Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-93/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆI, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kv-14/2026-8, Kov-112/2025 od 3. veljače 2026., u sjednici održanoj 2. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ĆI.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 3. i čl. 123. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) protiv optuženog ĆI produljio istražni zatvor koji mu se računa od dana lišenja slobode 16. srpnja 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je optuženi AI putem branitelja Bojana Bacingera, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu bez naznake žalbenih osnova, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu pobijano rješenje ukine.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-26) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-115/2026 od 2. ožujka 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ponajprije valja odgovoriti optuženiku da je njegovo osporavanje postojanja osnovane sumnje u počinjenje inkriminiranog kaznenog djela posve promašeno, jer se kazneni postupak nalazi u raspravnom stadiju, što znači da je ovu odlučnu činjenicu prvostupanjski sud s pravom utvrdio na temelju toga što je konkretna optužnica protiv žalitelja potvrđena. Drugim riječima, ova temeljna zakonska pretpostavka za produljenje istražnog zatvora proizlazi iz činjenica i dokaza na temelju kojih je potvrđena osnovanost predmetne optužnice.

6. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je također opravdano utvrdio i drugu odlučnu činjenicu – istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-25 (opasnost od bijega). Optuženik je državljanin [adresa], gdje i prebiva, te u Republici Hrvatskoj nema nikakve poslovne, osobne ili obiteljske veze, niti pak ima reguliran status, prijavljeno prebivalište ili boravište. Dakle, s Republikom Hrvatskom ne veže ga ništa te je, na razini osnovane sumnje, u ovu državu došao isključivo radi činjenja predmetnog kaznenog djela, u činjenju kojeg je i zatečen.

6.1. Kada se ima u vidu da je za počinitelja kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ, za koje je optuženik osnovano sumnjiv, propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, osnovano se može očekivati da će optuženik nastojati napustiti Republiku Hrvatsku, a s obzirom da je prema osnovanoj sumnji bi o aktivnim sudionikom vrlo dobro organiziranog i uhodanog posla ilegalnog prebacivanja stranih državljana preko granice iz koristoljublja, očito su mu poznati i ilegalni prijelazi putem kojih bi mogao pobjeći iz Republike Hrvatske te na taj način postati nedostupan njenim tijelima kaznenog progona. Iz sadržaja žalbe proizlazi da bi se optuženik vratio u Ukrajinu, gdje bi, s obzirom na ratno stanje u toj državi, najvjerojatnije bio nedostupan i njihovim tijelima progona, a kada bi i bio dostupan, valja reći da bi u tom slučaju bilo ponovno potrebno odrediti istražni zatvor spram njega, što bi sve znatno produljilo ovaj kazneni postupak.

6.2. Okolnosti na koje se žalitelj poziva u pravnom lijeku, tj. njegova dosadašnja neosuđivanost, dočasnički čin koji posjeduje u Ukrajini, osobne i obiteljske prilike, socijalne veze i imovinsko stanje, temelje se na njegovim neargumentiranim tvrdnjama, no sve da je i doista tako kao što to navodi optuženik, isto nije od relevantnog utjecaja na predmetno produljenje istražnog zatvora.

6.3. Što se tiče zdravstvenog stanja optuženika valja reći da će mu se u Zatvorskoj bolnici pružiti adekvatna skrb, a po potrebi će biti prepraćen u neku zdravstvenu ustanovu izvan zatvorskog sustava.

7. Stoga ispravno zaključuje prvostupanjski sud da se u postojećim okolnostima jedino mjerom istražnog zatvora može učinkovito spriječiti optuženika u bijegu te da u konkretnom slučaju nema uvjeta da mu se odredi bilo koja zakonom predviđena mjera opreza ili jamstvo koje, s obzirom na sve navedeno, u datoj situaciji ne predstavljaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u otklanjanju istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-25.

11. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP -26, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP -26 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 2. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic