Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3
Bjelovar
Poslovni broj: Pn-132/2025-86
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz Bjelovara, Josipa Jelačića 12, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ul. Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćniku MLĆ, odvjetnic i iz Zagreba, Radnička cesta 22, radi naknade štete, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave, dana 1. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP-a), dana 2. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Croatia Osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 3.500,00 eura s naslova neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. studenog 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine pa do isplate u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Croatia Osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ime naknade imovinske štete za rentu plati za mjesec travanj iznos od 11,87 eura sa zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2025. pa do isplate, a nadalje da plaća rentu u iznosu od 54,00 eura počev od 1. svibnja 2025., mjesečno unaprijed do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, pa do isplate.
III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznad razlike dosuđenog iznosa neimovinske štete od 3.500,00 eura pa do zahtijevanog iznosa od 13.800,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 7. studenoga 2023. do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.908,25 eura sa zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.
V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu rente za mjesec travanj 2025. iznad razlike dosuđenog iznosa od 11,87 eura (točke II. izreke presude) pa do zahtijevanog iznosa od 54,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2025.
VI. Nalaže se tuženiku Croatia Osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.205,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. ožujka 2026., kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe tužitelja za isplatu imovinske štete za rentu u iznosu od 54,00 eura, prema podnesku od 28. studenoga 2025.
Obrazloženje
1. Tužitelj UL dana 6. rujna 2023. podnio je tužbu protiv tuženika Croatia Osiguranje d.d., radi naknade neimovinske i imovinske štete.
U tužbi navodi da se dana 7. ožujka 2022. oko 16,30 sati u Velikoj Pisanici, Jurja Vlahovca kbr.1 dogodila prometna nesreća u kojoj je tužitelj UL ozlijeđen kao pješak kada je CL upravljajući osobnim vozilom marke „Opel Vectra“, plave boje, registarske oznake i broja [registarska oznaka], prednjim krajem vozila udario tužitelja koji se u tom trenutku nalazio ispred prodavaonice „Lonia“. U trenutku prometne nesreće s tuženikom je bila sklopljena polica obveznog osiguranja broj: 010914001019.
2. Ističe da je prilikom štetnog događaja zadobio teške tjelesne ozljede te je zbrinut u OB Bjelovar gdje je učinjena potrebna dijagnostička obrada i dijagnosticirane su sljedeće ozljede: ozljede više organa i organskih sustava, višekomadni, unutarzglobni prijelom donjeg dijela lijeve natkoljenice te višekomadni, unutarzglobni prijelom gornjeg dijela desne potkoljenice. Zbog složenosti prijeloma tužitelj je premješten na K liniku za traumatologiju KBC "Sestre Milosrdnice“ u Zagrebu. Nakon potrebne predoperacijske pripreme oba prijeloma su operativno zbrinuta (09. ožujka i 10. ožujka 2022.). Tužitelj je otpušten na kućno liječenje 16. ožujka 2022. sa preporukom nastavka vježb i naučenih na odjelu te uzimanja lijekova protiv grušanja krvi.
3. Prije podnošenja tužbe tužitelj je tuženiku podnio zahtjev za naknadu štete i to neimovinske po kriterijima pretrpljenih fizičkih bolova, straha, smanjenja životnih aktivnosti i naruženja te imovinske s naslova tuđe pomoći i njege potrebne nakon tužiteljeva izlaska iz bolnice, a tuženik je zahtjev samo djelomično usvojio isplativši tužitelju dana 10. veljače 2023. kao nesporan iznos od 7.500,00 eura/56.508,75 kn te isti nije točno specificirao na koje kriterije naknade štete se isplaćeni iznos odnosi.
4. U štetnom događaju zadobio je teške tjelesne ozljede te na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, koja se očituje kroz sljedeće kriterije povrede prava osobnosti: pretrpljenih fizičkih bolova, straha, smanjenja životnih aktivnosti trajnog karaktera i naruženja, kao i na ime potrebe za tuđom pomoći od tuženika potražuje pravičnu novčanu naknadu.
Prilikom odmjeravanja fizičkih bolova tužitelj smatra da je tuženik zanemario osim temeljnih fizičkih bolova koje prate takvu vrstu ozljeđivanja neugodnosti koje je tužitelj trpio zbog hoda sa štakama, zbog imobilizacije, potrebe mirovanja i mokraćnog katetera. Tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, zatim srednjeg u trajanju od 30 dana i slabog intenziteta u trajanju od 60 dana, zbog toga smatra da na ime pretrpljenih bolova ima pravo na novčanu naknadu u iznosu od 4.000,00 eura.
4.1. Prilikom samog štetnog događaja te nakon istog tužitelj je pretrpio strah, a zbog činjenice da je tužitelj mlada osoba pa će se predmetni strah u njegovom budućem životu dugotrajnije manifestirati s većim posljedicama na svakodnevno funkcioniranje, isti na ime pretrpljenog straha potražuje iznos od 5.000,00 eura.
4.2. Navodi da kao posljedicu štetnog događaja, trpi smanjenje životnih aktivnosti zbog potpune ukočenost lijevog koljena (na vanjskoj strani još je prisutan vijak koji je probio kožu), ograničenje pokreta desnog koljena u lakom stupnju, šepanje na lijevu nogu uz korištenje štake, slabost mišića obje natkoljenice, a osobito lijeve, bolovi u oba koljena pri dužem hodanju, stajanju i sjedenju kao i pri promjeni vremena, nemogućnost izvođenja čučnja, kao i otežano kretanje kroz svakodnevne aktivnosti. Zbog navedenog, tužitelj smatra da mu na ime smanjenja životne aktivnosti od 30 -35% u odnosu na čovjeka iste životne dobi zbog čega će u budućnosti morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom funkcioniranju, smatrajući da mu pripada pravična novčana naknada u iznosu od 10.000,00 eura.
4.3. Također, zbog ožiljaka na nogama koji su zaostali nakon 2 operacije, šepanja i korištenja štake, tužitelj trpi duševnu bol zbog naruženosti. Naruženost je jakog stupnja, šepanje je vidljivo svakodnevno, a ožiljci zaostali kao posljedica teške traume na nogama vidljivi su samo ponekad. Zbog navedenog, tužitelj smatra da mu pripada novčana naknada u iznosu od 6.000,00 eura.
4.4. Tužitelj smatra da mu je bila potrebna tuđa pomoć i to kroz 60 dana po 8 sati, 30 dana po 4 sata i 30 dana po 2 sata dnevno. Imajući u vidu nestručne pomoći na području grada Bjelovara od minimalno 3 eura za sat tužitelj za ovaj vid štete potražuje iznos od 2.520,00 eura.
5. Stoga tužitelj tužbom od tuženika potražuje:
-na ime neimovinske štete po kriterijima pretrpljenog straha, fizičkih bolova, smanjenja životnih aktivnosti i naruženja iznos od 25.000,00 eura
-na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći iznos od 2.520,00 eura. Sveukupno tužitelj od tuženika potražuje 27.520,00 eura/207,349,44 kn što umanjeno za isplaćeni iznos od 7.500,00 eura/56.508,75 kn iznosi 20.020,00 eura/150.840,69 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dana primitka plaćenog iznosa od 7.500,00 eura, tj. od 10. veljače 2023. do isplate.
6. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 18. rujna 2024. preinačio tužbeni zahtjev, tako da na ime naknade neimovinske štete zahtijeva iznos od 17.500,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2023., za imovinsku štetu tuđe pomoći i njege iznos od 3.573,25 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2023. te imovinske štete u iznosu od 2.250,00 od 10. veljače 2023. iznos od 1.053,25 eura od 17. rujna 2024. te nadalje, rentu u mjesečnom iznosu od 42,13 eura mjesečno unaprijed svakog 15-tog u mjesecu sa zateznom kamatom uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate.
6.1. Budući je prvostupanjska presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-461/2025-2 u točki I., III. i dijelu točke IV. kojom je odbijen zahtjev za isplatu neimovinske štete iznad dosuđenog iznosa od 8.200,00 eura do zahtijevanog iznosa od 17.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana 10. veljače 2023. pa do isplate i u točki VI. kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka. Tuženik je podneskom od 21. listopada 2025., naveo da je 31. ožujka 2025., a po ukinutoj presudi, tužitelju već isplatio iznos od 9.260,00 eura i to na ime neimovinske štete iznos od 3.700,00 eura zajedno sa zateznim kamatama na navedeni iznos od 367,28 eura, iznos od 1.655,00 eura na ime tuđe pomoći i njege sa pripadajućom kamatom od 7,29 eura te rentu za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 4. kolovoza 2022. do 31. ožujka 2025. u iznosu od 1.348,16 eura zajedno sa zateznim kamatama u iznosu od 123,38 eura te je isplatio rentu za travanj 2025. u iznosu od 42,13 eura te parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura sa pripadajućom zakonskom kamatom u iznosu od 8,66 eura.
6.2. Sukladno navedenom, tužitelj je podneskom od 28. studenoga 2025., potvrdio osnovanost navoda podneska tuženika, kako je prethodno obrazloženo te je ostao kod zahtjeva za isplatu iznosa od 13.800,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 7. studenoga 2023. na ime neimovinske štete, kod zahtjeva za isplatom od 1.908,25 eura sa zateznom kamatom na imovinsku štetu od 5. ožujka 2025. do isplate te potvrđuje činjenicu da je plaćena renta za razdoblje od 1. kolovoza 2022. do 31. ožujka 2025. u iznosu od 1.348,16 eura, za koji iznos po navedenom osnovu povlači zahtjev, dok na ime rente potražuje konačno iznos od 54,00 eura od 1. travnja 2025. pa nadalje.
6.3. Na raspravi dana 1. prosinca 2025., tužitelj je povukao tužbu za neimovinsku štetu u iznosu od 3.700,00 eura za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.665,00 eura i za rentu u iznosu od 1.348,16 eura sa kamatama za razdoblje od 4. kolovoza 2022. pa do 31. ožujka 2025., a kako se tuženik nije protivio povlačenju tužbe, to je sud primjenom odredbe čl. 193 st. 2 ZPP-a, donio rješenje broj Pn- 132/2025-83 dana 1. prosinca 2025. kojim je rješenjem povučena tužba za navedene iznose, punomoćnici stranaka su se odrekli prava na žalbu, priznali pravomoćnost rješenju s danom 1. prosinca 2025. te se odrekli prava na žalbu.
7. U odgovoru na tužbu, tuženik ne spori pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i činjenicu da je tužitelj kao pješak zadobio tjelesne ozljede uslijed naleta osobnog automobila reg. oz. [registarska oznaka] kojim je upravljao CL.
8. Međutim, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, jer je tužitelju u izvansudskom postupku dana 10. veljače 2023. isplatio cjelokupnu neimovinsku i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu proizašlu od ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi u ukupnom iznosu od 7.500,00 eura/56.508,75 kn, prema medicinskoj dokumentaciji dostavljenoj tuženiku.
Stoga smatra da je iznos zatražen u tužbi osnova neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu previsoko odmjeren, ne nalazi uporište u dokumentaciji priležećoj spisu te ga tuženik u cijelosti osporava. Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata na utuženu odštetu.
Tuženik predlaže da se tužitelj u cijelosti odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom te da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak sa pripadajućim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.
9. Kako se tuženik nakon provedenog medicinskog vještačenja, kojim se dokaznom prijedlogu po tužitelju nije protivio, isti se nije protivio ni preinaci tužbe prema podnesku tužitelja od 18. rujna 2024., a koju je preinaku sud dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a, rješenjem broj Pn-133/2023-69 od 5. ožujka 2025., smatrajući da je ista svrsi shodna za konačno rješenje odnosa između stranaka. To iz razloga, jer se radi o preinaci tužbe iz iste činjenične i pravne osnove, a obzirom na činjenicu da se tužitelj protivio osnovu i visini postavljenog tužbenog zahtjeva te je po suglasnom prijedlogu stranaka izveden dokaz medicinskim vještačenjem, nakon kojeg je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev za neimovinsku i imovinsku štetu, a zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe čime je ispunjena pretpostavka iz čl. 191. st. 2. ZPP - a.
10. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u zapisnik o očevidu (list 5-7), dokumentaciju očevida (list 8-11), posebno izviješće PP Bjelovar (list 12-15), uvid u medicinsku dokumentaciju o liječenju tužitelja (list 16-49, 76-78), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka Petra Škavića (list 50-52), ovosudnu presudu broj K-390/22-41 od 11. siječnja 2023. (list 53-63), u karton pacijenta (list 93-111), u prosječne mjesečne isplaćene neto i bruto plaže prema stupnju stručne spreme i djelatnostima u 2022. (list 214-234).
11. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 88-90).
12. Izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po medicinskom vještaku prof.prim.dr.sc. Romana Pavića dr.med. koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje od 8. svibnja 2024. (list 117-123), pisano očitovanje medicinskog vještaka od 26. lipnja 2024. (list 159-163), i od 3. srpnja 2024. (list 176-178) te je izveden je dokaz njegovim saslušanjem (list 241-244).
13. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.
14. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.
15. Tužitelj je tužbom zahtijevao naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, radi fizičkih bolova i straha u iznosu od 17.500,00 eura i imovinske štete za tuđu pomoć i njega u iznosu od 3.573,25 eura, sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.250,00 eura od 10. veljače 2023., na iznos od 1.053,25 eura od 17. rujna 2024., a nadalje rentu u mjesečnom iznosu od 42,13 eura mjesečno unaprijed do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, no, međutim tužitelj nije postavio zahtjev od kad zahtijeva isplatu iste.
15.1. Obzirom da je rješenjem Županijskog suda u Velikog Gorici broj Gž -461/2025-2 od 24. rujna 2025., činjenice da je tuženik podneskom od 21. listopada 2025. , naveo da je izvršio isplatu tužitelju, a kako je obrazloženo pod obrazloženjem 6.1., to je tužitelj postavio tužbeni zahtjev kako je obrazloženo pod obrazloženjem 6.2.
16. Nesporno je između stranaka da se dana 7. ožujka 2022. dogodila prometna nesreća oko 16,30 sati u Velikoj Pisanici, ul. Jurja Vlahovca 1, u kojoj je tužitelj ozlijeđen kao pješak, kada je na njega naletio automobilom osiguranik tuženika CL, Opel Vectra, reg. oz. [registarska oznaka] i to prednjim krajem vozila, koji se u tom trenutku nalazio ispred prodavaonice Lonia. U vrijeme prometne nesreće osobnim automobil kojim je upravljao CL bilo je osigurano kod tuženika polica obveznog osiguranja broj: 010914001019.
Obzirom na to, između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja kao i činjenica da je tužitelj dobio tjelesne ozlijede.
17. Između stranaka, također je nesporna činjenica da je osiguranik tuženika CL proglašen krivim ovosudnom presudom broj K-390/22-41 od 11. siječnja 2023., a koja je presuda pravomoćna 27. ožujka 2023. zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom, opisano po članku 118. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21), zbog kaznenog djela protiv osobne slobode-prijetnjom, označeno u članku 139. stavak 3. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona, za dva kaznena djela protiv osobne slobode-prijetnjama, označeno po članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona, sve uz primjenu članka 51. Kaznenog zakona, za što mu je primjenom odredbe čl. 51. Kaznenog zakona izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca, a temeljem članka 57. Kaznenog zakona izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se neuvjetovani dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca izvršit će se, dok uvjetovani dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca neće se izvršiti ako optuženik CL, u roku provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude, ne počini novog kaznenog djela.
18. Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku, sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.
19. S obzirom na navedeno, nesporno je između stranaka da je za prometnu nesreću u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede, isključivo odgovoran osiguranik tuženika CL, to tim više što tuženik tijekom postupka nije isticao prigovor podijeljene odgovornosti.
20. Isto tako, nema spora između stranaka da se tužitelj prije podnošenja tužbe, tuženiku obratio sa zahtjev za mirno rješenje spora i da je tužitelju dana 10. veljače 2023. isplaćen nesporni iznos od 7.500,00 eura, pri čemu se tuženik, a kako to navodi tužitelj u tužbi niti tijekom postupka nije očitovao da li je naveden nesporni iznos štete isplaćen za neimovinsku ili imovinsku štetu.
21. Sporno je između stranaka osnov i visina neimovinske i imovinske štete, sporan je tijek zateznih kamata.
22. Temeljem iskaza tužitelja, navoda tijekom postupka i priložene medicinske dokumentacije, utvrđeno je da je tužitelj dobio teške tjelesne ozljede, navodeći da je imao 4 prijeloma na lijevoj nozi i to koljena, natkoljenice i potkoljenice, 2 na desnoj nozi i to desne potkoljenice i prijelom desne ključne kosti. Medicinska pomoć pružena mu je OHBP Bjelovar, gdje je provedena dijagnostička pretraga a potom je bio liječen u KBC Sestre Milosrdnice u Zagrebu, gdje je boravio 13 dana, bio je podvrgnut operativnom zahvatu, potom je bio otpušten na kućno liječenje, ističe da 3 mjeseca nije nikuda mogao, da je bio nepokretan, da je ležao, da mu je pomoć i njegu pružala majka kod koje je bio u Starim Plavnicama, pomaganju kod osobne higijene, kod fizioloških potreba, oblačenju i kuhanju. Na kontrolne preglede kroz to razdoblje išao je sanitetom u Zagreb. Liječen je u Općoj bolnici dr. Anđelko Višić 5 dana na odjelu kirurgije, gdje je bio podvrgnut operativnom zahvatu desne ključne kosti gdje mu je ugrađena pločica. U Zagrebu je uklonjen vijak s desne noge, međutim, nisu mu uklonjene sve metalne pločice u tijelu, hoda uz pomoć nadlaktične štake te da je izvjesno da neće u budućnosti bez iste moći samostalno hodati.
Navodi da nakon operativnih zahtjeva ostali ožiljci na predjelu kuka, na lijevoj strani noge, dva velika ožiljka iznad natkoljenice koji se protežu do potkoljenice koji se potežu na obje noge i koji su vidljivi prilikom nošenja kratkih hlača te ožiljak na desnoj strani ključne kosti. Prilikom hoda vidljivo je naruženje, jer šepa i koristi štaku. Kontinuirano po preporuci liječnika na recept pije tablete protiv bolova i za smirenje. Prije štetnog događaja vidljivo je naruženje na lijevoj i desnoj šaci koje nije u nikakovoj uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Prije štetnog događaja bacio se rekreativno nogometom, no zbog posljedica koje su proizašle iz štetnog događaja, to više ne može.
23. Između stranaka sporan je osnov i visina neimovinske i imovinske štete te je po suglasnim prijedlozima stranaka izveden dokaz medicinskim vještačenjem po medicinskom vještaku prof.dr.sc.prim Romanu Paviću, dr.med., koji je dao pisani nalaz i mišljenje, zaprimljen kod ovoga suda dana 8. svibnja 2024., a koji je nalaz dan temeljem medicinske dokumentacije priložene spisu predmeta, zdravstvenog kartona i kliničkog pregleda tužitelja.
24. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka prof.dr.sc.prim Romana Pavića, dr.med, proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio multifragmentari intraartikularni prijelom dijametafize lijeve bedrene kosti s dislokacijom ulomaka, koja je bila skraćena 16 mm, a u stranu pomaknuta za 20 mm. Osim toga, zadobio je multifragmentarni prijelom platoa goljenične kosti desne noge, koja zahvaća lateralni kondil, dijelom interkondilarnu eminenciju i medijalni kondil tibije, a širila se koso kroz područje metafize medijalno i distalno. Denivelacija lateralnog dijela artikulacijske plohe lateralnog kondila tibije iznosila je do 5 mm). Dana 9. ožujka 2023. učinjen je operativni zahvat- krvava repozicija i osteosinteza titanijskom pločom (LCP) i vijcima desne goljenične kosti. Lijeva natkoljenica je operirana 10. ožujka 2022., a nakon krvave repozicije učinjena je osteosinteza retrogradnim intramedularnim femoralnim čavlom uz heterolognu spongioplastiku. Uz lokalnu anesteziju, prilikom kontrolnog pregleda, dana 23. listopada 2023., odstranjen jedan distalni vijak iz lijeve natkoljenice. Na kontrolnom pregledu kod tužitelja je dana 6. studenog 2023. utvrđeno da su prijelomi zacijelili, a kako tužitelj nakon toga nema medicinske dokumentacije, medicinski vještak zaključuje da je tada liječenje tužitelja završeno 6. studenog 2023.
24.1. Isti po mišljenju vještaka ima tešku kontrakturu lijevog koljena, koje ne može ispružiti, a niti saviti te zbog istog ne može normalno hodati, postoji izrazita posljedična kontraktura lijevog kuka tužitelja.
Kod desne noge manji izostanak funkcije u području desnog koljena i kuka, no navedeni deficit je znatno manji nego što je to kod lijeve noge.
24.2. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju naveo da tužitelj od ranije, zbog opeklina iz 2014. i ožiljaka ima posljedične kontrakture obje šake i stopala (nemogućnost dorzifleksije) koje nisu u svezi s predmetno-štetnim događajem. Iz tog razloga nisu uvrštene u posljedice kao niti ocjenu posljedica nakon predmetno-štetnog događaja.
24.3. Također, vještak navodi da kod tužitelja nije provedena adekvatna fizikalna rehabilitacija nakon otpusta iz bolnice, jer njegovo stanje na to ukazuje, a također nema priložene ikakve fizijatrijske dokumentacije o istoj. U bolnici je fizikalna rehabilitacija provođena, što se vidi iz priložene bolničke dokumentacije.
Vještak zaključuje da je tužitelj obavljao fizikalnu rehabilitaciju, adekvatno i na vrijeme nakon hospitalizacije, sigurno ne bi postojale ovakve posljedične kontrakture, osobito lijeve noge.
Operirani prijelomi na obje noge su tužitelju uspjeli zarasti, no rehabilitacija nakon hospitalizacije iz nekog razloga nije provođena, ili ako jeste, nije provođena u dovoljnoj mjeri.
24.4. Nadalje, vještak u nalazu i mišljenju navodi da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da li se tužitelj nakon liječenja obratio izabranom obiteljskom liječniku da ga uputi, kako bi mu se provela neophodna fizikalna rehabilitacija. U predmetnom spisu je vidljivo samo, kako je kirurg-operater preporučio na kontrolnom pregledu 11. travnja 2022., da se tužitelju provede fizikalna rehabilitacija u kući.
Isto tako, ako je fizikalna rehabilitacija provođena u kući, o tome također mora postojati službena evidencija, kao i upute specijaliste fizijatra. Osim toga, s obzirom da je tužitelj imao ozljedu oba donja ekstremiteta, sigurno je mogla biti provedena fizikalna rehabilitacija u toplicama, ako je za isto podnesen zahtjev.
Uglavnom, priloženog medicinskog dokumenta napisanog od liječnika spec.fizijatra, o ikakvoj tužiteljevoj fizikalnoj rehabilitaciji, tužitelj ne posjeduje.
25. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj kao posljedice štetnog događaja, trpio fizičke boli u intenzitetu i trajanju, jakog stupnja od 6 dana, srednjeg stupnja od 30 dana, slabog stupnja od 90 dana.
Tužitelj je pretrpio kratkotrajan primaran strah u trajanju od 2 sata, sekundaran strah jakog stupnja u trajanju od 6 dana, srednjeg stupnja u trajanju od 30 dana, slabog stupnja od 80 dana.
Nadalje, kod tužitelja je zaostalo naruženje srednjeg stupnja u vidu ožiljaka i funkcionalni deficit koji naružuje tužitelja.
Zaostalo je trajno smanjenje životne aktivnosti od 25% (uzimajući u obzir funkcionalni deficit lijeve i desne noge).
25.1. Također, tužitelju je bila privremeno potrebna tuđa pomoć vidu nemedicinske osobe i to od 40 dana po 4 sata dnevno, zatim 40 dana po 3 sata dnevno, te 30 dana po 2 sata dnevno te potom 30 dana po 1 sat dnevno.
Kako tužitelj ne može gaziti ni na lijevu ni na desnu nogu , pomoć mu je trebala za obavljanje osnovnih higijenskih potreba i oblačenje, nabavku namirnica, pripremu istih, pomoć u kući za obavljanje najnužnijih poslova. Trajna tuđa pomoć s obzirom na trajne posljedice nakon predmetno-štetnog događaja potrebne su tužitelju za obavljanje najtežih kućanskih poslova u vremenu od 3 sata tjedno.
26. Pisanom nalazu i mišljenju, prigovorile su obje stranke i to tužitelj u dijelu procjene naruženosti, smanjenja životne aktivnosti te tuđe pomoći i njege. Ističe da je naruženost vještak ocijenio srednjeg stupnja, no tužitelj smatra kako je ista u jakom stupnju budući da, a kako to i vještak navodi u svom nalazu tužitelj zbog posljedica nakon štetnog događaja ima vidljive ožiljke veličine 15-20 cm, kao i jako izraženo šepanje na lijevu nogu uz korištenje štake. Nadalje ističe da su ožiljci izrazito neestetskog izgleda te mu je lijeva noga poprimila neprirodan i deformirani izgled, a što je vrlo uočljivo drugim osobama u svakodnevnom životu pa je stoga razvidno da je došlo do naruženosti u jakom stupnju u odnosu na osobu koja je iste životne dobi kao tužitelj.
Tužitelj smatra da je vještak prenisko procijenio smanjenja životnih aktivnosti od 25%, jer u svakodnevnim aktivnostima niti približno ne može funkcionirati kao čovjek iste životne dobi. Tužiteljevo zdravstveno stanje je takvo da si isti samostalno ne može pripremiti niti jelo, oprati rublje te obavljati uobičajene svakodnevne radnje, a posebno ističe kako se od nastanka štetnog događaja ne može zaposliti, teško mu je naći prikladan posao u okviru preostale radne sposobnosti a sve kako mu dugo sjedenje ili stajanje uzrokuje neizdržive bolove, pa stoga smatra da kriterij smanjenja životnih aktivnosti treba odmjeriti od 30-35% u odnosu na čovjeka iste životne dobi, stupnja obrazovanja i profesionalnih kvalifikacija te je predložio da se vještak posebno očituje u kojoj su mjeri zaostale posljedice utjecale na tužiteljevu radnu sposobnost.
27. Također, tužitelj smatra da mu je tuđa pomoć i njega bila potrebna u znatno većem opsegu nego što to ocjenjuje vještak, jer je nakon otpuštanja iz bolnice na kućno liječenje, tužitelj je bio nepokretan, čitave dane je provodio u krevetu pa mu je tuđa pomoć i njega bila potrebna barem 8 sati na dan, a ne samo 4 sata kako je to vještak utvrdio. Tužitelju, kojemu su obje noge stradale u štetnom događaju, ne bi bilo dovoljno 4 sata tuđe pomoći i njege, a sve kako je istome bila potrebna pomoć u pripremanju hrane-barem tri obroka na dan, zatim presvlačenje, higijenske potrebe, kućanski poslovi i ostale svakodnevne životne potrebe.
28. Tuženik, s obzirom na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, ističe da iz istog proizlazi da da tužitelj liječenje nije proveo sukladno uputama liječnika, a što je dovelo do posljedica koje su zaostale u većem obujmu od onoga što bi bilo da je provedeno, adekvatno liječenje pa stoga predlaže da se vještak dodatno očituje na okolnosti koje posljedice bi izostale da je provedena adekvatna terapija.
Nadalje, tuženik predlaže da se vještak dodatno očituje i na okolnost da li bi tužitelju uopće bila potrebna tuđa pomoć i njega da je provedena fizikalna terapija i u kojim obimima, kao i na okolnost u kojem obimu bi bilo ocijenjeno smanjenje životne aktivnosti.
Isto tako, ističe da se vještak očituje na okolnost kada je točno okončano liječenje u smislu kada je zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano da su se zaostale posljedice mogle ocijeniti kao trajne, jer vještak u nalazu navodi da sad je tužiteljevo stanje definitivno.
Smatra da iz nalaza i mišljenja nije jasno čemu se sastoji tuđa pomoć i njega koja je potrebna tužitelju, odnosno za koje poslove mu je potrebna i od kada je potrebna.
29. Očitujući se na prigovore tužitelja (list 137-140), medicinski vještak je naveo da je tužitelj imao štetni događaj koji nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa prometnom nesrećom i to 2014. (pokušaj suicida), u kojem je tužitelj zadobio opekline lica, vrata, trupa i sva četiri ekstremiteta, odnosno čitavog tijela. Zbog toga tužitelj ima posljedično izražene ožiljke po čitavom tijelu, odnosno naruženost jakog stupnja uslijed tih posljedičnih ožiljaka. Također, uslijed posljedica tih opeklina je nužno 2014. i traheotomiran, što je također doprinijelo tom naruženju.
Također, iz tog štetnog događaja koji je prethodio prometnoj nesreći tužitelj ima i posljedične, u velikom stupnju izražene kontrakture obje šake i oba stopala. Osobito je to vidljivo prilikom izvođenja dorzifleksije šaka i stopala, što je osim funkcionalnog deficita koji mu onemogućava normalan hod, kao i hvatanje predmeta, uvjetovalo gubitak radne sposobosti, osobito za bilo kakav fizički rad, kao što je dovelo i do značajnog naruženja u jakom stupnju.
29.1. Vještak smatra da su prigovori tužitelja nerealni i nisu posljedice iz ovosudnog štetnog događaja. Dakle, tužitelj je prije imao naruženje jakog stupnja kao i gubitak funkcije šaka i stopala, a samim tim i gubitak radne sposobnosti za fizički rad, tako da od ranije postojeće naruženje jakog stupnja, zadobiveno prije predmetno-štetnog događaja.
Stoga, vještak drži da je realno i objektivno procijenio stupanj naruženja, obzirom na tužiteljevo stanje prije predmetno štetnog događaja, jer nema hipertrofičnih ni keloidnih ožiljaka nakon predmetnog štetnog događaja. Postojeći ožiljci su tanki, postincizijski, uredni, normokolorirani, u razini kože. Smatra da bi na štetu tužitelja bilo da je naveo da naruženje ne postoji, jer on od ranije već ima naruženje jakog stupnja na istim dijelovima tijela što čini prigovor tužitelja neobjektivnim i nerealnim.
Obzirom na reference medicinskog vještaka, specijalizacije i subspecijalizacije, a pogotovo kao plastični kirurg i redoviti profesor kirurgije na Medicinskom fakultetu, koji upravo predaje područje plastične kirurgije, sukladno tome je procijenio stupanj naruženja osobe kod tužitelja. Stoga je vještak, ostao kod navoda da je iz predmetnog štetnog događaja kod tužitelja zaostalo naruženja srednjeg stupnja.
29.2. U odnosu na tužiteljev prigovor na ocjenu trajnog smanjenja životne aktivnosti, vještak je naveo da je istu dao prema ozljedama koje je zadobio i posljedicama koje tužitelj stvarno ima, a što je u skladu sa orijentacijskom tablicom za vještačko ocjenjivanje, time da njegova ocjena ni u kom slučaju nije manja ili utvrđena na štetu tužitelja, tako da ocjenu trajnog smanjenja životne aktivnosti drži u potpunosti realnom u ocjenjivanju tužiteljevog stanja.
Također, vještak napominje da je tužitelj prije predmetnog štetnog događaja imao evidentan deficit funkcije šaka i stopala, time da je tužitelj fizikalnom rehabilitacijom sigurno mogao poboljšati svoje stanje i ishod liječenja nakon predmetnog štetnog događaja, no ista nakon izlaska iz bolnice uopće nije provedena.
Ističe da za tužiteljevu smanjenu radnu sposobnost u najvećoj mjeri utječu kontrakture koje posjeduje od ranijeg štetnog događaja kao i neodlazak na fizikalnu rehabilitaciju poslije predmetnog štetnog događaja, time dodatne kontrakture, koje su također dodatno pogoršale već izraženu smanjenu radnu sposobnost koja je postojala od ranije.
U odnosu na posljedice koje proizlazi iz predmetnog štetnog događaja, vještak je naveo da su prijelomi uredno zarasli na RTG snimkama i sigurno je, da su adekvatno rehabilitirani, ne bi postojalo smanjenje tužiteljeve životne i radne sposobnost u ovoj mjeri koja sada postoji.
29.3. Prigovor tužitelja za tuđu pomoć i njegu, vještak također drži da je neutemeljen i nerealan, jer je dao ocjenu dugotrajne privremene tuđe pomoć, kao i potreba za trajnom tuđom pomoći. Kako tuđa pomoć kod tužitelja nije provođena putem ikakve institucije, unatoč tome, ocijenio je realno, gledajući tužiteljevo stanje, iako iz dokumentacije dostavljene po tužitelju kao i iz zdravstvenog kartona, nema nikakove dokumentacije o obavljanju bilo kakve pomoći druge osobe. Tužitelj ima od ranije deficit funkcije, a da mu je tuđa pomoć bila potrebna nakon ovosudnog štetnog događaja, već je navedena u nalazu i mišljenju upravo u onoj mjeri i u dovoljno dugom vremenskom razdoblju, koja mu je bila potrebna nakon ovakvih ozljeda. Uzimajući pri tom u obzir vrijeme cijeljenja kosti i oporavka, kao i potrebe i trajanja fizikalne rehabilitacije, koja nije provedena, smatra da je prigovor nerealan.
29.4. Sve prigovore tužitelja, vještak otklanja, navodeći pritom da iz medicinske dokumentacije i kliničkim pregledom tužitelja koje je vještak izvršio, a za potrebe nalaza i mišljenja, ne proizlazi da bi došlo do povećanja omjera od utvrđene životne aktivnosti, u odnosu na zahtjev za povećanje ocjene potrebe za tuđom pomoći i njegom, kao i u odnosu na naruženje. To iz razloga što spisu predmeta ne prileži potpuni zdravstveni karton tužitelja niti je isti i dostavljen po tužitelju, prilikom njegovog kliničkog pregleda kod vještaka.
30. Vještak se također pisano očitovao dana 26. lipnja 2024. (list 159 -162), u odnosu na prigovore tuženika, navodeći da mu nije poznato da li je tužitelju izostala adekvatna fizikalna rehabilitacija njegovom krivicom ili na istu nije upućen od nadležnog obiteljskog liječnika, kao što mu nisu bili dostupni podaci iz kojeg razloga nije provedena rehabilitacija u kući, kao niti u toplicama. Tko je za to odgovoran, vještaku nije poznato, jer u spisu predmeta nema priložene dokumentacije, a za očekivati je, da je tužitelj trebao provoditi istu, ali iz nekog razloga nije.
Isto tako, vještak je naveo da se sa sigurnošću ne može kriviti tužitelja za neprovođenje fizikalne rehabilitacije, jer točnih podataka o razlogu izostanka iste nema. Ukoliko tuženik ima podatke i dokumente koji mogu potvrditi koje su okolnosti uvjetovale da se tužitelju ne provede adekvatna fizikalna terapija, onda ih je trebao dostaviti sudu, jer vještak nema, tuženik ima podatke i dokumente koji mogu potvrditi koje su okolnosti uvjetovale da se tužitelju ne provede adekvatna fizikalna terapija, onda ih je trebao dostaviti sudu.
Ukoliko tuženik u prilog svog prigovora dostavi dokaze da je tužitelj isključivo odgovoran za neprovođenje rehabilitacije i sadašnje svoje posljedično stanje, a ne nitko drugi, tada bi se ocjena za trajno smanjenje tužiteljeve životne aktivnosti smanjilo za 5 %, odnosno, omjera s 25% na omjer od 20%, a kako spisu predmetu o tome ne prilože dokazi, vještak je i nadalje ostao kod ocjene da je kod tužitelja zaostalo smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 25%.
30.1. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika za tuđu pomoć i njegu, vještak je u cijelosti ostao kod ocjene koja je dana u pisanom nalazu i mišljenju, time da je privremena tuđa pomoć je tužitelju apsolutno bila potrebna, neovisno o fizikalnoj rehabilitaciji koja nije provedena.
U odnosu na trajnu potrebu za tuđom pomoći, ona je ocijenjena prema potrebi sadašnjeg stanja tužitelja isključivo vezano samo za posljedice predmetnog štetnog događaja. Potreba za tužiteljevom tuđom pomoći, odnosi se samo i isključivo na posljedice predmetnog štetnog događaja, ne na nikakve posljedice ranijih ozljeđivanja. U odnosu na pomoć koja je tužitelju bila potrebna oko nabavka namirnica, priprema istih, pomoć u kući za obavljane najnužnijih poslova, a koji se odnose na čišćenje, pranje odjeće, kuće i sl., smatra da je tuženik postavio hipotetsko pitanje da li bi ocjena potrebe za trajnom tuđom pomoći bila manja da je tužitelju provedena adekvatna fizikalna rehabilitacija, jer se to može samo nagađati "što bi bilo kad bi bilo", pri čemu se ne zna d ali je za izostanak svoje fizikalne rehabilitacije tužitelj odgovoran ili ne.
30.2. Obzirom da je iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj posljednju kontrolu imao 6. studenog 2023. i to u kirurškoj ustanovi i tada je liječenje završeno. U odnosu na zdravstveno stanje tužitelja, po mišljenju vještaka, ono je definitivno i trajno, odnosi se na kirurško liječenje koje je provedeno u potpunosti i u skladu sa strukom, jer tužitelj samo i dolazio na kirurške kontrole, i liječen je samo po kirurgu, dok vrste liječenja kod tužitelja, a prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji izvan kirurške ustanove nije ni bilo.
31. Vještak je u smislu odredbe čl. 260. st. 2. ZPP-a, usmeno obrazložio pisani nalaz i mišljenje te se očitovao na prigovore stranaka, apostrofirajući pritom da tužitelj u spis predmeta nije dostavio medicinsku dokumentaciju, a iz koje bi nedvojbeno proizlazilo podatak o smanjenju životne aktivnosti. Također, naglasio je da štetni događaj koji je tužitelj imao 2014. (pokušaj suicida) rezultirao je njegovu životnu ugroženost i da je pritom zadobio je teške opekline u području lica vrata, čitavog trupa te gornjih i donjih ekstremiteta, a za što mu nije dostavljena medicinska dokumentacije, već je za taj štetni događaj, podatak utvrdio u otpusnom pismu vezanom uz predmetni štetni događaj, od dana 16. ožujka 2022., gdje je u okviru postavljenih dijagnoza napisano prethodno navedeno.
Da je tužitelj u spis predmeta dostavio medicinsku dokumentaciju o posljedicama iz štetnog događaja od 2014. (vještak je mišljenja da je tužitelj istu selektivno dostavio), a što je bilo važno radi ocjene stanja tužitelja i prilikom vještačenja za predmetno štetni događaj. Kliničkim pregledom tužitelja koji je učinjen 8. svibnja 2024., vještak je uvidio posljedice na šakama i stopalima tužitelja iz štetnog događaja 2014.
Također, smatra da je zdravstveni karton o liječenju tužitelja, također nepotpun jer datira od 2015., tako da u istom nedostaje razdoblje od 1992. do 2015., time da štetni događaj od 2014. i njegovo liječenje u bolničkoj ustanovi također nije dokumentiran niti u priloženom zdravstvenom kartonu niti je dostavljena dokumentacija od ranije.
31.1. U odnosu na navod vještaka, napominje se da je sud po prijedlogu tužitelja, zatražio od osobnog liječnika tužitelja dr. NL, Dom zdravlja BBŽ Nova Rača, dopisom od 24. travnja 2024. preslik zdravstvenog kartona za potrebe medicinskog vještačenja, a koji je liječnik 2. svibnja 2024. dostavio 2. svibnja 2024. zdravstveni karton pod nazivom " Karton pacijenta Prikaz kompletnog kartona" (list 93-110) iz kojeg je razvidno, a kako je to u svom iskazu i naveo medicinski vještak, da je dostavljen za razdoblje od 9. lipnja 2015. pa sve do 2. svibnja 2024. Sve to, upućuje na vjerodostojnost iskaza medicinskog vještaka glede tužiteljeve medicinske dokumentacije (uz onu koja je dostavljena po tužitelju uz tužbu), da je medicinske dokumentacija selektivna, tj. da niti osobni liječnik na zahtjev suda, a niti sam tužitelj do zaključenja prethodnog postupka, nije dostavio medicinsku dokumentaciju o štetnom događaju iz 2014., kako je to prethodno i iscrpno obrazložio medicinski vještak.
31.2. S obzirom na priloženi zdravstveni karton tužitelja, vještak je naveo da iz istoga proizlazi da je tužitelj liječen psihijatrijski prema postavljenim dijagnozama, da je u dva navrata upućivan na liječenje fizijatru. Također, uvidom u karton pacijenta od 2015. na dva mjesta, naznačeno je da je tužitelj imao uputnicu za fizikalnu rehabilitaciju, da li je on istu obavio i u kojoj mjeri vještak nije uspio dobiti podatak niti je iz priložene dokumentacije to vidljivo.
Što se tiče pisanog traga, u odnosu na dokumentaciju i da li to netko vodi, a o rehabilitaciji tužitelja na koju je upućen kod kuće i da li je istu provodio, vještak je naveo da bi to trebalo biti evidentirano kod liječnika specijaliste fizijatra, a zatim i pisano kod fizioterapeuta koji bi to provodio.
Dana 20. travnja 2022. je upućena uputnica za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, napisano je prioritetno po obiteljskom liječniku pregled za fizikalnu terapiju i fizioterapeuta u kući, a da li je to doista provedeno, takav podatak nije sadržan u kartonu tužitelja.
U tom kontekstu, valja dodati da i iz iskaza tužitelja ne proizlazi da bi provodio fizikalne terapije.
Vještak je naveo da je jasno takav podatak nije sadržan u kartonu tužitelja, jer je tužitelj je dobio ozljede na istim ekstremitetima, bio je upućen na rehabilitaciju, jer je za to postoji pisani trag-uputnice, iako je to u kući, nije u stacionarnoj ustanovi, međutim zašto ta rehabilitacija nije provedene o tome postoji nikakva medicinska dokumentacija, a što nije to mogao utvrditi prilikom kliničkog pregleda tužitelja. Ponovno je apostrofirao da su posljedice vezane uz predmetno štetni događaj u području oba koljena, dok su posljedice izostanke funkcije ili smanjene funkcije vezana uz šake i stopala za štetni događaj od 2014.
32. Nakon što je vještak usmeno obrazložio pisani nalaz i mišljenje, očitovao se na prigovore stranaka, tužitelj je i nadalje ostao kod istaknutih prigovora, međutim, isti nije predlagao izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem.
32.1. Po ocjeni suda, svi prigovori stranaka na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, otklonjeni su na argumentirani način iscrpno, objektivno i stručno. Nalaz i mišljenje dan je prema pravilima struke, temeljem medicinske dokumentacije priložene spisu predmeta kao i kliničkim pregledom tužitelja. Osim toga, vještak je iscrpno u nalazu i mišljenju, pisanim očitovanjima te svom iskazu na jasan način razlučio posljedice koje su proizašle iz štetnog događaja iz 2014. od štetnog događaja koji se dogodio 7. ožujka 2022. i sukladno tome naveo posljedice koje su zaosta kod tužitelja i dao ocjenu tih posljedica.
32.2. Unatoč prigovorima, niti tužitelj niti tuženik nisu dostavili niti predlagali dokaze iz kojih bi eventualno proizlazilo da bi vještak mogao dati drugačiju ocjenu posljedica koje proizlaze iz predmetno štetnog događaja, a posebice na naruženje, trajno smanjenje životnih aktivnosti i potrebe za tuđom pomoći i njegom.
Tužitelj nije niti predlagao izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem, a tužitelj svojim prigovorima nije doveo u sumnju pravilnost i objektivnost nalaza i mišljenja. Po ocjeni suda, u nalazu i mišljenju i očitovanjima vještaka, nisu utvrđene proturječnosti, nedostatci niti se pojavila sumnja u pravilnost istog.
33. Sud je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka prihvatio kao stručan i objektivan koji je dan na temelju medicinske dokumentacije priložene po tužitelju kao i osobnog zdravstvenog kartona o liječenju tužitelja, kliničkim pregledom tužitelja od strane vještaka. Kako je prethodno navedeno, svi prigovori stranaka otklonjeni su na argumentiran način i nakon što je vještak usmeno u smislu odredbe čl. 260. st. 2. ZPP - a.
34. Dakle, kako u odnosu na naruženje, tako i u odnosu na ocjenu trajnog smanjenja životne aktivnosti, vještak se pisano očitovao, usmeno obrazložio pisani nalaz i mišljenje, a po ocjeni suda, kako je i prethodno navedeno, na argumentiran način otklonio prigovore stranaka, jasno je razgraničio naruženje koje proistjeće iz štetnog događaja, a koje nije predmetom ovog postupka, u odnosu na štetni događaj koji se dogodio ranije (pokušaj suicida), tako da ranije naruženje nikako nije u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, a što je i potvrđeno njegovim iskazom, kako je to navedeno pod obrazloženjem broj 31.
35. Isto tako, vještak je na argumentiran način dao nalaz i mišljenje u odnosu na ocjenu trajnog smanjenja životne aktivnosti.
Međutim, kad se ima u vidu navod vještaka (obrazloženo pod obrazloženjem 31.2.), iz kojeg proizlazi da je tužitelju 20. travnja 2022. upućena uputnica za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju i napisao da se prioritetno javi obiteljskom liječniku radi pregleda za fizikalnu terapiju i fizioterapeuta u kući, a obzirom na činjenicu da iz iskaza tužitelja ne proizlazi da bi provodio fizikalne terapije, za zaključiti je da nije postupio po uputi liječnika, odnosno nije se javio obiteljskom liječniku radi pregleda kako bi ga isti uputio kod fizijatra radi provođenja fizikalne terapije i fizioterapeuta u kući, kraj činjenice da je vještak u svezi toga dao obrazloženje kako je navedeno pod obrazloženjem broj 30, tada se po ocjeni suda i u tom dijelu prihvaća mišljenje vještaka te se smanjenje životne aktivnosti utvrđuje u omjeru od 20%.
Dakle, da je tužitelj postupio po uputi liječnika (kirurga operatera) koji mu je preporučio na kontrolnom pregledu da se provede fizikalna terapija, a kako je očito da tužitelj po tome nije postupio, tada je isti zbog takovog svog ne postupanja odgovoran za neprovođenje rehabilitacije, u kojem slučaju ocjenu smanjenja životne aktivnosti valjalo umanjiti, prihvaćajući pri tom iskaz vještaka u omjeru od 5% pa je po ocjeni suda utvrđeno da ukupno smanjenje životne aktivnosti kao posljedica štetnog događaja kod tužitelja iznosi 20%.
36. Obzirom na prihvaćeni nalaz i mišljenje te dopune medicinskog vještaka, sve okolnosti konkretnog slučaja, težinu povrede prava osobnosti, da je tužitelju uslijed nastale nesreće narušeno duševno i tjelesno zdravlje, povrijeđeno pravo osnovanosti u smislu čl. 19. u svezi čl. 1100. i čl. 1095. ZOO-a koje se očituje kao tjelesne ozlijede, pogoršanje tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja, povredu izazvanih fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, naruženja, tuđe pomoći, po ocjeni suda osnovano tužitelj zahtjeva neimovinsku i imovinsku štetu.
Sud je pri ocjeni zahtjeva tužitelja imao u vidu dob tužitelja (u vrijeme štetnog događaja u dobi od 30 godina, rođen **.**.1992.), kako se radi o osobi relativno mlađe životne dobi, činjenice da mu je narušeno zdravstveno stanje kao posljedica šetnog događaja, pri čemu sud u ocjeni dosude neimovinske i imovinske štete nije ocjenjivao dotadašnje narušeno zdravstveno stanje (pokušaj suicida), jer je navedene posljedice vještak razgraničio u odnosu na štetni događaj.
37. Stoga, je tužitelju, obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, težinu povrede prava osobnosti, karakter ozljeda, lokalitet i vrstu zadobivenih ozljeda, trajanje i jačinu izazvanih fizičkih bolova, zbog pretrpljenog straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženjem, potrebe za tuđom pomoći i njegom te cilj kojem služi naknada, tužitelju je dosuđena naknada za neimovinsku štetu (po kriterijima za bolove u iznosu od 4.000,00 eura, za smanjenje životne aktivnosti u iznosu od 3.000,00 eura, po kriteriju straha u iznosu od 3.000,00 eura odnosno, za naruženje u iznosu od 4.700,00 eura) odnosno za neimovinsku štetu u iznosu od 14.700,00 eura.
37.1. S obzirom da je između stranaka nesporna činjenica da je tužitelju u izvansudskom postupku, tuženik dana 10. veljače 2023. isplatio štetu koja je proizašla iz navedenog štetnog događaja, pri čemu se napominje da se tuženik niti u odgovoru na tužbu, a niti tijekom postupka (iako je naveo da će se izjasniti) nije izjasnio za koji vid štete je tužitelju isplaćen navedeni nesporni iznos, to je sud uvažavajući činjenicu da je tužitelj tijekom postupka preinačio tužbeni zahtjev podneskom od 18. rujna 2024., nesporni isplaćeni iznos štete umanjio od neimovinske štete, sud je od ukupno dosuđenog iznosa od 14.700,00 eura, od neimovinske štete umanjio nesporno isplaćeni iznos tuženika dana 10. veljače 2023. u iznosu od 7.500,00 eura pa ukupno tužitelju pripada iznos za neimovinsku štetu od 7.200,00 eura.
37.2. Nesporna je činjenica između stranaka da je nakon donošenja prvostupanjske presude koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-461/2025- 2 od 24. rujna 2025., tuženik tužitelju, a kako je i navedeno pod obrazloženjem 6.1. i 6.2., još na ime neimovinske štete isplatio iznos od 3.700,00 eura dana 31. ožujka 2025. i o tome dostavio dokaz (list 331), zbog čega je valjalo umanjiti iznos od 7.200,00 eura za u međuvremenu plaćeni iznos od 3.700,00 eura, tako da je tužitelju ukupno dosuđen iznos neimovinske štete od 3.500,00 eura.
38. Djelomično je osnovan prigovor tuženika u odnosu na zateznu kamatu. Naime, kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja dovršeno dana 6. studenog 2023., to po ocjeni suda tužitelju pripada naknada na dosuđeni iznos neimovinske štete od 3.500,00 eura sa zateznom kamatom tekućom slijedećeg dana od dana dovršenog liječenja od 7. studenog 2023. , a po stopi prema čl. 29 st. 2. ZOO-a, a kako je presuđeno pod toč. I. izreke ove presude.
39. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja iznad razlike dosuđenog iznosa od 3.500,00 eura pa do zahtijevanog iznosa neimovinske štete od 13.800,00 eura (zahtijevani iznos podneskom od 28. studenoga 2025., list 332-334) sa zateznom kamatom tekućom od 7. studenoga 2023. pa do isplate (budući je tužitelj podneskom od 28. studenoga 2025. zahtijevao zateznu kamatu tekuću od 7. studenoga 2023.) po stopi prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, a kako je presuđeno pod toč. III. izreke presude.
40. Za imovinsku štetu, tuđu pomoć, tužitelju je dosuđen iznos od 1.665,00 eura, a u smislu odredbe čl. 1085. st. 1. i 4., čl. 1086. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a, a ista je dosuđena primjenom čl. 223 ZPP-a, po slobodnoj ocjeni, jer je ista nedvojbeno bila potrebna tužitelju kako to proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka (obrazloženo pod br. 25.1.) i iskaza tužitelja (obrazloženo pod br. 22), u ukupnom trajanju od 370 sati (40 dana x 4 sata dnevno = 160 sati, 40 dana x 3 sata dnevno = 120 sati, 30 dana x 2 sata dnevno = 60 sati i 30 dana x 1 sat dnevno = 30 sati).
40.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao visinu imovinske štete, tužitelj je podneskom od 18. rujna 2024., nakon nalaza i mišljenja medicinskog vještaka ukupno zahtijevao imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.573,25 eura, sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.250,00 eura od 10. veljače 2023. do isplate te na iznos od 1.053,25 eura od 17. rujna 2024. pa od isplate.
Istovremeno je uz citirani podnesak dostavio nalaz i mišljenje dr.sc. ĐL (na okolnost metodologije izračuna naknade za tuđu pomoć i njegu, list 224 -234) kao i podatke Državnog zavoda za statistiku na okolnost visine naknade za tuđu pomoć i njegu (koji su podaci javno i dostupni na internetu), a koji je dokazni prijedlog sud prihvatio u smislu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a, to iz razloga što je na okolnost osnova i visine imovinske štete, tuđe pomoći (a koju je visinu i osnov tuženik osporavao i nije se pritom izjasnio, a kako je to prethodno navedeno na što se odnosi nesporni iznos isplaćene štete od 7.500,00 eura dana 10. veljače 2023.), tužitelj predložio saslušanje svjedoka ZL, a od kojeg je dokaznog prijedloga odustao (zapisnik od 12. prosinca 2024.) pa je s obzirom na sve to, sud uzeo u obzir navedene podatke, uz napomenu da su podaci Državnog zavoda za statistiku i javno dostupni na internetu.
40. 2. Iz navedenih podataka kojima tuženik nije prigovarao niti se istima protivio da se koriste za potrebe ovog postupka, utvrđeno je da neto primanja NKV radnika za djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi za 2022. iznosi 4.558,00 kn/604,95 eura, a prosječna mjesečna neto plaća radnika SSS za djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi iznosi 7.361,00 kn/976,97 eura.
Respektirajući metodologiju izračuna visine štete (nalaz i mišljenje ĐL i to da se prosječni broj radnih sati u mjesecu 184 sata podijeli sa navedenim primanjima, proizlazilo bi da cijena sata iznosi 3,48 eura do 5,61 eura. Sud je prema slobodnoj ocjeni u smislu čl. 223 ZPP-a dosudio za taj vid štete 4,50 euro za jedan sat. Stoga je tužitelju ukupno za 370 sati, dosuđen iznos od 1.665,00 eura, a tužitelju pripada zatezna kamata od dana donošenja presude sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a, obzirom da je ta visina utvrđena prema cijenama u vrijeme u vrijeme donošenja presude, po stopi prema čl. 29. st. 2. ZOO-a.
41. Budući je tuženik, uz podnesak od 21. listopada 2025., dostavio dokaz da je dana 31. ožujka 2025. (list 331), tužitelju plaćena naknada za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.665,00 eura te pripadajuću kamatu od 7,29 eura, a za koji iznos je tužitelj na raspravi 1. prosinca 2025., povukao tužbu, kako je to utvrđeno raspravnim rješenjem broj Pn-132/2025-83 od 1. prosinca 2025. (list 336), proizlazi da je tužitelj tijekom ovog postupka namiren u naknadi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu nemedicinskog osoblja sa zateznom kamatom (za razdoblje od 5. ožujka 2025., kao od dana donošenja ukinute prvostupanjske presude pa do 31. ožujka 2025., u iznosu od 7,29 eura, list 331).
41.1. Kako je, dakle, tuženik tužitelju u međuvremenu tijekom ovog postupka, kako je navedeno pod obrazloženjem broj 41., isplatio naknadu za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu nemedicinskog osoblja, za koji iznos je tužitelj i povukao tužbu, to je isti po navedenom osnovu namiren pa je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.908,25 eura sa zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2025. pa do isplate, a kako je presuđeno pod točkom IV. izreke presude.
42. Nadalje, tužitelj je zahtijevao naknadu imovinske štete za rentu u iznosu od 42,13 eura mjesečno unaprijed, do svakog 15-tog za tekući mjesec, a koji je zahtjev po ocjeni suda osnovan sukladno odredbi čl. 1088. st. 1. ZOO-a.
Naime odredbom čl. 1088. st. 1. ZOO-a između ostalog propisano je da u slučaju tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme, a st. 2. istog čl. propisano je da se novčana renta plaća mjesečno unaprijed.
Obzirom na činjenicu da je u konkretnom slučaju tužitelju prema prihvaćenom nalazu i mišljenju medicinskog vještaka na trajne posljedice, potrebna trajna tuđa pomoć i to za obavljanje pa su stoga po ocjeni suda ispunjene pretpostavke iz čl. 1088. st. 1 i st. 2. ZOO-a.
43. Tužitelju je mjesečno potrebna trajna tuđa pomoć od 12 sati (prema nalazu vještaka 3 sata tjedno), a što pomnoženo sa cijenom sata od 4,50 eura primjenom čl. 223 ZPP-a, daje iznos od 54,00 eura.
43.1. Podneskom od 18. rujna 2024. tužitelj je zahtijevao rentu u iznosu od 42,13 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 17. rujna 2024. mjesečno unaprijed do svakog 15- og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi prema čl. 29. st. 2 ZOO -a. No, kako je tužitelj u prvotnom postupku zahtijevao rentu u iznosu od 42,13 eura i to tekuću od 17. rujna 2024. pa nadalje unaprijed, to je sud odlučujući u granicama tako postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2 st. 1 ZPP-a) za imovinsku štetu po tom osnovu, isti tako postavljeni zahtjev i prihvatio (kako je obrazloženo u ranijoj prvostupanjskoj presudi broj Pn-133/2023-69 od 5. ožujka 2025.).
43.2. S obzirom na nespornu činjenicu između stranaka da je tuženik po donošenju prvostupanjske presude broj Pn-133/2023-69 od 5. ožujka 2025., tužitelju dana 31. ožujka 2025. platio rentu za tuđu pomoć i njegu i to za razdoblje od 4. kolovoza 2022. do 31. ožujka 2025. u ukupnom iznosu od 1.348,16 eura sa pripadajućom kamatom u iznosu od 123,38 eura (dokaz o isplati, list 331), te je platio i rentu za mjesec travanj 2025. u iznosu od 42,13 eura.
43.3. Kraj te nesporne činjenice, a uvažavajući navode tužitelja o nespornoj činjenici o podmirenju rente od 4. kolovoza 2022. do 31. ožujka 2025. , u ukupnom iznosu od 1.348,16 eura, kao i dospjele kamate za to razdoblje u iznosu od 123,38 eura, za koji iznos je tužitelj i povukao tužbu, kako je to riješeno raspravnim rješenjem broj Pn - 132/2025-83 na raspravi dana 1. prosinca 2025. (list 335-336), to je razvidno da je renta za to razdoblje tužitelju isplaćena (od 4. kolovoza 2022. do 31. ožujka 2025.).
43.4. Međutim, tuženik je podneskom od 21. listopada 2025., naveo da je plaćena renta tužitelju i za mjesec travanj 2025. u iznosu od 42,13 eura, a za to je i dostavio dokaz (list 331).
44. Tužitelj je nadalje, podneskom od 28. studenoga 2025., zahtijevao isplatu rente od 54,00 eura mjesečno i to počev od mjeseca travnja 2025. pa nadalje unaprijed do svakog 15-tog u mjesecu tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi prema čl. 29 st. 2 ZOO- a, za koji iznos je preinačio zahtjev (sa iznosa od 42,13 eura) pa kako se toj preinaci tužbe za isplatu rente u tom dijelu tuženik nije protivio, to je sud dopustio preinaku sukladno odredbi čl. 190 st. 3. ZPP-a, obzirom da je po ocjeni suda to svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka, a kako je riješeno u izreci rješenja.
45. Budući je tuženik dostavio dokaz da je tužitelju platio rentu za mjesec travanj u iznosu od 42,13 eura, a kako je ista dosuđena tužitelju u iznosu od 54,00 eura, kako je obrazloženo pod obrazloženjem br. 43., to tužitelju pripada razlika rente za mjesec travanj 2025. u iznosu od 11,87 eura sa zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2025. pa do isplate, a od 1. svibnja 2025. pa nadalje mjesečno iznos od 54,00 eura unaprijed do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , a kako je presuđeno pod točkom II. izreke presude.
46. Budući je tuženik dostavio dokaz da je rentu za travanj 2025. tužitelju platio u iznosu od 42,13 eura, a kako je dosuđena renta tužitelju u iznosu od 54,00 eura, to je zahtjev za rentu za mjesec travanj 2025. iznad razlike dosuđenog iznosa od 11,87 eura pa do zahtijevanog iznosa od 54,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2025. odbijen kao neosnovan, a kako je presuđeno pod točkom V. izreke presude.
47. Tužitelj je na okolnost tuđe pomoći i njege odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka ZL, međutim, iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je tuđa pomoć i njega nakon štetnog događaja pružena od članova kućanstva (dakle nemedicinskog osoblja) pa sud navedeni dokazni prijedlog nije niti izvodio.
48. Troškovi postupka temelje se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u odnosu na osnov uspio u omjeru od 100%.
48.1. Tužitelj je tužbom zahtijevao isplatu iznosa od 20.020,00 eura, koji je zahtjev preinačen podneskom nakon medicinskog vještačenja od 18. rujna 2024. zahtijevao ukupno iznos od 21.115,38 eura (17.500,00 eura na ime neimovinske štete + 3.573,25 eura na ime neimovinske štete za tuđu pomoć i njegu + 42,13 eura na ime rente). Tužitelju je u postupku suđen iznos od 14.700,00 eura, a kako je tužitelju prethodno prije podnošenja tužbe isplaćen iznos od 7.500,00 eura, kako je obrazloženo pod obrazloženjem broj 37. i 37.1., to je tužitelju dosuđen iznos od 7.200,00 eura na ime neimovinske štete, iznos od 1.665,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu + 42,13 eura na ime rente za razdoblje od 17. rujna 2024. do 1. travnja 2025., a od 1. travnja 2025. iznos od 54,00 eura, tako da je ukupno suđeni iznos od 8.961,13 eura.
Stoga je uspjeh tužitelja u odnosu na visinu utvrđen u omjeru od 42,43% (ukupno suđeni iznos od 8.961,13 eura : u odnosu na zahtijevani iznos od 21.115,38 eura) pa uspjeh tužitelja u postupku utvrđen je u omjeru od 71,21% (100% u odnosu na osnov + 42,43% u odnosu na visinu : 2).
Uspjeh tuženika u postupku utvrđen je u omjeru od 28,79%, a kada se isti umanji za uspjeh tužitelja, tada je uspjeh tužitelja u postupku utvrđen u omjeru od 42,42%.
49. Budući se vrijednost predmeta spora mijenjala, u tužbi vps 20.020,00 eura, tijekom postupka 21.115,38 eura, no tužitelju pripada za svaku pojedinu radnju nagrada u iznosu od 500,00 eura (visina nagrade 500,00 eura od 13.272,01 do 33.181,00 eura).
49.1. Priznati troškovi tužitelja sastoje se od sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura, sastava obrazloženog podnesak od 12. studenog 2023. kojim je dan odgovor na tužbu u iznosu od 500,00 eura (tbr. 8. t. 1), sastav podneska od 13. studenog 2023. u zatraženom iznosu od 50,00 eura, zastupanje na prvom pripremno ročištu na kojem je zaključen prethodni postupka i nastavljeno ročište za glavnu raspravu dana 7. veljače 2023. u iznosu od 500,00 eura, zastupanje na raspravama dana 24. travnja 2024. i 12. prosinca 2024. za svaku u iznosu od 500,00 eura, sastava obrazloženog podneska od 6. lipnja 2024. kojim je dano očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 500,00 eura (tbr. 8. t. 1), sastave obrazloženih podnesaka od 3. srpnja 2024. i 18. rujna 2024. kojima je dano očitovanje na dopune nalaza i mišljenja vještaka (2 dopune) za svaki u iznosu od 500,00 eura (tbr. 8. t. 1), sastav žalbe u zatraženom iznosu od 250,00 eura, sastav podneska od 28. studenoga 2025. u iznosu od 125,00 eura te zastupanje na raspravi dana 1. prosinca 2025. u zatraženom iznosu od 250,00 eura, PDV-a u iznosu od 1.168,75 eura, pristojba na tužbu u iznosu od 123,33 eura (čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne Novine 118/18, 51/23 dalje ZSP, tbr. 1. toč. 1), pristojbe na presudu u iznosu od 257,61 eura (tbr. 2. toč. 1), pristojbe na žalbu u iznosu od 158,53 eura, u ukupnom iznosu od 6.383,22 eura, a prema uspjehu u postupku od 42,42% troškovi tužitelja iznose 2.707,76 eura.
Neovisno o uspjehu u postupku tužitelju je priznat predujam za medicinskog vještačenje u iznos do 498,17 eura pa ukupno priznati trošak tužitelja iznos 3.205,93 eura.
50. Kako je tuženik tužitelju isplatio parnične troškove u iznosu od 2.000,00 eura (i kamatu u iznosu od 8,76 eura, kamatu od 5. ožujka 2025. do 31. ožujka 2025.), to je tuženik u obvezi tužitelju platiti troškove postupka u iznosu od 1.205,93 eura (3.205,93 eura – 2.000,00 eura), na koji je iznos tužitelju je primjenom odredbe čl. 30 Ovršnog zakona priznata zatezna kamata po stopi prema čl. 29 st. 2 ZOO -a tekućom od 2. ožujka 2026., kao od dana donošenja presude, a kako je presuđeno pod toč. V I. izreke presude.
51. Nisu priznati troškovi tužitelju koji se sastoje od zahtjeva za mirno rješenje spora, jer isti ne predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe te sastava dva podneska od 16. veljače 2024. i 19. lipnja 2024. kojima tužitelj obavještava sud o plaćenom predujmu za medicinsko vještačenja, a koji troškovi nisu bili potrebni u smislu čl. 155 ZPP-a za vođenje ovog parničnog postupka, jer obavijest o plaćenom predujmu na spis predmeta dostavljen je od računovodstva ovoga suda.
52. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.
U Bjelovaru, 2. ožujka 2026.
Sutkinja
Gordana Malvić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba (čl. 190 čl. 9. ZPP-a).
Naredba:
Presudu i rješenje dostavi:
- punomoćniku tužitelja Jugoslavu Puranu, e-komunikacijom
- punomoćniku tuženiku ULĆ, e-komunikacijom