Poslovni broj: Pr-119/2025-33

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Višić i partneri d.o.o. Šibenik, protiv tužene: REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, za Ministarstvo mora, pomorstva i infrastrukture, zastupana po ODO Šibenik, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 3. veljače 2026.g., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 2. ožujka 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj: REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, za Ministarstvo mora, pomorstva i infrastrukture, da tužitelju: NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati iznos od 30.697,27 EUR (231.288,61 kn) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na pojedinačne bruto iznose, osim zateznih kamata na iznose poraza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu, teku kako slijedi:

- za mjesec ožujak 2015. godine iznos od 258,23 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.04.2015.g.

- za mjesec svibanj 2015. godine iznos od 411,57 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.06.2015.g.

- za mjesec lipanj 2015. godine iznos od 699,12 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.07.2015.g.

- za mjesec srpanj 2015. godine iznos od 684,19 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.08.2015.g.

- za mjesec kolovoz 2015. godine iznos od 690,98 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.09.2015.g.

- za mjesec rujan 2015. godine iznos od 708,86 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.10.2015.g.

- za mjesec listopad 2015. godine iznos od 221,45 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.11.2015.g.

- za mjesec studeni 2015. godine iznos od 934,73 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.12.2015.g.

- za mjesec prosinac 2015. godine iznos od 766,21 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.01.2016.g.

- za mjesec siječanj 2016. godine iznos od 676,54 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.02.2016.g.

- za mjesec veljača 2016. godine iznos od 676,54 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.03.2016.g.

- za mjesec ožujak 2016. godine iznos od 159,78 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.04.2016.g.

- za mjesec srpanj 2016. godine iznos od 615,54 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.08.2016.g.

- za mjesec kolovoz 2016. godine iznos od 477,07 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.09.2016.g.

- za mjesec rujan 2016. godine iznos od 686,44 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.10.2016.g.

- za mjesec listopad 2016. godine iznos od 191,58 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.11.2016.g.

- za mjesec studeni 2016. godine iznos od 365,24 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.12.2016.g.

- za mjesec prosinac 2016. godine iznos od 712,90 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.01.2017.g.

- za mjesec siječanj 2017. godine iznos od 177,23 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.02.2017.g.

- za mjesec veljača 2017. godine iznos od 894,89 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.03.2017.g.

- za mjesec ožujak 2017. godine iznos od 487,51 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.04.2017.g.

- za mjesec travanj 2017. godine iznos od 654,26 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.05.2017.g.

- za mjesec lipanj 2017. godine iznos od 734,30 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.07.2017.g.

- za mjesec srpanj 2017. godine iznos od 786,76 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.08.2017.g.

- za mjesec kolovoz 2017. godine iznos od 769,04 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.09.2017.g.

- za mjesec rujan 2017. godine iznos od 619,56 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.10.2017.g.

- za mjesec listopad 2017. godine iznos od 71,03 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.11.2017.g.

- za mjesec studeni 2017. godine iznos od 716,33 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.12.2017.g.

- za mjesec prosinac 2017. godine iznos od710,87 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.01.2018.g.

- za mjesec siječanj 2018. godine iznos od 810,97 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.02.2018.g.

- za mjesec veljača 2018. godine iznos od 756,76 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.03.2018.g.

- za mjesec ožujak 2018. godine iznos od 974,15 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.04.2018.g.

- za mjesec travanj 2018. godine iznos od 213,03 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.05.2018.g.

- za mjesec svibanj 2018. godine iznos od 512,77 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.06.2018.g.

- za mjesec lipanj 2018. godine iznos od 431,01 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.07.2018.g.

- za mjesec srpanj 2018. godine iznos od 857,02 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.08.2018.g.

- za mjesec kolovoz 2018. godine iznos od 627,86 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.09.2018.g.

- za mjesec rujan 2018. godine iznos od 702,97 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.10.2018.g.

- za mjesec listopad 2018. godine iznos od 81,73 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.11.2018.g.

- za mjesec prosinac 2018. godine iznos od 330,65 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.01.2019.g.

- za mjesec siječanj 2019. godine iznos od 615,05 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.02.2019.g.

- za mjesec veljača 2019. godine iznos od 766,49 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.03.2019.g.

- za mjesec ožujak 2019. godine iznos od 386,20 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.04.2019.g.

- za mjesec travanj 2019. godine iznos od 61,55 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.05.2019.g.

- za mjesec svibanj 2019. godine iznos od 736,62 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.06.2019.g.

- za mjesec lipanj 2019. godine iznos od 454,95 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.07.2019.g.

- za mjesec srpanj 2019. godine iznos od 685,62 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.08.2019.g.

- za mjesec kolovoz 2019. godine iznos od 705,77 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.09.2019.g.

- za mjesec rujan 2019. godine iznos od 707,71 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.10.2019.g.

- za mjesec listopad 2019. godine iznos od 396,38 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.11.2019.g.

- za mjesec studeni 2019. godine iznos od 12,10 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.12.2019.g.

- za mjesec prosinac 2019. godine iznos od 861,36 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.01.2020.g.

- za mjesec siječanj 2020. godine iznos od 687,33 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.02.2020.g.

- za mjesec veljača 2020. godine iznos od 759,50 EUR sa z.z. kamatom tekućom od 06.03.2020.g.

pa do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22).

II. Nalaže se tuženoj da u roku od 8 dana nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.818,30 Eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje:

1. Prvostupanjskom presudom ovog suda pod posl.br. Pr-154/2020-25 od 20. lipnja 2023.g. naloženo je tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 30.697,27 Eura, sa zakonskim kamatama na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos razlike plaće, za razdoblje od ožujka 2015. do veljače 2020., počevši od 6. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke presude) i naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 5.574,10 Eura, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno podnijela tuženica iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 23/15., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Prigovara provedenom dokaznom postupku i ocjeni izvedenih dokaza. Ističe da su tužitelju pravilno obračunati svi ostvareni sati po osnovi smjenskog rada, rada turnusu, noćnog rada, rada nedjeljom i blagdanom, svi sati ostvarenog prekovremenog rada i uredno mu je isplaćivan terenski dodatak. Ističe da je na obračun sati prekovremenog rada sud trebao primijeniti odredbe Pomorskog zakonika („Narodne novine“, broj: 181/04., 76/07., 146/08., 61/11, 56/13., 26/15., 17/19., dalje: Pomorski zakonik) i podzakonske akte donesene temeljem njega, a posebno Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja straže te obavljanje drugih poslova na brodu kojima se osigurava sigurna plovidba i zaštita mora od onečišćenja („Narodne novine“, broj: 125/05., 126/08., 34/11., 155/13., 29/16., dalje: Pravilnik) i Odluke ministra pomorstva, prometa i infrastrukture o radnom vremenu i organizaciji rada Uprave sigurnosti plovidbe, lučkih kapetanija i ispostava lučkih kapetanija od 12. svibnja 2016., KLASA: 113-02/15-01/165, URBROJ: 530-04- 3-16-5 (dalje: Odluka od 12. svibnja 2016.) jer se radi o organizaciji rada jedne određene kategorije državnih službenika koji su ujedno i pomorci i koja se značajno razlikuje od „klasičnih državnih službenika“. Pobija odluku o troškovima postupka i predlaže preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, te potražuje naknadu troškova za sastav žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Odlučujući povodom žalbe tuženice Županijski sud u Sisku donio je rješenje pod poslovnim brojem Gž R-70/2023-4 od dana 25. rujna 2025.g. kojim se ukida presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pr-154/2020-25 od 20. lipnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz uputu da prvostupanjski sud utvrdi odlučne činjenice, s time da zadatak vještačenja treba biti jasan i razumljiv, cijeneći specifičnosti organizacije rada na poslovima koje je obavljao tužitelj u utuženom razdoblju.

5. Tužitelj u nastavku raspravljanja i dalje navodi da je kao državni službenik obavljao poslove u Ministarstvu mora, pomorstva i infrastrukture, Lučka kapetanija Šibenik, tijekom 2015., 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. godine i ostvarivao kod tuženika plaću, da je obavljao poslove priroda kojih je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, blagdanima, itd., da prema odredbama čl. 94. Zakona o radu i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj: 112/2017, 12/2018), određeno je da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, itd. Tijekom 2015., 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. godine, tužena da nije tužitelju pravilno obračunala i isplatila razliku uvećane plaće za ostvaren prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima. Tužitelj da je sukladno odredbama čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, prije pokretanja ovog postupka podnio zahtjev za mirno rješenje spora i to 28. veljače 2020.g., na koji da se RH do danas nije očitovala smatra da je vještak pravilno i u skladu s postojećom praksom, te odlukama VSRH izradio nalaz i mišljenje sukladno odredbama KU, jer je tužitelj prije svega državni službenik. Pozivanje tužene na odredbe Pomorskog zakonika i njegovih podzakonskih akata u konkretnom slučaju da nije primjenjivo jer da su izmjene Zakona o radu stupile na snagu u 1. mjesecu 2023. godine, a utuženo razdoblje za koje tužitelj traži isplatu razliku plaće odnosi se na period od 1.3.2015. do 28.2.2020. Nadalje sama tužena da je dostavila podatke o radnom vremenu tj. evidenciji radnih sati, pa na iste da ne bi trebala ni prigovarati. Predlaže zaključiti raspravljanje i predlaže da sud usvoji njegov tužbeni zahtjev pobliže opisan u izreci ove presude i naloži tuženici naknadu mu parničnog troška.

6. Tuženica u odgovoru na tužbu i u nastavku raspravljanja i dalje navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako u pogledu pravne osnove tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Osporavajući pravni osnov tužbenog zahtjeva tužena ističe da se rad državnog službenika u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture obavlja se na način da su višednevne službe na moru organizirane u trajanju od više dana ( tri, četiri ili pet dana ) ovisno o dnevnoj satnici koja je od 8 do 12 sati. Satnicu tijekom službe za svaki radni dan određuje zapovjednik plovila sukladno radnom nalogu, okolnostima terena i potrebama službe. Ostalo vrijeme koje službenici provedu na plovilu, a što prema dnevnoj satnici nije redovan rad vodi se kao pasivno dežurstvo. U članku 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike navodi se da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Za svaki sat pasivnog dežurstva policijskom službeniku se isplaćuje 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu. Rad državnog službenika u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture određen je prethodno izdanim radnim nalozima koji su višednevni i zahtijevaju kontinuitet u obavljanju službe. Kontinuitet službe može zahtijevat prisutnost državnog službenika na brodu i onda kada temeljem raspodjele dnevne satnice radne zadatke obavlja jedan službenik dok je drugi koji je ostvario svoju satnicu slobodan, ali ne može napustiti plovilo jer se rad obavlja na terenu na moru o rasporedu rada odlučuje zapovjednik plovila tijekom obavljanja službe. Obzirom da državni službenik koji je odradio svoju satnicu ne može napustiti plovilo, razdoblje do njegovog ponovnog rasporeda za rad smatra se pasivnim dežurstvom. Ostvarena satnica pasivnog dežurstva za svakog policijskog službenika razvidna je iz evidencije radnog vremena i naloga za obračun plaće. Člankom 44. st. 12. Kolektivnog ugovora definiran je pojam redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a što je broj sati koje službenici trebaju raditi u tekućem mjesecu. Redovni mjesečni fond radnih sati određuje se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam. Ukupan broj redovnih sati rada za svakog službenika ne smije prijeći redovan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec. Ostvareni redovni mjesečni fond radnih sati za svakog državnog službenika evidentiran je u evidenciji radnog vremena. Državni službenik da aktivno radi u okviru dnevne satnice. Kada govorimo o prekovremenom radu, državni službenik prekovremeno radi kada obavlja radne zadatke za koje je nastala potreba tijekom plovidbe, kao što je primjerice hitna intervencija, odnosno takva okolnost koja zahtijeva hitno angažiranje službenika za rad. Navodi da obzirom da službenik koji je odradio svoju satnicu ne može napustiti plovilo, razdoblje do njegovog ponovnog rasporeda za rad tijekom plovidbe smatra se pasivnim dežurstvom, a sama ostvarena satnica pasivnog dežurstva za svakog službenika razvidna je iz evidencije radnog vremena i naloga za obračun plaće, te ističe da je Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora dala tumačenje odredbe čl. 44. u svezi s čl. 56. Kolektivnog ugovora iz kojeg u bitnom proizlazi da bez obzira što je tužitelj na terenu proveo nekoliko dana, pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. Kolektivnog ugovora isti ostvaruje samo za ostvarene sate, a ne za sate koje je na terenu proveo spavajući, odmarajući se, te za sate kada nije izvršavao radne zadatke odnosno putujući do mjesta rada na terenu. Tumačenje zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora br. 2/44 od 18. prosinca 2012. godine navodi da ako je državni službenik i namještenik za vrijeme terenskog rada stvarno prekovremeno radio (prekovremeno obavljao poslove zbog kojih je upućen na rad na terenu) ima pravo na uvećanje plaće sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovora za svaki stvarno odrađeni sat prekovremenog rada. Slijedom tog tumačenja nesporno je da tužitelj može imati pravo na prekovremene sate ali samo u slučaju ako su isti stvarno odrađeni, a ne za sate odmaranja, spavanja i slično. Sukladno odredbama Zakona o radu za postojanje prekovremenog rada bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost situacije i povremeno trajanje te situacije, a koje je stajalište sadržano i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-466/07- 2 0d 05. rujna 2007. godine. Rad za vrijeme ophodne plovidbe da je određen prethodno izdanim radnim nalozima koji su višednevni i zahtjevu kontinuitet u obavljanju službe. Pripadnici pomorske policije sukladno izdanim radnim nalozima da obavljaju poslove u svrhu nadzora i zaštite unutarnjih morskih voda, teritorijalnog mora i zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa, a radno vrijeme koje se primjenjuje tijekom trajanja višednevnog radnog naloga ujednačeno je tijekom cijele kalendarske godine. Nasuprot tome bitno obilježje preraspodjele radnog vremena, a o čemu se navodi u obrazloženju dostavljenih presuda Općinskog suda u Splitu, da je da tijekom kalendarske godine u jednom razdoblju traje duže, a u drugom kraće te da isto može trajati najduže četiri mjeseca. Kako da je radno vrijeme pomorske policije ujednačeno tijekom cijele kalendarske godine to u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu čl. 43. Zakona o radu koji se odnosi na preraspodjelu radnog vremena. Navedena odredba odnosi se u pravilu na neke sezonske poslove, poslove povećanog obima u određenom razdoblju i slično i ne može se primijeniti na rad policijskih službenika tijekom trajanja plovidbe koja se obavlja u kontinuitetu, a samo radno vrijeme je ujednačeno tijekom cijele kalendarske godine. Rješidbom Vrhovnog suda u predmetima iste činjenične i pravne osnove pod brojem Revr: 1127/13-2 od 11. svibnja 2016. godine sud je utvrdio da je pogrešan pristup sudova nižeg stupnja prema kojem službenik pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz čl. 39 st. 1 Kolektivnog ugovora ostvaruje za sve vrijeme ( sate) provedeno u višednevnoj službi na brodu koji je duže od 40 sati. Da prema čl. 33.st.1 Zakona o radu u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i u drugim slučajevima prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca mora raditi duže od punog radnog vremena najviše do 10 sati, te ukazuje i na tumačenje čl.39 u svezi članka 50 Kolektivnog ugovora na sjednici od 06. lipnja 2006. godine. Prema tom tumačenju pravo na uvećanje plaće iz članka 39 Kolektivnog ugovora ostvaruje se za stvarno odrađene sate rada. Slijedom navedenog, tužitelju da je u predmetnom razdoblju isplaćivana osnovna plaća uvećana za iznos koji je obračunat temeljem ostvarenog prava na uvećanje plaće za minuli rad, za ostvarene sate prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanima, rada noću, rada u smjeni, rada u turnusu, uvećanje za pasivno dežurstvo i ostvareni rad na terenu, a sve sukladno važećem rješenju o plaći i službenim izvješćima o ostvarenim satima rada. Smatra da bi trebalo uzeti u obzir odredbe Pomorskog zakonika a sve s obzirom da su direktive donesene i prije utuženog razdoblja bez obzira što je promijenjena odredba Zakona o radu stupila na snagu 2023. godine. Direktive EU obvezuju ovaj sud u postupanju. Također ističe da je vještak prilikom izrade vještačenja trebao uzeti u obzir informacije koje su upisane u brodski dnevnik koji je dostavljen vještaku, a koje se odnose na brodske aktivnosti i stvarni rad članova posade broda kao osnova za utvrđivanje eventualnog prekovremenog rada što iz do sada provedenih vještačenja nije vidljivo. Zaključno se ističe kako se prekovremenim radom članova posade smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te slijedom čega tužbeni zahtjev smatra u cijelosti neosnovanim.

7. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora, evidencije tužiteljeva rada za utuženo razdoblje sa obračunskim platnim listama i izvodima iz CIMIS-a, podataka o prekovremenim satima, podataka o pasivnom dežurstvu, rekapitulacije prekovremenih sati, pismenog nalaza i mišljenja Vještačenja Bijelić za usluge vještačenja, očitovanja istog vjertaka, te čitanjem iskaza saslušanog svjedoka IK.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije bilo sporno da je tužitelj zaposlenik tužene, da je kao državni službenik obavljao poslove u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Uprava sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Šibenik tijekom utuženog razdoblja i ostvarivao kod tužene plaću, da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženoj u svezi mirnog rješenja spora, da je tužena izdavala tužitelju za utuženo razdoblje višednevne radne naloge, da je tužena na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelju za to utuženo razdoblje isplatila plaću, te da tužena nije donijela, a niti uručila tužitelju rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana, te o radu u turnusu.

10. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima kroz utuženo razdoblje, je li tužitelj radio u turnusu, je li tužitelj obavljao pasivno dežurstvo, je li tužena tužitelju omogućila korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom višednevnih radnih naloga, je li tužitelj sa iskorištenim slobodnim danima u cijelosti nadomjestio ostvareni prekovremeni rad, te poglavito, što bi u konkretnom slučaju kraj organizacije rada tužitelja temeljem radnih naloga tužene, predstavljalo prekovremeni rad.

11. Prema odr. čl. 60 st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19.) radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman-„raspoloživ“ obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje je odredio poslodavac.

12. Saslušani svjedok EK iskazuje da je zaposlen u Lučkoj kapetaniji kao zapovjednik broda i kao takav radi na brodu za spašavanje i tako tijekom ovog utuženog razdoblja od 2015. do 2020. godine, a tužitelj da je zaposlen kao upravitelj stroja, da su 24 sata na raspolaganju poslodavcu, da isplovljavaju po potrebi bilo kakve intervencije, prekovremene sate da odrade i to im je plaćeno, da i on ima postupak pred sudom kao i tužitelj i ono što traže ovom tužbom jeste da im se isplati razlika plaće budući da su na raspolaganju poslodavcu 24 sata, a ne kako im poslodavac plaća za 12 sati, da imaju i višednevne turnuse pa tako budu na moru i 7 dana i u tom vremenu ne smiju napuštati plovilo i moraju uvijek biti dostupni, tako da stalno radi radio veza i u svakom trenutku moraju biti pripravni na intervenciju, da inače nije propisano kada se mogu odmarati, ali između intervencija da nađu vremena za odmaranje, te da ne može točno kazati koliko se vremena mogu kvalitetno odmarati. Što se tiče kabina za spavanje na brodu da imaju kabine i ležaje, a da sad trenutno ne zna što dobiju kad se ukrcaju tih sedam dana, kakvo rješenje ili radni nalog, jer to ide preko Cimis sustava, ali uglavnom stoji datum od-do koliko će biti na brodu, s tim da piše se da 12 rade, a 12 sati su u pasivi i na tom brodu da bude tri člana posade zapovjednik, strojar i mornar s tim da je to minimum posade i ni jedan od njih da ne može preuzeti posao onog drugog, a da su tužitelj i on cijelo vrijeme na istom brodu gdje su tri člana posade. Na upit z.z.z. tužene kada im se piše tih 12 sati pasive, navodi da misli da se to vodi kao noćni rad, s tim da kad su u toj pasivi i kad imaju intervenciju to im se dodatno ne plaća, dok ovih 12 sati kada im se piše da rade, uglavnom i rade, isplovljavaju, a nekad da se i vežu, s tim da i kad su na tom vezu imaju posla na brodu i ne smiju skinuti uniformu i uvijek su aktivni. Što se tiče pitanja koji dio dana su se odmarali, iskazuje da je to bilo više noću, a naposljetku da nisu mogli organizirati dežurstva jer su samo njih tri i ponavlja nitko nikoga ne može zamijeniti u njegovom poslu. Što se tiče pitanja pun. tužitelja kako izgleda noćni odmor ponavlja da zbog potrebne dostupnosti i rada radio stanica i mogućnosti da ih se poziva na hitnu intervenciju nikada da to nije kvalitetan odmor i san.

13. Iz iskaza saslušanog svjedoka IK u bitnome proizlazi da su članovi posade u tjednu kada su boravili na brodu bili spremni, odnosno raspoloživi za obavljanje poslova spašavanja i potrage na moru 24 sata dnevno, pa se stoga navodi tužene ukazuju neosnovanim i neživotnim, osobito u dijelu u kojem tužena tvrdi da je tužiteljevo radno vrijeme bio samo 12 sati dnevno. Ovo stoga što se radi o specifičnoj prirodi posla koji je nepredvidiv, pa svi članovi posade moraju biti na raspolaganju doslovno 24 sata dnevno, budući u svakom trenutku mogu dobiti zapovijed za pokretanje akcije traganja i spašavanja na mora. U tim okolnostima tužitelj, odnosno, bilo koji član posade ne može nakon 8 ili 12 sati rada odbiti nalog pretpostavljenog za izvršenje zadatka potrage i spašavanja, jer da mu je isteklo radno vrijeme. S obzirom da je tužitelj raspoloživ poslodavcu u svakom momentu i dužan je postupiti po nalogu, ta raspoloživost predstavlja radno vrijeme člana posade, odnosno tužitelja zbog čega je logično da je tužitelj odmarao 8 sati dnevno, što ne znači nužno da je to bilo i 8 sati u komadu. Evidenciju prisutnosti na radu dužna je voditi tužena, pa eventualne njezine propuste zbog toga ne može trpjeti tužitelj.

14. Nadalje, po mišljenju ovoga suda vrijeme provedeno na brodu, sukladno čl. 44. st. 11. i 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 89/12.-dalje KU/12 ) i čl. 38. st. 11. i 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 112/17. -dalje KU/17) je rad organiziran na drugačiji način, pa tužitelju pripada dodatak za prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati, a navedeni dodaci međusobno se ne isključuju.

15. Naime, odredbom čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 89/12, 104/13, 150/13 i 155/13), koji je vrijedio za utuženo razdoblje u stavku 1. ugovoreno je da će osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada između ostalog za prekovremeni rad 50%, stavkom 2. je ugovoreno da dodaci stavka 1. se međusobno ne isključuju osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, stavkom 9. je ugovoreno je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenike organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka ima smatrati svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, stavkom 11. je ugovoreno da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, stavkom 12. je ugovoreno da redovni mjesečni fond radnih sati su stati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 te stavkom 13. istoga članka je ugovoreno da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog dana u omjeru 1/1,5, tj. jedan sat prekovremenog rada jednako je 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada, te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren.

16. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike, izraženom u rješenju poslovni broj Revr-1318/16-2 od 26. listopada 2016, nije životno i logično da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud u odluci broj Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009.).

17. S obzirom na navedeno valjalo je utvrditi koliko je sati tužitelj stvarno radio unutar utuženog razdoblja obzirom na njegovo radno mjesto i radne naloge (zapovijedi za obavljanje poslova), te je [obrt] i postupio po nalogu i dostavio vještvo, koje ovaj sud nalazi stručnim i nepristranim i u cijelosti mu poklanja vjeru i iz kojeg proizlazi da je tužena isplatila tužitelju u utuženom razdoblju po svim osnovama ukupno 440.787,83 kn bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u koloni 1 tabele 3. u prilogu Vještva, da nakon odbitka iskorištenih slobodnih dana neisplaćeni dodaci na plaću prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi iznose ukupno 255.457,60 kn bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u koloni 20 tabele 3. u prilogu Vještva, da odbitne stavke već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo koji se međusobno isključuju sve temeljem odredbi KU, iznose ukupno 24.168,99 kn bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u kolonama 21 do 23 tabele 3. u prilogu Vještva, da ukupno neisplaćeni dodaci na plaću prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi u utuženom razdoblju, a nakon odbitaka već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo iznose ukupno 231.288,61 kn bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u koloni 24 tabele 3. u prilogu Vještva, a na koje Vještov se stranke i upućuju radi nepotrebnog ponavljanja, sve s dospijećem svakog 5-og u mjesecu za prethodni mjesec.

17.1. U očitovanju vještaka od 10.2.2023.g., a na prigovore tužene na Vještvo, vještak ističe da pun. tužene nije isticala nikakve prigovore u svezi računskog izračuna Vještva, već na primjenu propisa koji se primjenjuju na isplatu plaća djelatnicima tužene, pa da tako tužena prigovarajući na Vještvo, između ostalog, navodi: „Vještačenje u navedenom razdoblju se temelji isključivo na odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine", broj: 112/17 i 12/18) (stranica 4. nalaza) zanemarujući da se na rad članova posade brodova za traganje i spašavanje primjenjuju, osim Zakona o državnim službenicima i Kolektivnog ugovora i odredbe Pomorskog zakonika („Narodne novine", broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19), Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja straže te obavljanju drugih poslova na brodu kojima se osigurava sigurna plovidba i zaštita mora od onečišćenja („Narodne novine", broj: 125/05, 126/08, 34/11, 155/13, 29/16) i Odluke ministra mora, prometa i infrastrukture o radnom vremenu i organizaciji rada Uprave sigurnosti plovidbe, lučkih kapetanija i ispostava lučkih kapetanija od 12. svibnja 2016. godine (KLASA: 113-02/15-01/165, URBROJ: 53004-3-16-2).“, pa da dakle, tužena u svom Podnesku osporava vještvo navodeći da je vještak u izračunu razlike neisplaćene plaće primijenio pogrešne propise, upirući da je trebalo primjenjivati odredbe Pomorskog zakonika i njemu pratećih propisa, a da je zadatak vještaku bio da utvrdi točne iznose koje je tužena isplatila tužitelju ukupno te po svakoj osnovi, koliki je iznos trebala tužena isplatiti uvećanjem za neisplaćene dodatke na plaću, a po odbitku dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo, koliko iznose nakon odbitka iskorištenih slobodnih dana izračunati neisplaćeni dodaci na plaću prema KU, koliko iznose odbitne stavke već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo, koliko iznose neisplaćeni dodaci na plaću prema KU u utuženom razdoblju po odbitku isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo, odnosno, utvrditi broj stvarno odrađenih sati unutar utuženog razdoblja obzirom na njegovo radno mjesto i radne naloge, uzimajući u obzir 8 sati odmora unutar 24 sata, vodeći računa o dodacima na rad koji se međusobno isključuju, sve temeljem odredbi KU, po mjesecima i sa pripadajućim kamatama, za utuženo razdoblje, sve to imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike izraženo u rješenju poslovni broj Revr 1318/16-2 od 26. listopada 2016.g. i odluku drugostupanjskog suda GžR-238/20 od 17.9.2020.g., te da izradi varijantu izračuna prema kojoj će se u utuženom razdoblju 4 sata odmora računati u dnevnoj smjeni, a 4 sata u noćnoj smjeni, odnosno, izradi vještvo kojem se prekovremeni rad u pravilu ne evidentira uvijek u noćnoj smjeni, a 8 sati odmora u pravilu u drugoj smjeni. Dakle, u samom zadatku vještaku iz rješenja suda da je određeno koje propise vještak treba primijeniti u izradi vještva, dok da su primjedbe tužene pitanja pravne prirode i trebaju biti upućena sudu a ne vještaku, te dodatno, navodi da je utuženo razdoblje od 01. ožujka 2015. do 28. veljače 2020. , a tužena osporavajući vještvo navodi i neke propise koji su doneseni nakon utuženog razdoblja, tako navodeći između ostalog: „ Važno je naglasiti kako je čl. 33. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona u radu („Narodne novine“, broj: 151/22) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023. izmijenjen čl. 88. st. 1., tako da isti sada glasi: „ (1) Na pomorce, stručne i druge radnike na pomorskim objektima, uključujući i pomorske objekte s obilježjima javnog broda u smislu propisa o pomorstvu, te na radnike na pomorskim ribarskim plovilima u smislu propisa o morskom ribarstvu ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o radnom vremenu, stanci te o dnevnom i tjednom odmoru.“ Ovom izmjenom da je nedvojbeno utvrđeno kako se na sate rada i sate odmora pomoraca isključivo primjenjuju odredbe Pomorskog zakonika i propisa donesenih temeljem Pomorskog zakonika.“ Nadalje da tužena navodi: „Obvezno je i vođenje zapisa o satima rada i satima odmora članova posade brodova hrvatske državne pripadnosti na obrascu koji je propisan Pravilnikom o uvjetima i načinu održavanja straže te obavljanju drugih poslova na brodu kojima se osigurava sigurna plovidba i zaštita mora od onečišćenja, a koji se u financijskom vještačenju nigdje ne navode a isti su dokaz ostvarenih sati rada i sati odmora članova posade broda i u svezi s prednje istaknutim prigovorom vještak navodi da je tužena kao poslodavac dužna osigurati evidencije o radu svojih zaposlenika, a na str. 2. Vještva, a što da ne spori ni tužena, su navedene evidencije koje je tužena dostavila vještaku i koje su poslužile za izradu vještva, te zaključno, vještak ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja datog u izrađenom Vještvu od 31. prosinca 2022.

17.2. Sudski vještak Danijela Bijelić iskazuje na ročištu dana 10.12.2025.g. da potvrđuje primitak kako raspravnog zapisnika od 10.12.2025. tako i drugostupanjske odluke od 25.9.2025. te u odnosu na primjedbe iskazuje da ostaje pri nalazu i mišljenju koje je za potrebe ovog postupka izradila i dostavila dana 3.1.2023., a suviše da su primjedbe tužene pravno pitanje o kojem će odlučiti sud. Na upit z.z.z. tuženicee kako je utvrđivala prekovremeni rad izjavljuje da je isto utvrđivala sukladno evidencijama koje dostavila tuženica, a koje su nabrojene u vještvu, utvrđeni su datumi i sati u kojima je tužitelj bio u dežurstvu, znači u 24 sata uzimalo se da 8 sati predstavlja redovan rad, 8 sati odmor, i 8 sati prekovremeni rad, a nakon toga su oduzeti sati koji su već plaćeni po platnim listama i odbitne stavke isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo, a da je uzela tih 8 sati kao prekovremeni rad sukladno rješidbi Vrhovnog suda, a isto je i opisano u vještvu, te da je uzimala u obzir i brodski dnevnik prilikom obračuna prekovremenih sati, a isto tako sukladno rješidbi VSRH.

18. Slijedom svega navedenog, prema pravnom shvaćanju ovog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno KU službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke, vrijeme provedeno na brodu, sukladno članku 44. stavak 11. i 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 89/12) i članku 38. stavak 11. i 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 112/17) je rad organiziran na drugačiji način, pa tužitelju pripada dodatak za prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati, a navedeni dodaci međusobno se ne isključuju, pa je stoga svega naprijed navedenog i posebno imajući u vidu nalaz vještaka koji je i dao svoj nalaz sukladno takovoj uputi suda i sukladno kojem je tužitelj i specificirao svoje potraživanje, valjalo i presuditi kao u točki I. izreke ove presude, nalazeći pri tome neosnovanim prigovore tuženika na navedeno vještvo.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl.154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te Tbr. 7., 8., 9., 36., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a tužitelju je priznat trošak sastojeći od zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u visini od 497,71 Eura, za sastav tužbe - 497,71 Eura, za zast. na roč. od 26.1.2022.g.- 497,71 Eura, za zast. na roč. od 15.3.2022.g. - 497,71 Eura, za zast. na roč. od 7.4.2023.g. - 497,71 Eura, za sastav podneska od 13.1.2023.g. - 497,71 Eura, za zast. na roč. od 7.2.2023.g. - 497,71 Eura, za zast. na roč. od 10.5.2023.g. - 497,71 Eura, za zast. na roč. 10.12.2025.g. - 497,71 Eura i za zast. na roč.3.2.2026.g. - 497,71 Eura, što ukupno iznosi 4.977,00 Eura, a uvećano za 25% PDV-a od 1.244,30 Eura i trošak vještačenja u iznosu od 597,00 Eura, bez kojeg se ne bi mogla utvrditi visina potraživanja, ukupan parnični trošak tužitelja iznosi 6.818,30 Eura, koji je parnični trošak tuženica dužna naknaditi tužitelju na način kako je to pobliže opisano u toč. II. izreke ove presude.

U Šibeniku, dana 2. ožujka 2026. godine

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba u roku od 15 dana od obavljene dostave iste. Stranci uredno obaviještenoj o ročištu objave rok za žalbu teče od dana objave, dok stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu objave rok za žalbu teče od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud iz čl. 4. st. 3. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine"128/14) i čl. 51. st. 1. Pravilnika u radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena