, kako bi mogao primijeniti represivne mjere prema tužitelju i opravdati veé podignutu kaznenu prijavu kojom je tužitelj navodno počinio kameno djelo protiv okoliša protupravne gradnje, jer da je navodno propisom ili odlukom nadležnog tijela predmetno područje proglašeno zaštićenom prirodnom vrijednošću, kulturnim dobrom ili drugim područje od posebnog interesa za državu iz članka 212. Kaznenog zakona , a nije imaju se dokazi. Tuženik pokušava na taj način strpati u zatvor tužitelja kako bi pokušali Oteli privatnu imovinu a Hrvatske vode pokušale ući u posjed predmetnih nekretnina. Tuženik da pokušava na taj način strpati u zatvor tužitelja kako bi se silom otela privatna imovina, a Hrvatske vode protupravno ušle u posjed predmetnih nekretnina. Čitav ovaj montirani inspekcijski postupak služi isključivo kao paravan za prikrivanje kaznenih djela počinjenih u Katastru i Hrvatskim vodama, gdje su kroz nezakonite promjene u službenim evidencijama pokušali izbrisati više od 160 godina vlasništvo pravnih prednika ĆG više obitelji T i njega samoga, i proglasiti predmetno zemljište javnim vodnim dobrom. Detaljnije u daljnjem tekstu podneska. Cilj je jasan: upotrijebiti represivni aparat Državnog inspektorata kako bi se „ozakonilo” pokušaj otimanja privatnog vlasništva i spriječilo tužitelja da u sudskim postupcima dokaže kriminalne radnje u zemljišnim knjigama i katastru. Tuženik svjesno sudjeluje u ovom institucionalnom prikrivanju kriminala, pretvarajući inspekcijski nadzor u sredstvo ucjene i progona vanknjižnog vlasnika i faktičnog posjednika AG, čineći kazneno djelo, što će dokazati istražna tijela. Tuženik pokušava dezavuirati tužitelja pa čak i Sud i proglasiti „građevinom” ono što po samoj definiciji iz odredaba članka 3. Zakona o gradnji to ne može biti. Građevina da je građenjem nastao i s tlom povezan snop, dok je ovdje riječ o povijesnom nasipu iz 1936. koji leži na prirodnom platou 6 metara niže od sadašnjeg nivoa nasipa. Budući da nema „građevine”, rješenje o izvršenju pravno nepostojeće (non-existent) jer se ne može narediti uklanjanje nečega što nije izgrađeno u smislu citirane odredbe Zakona. Tužitelj prokazuje institucionalnu urotu (zločinačko udruženje) kojoj je cilj „oprati” nezakonite upise kroz inspekcijski pritisak na Tužitelja pokušavajući dovesti Sud u zabludu da dopuštenjem izvršenja i sud postane sudionikom u prikrivanju organiziranog kriminala, zbog čega će tužitelj podići i kaznene prijave protiv građevinskih inspektora. Tužitelj da je ovom prezentacijom konačno razotkrio „nemoguću misiju" sugerirajući da se tamo — na licu mjesta dogodio „zločin" protiv prava i pravde, a ne običan inspekcijski nadzor. Građevinski inspektori da su uz pomoć mašte izmislili građevinu koju samo oni i glavni državni inspektor vidjeli i nitko drugi, iz razloga kako bi onda mogli utvrditi da se navodno radi o građenju bez izvršne građevinske dozvole, te da je onda bilo opravdano postavljanje posebnog službenog znaka i trake sa natpisom Državni inspektorat, i da se pošalje poruka da institucije rade svoj posao, a što je i bio glavni cilj građevinskih inspektora, da se ušutkaju novinari i drugi. Nastavno na sve prethodno navedeno u ovom očitovanju na odgovor tuženika, tužitelj u daljnjem tekstu iznosi detaljnu analizu nezakonitog postupanja rudarske inspekcije iz tužbe od 11.02.2026., iz koje da je razvidno da je tuženik svjesno koristio „šutnju administracije" kao alat za onemogućavanje dokazivanja da na terenu ne postoje nikakvi rudarski iskop veé isključivo povijesna baština. Ovi navodi su ključni jer je pobijano rješenje građevinske inspekcije "pravni derivat" nezakonitog rudarskog nadzora koji je bio podvrgnut sustavnoj šutnji administracije duže od 250 dana, a sve s ciljem onemogućavanja tužitelja u dokazivanju materijalne istine. Rudarska inspekcija da je „izmislila" rudarske radove na navodnom otkopavanju/pridobivanju mineralnih sirovina iz ležišta , a građevinska inspekcija da je na tu izmišljotinu rudarskih inspektora samo „postavila" posebni službeni znak i traku sa natpisom Državni inspektorat, da se pošalje poruka da institucije rade svoj posao i time ušutkaju novinari. To je nedvojbeno razvidno da je građevinski inspektor izgubio svaku pravnu osnovu za svoje pobijano nezakonito rješenje. Budući da je rješenje građevinske inspekcije akcesorne naravi i u cijelosti ovisno o (ne)zakonitosti rudarskog zapisnika, rješavanje upravnog spora protiv rudarske inspekcije (šutnja administracije i falsifikat) predstavlja prethodno pitanje u smislu članka 104. Zakona o upravnim sporovima (NN 36/24). Tužitelj stoga predlaže Sudu da donese rješenje o prekidu ovog postupka do pravomoćnog okončanja spora u rudarskom predmetu. Nastavno na sve navedeno, a s obzirom na to da se pobijano prvostupanjsko nezakonito rješenje građevinskog inspektora KLASA: UP/1-362-02/25- 02/365, URBROJ: 443-01-15-25-3 od 27. svibnja 2025. izravno i isključivo temelji na nezakonitim i činjenično krivotvorenim i lažnim nalazima rudarske inspekcije, tužitelj u daljnjem tekstu citira i u ovaj predmet integrira navode iz tužbe protiv rudarske inspekcije podnesene ovom Sudu 11.02.2026. godine. Ovaj prikaz da je nužan kako bi Sud stekao cjelovitu sliku o kriminalnoj hobotnici i koordiniranom postupanju inspekcijskih tijela koja su, koristeći šutnju administracije i falsificiranje zapisnika, stvorili privid bespravne gradnje na mjestu gdje ona ne postoji. Tekst tužbe protiv pobijanog prvostupanjskog nezakonitog rješenja rudarskog inspektora je izostavljen obzirom da se odnosi na drugi upravni spor.

6. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem: Us I-2188/2025-6 od 17. veljače 2026. odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja iz razloga suvišnosti, te je tužitelju napomenuto da se za sudjelovanje medija na raspravi mora obratiti Predsjedniku Upravnog suda u Rijeci.

7. U ovom upravnom sporu održana je rasprava 23. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te u prisutnosti javnosti, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

8. Tužitelj je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te podneska od 16. veljače 2026. i u spis predaje novi podnesak sadržaja Uvodno i završno izlaganje sa fotografijama i rješenjem suda u Gospiću o potvrđivanju optužnice, te u nastavku izlaže okolnosti oko cjelokupne situacije vezane za predmetno uklanjanje građevine.

9. U podnesku predanom na raspravi navodi da ostaje u cijelosti kod svih činjeničnih navoda i pravnih razloga iznesenih u tužbi i podnesku tužitelja-očitovanju na odgovor tuženika. Sukladno podnesku tužitelja koji je ovaj Sud zaprimio 16. veljače 2026., tužitelj usklađuje tužbeni zahtjev u svemu kako je to navedeno u prijedlogu presude u točkama I. do IV. istog podneska tužitelja. Posebno naglašava da priložena fotodokumentacija uključujući i povijesne fotografije iz 1880. i 1883. te materijalni dokazi — uključujući kameni ulomak s rupama nastalih bušenjem metalnog svrdlom iz 1936. godine u vrijeme građenja na tom dijelu Unske pruge, fizičke uzorke autohtonog kamena iz ležišta nasuprot onima iz kamenoloma Liskovac kod Cazina u BiH, te uzorak meteorita koji je u zasjeku u najdubljem dijelu stijene ostavio od brzine i siline udarca ožiljak u čvrstoj stijeni nedvojbeno i neoborivo dokazuju da je činjenično stanje u zapisnicima rudarskih inspektora od 15. i građevinskih inspektora od 16. svibnja 2025. pogrešno i zlonamjerno utvrđeno. Naime, na terenu da se nije radilo o rudarenju mineralne sirovine iz ležišta, niti o uklanjanju dijela stijene u svrhu bespravne gradnje građevine, platoa i stuba, već o mineralnoj sirovini arhitektonsko - građevnom kamenu

— pločastom i tehničko — građevnom kamenu koja je na lokaciju dovezena iz kamenoloma Liskovac kod Cazina u BiH, kao i o raščišćavanju dijela umjetnog željezničkog nasipa. Taj da je materijal bio privremeno deponiran iznad temelja povijesnog Majstorovića mlina tijekom gradnje trase Unske pruge 1936. godine na parceli koja je tada nosila omaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a danas nosi oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao posljedica krivotvorenja javnih isprava od strane katastra prije, u vrijeme i poslije vektorizacije analognih katastarskih planova k. o. [katastarska općina] broj plana I, II, koja da je okončana u lipnju 2010. Posebno ističe apsurdnost navoda građevinskih inspektora u zapisniku od 16. svibnja 2025. o navodnom bespravnom građenju „građevine, platoa i stuba". Građevinski inspektori da su tu građevinu doslovno izmislili. Ono što oni pokušavaju i zlonamjerno nazivaju „građenjem”, u stvarnosti da je samo ogoljena, prastara konfiguracija terena koja je postala vidljiva tek nakon uklanjanja odbačenog umjetnog željezničkog nasipa iz 1936. godine, nastao u vrijeme građenja pruge. Na lokaciji nije utrošen niti jedan gram novog građevinskog materijala, niti je izvršena bilo kakva konstrukcijska radnja koja bi se prema Zakonu o gradnji mogla smatrati građenjem. Radi se o građevinskoj fikciji bez i jednog dokaza. Tuženik pokušava proces raščišćavanja terena i restauracije povijesnog lokaliteta radi pristupa temeljima povijesnog mlina koji je evidentiran i na katastarskom planu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pravno preformulirati u „građenje” kako bi se stvorio privid nadležnosti tamo gdje je nema. Ovim zahvatom da je oslobođen pristup povijesnoj baštini, temeljima prastarog mlina i prirodnim stijenama, kako bi nakon gotovo stoljeća ponovno i trajno ugledale svjetlo dana. Radovima na predmetnoj lokaciji nije uništavana priroda; naprotiv, da joj je pristupio s pažnjom istraživača, restaurirajući i čisteći prostor od umjetnog željezničkog nasipa i ostalog odbačenog smeća. Tuženik da uporno brka prirodnu stijenu s umjetnim nasipom, a on da posjeduje materijalne dokaze koji tu zabludu pretvaraju u svjesno krivotvorenje javne isprave, čime da je grubo povrijeđeno načelo materijalne istine. Upravo zbog činjenice da se ovdje radi o svjesnom krivotvorenju, daje do znanja tuženiku da je u svrhu zaštite zakonitosti, spreman pokrenuti kameni progon protiv svih odgovornih osoba i ostalih dionika ukoliko se ova nezakonita rješenja odmah ne ponište. Tužitelj posebno ukazuje na činjenicu koja se odnosi na novonastale okolnosti — da se rješenjem Općinskog suda u Gospiću od 21. siječnja 2026. potvrđuje optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Gospići optužnice od 05. studenoga 2025. godine protiv AG za navodna tri kamena djela protiv okoliša, jedno protiv promjene vodnog režima, drugo protiv protupravne eksploatacije rudnog blaga i treće protiv protupravne gradnje, a koja da se temelji isključivo na istim onim krivotvorenim zapisnicima rudarskih inspektora od 15. svibnja 2025. i građevinskih inspektora 16. svibnja 2025., koji su vođeni u postupku koji je prethodio donošenju pobijanih nezakonitih prvostupanjskih rješenja, koje tužitelj pobija i u ovom sporu na istom činjeničnom i pravnom osnovu. Inzistiranje tuženika na žurnom izvršenju i uklanjanju putem treće osobe sukladno članku 114. Zakona o Državnom inspektoratu, upravo u trenutku dok traje kazneni postupak, predstavlja izravan pokušaj uništenja materijalnih dokaza na terenu kako bi se onemogućilo neovisno sudsko vještačenje u kaznenom procesu. Slijedom toga, svako prisilno izvršenje prije pravomoćnog okončanja kaznenog i upravnog postupka da ne bi bilo samo nanošenje nenadoknadive štete tužitelju, već i izravno ometanje pravosuđa i suzbijanje materijalne istine koju tuženik uporno pokušava prikriti. Dopuštanjem izvršenja rješenja pored ovakvih krunskih dokaza tužitelja, i pored činjenice da tužitelj planira podnijeti iscrpne prijave PNUSKOKU-u i DORH-u u Zagrebu, Pučkom pravobranitelju, Službi za unutarnji nadzor Državnog inspektorata uz zahtjev za provođenje hitnog nadzora nad radom Sektora za nadzor građenja i povezanih javnopravnih tijela, i drugima, bio bi rizik, jer ako tužitelj kasnije u kaznenom postupku bude oslobođen (jer vještak potvrdi daje to nasip iz 1936. kao što i jest), dovelo bi i sud do toga da bi mogao biti suodgovoran za štetu. S obzirom na to daje utvrđivanje činjenice radi li se o "građevini" ili "povijesnom nasipu iz 1936." u konkretnom slučaju sada da je postalo temeljno pitanje u kaznenom postupku, tužitelj ističe da je to ujedno i prethodno pitanje. Stoga, tužitelj predlaže Sudu da sukladno načelu pravne sigurnosti odgodi izvršenje rješenja (uklanjanje), jer bi svako prejudiciranje ishoda kaznenog postupka putem prisilnog rušenja nepostojeće građevine rezultiralo nepopravljivim posljedicama za materijalnu istinu i vladavinu prava. Isto tako, tužitelju ukazuje na to daje danas 23. veljače 2026. predao u pisarnicu Upravnog suda u Rijeci novi podnesak tužitelja — očitovanje na odgovor tuženika od 14. studenog 2025. u predmetu Us I- 1673/2025-2 koji se odnosi na izvršenje rješenja KLASA: UP/I -362-02/25-02/365, jer je investitor podnio zahtjev za odgodom izvršenja rješenja o izvršenju koji navodno nije osnovan, te je odbijen rješenjem. Ovo znači da Sektor za nadzor građena pokušava svjesno pokušava prikriti i organizirani kriminal u Državnom inspektoratu, jer su građevinski i rudarski inspektor zlouporabom položaja i ovlasti krivotvorili javne isprave, što će tužitelji dokazati vještačenjima. Nakon provedenog dokaznog postupka i prezentacije materijalnih dokaza koji su pred Vama, smatra da je nedvojbeno utvrđeno sljedeće: 1. Promašena nadležnost i kriva pravna kvalifikacija: Dokazano da je da mineralna sirovina — arhitektonsko-građevni (pločasti) kamen te tehničko-građevni kamen — na lokaciji nije produkt 'pridobivanja iz ležišta . Isto tako, da nije došlo do uklanjanja dijela stijene u svrhu građenja građevine - platoa i stuba izvedenih nasipavanjem i zbijanjem zemljanog materijala, veé da je mineralna sirovina deponirana na dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stara oznaka osnovna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a dopremljena da je iz kamenoloma Liskovac kod Cazina u BiH. Time da prestaje svaka stvarna nadležnost rudarske i građevinske inspekcije; 2. Materijalni dokazi nasuprot paušalnim konstrukcijama: s jedne strane da imamo zapisnike temeljene isključivo na "oku" inspektora, koji su očito morali vidjeti ono što je naložio sada već bivši glavni državni inspektor. S druge strane da stoje neoborivi dokazi: kameni ulomci s rupama promjera 35 milimetara od svrdla iz 1936., meteorit koji je ostavio vidljiv trag u bazi stijene, jasna vizualna razlika između autohtonog kamena i onog iz kamenoloma Liskovac kod Cazina, te povijesne fotografije iz 1880. i 1883. godine. Ti dokazi da potvrđuju postojanje platoa milijunima godina prije, sve do privremenog nasipavanja umjetnog željezničkog nasipa tijekom gradnje trase Unske pruge 1936. godine; 3. Nepostojanje predmeta nadzora i izmišljena gradnja: dokazni postupak da je razotkrio da građevinski inspektor nije nadzirao gradilište, veé prirodnu i povijesnu konfiguraciju terena. U konkretnom slučaju da se radi se nepostojećoj građevini — predmet izvršenja da ne postoji, jer je u članku 3. točki 11. Zakona o gradnji točno propisano što je to građevina - u njemu da stoji: "Građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjima, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem što da u ovom slučaju nije građenjem nastao i s tlom povezan sklop. U spisu da ne postoji niti jedan materijalni dokaz o građenju građevine. Ono što je tuženik zlonamjerno kvalificira kao „plato" i „stube", zapravo da je ogoljena geološka struktura stijene stara milijunima godina, očišćena od smeća i nasipa. Budući da nema građevinskog materijala, odnosno svrhovito povezanih građevnih proizvoda, niti procesa građenja, rješenje građevinske inspekcije da je pravni apsurd jer se temelji na objektu koji fizički ne postoji kao građevina, on je izmišljen; 4. Povreda načela zakonitosti i zlouporaba moći: tuženik da nije utvrđivao činjenično stanje, već da ga je konstruirao radi otimanja privatnog vlasništva i njegovog pretvaranja u "javno vodno dobro". Ignorirana da je pravomoćna i ovršna sudska presuda Općinskog suda u Gospiću, predmet poslovni broj P-561/2010-57 od 13. veljače 2015. kojom da je njegovo vlasništvo potvrđeno kao vanknjižno vlasništvo. Postavljanje službenih znakova i trake o „zatvaranju gradilišta" da je bio isključivo politički cilj pojedinaca u politici i vlasti radi ostvarivanja u pozadini svojih prikrivenih interesa, a istovremeno da se pokaže narodu kako je AG sada teško, bez obzira na činjenicu da je to nezakonito urađeno od strane Državnog inspektorata koji je poluga njihove moći. Tuženikovo inzistiranje na prisilnom uklanjanju „nepostojeće građevine" zapravo da je prikriveni pokušaj trajnog uništenja materijalnih dokaza na licu mjesta. Slijedom navedenog, predlaže da Sud postupi sukladno prijedlogu presude iz mog podneska od 16. veljače 2026. godine, u točkama I. do IV. istog podneska tužitelja., uz naknadu troškova spora, po sudu odmjerene. Svaka druga odluka bila bi izravna legalizacija svjesnog krivotvorenja javnih isprava i nedopustiv udar na ustavom zajamčeno pravo vlasništva.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Sud je naprijed spomenutim rješenjem odbio u sporu provesti predložene dokaze, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora. Naime, tužitelj je predložio izvođenje dokaza radi utvrđivanja činjenica koje se odnose na zakonitost rješenja kojim je naređeno uklanjanje predmetne građevine te na okolnosti vezane uz postupak njegova izvršenja. Međutim, zakonitost navedenih rješenja nije predmet ocjene u ovom upravnom sporu, a i žalba uložena na navedena rješenja nema odgodni učinak. Kako je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je odbijen zahtjev tužitelja za odgodu izvršenja, činjenice na koje se odnose predloženi dokazi nisu pravno odlučne za rješavanje ove upravne stvari.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Prije svega je za navesti kako odredbe Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“ broj 153/13, 145/24, dalje: Zakon o građevinskoj inspekciji), kao niti odredbe Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, 67/23, 155/23, dalje: Zakon o državnom inspektoratu) uopće ne propisuju mogućnost odgode izvršenja inspekcijskog rješenja, slijedom čega je za odlučivanje o zahtjevu za odgodom izvršenja takvog rješenja mjerodavna naprijed citirana odredba članka 140. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21, dalje: ZUP).

13. Odredbom članka 103. stavak 1. Zakona o državnom inspektoratu, propisano je da građevinska inspekcija obavlja inspekcijske nadzore radi zaštite javnog interesa po službenoj dužnosti, na temelju mjesečnih planova rada i sukladno prioritetima određenim u Godišnjem programu rada Državnog inspektorata.

14. Odredbom članka 140. ZUP-a, propisano je da na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu (stavak 1.). Izvršenje će se odgoditi ako je u izvršenju obveze dopušten poček ili se umjesto izvršnoga privremenog rješenja donese rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rješenja (stavak 2.). O odgodi izvršenja donosi se rješenje (stavak 3.).

15. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da bi se odgoda izvršenja mogla odobriti ako su kumulativno ispunjeni uvjeti iz spomenute odredbe, ako nije drugačije propisano zakonom i ako se ne protiv javnom interesu.

16. Odredbom članka 4. stavak 2. ZUS-a, propisano je da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

17. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 27. kolovoza 2025. podnio prijedlog za odgodu izvršenja rješenja o izvršenju KLASA: UP/I-362-02/25- 02/365, URBROJ: 443-01-15-25-9 od 25. srpnja 2025., kojim rješenjem je utvrđeno da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/25-02/365, URBROJ: 443-01-15-25-3 koje je postalo izvršno 16. lipnja 2025., dok je rješenje o izvršenju postalo izvršno 31. srpnja 2025. U svojoj tužbi tužitelj uglavnom iznosi sve prigovore koji se odnose na zakonitost donošenja samog rješenja o uklanjanju i njegovu izvršenju, dok ne iznosi razloge zbog kojih bi trebalo odgoditi izvršenje rješenja.

18. Sukladno citiranom odredbom članku 140. stavak 1. ZUP-a propisano je da nadležno tijelo pod određenim uvjetima može odrediti odgodu izvršenja, iz čega proizlazi da odluka hoće li se odgoda odrediti predstavlja slobodnu (diskrecijsku) ocjenu javnopravnog tijela, a sukladno citiranoj odredbi članka 4. stavak. 2. ZUS-a, Sud u upravnom sporu ne može odlučivati o pravilnosti odluke donesene primjenom diskrecijske ocjene upravnog tijela. Radi iznijetoga, Sud ne može ocjenjivati zakonitost razloga radi kojih je tuženik ocijenio da u konkretnom slučaju nema uvjeta da se odgodi izvršenje inspekcijskog rješenja o uklanjanju građevine.

19. S tim u vezi za naglasiti je kako je u smislu odredbe navedene odredbe odgoda izvršenja rješenja moguća isključivo radi izbjegavanja teško popravljive štete do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, i to pod uvjetom da nije drukčije propisano zakonom i da se to ne protivi javnom interesu. U konkretnom slučaju tužitelj u svom zahtjevu uopće ne navodi zbog čega bi izvršenje rješenja dovelo do nastanka teško popravljive štete, što je osnovni uvjet da bi uopće moglo doći do odgode izvršenja.

20. Osim toga, da bi se odgodilo izvršenje rješenja u smislu odredbe članka 140. stavak 1. ZUP-a, neophodno je da se odgoda ne protivi javnom interesu. Stoga je pravilno zaključio tuženik da bi odgoda izvršenja u konkretnom slučaju bila protivna javnom interesu jer je jedan od prioriteta za obavljanje inspekcijskog nadzora upravo građenje bez akta o gradnji, zbog čega je sprječavanje i uklanjanje bespravne gradnje upravo u javnom interesu, što sukladno ovoj odredbi opet čini smetnju za donošenjem rješenja o odgodi izvršenja. Ovakvo pravno shvaćanje izrazio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Usž-2310/2025-2 od 13. studenoga 2025.

21. Pri tome se dodatno naglašava da je odgoda izvršenja pojedinačne odluke dopuštena samo iznimno. Težište odgode nije u činjenici da će izvršeniku nastati šteta, jer će ona nastati gotovo svakim izvršenjem, već da bi se takva šteta teško mogla popraviti s gledišta štetnih posljedica koje izvršenjem rješenja nastaju na strani stranke. Budući da tužitelj nije obrazložio kakva šteta bi mu izvršenjem navedenog rješenja nastala niti je dokazao da bi mu ona bila teško popravljiva, ocjena je suda da nije ispunjen uvjet glede izbjegavanja nastanka teško popravljive štete.

22. U pogledu prigovora koji se odnose na zakonitost rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju građevine, isto rješenje nije predmet ovog upravnog spora, te se napominje da se, u skladu s odredbom članka 139. stavka 4. ZUP-a, u postupku administrativnog izvršenja, pa tako i u upravnom sporu koji se na to izvršenje odnosi, mogu isticati samo prigovori koji se odnose na vrijeme, mjesto i način izvršenja te se ne može pobijati pravilnost rješenja koje se izvršava.

23. Također, navod tužitelja o uništenju dokaza nije pravno relevantan razlog za odgodu izvršenja prema članku 140. ZUP-a. Institut odgode izvršenja iz navedenog članka ZUP-a primjenjuje se u situacijama kada bi izvršenjem rješenja stranci nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, pri čemu se takva šteta mora učiniti vjerojatnom i mora biti u neposrednoj vezi s izvršenjem upravnog rješenja. Okolnost da tužitelj određene činjenice ili stanje građevine želi koristiti kao dokaz u drugim postupcima sama po sebi ne predstavlja razlog za odgodu izvršenja u smislu navedene zakonske odredbe. Eventualna potreba osiguranja dokaza u drugim postupcima ostvaruje se primjenom procesnih instituta predviđenih u tim postupcima, a ne odgodom izvršenja upravnog rješenja. Stoga ni navedeni tužbeni prigovor ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka tuženika da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu izvršenja.

24. Zaključno, Sud primjećuje da se pretežiti dio tužbenih navoda odnosi na osporavanje zakonitosti rješenja kojim je tužitelju naređeno uklanjanje predmetne građevine te na okolnosti vezane uz postupak donošenja i izvršenja tog rješenja. Međutim, zakonitost navedenih rješenja nije predmet ocjene u ovom upravnom sporu. Predmet ovog spora jest isključivo ocjena zakonitosti rješenja kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja za odgodu rješenja o izvršenju. Slijedom toga, tužbeni navodi kojima tužitelj osporava pravilnost i zakonitost rješenja o uklanjanju građevine i rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju građevine, nisu odlučni za rješavanje ove upravne stvari.

25. Sud je razmotrio i prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe i donošenje privremene mjere. Međutim, iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj navedenim prijedlogom traži odgodu izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, što nije predmet ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu, već je predmet drugog upravnog spora koji se vodi pred sudom. Sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, odgodni učinak tužbe i privremena mjera mogu se odrediti samo u odnosu na izvršenje upravnog akta koji je predmet ocjene zakonitosti u konkretnom upravnom sporu. Budući da se prijedlog tužitelja odnosi na drugi upravni akt koji nije predmet ovog postupka, sud o takvom prijedlogu u ovom upravnom sporu ne može odlučivati. Također se u ovom sporu ne može osporavati zakonitost rješenja KLASA: UP/I-362-02/25-02/365, URBROJ: 443-01-15-25-3 od 27. svibnja 2025. kojim je tužitelju naređeno uklanjanje građevine i to iz svih naprijed iznijetih razloga. Naime, odredbom članka 3. stavak 1. ZUS-a je propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke, što znači da se tužbom može osporavati samo jedna odluka. Uvidom u eSpis je utvrđeno da je tužitelj podnio tužbu i protiv navedenog rješenja tuženika.

26. Sud je razmotrio i prijedlog tužitelja za prekid ovog upravnog spora do okončanja drugih postupaka koji se vode u vezi s rješenjem o uklanjanju građevine i rješenjem o njegovu izvršenju. Predmet ovog upravnog spora jest ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je odbijen zahtjev tužitelja za odgodu izvršenja upravnog rješenja. Suprotno tome, postupci na koje se tužitelj poziva odnose se na ocjenu zakonitosti rješenja o uklanjanju građevine odnosno rješenja o njegovu izvršenju. Budući da odluka u tim postupcima ne predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje o zakonitosti osporenog rješenja o odbijanju odgode izvršenja, njihov ishod nije odlučan za rješavanje ove upravne stvari. Sud stoga nalazi da ne postoje razlozi za prekid ovog upravnog spora.

27. Slijedom navedenog, na temelju cjelokupno provedenog postupka u sporu je utvrđeno da je u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje uz pravilnu primjenu materijalnog prava pa je stoga po ocjeni ovog Suda upravno tijelo pravilno postupilo odlučivši kao u pobijanoj odluci, dok prigovori koje je tužitelj naveo u tužbi odnosno u ovom sporu nisu doveli u sumnju zakonitost osporavane odluke, pa je stoga na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

28. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS- a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 2. ožujka 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 4 (četiri) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- tužitelju AG iz [adresa]

- tuženiku Državnom inspektoratu, Sektoru za nadzor građenja, Zagreb, Šubićeva 29