REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: Povrv-343/2024-41

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sutkinji toga suda Žanet Vidović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ranije ovrhovoditelja R Zagreb d.o.o., OIB: 07651888027, Ulice Tadije Smičiklasa 7, Popovec kojeg zastupa punomoćnik, Tomislav Lešić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ranije ovršenika RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik u [adresa], radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 15. siječanja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, dana 2. ožujka 2026. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Rački, posl.br UPP/OS-Ovrv-1050/2024, sudski predmet: Ovrv-13117/2024 od 29. listopada 2024. godine u dijelu u kojem je tuženiku RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo da tužitelju R Zagreb d.o.o., OIB: 07651888027 isplati iznos od 18.641,97 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 600,58 EUR od 2.11.2021.,

- na iznos od 1.364,22 EUR od 2.11.2021.,

- na iznos od 4.629,54 EUR od 25.11.2021.,

- na iznos od 1.426,77 EUR od 25.11.2021.,

- na iznos od 5.260,51 EUR od 14.12.2021.,

- na iznos od 4.420,17 EUR od 14.12.2021.,

- na iznos od 940,18 EUR od 14.12.2021.,

pa do isplate po kamatnoj stopi do 31. prosinca 2022. određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Rački, posl.br UPP/OS-Ovrv-1050/2024, sudski predmet: Ovrv-13117/2024 od 29. listopada 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati troškove ovršnog postupka u iznosu od 800,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

III. Nalaže se tuženiku RP, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju R Zagreb d.o.o., OIB: 07651888027 namiri trošak postupka u iznosu od 5.441,36 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja ove odluke, 2. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka se odbija.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja protiv tuženika kao ovršenika od 2. listopada 2024. javni bilježnik Ivan Rački iz Svetog Ivana Zeline, donio je rješenje o oevrsi OVRV.13117/2024, javnobilježnički broj: UPP/OS-Ovrv-1050/2024 dana 29. listopada 2024. kojim je određena ovrha radi naplate iznosa od 18.641,97 EURA s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 600,58 EUR-a od 2. studenoga 2021., na iznos od 1.364,22 Eura od 2. studenoga 2021. na iznos od 4.629,54 EUR-a od 25. studenoga 2021., na iznos od 1.426,77 EUR-a od 25. studenoga 2021., na iznos od 5.260,51 EUR od 14. prosinca 2021, na iznos od 4.420,17 EUR-a od 14. prosinca 2021., na iznos od 940,18 EUR-a od 14. prosinca 2021. pa do isplate te radi naplate troškova javnog bilježnika u iznosu od 800,53 Eura uvećanim za zakonske zatezne kamate od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Povodom pravodobnog prigovora tuženika tada ovršenika rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj: Povrv-343/2024- 2 od 13. siječnja 2025. rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu kojem je određena ovrha dok je u odnosu na dio u kojem je naloženo plaćanje nastavljen parnični postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik je u prigovoru naveo da osporava rješenje o ovrsi u cijelosti jer nikada nije obavljao gospodarsku djelatnost već je kao djelatnik društva CITY GREEN ZG j.d.o.o. preuzimao naručenu robu od tužitelja. Tvrdi da su na računima tužitelja navedeni pogrešni podaci o kupcu te da je kupac i stvarni dužnik CITY GREEN j.do.o.o z Zagreba.

4. U podnesku od 12. ožujka 2025. tužitelj navodi da su navodi iz prigovora paušalni i nepotkrijepljeni.

5. U ovom postupku održana su pripremna ročišta i to, pripremno ročište 25. ožujka 2025. (odgođeno zbog dostave dokaza koje su stranke sudu dale na uvid na tom ročištu), 24. lipnja 2025. (odgođeno radi dodjeljivanja tuženiku zatraženog roka za očitovanje) te ročište 17. rujna 2025. kada je zaključen prethodni postupak te ujedno provedena i glavna rasprava te nastavno ročišta za izvođenje daljnjih dokaza stranaka.

6. Tijekom pripremnog postupka tužitelj je za dokaz tvrdnje da su tužitelj i tuženik bili u dugotrajnom poslovnom odnosu dostavio materijalne dokaze i predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka dok je tuženik izmijenio činjenične navode iz prigovora tako da je naveo da predmetnu robu za koju glase računi nije ni preuzimao od tužitelja (a podredno ako i jeste da je to učinio u ime i za račun društva CITY GREEN) te dostavio materijalne dokaze, predložio saslušanje svjedoka te predložio da sud službenim putem od društva CITY GREEN j.d.o.o. zatraži podatak o tome je li tuženik u ime i za račun tog društva preuzimao robu za koju su ispostavljeni ovdje utuženi računi.

7. Ovdje odmah treba navesti da je sud uvidom u sudski registar utvrdio da je društvo CITY GREEN brisano iz sudskog registra nakon zaključenja stečajnog postupka te da je provedba upisa brisanja izvršena 29. siječnja 2025., a navedenu činjenicu je tijekom postupka isticao i tužitelj.

8. U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u sudski registar za tužitelja i društvo CITY GREEN, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list 1-11), račune – otpremnice (list 13-25 koji ne sadrže potpis tuženika), rješenje o ovrsi (list 42), prigovor (list 44), odluku o odobrenju za robu potpisanu po zakonskom zastupniku tužitelja i tuženika od 20. prosinca 2022. (list 56, 58, 72 spisa), račune – otpremnice (76-88 potpisane), račune – otpremnice (89-91 za tuženika za razdoblje koje prethodi ovdje utuženom razdoblju, prijavu o početku i prestanku osiguranja za tuženika izdan od HZMO- a (list 60-61), izvadak po transakcijskom računu tužitelja (list 93-96), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka OP, u vrijeme davanja iskaza direktorice u društvu tužitelja, (list 128-129), prijava upisa u sudski registar za tužitelja (list 132-137), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad tuženika (list 145) izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŽP koji je bio direktor društva tužitelja u vrijeme izdavanja prijepornih računa (list 147), te je izveden dokaz saslušanjem tuženika (list 158). 8.1. U dokaznom postupku nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka AP jer je sud ocijenio da je činjenično stanje na temelju već izvedenih dokaza, a poglavito materijalnih dokaza dostatno raspravljeno za donošenje odluke, a što će biti detaljno obrazloženo u nastavku presude.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22. u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Među strankama nije bilo prijeporno da je tužitelj društvo koje obavlja i usluge prodaje i izrade cvjetnih aranžmana.

11. Među strankama je prijeporno jesu li tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu te potječe li tražbina tužitelja prema tuženiku iz poslovnog odnosa među strankama te s tim u vezi osnova tužiteljevog potraživanja te pasivna legitimacija tuženika.

12. Prema članku 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

13. Tužitelj je na okolnost postojanja poslovnog odnosa između stranaka dostavio pored računa-otpremnica za prijeporno razdoblje i račune-otpremnice za razdoblje koje prethodi utuženom razdoblju (list 89-92), a u kojima je navedeno kome su računi izdani (tuženiku) datum izdavanja računa, datum narudžbe robe, datum isporuke robe, tko je račun izradio, način plaćanja, datum dospijeća, a osim toga računi-otpremnice sadrže i šifru kupca i OIB kupca odnosno OIB tuženika. Na okolnost postojanja poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika tužitelj je dostavio i izvadak po transakcijskom računu za razdoblje koje prethodi ovdje utuženom razdoblju (list 93-96), a iz kojega proizlazi da je tuženik tužitelju izvršio više plaćanja za preuzetu robu (npr dana 2. veljače 2021. platio račun tužitelja 3484/VLIET/1 koji prileži spisu na listu 89, dalje izvršio plaćanje 9. veljače 2021., 4. ožujka 2021., 16.veljače 2021. platio račun sa lista 91 spisa). Nadalje tužitelj je na okolnost postojanja poslovnog odnosa među strankama dostavio i Odluku o odobrenju za robu od 20. prosinca 2022. Iz navedene Odluke proizlazi da je uprava tužitelja odobrila reklamacije za pojedinačne račune iz listopada 2021., dok je tuženik potpisivanjem te Odluke potvrdio da nema pritužbi za ostalu isporučenu robu te da se obvezuje ostatak dugovanja od 142.341,54 HRK platiti u najkraćem mogućem roku. Ujedno je u navedenoj potvrdi navedeno da tuženik nije obveznik PDV-a.

13.1. Na okolnost postojanja poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka OP i ŽP iz čijih izjava proizlazi da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu.

13.2. Naime, svjedokinja OP navodi da je u vrijeme nastanka prijepornih računa kod tužitelja radila na radnom mjestu prodavačice, da je osobno bila zadužena za prodaju tuženiku, da je tuženik uzimao veće količine robe od tužitelja da je ona tuženiku izdavala fakture koje bi on pred njom potpisao, da se točno znala razlika koji računi su tuženikovi i koje on treba podmiriti, a koje račune treba podmiriti CITY GREEN odnosno koju robu je tuženik preuzeo za sebe i u svoje ime, a koju je preuzeo za CITY GREEN i to iz razloga jer su se fakture za CITY GREEN izdavale posebno, a za tuženika posebno jer je sam tuženik za fakture koje je on trebao platiti tražio da budu izdane na njegovo ime. Navela je i da tuženik u početku uredno plaćao račune sa osobnog računa, a da ovdje utužene račune nije platio te da navedeno zna iako nije radila u računovodstvu već u prodaji jer su mala firma koja je u vrijeme nastanka računa imala samo 5 zaposlenika pa je o tome razgovarala s kolegama. Također je opisala i komunikaciju tuženika vezanu uz Odluku o odobrenju za robu od 20.12.2022. te opisala da je tuženik reklamirao robu, da je tužitelj odobrio da ne mora platiti par računa a tuženik se zauzvrat obvezao u najkraćem roku platiti ovdje utužene račune.

13.3. Svjedok DP, je iskazao da se sjeća tuženika, da im je tuženik bio dobar klijent, te da je zaposlenica OP bila zadužena za tuženika kao klijenta te mu je ona prodavala svu robu te da je tuženik preuzetu robu plaćao i gotovinom i putem računa, a da je poslovna suradnja s tuženikom trajala dvije do tri godine. Također opisuje situaciju iz Odluke o odobrenju za robu kada je tuženiku osobno odobrio da ne treba platiti račune za koje je izvršio reklamaciju i to iz razloga jer se radilo o klijentu s kojim su dosta poslovali. Također je naveo da su poslovali i sa CITY GREENOM no njih je opisao kao srednjeg kupca te da su s tuženikom ostvarili više prometa.

14. Sud iskaze svjedoka prihvaća u cijelosti te ih ocjenjuje jasnim i logičnim. Sud i iz osobnih opažanja prilikom davanja iskaza svjedoka zaključuje da je svjedocima itekako poznato poslovanje između tužitelja i tuženika, dinamika tog poslovanja, te da su bili i u osobnom kontaktu sa tuženikom te bili upućeni u dinamiku i tijek poslovne suradnje među strankama. Osim toga iskazi tužitelja su u suglasju i sa materijalnim dokazima u spisu. Naime, okolnost da su na ime tuženika izdane otpremnice i za razdoblje koje prethodi ovdje utuženom razdoblju te da je tuženik vršio plaćanja tužitelju za razdoblja koja prethode ovdje utuženom razdoblju govori u prilog činjenici da su tuženik i tužitllj bili u poslovnoj suradnji u vremenu koje prethodi vremenu za koje glase utuženi računi. Nadalje iz okolnosti da Odluka o odobrenju za robu nosi datum 20. prosinac 2022., da je tuženik u svom stranačkom iskazu naveo da je on potpisao tu odluku, a da se ovdje utuženi računi odnose na razdoblje studenog i prosinca 2021. govori u prilog činjenici da su tužitelj i tuženik bili u poslovnoj suradnji i nakon razdoblja na koji se odnose ovdje utuženi računi. Dakle tužitelj i tuženik su i prije i poslije razdoblja za koji su izdani ovdje prijeporni računi bili u poslovnoj suradnji.

Stoga je prema ocjeni ovog suda tužitelj materijalnim dokazima i izjavama svjedoka dokazao poslovnu suradnju među strankama kroz višegodišnje razdoblje koje uključuje i ovdje prijeporno razdoblje.

Nadalje sud ocjenjuje logičnom tvrdnju svjedoka da računi za robu koja je izdana po narudžbi CITY GREEN j.d.o.o. su se izdavali na ime tog društva, a ne na račun tuženika koji je bio zaposlenik tog društva (i to u kratkom periodu).

15. Slijedom navedenoga ovaj sud nije mogao prihvatiti tvrdnju tuženika da nikada nije bio u poslovnoj suradnji s tužiteljem.

16. Ovdje treba napomenuti i da dokazi koje tuženik prilaže spisu prijave i odjave tuženika na osiguranje kod HZMO-a u svojstvu zaposlenika kod CITY GREENA u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 29. ožujka 2022. pored naprijed navedenih materijalnih dokaza i izjava svjedoka ne mogu dovesti do zaključka da tuženik nije bio u poslovnoj suradnji s tuženikom. Naime, iz navedenih dokaza proizlazi da je tuženik u navedenom razdoblju bio zaposlenik CITY GREENA j.d.o.o. no to samo po sebi ne može dovesti do zaključka da tuženik u isto vrijeme kao fizička osoba nije kupovao robu (cvijeće, cvjetne aranžmane) od tužitelja. Naime, postojanje radnog odnosa nije zapreka za kupnju robe u svoje osobno ime i za svoj račun. Ovo poglavito kad se ima na umu da iz sadržaja Odluke o odobrenju za robu od 20. prosinca 2022. jasno proizlazi da je sam tuženik naveo da nije obveznik u sustavu PDV-a te da po reklamiranim računima iz listopada 2021. (kada je dakle bio i zaposlenik CITY GREENA) nije iskoristio pretporez te se u svoje ime osobno obvezao da će platiti preostatak dugovanja od 142.341,54 HRK.

17. Iskaz tuženika ovaj sud ocjenjuje nelogičnim i kontradiktornim zbog čega ga nije mogao prihvatiti kao valjan dokaz za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja. Naime, sud ocjenjuje i životno i poslovno nelogičnu tvrdnju tuženika da je tužitelju osobno plaćao račune ali tek kada bi cvjećari kojima je nosio robu dali gotovinu (a tim cvjećarima on nije ništa potpisivao već je dobivao gotovinu na ruke koju bi odnio tužitelju), a da je posao sa drugim cvjećarima radio nekoliko mjeseci prije zaposlenja u CITY GREENU. Ni tvrdnja tuženika da se ne može sjetiti je li ikada od tužitelja dobio račun koji je sa svog osobnog računa platio tužitelju prema ocjeni ovog suda nije uvjerljiva jer iz dokaza koji prileže spisu proizlazi da je tuženik za razdoblje koje prethodi utuženom više puta plaćao račune te se pri tom kod opisa uplate pozivao na točan broj računa tužitelja. Nije uvjerljiv ni dio iskaza tuženika u kojem navodi da se Odluka o odobrenju za robu iz 2022. odnosi na reklamaciju koju je izvršio za robu koju je izvršio u ime CITY GREENA jer je navedeno odobrenje prema osobnom iskazu potpisao 20. 12. 2022. kada prema dokazima u spisu (odjava osiguranja koju je dostavio sam tuženik) više nije bio zaposlenik CIY GREENA budući da mu je zaposlenje kod tog društva prestalo 29. ožujka 2022.

18. Tuženik je do zaključenja pripremnog ročišta tvrdio da nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem te da je robu preuzimao u ime društva CITY GREEN, odnosno da nikada nije ni preuzeo robu od tužitelja. Tužitelj je prije zaključenja pripremnog ročišta dostavio u spis račune-otpremnice za ovdje utuženo razdoblje za koje je naveo da su potpisani po tužitelju, a tuženik do zaključenja pripremnog ročišta nije osporio da su potpisi na tim računima njegovi niti na tu okolnost predložio adekvatne dokaze. Kako tuženik do zaključenja pripremnog ročišta nije osporavao činjenicu da su potpisi na računima na listu (76-88) njegovi to ni tužitelj nije mogao ni trebao dokazivati činjenicu koja nije bila pravodobno osporena. Stoga ni tužitelj nije mogao istaknuti adekvatan dokazni prijedlog (grafološko vještačenje ili eventualno saslušanje osobe koja zna kako se tuženik potpisuje i kako izgleda tuženikov paraf). Stoga okolnost da tuženik tek na ročištu za glavnu raspravu osporava da je on potpisao račune za preuzimanje robe ovaj sud nije mogao prihvati.

No i u odnosu na navedeno sud je imao na umu i iskaz svjedokinje OP koja je navela da je tuženik pred njom račune – otpremnice za izdanu robu i potpisivao, a što se prema ocjeni ovog suda ocjenjuje životnim i logičnim za sudionike poslovnih odnosa.

19. Zbog svih naprijed navedenih dokaza kako materijalnih tako i stranačkog iskaza tuženika te iskaza svjedoka sud je ocijenio da je pravno pitanje koje je predmet ove stvari dovoljno raspravljeno te nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka AP

20. Prema članku 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino neispunjenje.

20.1. Prema članku 376. ZOO ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu za to cijenu.

Kupac je dužan platiti cijenu u trenutku isporuke ako nije što drugo dogovoreno ili proizlazi iz okolnosti posla.

21. Iz okolnosti da su tužitelj i tuženik bili u suradnji, da je tuženik tijekom te suradnje čak isticao tužitelju prigovor zbog materijalnog nedostatka stvari i obavijestio tužitelja o istima, a tužitelj mu za to odobrio smanjenje cijene ovaj Sud zaključuje da se radi o poslovnoj suradnji stranaka odnosno o kupoprodajnom odnosu gdje je tužitelj bio prodavatelj, a tuženik kupac robe.

22. Iz okolnosti da tužitelj svoje potraživanje dokazuje računima-otpremnicama, a da je tijekom ovog parničnog postupka dokazao da se ovdje utuženo potraživanje navodi i u Odluci o odobrenju za robu od 20.12.2022. za koju tuženik u svom iskazu navodi da ga je osobno potpisao, a u kojem je navedeno da se tuženik obvezuje tužitelju platiti preostali dug u iznosu od 142.341,54 HRK (18.891,96 EUR prema fiksnom tečaju konverzije), te okolnosti da svjedokinja OP navodi da iznos u toj Odluci o odobrenju odnosi na ovdje utužene račune ovaj sud utvrđuje da tužitelj prema tuženiku ima potraživanje u utuženom iznosu.

Tuženik nije osporavao visinu tužiteljevog potraživanja, niti tvrdio da ga je u međuvremenu podmirio tužiteljevu tražbinu, a na navedene okolnosti nije ni predlagao ni dokaze.

23. Nadalje prema podacima spisa računi za tuženika sa imenom i šifrom kupca, sa OIB [osobni identifikacijski broj] om kupca i iznosima u njima navedenim za koje tužitelj tvrdi da je na njima i potpis kupca, a tuženik navedenu tvrdnju nije do zaključenja pripremnog ročišta osporavao upravo odgovaraju pojedinačnim iznosima i ukupnom iznosu glavnice koji tužitelj potražuje od tuženika na ime neplaćenog iznosa kupoprodaje. Iz navedenih računa proizlazi visina tužiteljevog potraživanja koju tužitelj i potražuje od tuženika na ime plaćanja za robu koju mu je tužitelj isporučio, a tuženik do dospijeća svakog pojedinog računa koji čini tužiteljevo potraživanje, a ni naknadno nije platio.

24. Stoga je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika valjalo ostaviti na snazi, te odlučiti kao u izreci točkom I. presude.

25. Kako je postupak koji je započeo kao ovršni nakon izjavljenog prigovora nastavljen kao parnični, sud o trošku postupka u ovoj presudi odlučuje jednom odlukom koja obuhvaća i troškove iz faze ovršnog postupka i troškove iz faze parničnog postupka. Sud je stoga u točki II izreke presude ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati nastali ovršni trošak u iznosu od 800,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

26. Tužitelj je uspio u postupku, pa mu je tuženik na temelju čl. 154. st. 1. i 155 ZPP i prema vrijednosti predmeta spora dužan naknaditi nužne troškove postupka, i to nužni i neophodni trošak: -predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR-a, ostatak naknade javnobilježničke nagrade za donošenje rješenja o ovrsi – 163,03 EUR;

- sastav prijedlog za ovrhu uz PDV – 625,00 EUR (Tbr. 11/1);

- pristup na ročišta, 25. ožujka 2025, 24. lipnja 2025. 17. rujna 2025, 12. studenoga 2025, 15. siječnja 2026. uz zatraženi PDV u ukupnom iznosu od jednokratna naknada uz PDV – 3.125,00 EUR (Tbr 7/1)

- za sastav podneska od 28. ožujka 2025. i 23. lipnja 2025. u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR-a;

-sudska pristojba na presudu – 265,83 EUR (50% vrijednosti zbog mogućnosti korištenja e-spis sustava),

što čini ukupni i opravdani trošak u iznosu od 5.441,36 EUR-a, pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U preostalom dijelu, previsoko zatražene sudske pristojbe, zahtjev za naknadu troška za podnesak od 12. ožujka 2025. koji ne sadrži činjenična i pravna razlaganja, podnesak od 28. ožujka 2025. u privitku kojega dostavlja samo dokaz Odluku o odobrenju za robu tužitelju nije priznat trošak parničnog postupka.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Svetom Ivanu Zelini, 2. ožujka 2026.

Sudac

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPPa, osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 t. 3 ZPP-a.

Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz poziv na plaćanje pristojbe za presudu

2. tuženome, po punomoćniku uz poziv na plaćanje pristojbe na prigovor