Republika Hrvatska

Povrv-58/2024-29

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Zorislava Krivačića i Korane Krivačić, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tužene TZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa ju punomoćnici Jugoslav Puran i Saša Kutnjak, odvjetnici u Bjelovaru, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 15. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, primjenom čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), dana 2. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Berislava Mihalja iz Pakraca, Trg bana Josipa Jelačića 6, broj Ovrv-5714/2023 od 28. srpnja 2023.:

- u dijelu kojim je naloženo tuženoj kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju isplati iznos od 82.245,44 EUR (slovima: osamdesetdvijetisućedvjestočetrdesetpet euraičetrdesetčetiricenta) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , koje teku od 11. svibnja 2023. do isplate, i u tom dijelu zahtjev se odbija kao neosnovan,

- u dijelu kojim je naloženo tuženoj kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.367,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.650,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tužene kao ovršenika na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku Berislavu Mihalju iz Pakraca podnio prijedlog za ovrhu općenito na ovršenikovoj imovini. Povodom takvog prijedloga javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi broj Ovrv-5714/2023 od 28. srpnja 2023. kojim je ovršeniku naloženo da plati iznos glavne tražbine od 82.245,44 EUR, troškove postupka i zakonske zatezne kamate, a radi naplate navedene tražbine određena je ovrha. Istovremeno je ovrhovoditelju odmjeren trošak postupka u iznosu od 2.367,25 EUR.

2. Protiv opisanog rješenja o ovrsi tužena je kao ovršenik pravodobno izjavila prigovor u kojem u cijelosti osporava rješenje o ovrsi tvrdeći da osporava visinu tražbine jer prijedlogu za ovrhu nisu priložene isprave ili dokazi koji potvrđuju visinu tražbine. Tužena ističe da je bila jamac platac obveze glavnog dužnika Dom – artis d.o.o. i da je glavni dužnik brisan iz sudskog registra na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zadru broj Tt-15/4060-54 od 30. studenoga 2016. jer ovrhovoditelj kao osoba koja ima pravni interes nije u roku od šest mjeseci od 31. prosinca 2015. kao dana objave nakane brisanja glavnog dužnika iz sudskog registra istaknuo prigovor kojim bi nastojao spriječiti brisanje glavnog dužnika. Tužena smatra da je zbog toga što ovrhovoditelj nije podnio prigovor prestala mogućnost naplate tražbine prema glavnom dužniku i da je time prestala i mogućnost naplate tražbine od nje kao jamca platca obveze glavnog dužnika. Opisuje da ovrhovoditeljeva tražbina proizlazi iz dva ugovora o kreditu koje su ovrhovoditelj i glavni dužnik Dom – artis d.o.o. sklopili 2010. i 2012. (ugovor broj 5105518826 i ugovor 5001799383) i smatra da je do dana podnošenja prijedloga za ovrhu nastupila zastara ovrhovoditeljevog prava i prema glavnom dužniku i prema ovršeniku kao jamcu jer je od dana dospjelosti najstarijeg neplaćenog anuiteta do dana podnošenja prijedloga za ovrhu proteklo više od pet godina, što proizlazi i iz činjenice da je glavni dužnik iz sudskog registra brisan prije nepunih sedam godina. U slučaju zastare vjerovnikovog prava u odnosu na glavnog dužnika prestaje i obveza jamca platca jer je obveza jamca platca uvijek akcesorna i ne može biti veća od obveze glavnog dužnika niti može postojati ako je prestala obveza glavnog dužnika. Eventualno djelomično plaćanje dijela tražbine ne sprječava nastup zastare samog prava. Tužena smatra da tražbinu koja je predmet spora predstavljaju povremene tražbine koje zastarijevaju u roku od tri godine i da eventualni prekid zastare u odnosu na glavnog dužnika nema učinka na tijek zastare prema njoj kao jamcu jer takav prekid nije posljedica pokretanja postupka pred sudom. Predlaže da se prijedlog odbaci i zahtijeva naknadu troškova postupka.

3. Nakon podnesenog prigovora protiv rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik, javni bilježnik je spis proslijedio ovome sudu radi odlučivanja o podnesenom prigovoru. Potom je ovaj sud rješenjem broj Povrv-58/2024-20 od 16. srpnja 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ovo rješenje utemeljeno je na odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona i postalo je pravomoćno 26. srpnja 2024..

4. Tijekom postupka sud je pročitao prijedlog za ovrhu sastavljen 7. srpnja 2023., izvod iz poslovnih knjiga na dan 10. svibnja 2023., ugovor o solidarnom jamstvu od 13. prosinca 2012., ugovor o solidarnom jamstvu od 17. prosinca 2010., opomenu od 21. ožujka 2017. s povratnicom, ugovor o dugoročnom kreditu od 17. prosinca 2010., ugovor o kratkoročnom kreditu od 13. prosinca 2012. i knjigovodstvene kartice s evidencijom uplata po kreditu od 17. prosinca 2010. i po kreditu od 13. prosinca 2012..

