Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pr-9/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Opća bolnica "Dr. Tomislav Bardek", Željka Selingera 1, Koprivnica, OIB: 44899993850, zastupanog po ravnatelju UŠ, a on po punomoćniku Aleksandru Aleksovski, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Juršetić & Aleksovski iz Zagreba, radi isplate i utvrđenja, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 15. siječnja 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 2. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Opća bolnica „Dr. Tomislav Bardek“ Željka Selingera 1, Koprivnica, OIB: 44899993850, da tužiteljici ŽŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.946,60 € (slovima: tritisućedevetstočetrdesetšesteura i šestdesetcenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u skladu s odredbom čl. 29. ZOO-a tekućom po stopi koja se određuje uvećanje referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na:

- iznos od 410,74 € sa kamatom od 10. kolovoza 2024. do isplate

- iznos od 338,26 € sa kamatom od 11. rujna 2024. do isplate

- iznos od 338,26 € sa kamatom od 11. listopada 2024. do isplate

- iznos od 105,97 € sa kamatom od 12. studenog 2024. do isplate

- iznos od 217,46 € sa kamatom od 11. prosinca 2024. do isplate

- iznos od 308,10 € sa kamatom od 11. siječnja 2025. do isplate

- iznos od 229,93 € sa kamatom od 11. veljače 2025. do isplate,

- iznos od 323,80 € sa kamatom od 11. ožujka 2025. do isplate,

- iznos od 245,28 € sa kamatom od 11. travnja 2025. do isplate,

- iznos od 269,44 € sa kamatom od 10. svibnja 2025. do isplate,

- iznos od 23,66 € sa kamatom od 11. lipnja 2025. do isplate,

- iznos od 82,10 € sa kamatom od 11. srpnja 2025. do isplate,

- iznos od 269,44 € sa kamatom od 11. kolovoza 2025.do isplate,

- iznos od 196,96 € sa kamatom od 11. rujna 2025. do isplate,

- iznos od 269,44 € sa kamatom od 11. listopada 2025. do isplate,

- iznos od 317,76 € sa kamatom od 11. studenog 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Opća bolnica „Dr. Tomislav Bardek“ Željka Selingera 1, Koprivnica, OIB: 44899993850, da tužiteljici ŽŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 € (slovima: tisućupetstoeura) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. ožujka 2026. do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I.Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva za iznos od 2.003,98 € (slovima: dvijetisućetrieuraidevedesetosamcenti) prema podnesku tužiteljice od 19. studenoga 2026.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 30,18 € (slovima: trideseteuraiosamnaestcenti).

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 27. veljače 2025. protiv tuženika, radi isplate i utvrđenja.

1.1.U tužbi navodi da je 28. prosinca 2022. sklopila s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto doktor medicine specijalizant u Odjelu za vaskularnu i plastičnu kirurgiju i urologiju (doktor medicine-specijalizant), a 24. lipnja 2024. sklopljen je Aneks tom ugovoru o radu, temeljem kojega je tužiteljica kod tuženika zaposlena na radnom mjestu doktor medicine – specijalizant u Odjelu za vaskularnu u plastičnu kirurgiju i urologiju (doktor medicine i doktor dentalne medicine-skupina III).

1.2. Tužiteljica i tuženik su dana 13. ožujka 2023. sklopili Ugovor o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme trajanje specijalizacije, a kojim se utvrđuju međusobna prava i obveze za vrijeme i nakon završetka specijalizacije, te Aneks tom ugovoru 24. lipnja 2024. Tužiteljica je upućena na specijalizaciju iz vaskularne kirurgije u Klinički bolnički centar Zagreb na adresi [adresa], temeljem zamolbe tuženika od 14. lipnja 2024. s početkom 1. srpnja 2024. Potrebno je napomenuti da je mjesto stanovanja tužiteljice od potpisivanja prvog ugovora sve do podnošenja ove tužbe nepromijenjeno. Kako tužiteljica nije namjeravala mijenjati ni mjesto prebivališta ni boravišta niti to misli učiniti, uputila je zahtjev za naknadu putnih troškova tuženici. Tuženik je dana 14. lipnja 2024. donio rješenje kojim se odobrava isplata naknade za odvojeni život za vrijeme specijalizacije iz vaskularne kirurgije, a koje pravo tužiteljica nije ni tražila, već je tražila plaćanje putnih troškova.

1.3. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/22., 127/22., 58/23., 128/23.) čl. 65 propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Od prebivališta tužiteljice do radnog mjesta, odnosno do KBC Zagreb ima 75,50 km, pri čemu je kilometraža utvrđena u skladu s odredbama kolektivnog ugovora, odnosno utvrđeno na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps, sve u skladu s Kolektivnim ugovorom. U stavku 12. istog članka navedeno je da u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Osim toga u istom članku određeno je da ukoliko postoji organiziran javni prijevoz od prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Nijedno od tih prava tužiteljici nije priznato, iako na naknadu za prijevoz nedvojbeno ima pravo.

1.4. Tužiteljica je podnijela Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa 22. listopada 2024. , kao iskaz dobre volje da se situacija riješi bez suda, iako u čl. 133. st. 3 Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) stoji da zahtjev za zaštitu prava u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa nije potrebno podnositi kao uvjet za ostvarivanje sudske zaštite. Na tako poslan zahtjev, koji se smatra opomena pred tužbu, tuženik nije odgovorio.

1.5. Tužiteljica je koristila vlastiti prijevoz, jer ne postoji redovna linija koja bi učinkovito, brzo, odnosno u skladu s uvjetima iz čl. 65. kolektivnog ugovora osiguravala prijevoz, uzimajući u obzir narav posla tužiteljice, odnosno dežurstva te rad vikendom. Visina naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru, kako je ugovoreno Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 56/22, 127/22, 58/23, 128/23 i 29/24) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za zaposlenike u javnim službama (Narodne novine, broj 29/24), usklađuje se s kretanjem cijene goriva svakog posljednjeg utorka u mjesecu za umnožak postotka povećanja prosječne cijene goriva i faktora 0,7, ali samo ako se srednja cijena litre goriva Eurosuper 95 i Eurodizel, promatrana svakog posljednjeg utorka u mjesecu promijeni za više od 10% u usporedbi sa srednjom cijenom utvrđenom posljednjeg utorka u travnju 2022., a koja iznosi 1,69 €, odnosno ako bude niža od 1,52 € ili viša od 1,85 €. Na dan 31. prosinca 2024. godine prema podacima Web portala mzoe-gor.hr cijena litre goriva Eurosuper 95 iznosi 1,47 € i cijena litre goriva Eurodizel iznosi 1,40 €. Srednja cijena litre goriva Eurosuper 95 i Eurodizel iznosi 1,44 €, što je izvan referentne vrijednosti od 1,52 € do 1,85 €, a radi se o smanjenju od 14,79% u odnosu na srednju cijenu goriva za mjesec travanj 2022. Slijedom navedenog, ugovorena visina naknade troškova prijevoza po kilometru umanjuje se za 10,35% (14,79% x 0,7), te od 1. srpnja 2024. do kraja siječnja 2025. iznosi 0,16 €. Kada se uzme u obzir da u jednom smjeru tužiteljica putuje 75,5 km, te cijena od 0,16 € po prijeđenom kilometru tužiteljica potražuje iznose po mjesecima kako slijedi: U srpnju 2024. tužiteljica je sljedeće dane putovala na posao i s posla: 1,2,3,4,5,8,9,10,11,12,15,16,17,18,19,22,23,24,25,26,29,30,31, dakle prešla je 3473 km dok cijena po km iznosi 0,16 €, slijedom čega potražuje 555,68 €, za mjesec kolovoz 2024. tužiteljica je sljedeće dane putovala na posao i s posla:

1,2,6,7,8,9,12,13,14,16,19,20,21,22,23,26,27,28,29,30, dakle prešla je 3020 km dok cijena po km iznosi 0,16 €, slijedom čega potražuje 483,20 € za mjesec rujan 2024. tužiteljica je sljedeće

dane

putovala

na

posao

i

s

posla:

2,3,4,6,9,10,11,12,13,16,17,18,19,20,23,24,25,26,27,30, dakle prešla je 3020 km , dok cijena po km iznosi 0,16 €, slijedom čega potražuje 483,20 € za mjesec listopad 2024. tužiteljica je sljedeće dane putovala na posao i s posla:

1,2,3,4,14,16,17,18,21,22,23,24,28,29,30, dakle prešla je 2265 km dok cijena po km iznosi 0,16 €, slijedom čega potražuje 362,40 €, za mjesec studeni 2024. tužiteljica je sljedeće dane putovala na posao i s posla: 3,5,6,11,12,13,14,15,19,20,21,25,27,28,29, dakle prešla je 2265 km dok cijena po km iznosi 0,16 €, slijedom čega potražuje 362,40 €, za mjesec prosinac 2024. tužiteljica je sljedeće dane putovala na posao:

2,3,4,5,6,9,10,11,12,16,17,19,20,23,24,27,30,31, dakle prešla je 2718 km dok cijena po km iznosi 0,16 €, slijedom čega potražuje 434,88 €, za mjesec siječanj 2025. tužiteljica je sljedeće dane putovala na posao i s posla: 2,3,13,14,15,17,20,21,22,23,24,26,28,29,30,31, dakle prešla je 2416 km, dok je cijena po km iznosi 0,16 €, slijedom čega potražuje 386,56 €.

1.6. S obzirom da je tuženik tužiteljici isplaćivao naknadu za odvojeni život, koju naknadu tužiteljica nije tražila nego je tražila putne troškove, a odredbom čl. 63. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja je propisano da kad prima putne troškove tužiteljica nema pravo na naknadu za odvojeni život, tužiteljica navedeni iznos isplaćene naknade od srpnja 2024. do kraja siječnja 2025. u visini od 1.095,44 € isplaćenog iznosa naknade za odvojeni život priznaje pa za taj iznos smanjuje svoju tražbinu. Objašnjava se da je na isplatnim listama naknada za odvojeni život prikazana kao plaća u naravi u bruto iznosu pa tužiteljica umanjuje svoju tražbinu naknade za putne troškove u neto iznosu kako slijedi i to iznos od 144,94 € za srpanj 2024., iznos od 144,94 € za kolovoz 2024., iznos od 144,94 € za rujan 2024., iznos od 232,27 € listopada 2024. (to je jedini mjesec kad je naknada za odvojeni život kao takva prikazana i to u neto iznosu) iznos od 144,94 € za studeni 2024., iznos od 126,78 € za prosinac 2024. i iznos od 156,63 € za siječanj 2025. pa potražuje samo razliku neisplaćenih putnih troškova do dana podnošenja tužbe u iznosu od 1.972,80 € sa zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno u tužbi .

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se predmetnoj tužbi u cijelosti protivi, te predlaže sudu da predmetnu tužbu odbaci kao nedopuštenu, odnosno podredno da odbije predmetni tužbeni zahtjev kao na zakonu neosnovan, te da obveže tužiteljicu da nadoknadi trošak postupka tuženiku sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2.1. Člankom 321. st. 1 i 2 Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje u tekstu: ZOO) propisano je da kada su stranke ugovorom odredile izvansudsko tumačenje spornih odredaba ugovora one ne mogu pokrenuti spor prije nego pribave tumačenje ugovora, osim ako dokažu da je osoba koja bi takvo tumačenje trebala dati odbila dati tumačenje. Tužiteljica predmetni tužbeni zahtjev temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/22., 127/22., 58/23., 128/23. dalje u tekstu: TKU), a koje predviđa izvansudsko tumačenje ugovora i to putem Povjerenstva za tumačenje TKU (članci 18-20 TKU). Slijedom navedenog s obzirom da je predmet ovog spora isplata koju tužiteljica temelji na odredbama TKU, a da ista nije pribavila prethodno mišljenje Povjerenstva za tumačenje TKU niti je dokazala da je isto odbilo dati tumačenje razvidno je kako predmetnu tužbu treba odbaciti kao nedopuštenu sukladno čl. 32.1 st. 2. ZOO.

2.2. U slučaju da unatoč navedenom pod točkom II. odgovora; sud smatra kako je dopušteno daljnje raspravljanje o ovoj pravnoj stvari, tuženik ističe kako predmetno utuženi tužbeni zahtjev nije osnovan. Članak 65. st. 1 . TKU odnosi se isključivo na zaposlenike i dolazak na posao i odlazak s posla. Odlazak na specijalizaciju se ne može smatrati odlaskom i dolaskom na posao. Članak 4. st. 1 . t. 1. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 65/22, 33/23 dalje u tekstu: Pravilnik) definira specijalizaciju kao oblik stručnog usavršavanja kroz organizirano stjecanje kompetencija prema propisanom programu odnosno istu ne definira kao rad te se odlazak na istu ne može smatrati odlaskom i do laskom na posao. Pored navedenog Tužiteljica nije zaposlenica ustanove u kojoj obavlja specijalizaciju.

2.3. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18., 16/19., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20., 3/23., 68/23., 35/24. dalje u tekstu: KUZZO) u čl. 63, definirajući pravo na naknadu za odvojen život određuje kako se ista isplaćuje se radniku za vrijeme provedeno na radu u slučaju kad je radnik upućen na rad ili na specijalizaciju, užu specijalizaciju, odnosno poslijediplomski studij izvan sjedišta poslodavca, pa je time mjesto rada različito od mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta toga radnika, pri čemu se obitelji smatra bračni drug, djeca, posvojenik, pastorak i štićenik, ako su prijavljeni na istoj adresi stanovanja kao i radnik. Dakle predmetna odredba KUZZO jasno razlikuje odlazak na rad i odlazak na specijalizaciju. Članak 65. st. 1. TKU nema odredbu kakvu sadrži čl. 63. KUZZO po kojoj bi se isti primjenjivao i na osobe koje su upućene na specijalizaciju već se isti odnosi samo na dolazak i odlazak s posla.

2.4. Tuženik čini nespornim izračun visine putnih troškova za utuženo razdoblje kako je to u tužbi, točnije točki IV. tužbe, naznačila tužiteljica – odnosno za srpanj 2024. 555,68 €, kolovoz 2024. 483,20 €, listopad 2024. 362,40 €, studeni 2024. 362,40 €, prosinac 2024. 434,88 € i siječanj 2025. 386,56 €. Tuženik ističe kako je tužiteljici u utuženom razdoblju na ime naknade za odvojeni život isplatio ukupan iznos od 1.110,34 € i to za srpanj 2024. 148,66 €, kolovoz 2024. iznos od 148,66 €, rujan 2024. iznos od 148,66 €, listopad 2024. iznos od 232,27 €, studeni 2024. iznos od 148,66 €, prosinac 2024. iznos od 126,78 € i siječanj 2025. iznos od 156,65 €, te se predlaže tužiteljici da ovaj izračun učini nespornim.

2.5. U slučaju da sud ocijeni kako je zahtjev tužiteljice osnovan i sama tužiteljica tvrdi kako se isti ima umanjiti za iznos naknade za odvojen život isplaćen tužiteljici u predmetnom razdoblju, a budući da i sama tužiteljica ističe kako je riječ o zahtjevima koji se ne mogu kumulirati. Podredno, u slučaju da sud utvrdi kako je zahtjev tužiteljice osnovan, a da se isti ne umanjuje za iznos naknade za odvojen život koji je u predmetnom razdoblju isplaćen tužiteljici, tuženik ističe prigovor radi prijeboja i to u visini od 1.110,34 €, a koji se odnosi na ime povrata iznosa koji je isplaćen tužiteljici na ime naknade za odvojen život u razdoblju od srpnja 2024. do siječnja 2025., a imajući u vidu da sukladno čl. 63. KUZZO radnik kome se isplaćuju putni troškovi, nema pravo na naplatu naknade za odvojeni život. Slijedom navedenog u slučaju da sud utvrdi kako je predmetni tužbeni zahtjev osnovan onda tužiteljica za predmetno razdoblje nije mogla primati naknadu za odvojeni život slijedom čega tuženik ima pravo tražiti povrat tako plaćenih iznosa prema pravilima o stečenom bez osnove i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja ovog odgovora na tužbu do isplate.

2.6. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže predmetnu tužbu odbaciti, odnosno podredno tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan te obvezati tužiteljicu da tuženiku nadoknadi trošak postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. prosinca 2022., Ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije od 13. ožujka 2023., Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (list 15-43), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (list 44-72), Aneksa ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije, Aneksa ugovora o radu, dopisa tuženika od 14. lipnja 2024. (list 77), Rješenja o naknadi za odvojeni život (list 78), Zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa, isplatn ih lista (listovi 81-94), Tumačenja Ministarstva rada (listovi 95-122 i 149-166), podataka o isplaćenoj naknadi za odvojeni život za tužiteljicu od 18. ožujka 2025. (list 132), te isplatnih lista plaća (listovi 133-144 i 193-205). Tužiteljica je saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja.

4. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud u postupku može utvrđivati samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka.

6. Podneskom od 19. studenog 2025. tužiteljica je preinačila tužbu, na način da je tražila, osim za vrijeme navedeno u tužbu od srpnja 2024. do siječnja 2025., isplatu naknade troškova prijevoza i za daljnje razdoblje od veljače 2025. do kraja listopada 2025. , tako da sređenim tužbenim zahtjevom traži isplatu u iznosu od 3.976,78 € sa zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno u predmetnom podnesku. Time je došlo do povišenja tužbenog zahtjeva za 2.003,98 €.

7. Na ročištu održanom dana 20. studenog 2025. tuženik se protivio preinaci tužbe, no sud je rješenjem na istom ročištu dopustio preinaku tužbe prema podnesku tužiteljice od 19. studenog 2025., smatrajući, temeljem čl. 190. st. 3. ZPP-a, da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, a obzirom da se radi o istoj pravnoj osnovi. Stoga je odlučeno na način naveden u točki I. izreke rješenja.

8. Podneskom od 23. prosinca 2025. tužiteljica je u skladu s obračunom tuženika sredila tužbeni zahtjev, na način da potražuje iznos od 3.946,60 € sa zakonskim zateznim kamatama, na način kako je navedeno u točki I. izreke ove presude, slijedom čega je povukla tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 30,18 €, čemu se tuženik nije protivio. Stoga je odlučeno na način naveden u točki II. Izreke rješenja.

9. Na ročištu održanom dana 15. siječnja 2026. stranke su suglasno iskazale da je u ovoj pravnoj stvari sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva, dok visina nije sporna, te su stoga tužiteljica i tuženik povukli prijedlog za provođenje financijskog vještačenja iznosa naknade putnih troškova uz priznanje naknade isplaćene za odvojeni život.

10. Iz iskaza tužiteljice saslušane kao stranka u svrhu dokazivanja proizlazi da je zaposlena na neodređeno vrijeme kod tuženika, na radnom mjestu doktora medicine – specijalizant od prosinca mjeseca 2022., a u ožujku 2023. zaključila je Ugovor o specijalizaciji kojim je upućena na specijalizaciju. Specijalizaciju je prvo dijelom obavljala u Koprivnici i to u vremenu od svibnja 2023. do 1. srpnja 2024.,te je potom krenula na specijalizaciju u Zagreb u Klinički bolnički centar Zagreb. Navodi da je njeno prebivalište u [adresa] i za vrijeme obavljanja rada kod tuženika u Koprivnici putovala je svaki dan na posao iz [adresa] u [adresa]. Tada joj je tuženik isplaćivao putni trošak. Od kako je krenula na specijalizaciju u Zagreb, isto tako svaki dan putuje u Zagreb na posao kao i na dežurstva. Navodi da na specijalizaciju u Zagreb odlazi svakodnevno osobnim automobilom. Navodi da nema mogućnost korištenja javnog prijevoza zato jer se isto kosi s obvezom njenog dolaska na posao i radnim vremenom. Navodi da je od tuženika tražila da joj plaća putne troškove za vrijeme specijalizacije iz razloga jer nema mogućnost zbog svoje osobne situacije boraviti u [adresa] za vrijeme specijalizacije. Navodi da nakon što je tuženiku dostavila poruku elektroničke pošte sa zahtjevom za naknadu putnog troška za vrijeme specijalizacije, oni su joj dostavili Rješenje o naknadi za odvojeni život, iako istu naknadu nije tražila. Navodi da stalno prima naknadu za odvojeni život. Od tuženika nije dobila nikakvo obrazloženje koji su razlozi zbog kojih joj ne priznaje pravo na putni trošak od Zagreba do [adresa]. Uputila je dvije poruke elektroničke pošte tuženiku sa zahtjevom za naknadu putnog troška, ali joj ni na jedan nije odgovoreno. Jedna poruka poslana je nakon podnesenog zahtjeva za zaštitu prava u ovom postupku. Navodi da sa KBC Zagreb nema zaključen ugovor o radu.

11. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik dana 28. prosinca 2022. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme prema kojem je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine specijalizant u Odjelu za vaskularnu i plastičnu kirurgiju i urologiju (doktor medicine specijalizant).

12. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik dana 13. ožujka 2023. sklopili Ugovor o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije, kojim ugovorom se utvrđuju prava i obveze stranaka za vrijeme i nakon završetka specijalizacije iz vaskularne kirurgije koja započinje i traje sukladno Rješenju Ministarstva zdravstva. Člankom 3. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije ugovoreno je da se bolnica obvezuje Specijalizantu omogućiti redovito obavljanje specijalizacije iz vaskularne kirurgije u skladu s Odlukom o izboru specijalizanta, Klasa: 131-02/22-01/1.41, Urbroj:

2137-84-01-22-06 od 12. listopada 2022. i Rješenjem Ministarstva zdravstva. Bolnica se obvezuje da će za specijalizanta snositi troškove specijalizacije, te će se njim sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto liječnička specijalista vaskularne kirurgije, u roku od 30 dana od dana dostave Rješenja o položenom specijalističkom ispitu.

13. Aneksom ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije od 24. lipnja 2024. izmijenjen je čl. 6. st. 1. ugovora od 13. ožujka 2023., te je propisano da za vrijeme trajanja specijalizacije specijalizant ima pravo na isplatu plaće, naknade plaće i isplatu naknade za odvojeni život, te ostala materijalna prava u skladu s ugovorom o radu, te Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama, Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, pravilnikom o radu i drugim općim aktima.

14. Aneksom ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. lipnja 2024. i to člankom 2. Aneksa stranke su izmijenile čl. 6. st. 1. Ugovora koji glasi da će radnik obavljati poslove radnog mjesta; doktor medicine specijalizant u Odjelu za vaskularnu i plastičnu kirurgiju i urologiju (doktor medicine i doktor dentalne medicine – skupina III.), u skladu sa rješenjem o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta za obračun plaće, platnog razreda i dodatka na plaću kojeg donosi ravnatelj. Aneksom se mijenja članak 7. Ugovora prema kojem za obavljanje poslova iz ovog ugovora radnik ima pravo na isplatu plaće koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, sve sukladno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama (u daljnjem tekstu: Zakon o plaćama), Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim, službama, Zakonu o radu i kolektivnim ugovorima. Istim ugovorom određeno je da radnik ima pravo na materijalna prava i troškove sukladno zakonu i kolektivnom ugovoru.

15. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica podnijela Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa prije podnošenja tužbe smatrajući da ima pravo na naknadu putnih troškova za vrijeme obavljanja specijalizacije iz vaskularne kirurgije u Kliničkom bolničkom centru Zagreb.

16. Između stranaka nije sporno da tužiteljica prima naknadu za odvojeni život. Temeljem rješenja tuženika od 14. lipnja 2024. tužiteljici je odobrena isplata naknade za odvojeni život za vrijeme specijalizacije iz vaskularne kirurgije.

17. Sporno je između stranaka ima li tužiteljica pravo na putni trošak za vrijeme specijalizacije, s obzirom da rad ne obavlja kod tuženika u Koprivnici, kod kojega je zaposlena, nego u Kliničkom bolničkom centru Zagreb kamo je upućena na specijalizaciju, a ovo sve s obzirom na činjenicu da tužiteljica ima prebivalište u [adresa], te je prije obavljanja specijalizacije svakodnevno putovala osobnim automobilom u koprivničku bolnicu, a s početkom specijalizacije osobnim automobilom svakodnevno putuje iz [adresa] u [adresa] i natrag. Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 65. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (u daljnjem tekstu: TKU). Tuženik joj odbija isplatiti naknadu putnog troška smatrajući da se članak 65. st. 1. TKU odnosi isključivo na zaposlenike i dolazak na posao, te odlazak s posla, pri čemu se odlazak na specijalizaciju ne može smatrati odlaskom i dolaskom na posao. Prema stavu tuženika članak 4. st. 1. toč. 1. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju dokto ra medicine ("Narodne novine", broj 65/22 i 33/23) definira specijalizaciju kao oblik stručnog usavršavanja kroz organizirano stjecanje kompetencija prema propisanom programu, odnosno istu ne definira kao rad, te se odlazak na istu ne može smatrati odlaskom i dolaskom na posao. Pored navedenog, tužiteljica nije zaposlenica ustanove u kojoj obavlja specijalizaciju.

18. Osnovu prijepora između stranaka predstavlja pitanje predstavlja li obavljanje specijalizacije liječnika u bolnici u kojoj liječnik nije zaposlen , nego je upućen temeljem Ugovora o specijalizaciji, rad, temeljem kojega bi zbog odlaska na posao iz mjesta prebivališta imao pravo na naknadu troškova prijevoza u okviru propisa kojima se određuju radnopravni odnosi.

19. Tužiteljica je za vrijeme dok je obavljala rad u bolnici tuženika u kojoj je zaposlena, u Koprivnici, primala naknadu troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla, s obzirom da je nesporno na posao putovala iz [adresa] gdje prebiva.

20. Tužiteljica je upućena na specijalizaciju radi stručnog usavršavanja za obavljanje poslova za koje je zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme kod tuženika i koji ju je uputio na specijalizaciju temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije. Za vrijeme specijalizacije obavlja rad na način da svakodnevno putuje na posao u Zagreb, u Klinički bolnički centar Zagreb, iz mjesta prebivališta u [adresa] i natrag, a rad obavlja u punom radnom vremenu, radnim danima i tijekom vikenda te obavlja dežurstva, a sve prema rasporedu. Stoga prema stavu ovoga suda tužiteljica za vrijeme specijalizacije obavlja rad u bolnici u koju je upućena od strane svoga poslodavca.

21. Predmetnim Ugovorom o radu kojega su stranke sklopile i to čl. 3. ugovoreno je mjesto rada na adresi sjedišta Poslodavca, kao i u drugim ustrojstvenim jedinicama poslodavca, te na drugim mjestima, a sve sukladno odlukama Poslodavca. Člankom 7. predmetnog Ugovora o radu ugovoreno je da radnik ima pravo na isp latu plaće, te pravo na materijalna prava sukladno zakonu, kolektivnom ugovoru, odnosno važećem dodatku kolektivnom ugovoru i pravilniku o radu poslodavca.

22. Člankom 6. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije stranke su ugovorile da za vrijeme trajanja specijalizacije, specijalizant ima pravo na isplatu naknade plaće i isplatu naknade za odvojeni život, te ostala materijalna prava u skladu s ugovorom o radu, te Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, pravilnikom o radu i drugim općim aktima.

23. Slijedom sadržaja navedenih Ugovora, prema stavu suda, proizlazi obveza tuženika da kao poslodavac radniku isplaćuje i ostala materijalna prava, uz plaću, ukoliko rad obavlja i „na drugim mjestima“ izvan sjedišta Poslodavca.

24. Člankom 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18., 16/19., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20., 3/23., 68/23., 35/24. dalje u tekstu: KUZZO) uređuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a čl. 3. određeno je da prava i obveze radnika u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju utvrđena ovim ugovorom, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama i Dodacima Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama čine jedinstven sustav, pa se njihove odredbe primjenjuju neposredno i obvezno, osim ako su nekim drugim propisom pojedina pitanja za radnike povoljnije riješena.

25. Člankom 63. KUZZO propisano je da se naknada za odvojeni život od obitelji isplaćuje radniku za vrijeme provedeno na radu u slučaju kada je radnik upućen na rad ili na specijalizaciju, užu specijalizaciju, odnosno poslijediplomski studij izvan sjedišta poslodavca, pa je time mjesto rada različito od mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta tog radnika, pri čemu se obitelji smatra bračni drug, djeca, posvojenik, pastorak i štićenik ako su prijavljeni na istoj adresi stanovanja kao i radnik. Naknada za odvojeni život od obitelji pripada radniku od dana početka rada izvan sjedišta poslodavca do isteka mjeseca u kojem je riješio stambeno pitanje u mjestu rada ili do isteka mjeseca u kojem izjavi da ne želi preseliti obitelj ili odbije ponuđeni stan.

26. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je od tuženika tražila da joj plaća putne troškove za vrijeme specijalizacije iz razloga jer nema mogućnosti zbog svoje osobne situacije boraviti u [adresa] za vrijeme specijalizacije međutim tuženik joj je dostavio rješen je o naknadi za odvojeni život iako istu naknadu nije tražila.

27. Člankom 63. st. 7. KUZZO propisano je da kada radnik prima naknadu putnih troškova za putovanje na rad izvan sjedišta poslodavca od mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta toga radnika, ne isplaćuje mu se naknada za odvojeni život od obitelji. Slijedom navedenoga proizlazi da predmetni Kolektivni ugovor predviđa situacije u kojima radnik za vrijeme specijalizacije ima mogućnost, a sve cijeneći ispunjenje uvjeta propisanih kolektivnim ugovorima za stjecanje kojeg od navedenih prava, primati ili naknadu putnih troškova ili naknadu za odvojeni život.

28. Člankom 1. KUZZO uređuju se prava i obveze iz rada i po osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a čl. 3. određeno je da prava i obveze radnika u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju utvrđena ovim ugovorom, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama i Dodacima Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama čine jedinstven sustav, pa se njihove odredbe primjenjuju neposredno i obvezno, osim ako su nekim drugim propisom pojedina pitanja za radnike povoljnije riješena.

29. Člankom 65. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 56/22, 127/22, 58/23, 128/23 i 29/24 , u daljnjem tekstu: TKU) koji je sada na snazi, a koji se odnosi i na zaposlenike u zdravstvu propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu naknada troškova prijevoza) pod uvjetom da je udaljenost od njegova prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Navedenom odredbom nadalje se razrađuju uvjeti za ostvarenje prava na trošak prijevoza međutim sud o istima nije raspravljao jer je tuženik visinu zahtjeva tužiteljice učinio nespornim.

30. Tužiteljica je u svom iskazu navela da na posao u [adresa] iz [adresa] i natrag putuje svakodnevno osobnim automobilom jer nema mogućnosti korištenja javnog prijevoza jer se isto kosi s obvezama njenog dolaska na posao i radnim vremenom.

31. Tuženik se visini zahtjeva tužiteljice u pogledu novčanih iznosa koje potražuje s osnova putnih troškova kroz utuženo vrijeme nije protivio, kako u odnosu na utvrđenu visinu naknade na koju ima pravo po mjesecima tako niti u odnosu na umanjeni dio zahtjeva jer je tužiteljica uračunala iznose naknade za odvojeni život koju je primala kroz utuženo vrijeme i za navedeno je umanjila tužbeni zahtjev po mjesecima . Stoga je sud, zbog obrazloženih razloga, cijeneći da su ispunjeni uvjeti za isplatu naknade troškova prijevoza tužiteljici za vrijeme specijalizacije, koju je u obvezi tužiteljici isplaćivati poslodavac kod kojega je zaposlena i koji ju je uputio na specijalizaciju, usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u zatraženim iznosima na način naveden u točki I. izreke presude . Tužiteljici je na dosuđene iznose priznata zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Visina zatezne kamate utvrđena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023 - dalje u tekstu: ZOO).

32. Tuženik se poziva na odredbu čl. 321. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima smatrajući da tužiteljica nije mogla pokrenuti sudski postupak prije nego nabavi tumačenje ugovora, osim ako dokaže da je osoba koja bi takvo tumačenje trebala dati, odbila ga dati. Stoga predlaže da sud tužbu tužiteljice odbaci.

33. Člankom 321. st. 1. ZOO-a propisano je da ugovorne strane mogu predvidjeti da će, u slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredaba, netko treći tumačiti ugovor. Stavkom 2. propisano je da u tom slučaju, ako ugovorom nije drugačije predviđeno, strane ne mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treća osoba odbije dati tumačenje ugovora. Međutim radni odnosi posebno su uređeni propisima radnog prava prvenstveno Zakonom o radu, dok se ZOO primjenjuje samo na radne odnose supsidijarno ako neko pitanje nije posebno uređeno pravnim propisom, a što ovdje nije slučaj. Naime, člankom 90.a Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/2014, 127/2017, 98/2019 i 151/2022 – dalje u tekstu: ZR) propisani su primici radnika na temelju radnog odnosa, a što je svakako i pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla.

34. Člankom 18. TKU propisano je da ugovorne strane osnivaju zajedničko Povjerenstvo za tumačenje ovog ugovora, a čl. 19. toč. 7. propisano je da tumačenje povjerenstvo ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora. Člankom 15.-17. KUZZO određeno je zajedničko povjerenstvo za tumačenje ugovora.

35. Iz predmetnih odredbi Kolektivnih ugovora sud zaključuje da tumačenja Povjerenstva za tumačenje ugovora imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora između ugovornih strana, no međutim navedenim odredbama nije propisana obveza ugovornih strana da vezano uz podnošenje tužbe u sudskom postupku imaju obvezu prethodno zatražiti tumačenje navedenog Povjerenstva. Stoga prigovori tuženika usmjereni na odbačaj tužbe nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje sudske odluke u ovoj pravnoj stvar.

36. I tužiteljica i tuženik tražili su naknadu parničnog troška.

37. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl.155. ZPP-a.

38. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici, u skladu sa zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 250,00 €, zajedno sa PDV-om (Tbr. 7/1), za sastav podneska od 9. travnja 2025., 1. srpnja 2025., 19. studenog 2025. i 24. prosinca 2025., za svaki iznos od 250,00 €, zajedno sa PDV -om (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištima 20. studenog 2025. i 15. siječnja 2026., za svako iznos od 250,00 €, zajedno sa PDV-om (Tbr. 9/1) ili sveukupno 1.500,00 €. Na dosuđeni iznos troška tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

39. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

Koprivnica, 2. ožujka 2026.

Sutkinja:

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Andreja Fosin, [adresa]

2. Odvjetnik Aleksandar Aleksovski, Lovinčićeva 3, Zagreb