Nije izveden dokaz saslušanjem tužene jer to nije bilo potrebno za ocjenu osnovanosti tužiteljevog zahtjeva budući da je sve bitne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju pročitanih isprava.

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

6. Među strankama je sporno da li je tužena dužna platiti tužiteljevu tražbinu koja proizlazi iz dva ugovora o kreditu.

7. Iz pročitanih isprava sud utvrđuje da su tužitelj i trgovačko društvo Dom – artis d.o.o. [adresa] 17. prosinca 2010. sklopili ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/34016007-5105518826 i da su tužitelj i isto trgovačko društvo 13. prosinca 2012. sklopili ugovor o kratkoročnom kreditu broj 2402006- 1031262160/34012003-5001799383. Ugovorom o dugoročnom kreditu od 17. prosinca 2010. tužitelj je korisniku kredita odobrio iznos kredita od 50.000,00 EUR za trajna obrtna sredstva koji će se koristiti sukladno nalogu korisnika kredita koji je sastavni dio ugovora. Ugovoreni rok vraćanja kredita je 48 mjeseci nakon počeka koji ističe 30. lipnja 2011., pri čemu kredit treba otplatiti u 16 tromjesečnih rata od 3.125,00 EUR, a prva rata dospijeva 30. rujna 2011.. Ugovorom o kratkoročnom kreditu od 13. prosinca 2012. tužitelj je korisniku kredita odobrio iznos kredita od 14.250,00 EUR za trajna obrtna sredstva koji će se koristiti za zatvaranje preostalog duga po glavnici po partijama 5001762896 i 5105518826. Ugovoreni rok vraćanja kredita je 9 mjeseci nakon počeka koji ističe 31. ožujka 2013., pri čemu kredit treba otplatiti u 9 mjesečnih rata od 1.583,33 EUR, a prva rata dospijeva 1. svibnja 2013..

Radi osiguranja vraćanja kredita prema ugovoru o dugoročnom kreditu od 17. prosinca 2010. tužitelj i tužena istoga dana sklopili su ugovor o solidarnom jamstvu broj 5105518826 kojim se tužena kao jamac platac obvezala da će na poziv banke i bez odgađanja u cijelosti podmiriti sve obveze glavnog dužnika trgovačkog društva Dom – artis d.o.o. [adresa], a radi osiguranja vraćanja kredita prema ugovoru o kratkoročnom kreditu od 13. prosinca 2012. tužitelj i tužena istoga dana sklopili su ugovor o solidarnom jamstvu broj 5001799383 kojim se tužena također kao jamac platac obvezala da će na poziv banke i bez odgađanja u cijelosti podmiriti sve obveze glavnog dužnika trgovačkog društva Dom – artis d.o.o. [adresa].

Iz tužiteljevog izvoda iz poslovnih knjiga na dan 10. svibnja 2023. koji je kao vjerodostojna isprava priložen prijedlogu za ovrhu od 7. srpnja 2023. proizlazi da tužiteljeva tražbina prema trgovačkom društvu Dom – artis d.o.o. [adresa] i prema tuženoj kao solidarnom jamcu po kreditnoj partiji broj 5105518826 ukupno iznosi 52.696,59 EUR i sastoji se od glavnog duga u iznosu od 28.125,00 EUR, redovne kamate u iznosu od 1.993,87 EUR i zatezne kamate u iznosu od 22.577,72 EUR, a tužitelj toj tražbini pribraja i sudske troškove u iznosu od 1.733,45 EUR i javnobilježničke troškove u iznosu od 11,12 EUR, dok tužiteljeva tražbina prema trgovačkom društvu Dom – artis d.o.o. [adresa] i prema tuženoj kao solidarnom jamcu po kreditnoj partiji broj 5001799383 ukupno iznosi 27.799,47 EUR i sastoji se od glavnog duga u iznosu od 14.250,00 EUR, redovne kamate u iznosu od 399,97 EUR i zatezne kamate u iznosu od 13.149,50 EUR, a tužitelj toj tražbini pribraja i javnobilježničke troškove u iznosu od 4,81 EUR. Ukupni iznos tražbine prema tužiteljevom izvodu iz poslovnih knjiga je 82.245,44 EUR. Tužitelj je tuženoj 25. ožujka 2017. uručio dopis od 21. ožujka 2017. kojim ju je pozvao na plaćanje dugovanja prema ugovoru o dugoročnom kreditu broj 5105518826 u ukupnom iznosu od 39.415,22 EUR, prema ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 5001799383 u ukupnom iznosu od 21.070,17 EUR i prema ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 5001822384 (koji nije predmet ovoga spora) u ukupnom iznosu od 4.655,48 EUR.

Na temelju priloženih podataka sudskog registra sud utvrđuje da je trgovačko društvo Dom – artis d.o.o. [adresa] brisano iz sudskog registra rješenjem broj Tt-15/4060- 54 od 6. prosinca 2016. koje je objavljeno 7. prosinca 2016., uz obrazloženje da subjekt upisa nije poštivao zakonsku obvezu objave svojih godišnjih financijskih izvješća i nije sudu dostavio dokaze da ima imovinu, a osobe koje za to imaju pravni interes nisu istaknule prigovor da se subjekt upisa ne briše iz sudskog registra.

Tužitelj je u odnosu na trgovačko društvo Dom – artis d.o.o. [adresa] u spis priložio pregled prometa po kreditu broj 5105518826 za razdoblje od 20. prosinca 2010. do 15. rujna 2025., a iz tog pregleda prometa po kreditu proizlazi da je zadnja uplata tražbine po tom kreditu izvršena 7. lipnja 2013., a izvršilo ju je trgovačko društvo Dom – artis d.o.o. u iznosu od 1.192,07 kn i nakon toga datuma ni glavni dužnik ni tužena kao jamac platac tužitelju po toj partiji kredita nisu više ništa platili. Također, tužitelj je u odnosu na trgovačko društvo Dom – artis d.o.o. [adresa] u spis priložio pregled prometa po kreditu broj 5001799383 za razdoblje od 13. prosinca 2012. do 15. rujna 2025., a iz tog pregleda prometa po kreditu proizlazi da je zadnja uplata tražbine po tom kreditu izvršena 3. lipnja 2013., a izvršilo ju je trgovačko društvo Dom – artis d.o.o. u iznosu od 1.192,07 kn i nakon toga datuma ni glavni dužnik ni tužena kao jamac platac tužitelju po toj partiji kredita nisu više ništa platili. U obadva pregleda prometa 12. srpnja 2024. evidentiran je opis transakcije „FINA-upl. kupovnine u provedbi ovrhe, namirenje u spisu Ovr-567/2019, ID nadmetanja (432 81)“ i uplata iznosa od 12.783,79 EUR po partiji kredita broj 5105518826 te uplata iznosa od 17.367,50 EUR po partiji kredita broj 5001799383. Međutim, tužitelj ni na koji način nije obrazložio te transakcije od 12. srpnja 2024. i tijekom postupka nije iznio ni jednu činjenicu na temelju koje bi sud mogao utvrditi utječu li te transakcije na prigovore tužene i na koji način, a nije predložio ni izvođenje bilo kakvih dokaza kojima bi se moglo utvrditi otklanjaju li transakcije evidentirane 12. srpnja 2024. prigovore tužene o kojima se raspravlja u ovom sporu. Stoga sud isključivo na temelju zabilježenih transakcija nije mogao donositi pouzdane zaključke o njihovim pravnim učincima.

8. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08) u čl. 104. i čl. 111. st. 3. propisuje da se ugovorom o jamstvu jamac obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako ovaj to ne učini, a ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. Čl. 126. st. 1.-3. istog zakona propisuje da zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca, a kad je rok za zastaru obveze glavnog dužnika dulji od dvije godine, obveza jamca zastarijeva nakon isteka dvije godine od dospjelosti obveze glavnog dužnika, osim kad jamac odgovara solidarno s dužnikom. Prekid zastare tražbine prema glavnom dužniku djeluje i prema jamcu samo ako je do prekida došlo nekim postupkom vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika. Čl. 225. Zakona o obveznim odnosima propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Čl. 226. istog zakona propisuje da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, a isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja.

Čl. 227. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima propisuju da pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine, i da, kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja, nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare.

9. Čitanjem ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006- 1031262160/34016007-5105518826 koji su tužitelj i trgovačko društvo Dom – artis d.o.o. [adresa] sklopili 17. prosinca 2010. sud utvrđuje da je rok vraćanja iznosa kredita 48 mjeseci nakon počeka koji ističe 30. lipnja 2011., a način vraćanja je otplata u 16 tromjesečnih rata time da prva rata dospijeva 30. rujna 2011.. Dakle, prva rata koju su glavni dužnik i tužena kao jamac platac trebali platiti tužitelju dospjela je 30. rujna 2011., a posljednja rata koju su trebali platiti tužitelju dospjela je 30. rujna 2015., tj. 48 mjeseci kasnije.

Čitanjem ugovora o kratkoročnom kreditu broj 2402006- 1031262160/34012003-5001799383. koji su tužitelj i trgovačko društvo Dom – artis d.o.o. [adresa] sklopili 13. prosinca 2012. sud utvrđuje da je rok vraćanja iznosa kredita 9 mjeseci nakon počeka koji ističe 31. ožujka 2013., a način vraćanja je otplata u 9 mjesečnih rata time da prva rata dospijeva 1. svibnja 2013.. Dakle, prva rata koju su glavni dužnik i tužena kao jamac platac trebali platiti tužitelju dospjela je 1. svibnja 2013., a posljednja rata koju su trebali platiti tužitelju dospjela je 1. veljače 2014., tj. 9 mjeseci kasnije.

10. Tužena u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tvrdi da je glavni dužnik Dom – artis d.o.o. [adresa] brisan iz sudskog registra, a da je tako proizlazi iz podataka sudskog registra prema kojima je objava odluke o brisanju tog trgovačkog društva iz sudskog registra objavljena 7. prosinca 2016.. Iako tužitelj u podnesku od 10. veljače 2025. tvrdi da je unutar zastarnog roka protiv tužene kao solidarnog jamca poduzeo radnje kojim je zastara tražbine prekinuta i da je zbog toga počeo teći novi rok zastare, on tijekom postupka nije iznio ni jednu određenu činjenicu kojom bi opisao na koji način je došlo do prekida zastare i koju bi sud utvrđivao u ovom postupku. Naime, temeljem čl. 241. Zakona o obveznim odnosima zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Tužitelj u podnesku od 10. svibnja 2025. samo općenito navodi da je protiv tužene unutar zastarnog roka poduzeo radnje kojim je zastara prekinuta, no tu tvrdnju nije konkretizirao navođenjem o kojim radnjama je riječ i kada su poduzete. Do prekida zastare dolazi vjerovnikovom radnjom koja je protiv dužnika poduzeta pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a tužitelj o takvoj radnji nije iznio ni jednu činjenicu niti predložio odgovarajući dokaz. Tužitelj je tuženu dopisom od 21. ožujka 2017. pozvao na plaćanje spornih dugovanja, no takav poziv ne prekida zastaru jer se ne radi o radnji koja je poduzeta pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Sukladno utvrđenim činjenicama, posljednja rata tužiteljeve tražbine koja proizlazi iz ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/34016007- 5105518826 od 17. prosinca 2010. dospjela je 30. rujna 2015., a posljednja rata tužiteljeve tražbine koja proizlazi iz ugovora o kratkoročnom kreditu broj 2402006- 1031262160/34012003-5001799383 od 13. prosinca 2012. dospjela je 1. veljače 2014.. Tužitelj, kako je već opisano, nije dokazao da je u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima podnošenjem tužbe ili drugom radnjom prekinuo zastaru. Ovaj postupak pokrenut je podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku 7. srpnja 2023., dakle, nakon proteka općeg zastarnog roka iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima i nakon proteka zastarnog roka za povremene tražbine iz čl. 226. Zakona o obveznim odnosima. Isto tako, zastarjelo je i tužiteljevo pravo iz kojega proistječe tužiteljeva tražbina (čl. 227. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima), a time je zastarjela i obveza tužene kao jamca platca iz predmetnih ugovora (čl. 126. st. 1. - 3. Zakona o obveznim odnosima).

11. Zbog navedenih razloga sud smatra da je tužiteljeva tražbina prema tuženoj zastarjela pa je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Berislava Mihalja iz Pakraca broj Ovrv-5714/2023 od 28. srpnja 2023. ukinut u dijelu koji se odnosi na naplatu glavne tražbine i zakonskih zateznih kamata i tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan te je odlučeno kao u toč. I., podstavak prvi, izreke presude. S obzirom na to da ovršni postupak proveden kod javnog bilježnika i postupak proveden pred sudom u odnosu na troškove predstavljaju jednu cjelinu, valjalo je odluku javnog bilježnika o troškovima u cijelosti ukinuti ovom presudom (toč. I., podstavak drugi, izreke) i potom donijeti jednu odluku o troškovima cjelokupnog postupka.

12. Odluka o parničnim troškovima iz toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužena u cijelosti uspjela u sporu. Tužitelj je tuženoj dužan naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 4.650,00 EUR koji se odnose na sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 1.240,00 EUR, zastupanje punomoćnika na ročištima 15. rujna 2025. i 15. siječnja 2026. u iznosu od 1.240,00 EUR za svako ročište i PDV u iznosu od 930,00 EUR. Navedeni troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi. Tuženoj nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 24. svibnja 2024. u iznosu od 310,00 EUR i pripadajući PDV jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice budući da tužena podneskom predlaže donošenje odluke kojom će se rješenje o ovrsi staviti izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a sud takvu odluku donosi neovisno o postojanju prijedloga stranaka. Također, tuženoj nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi jer tužena nema obvezu plaćanja takve pristojbe.

Odluka o naknadi troškova za zastupanje tužene na ročištu za objavu i uručenje presude uslijedit će nakon što se to ročište održi.

13. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 2. ožujka 2026.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka.