REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Povrv-5/2023-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski poslovni centar-stambeno poslovno gospodarstvo d.o.o., Zagreb, Srebrnjak 55, OIB: 45026196523, kao upravitelj stambene zgrade u [adresa], zastupan po odvjetnici Zrinki Prlić iz Zagreba, protiv tužene GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja ročišta, dana 2. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Jasminke Vrba iz Zagreba, posl. broj Ovrv-1562/2022 od 27.12.2022. godine za iznos od 48,03 eura i to sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:
- 13,17 eura (99,22 kn) od 26.12.2021. do isplate i
- 34,86 eura (262,62 kn) od 26.7.2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Jasminke Vrba iz Zagreba, posl. broj Ovrv-1562/2022 od 27.12.2022. godine za iznos od 78,30 eura (590,01 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
III. Nalaže se tuženoj da isplati tužitelju iznos od 5,26 eura u roku 15 dana.
IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom iznosa od 0,50 eura.
r i j e š i o j e
I/ Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 47,96 eura, te se za taj iznos ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Jasminke Vrba, posl. broj Ovrv-15672/2022 od 27.12.2022. godine.
II/ Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj), kao upravitelj stambene zgrade u [adresa] je dana 26.7.2022. godine podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traže od tuženika (prije ovršenika) isplatu iznosa od ukupno 1.313,25 kn/174,30 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Navedeni iznos potražuje s osnova nepomirenih sredstava pričuve za stan u vlasništvu tuženice površine 58,36 m2 u stambenoj zgradi [adresa] u [adresa] i to za studeni i prosinac 2020. godine, veljaču, srpanj, rujan i prosinac 2021. godine i srpanj 2022. godine.
Potražuje i troškove ovršnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
2. Dana 27.12.2022. javna bilježnica Jasminka Vrba je donijela rješenje o ovrsi Ovrv- 908/22 (javnobilježnički predmet), Ovrv-15672/2022 (sudski predmet), protiv kojeg je tužena podnijela prigovor u kojem u suštini navodi da je utuženo dugovanje podmirila, te da nema nepodmirenih obveza za utuženo razdoblje.
3. Sud rješenjem poslovni broj Povrv-5/2023-2 od 23.1.2023. godine, stavio izvan snage naprijed navedeno rješenje o ovrsi, u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici.
4. U podnesku od 23.2.2023. te u ostalim podnescima (podnošenje kojih mu je sud odobrio), osim toga što objašnjava pravnu osnovu svog zahtjeva, u odnosu na uplate tuženice navodi da tuženica nije u uplatama koje je vršila jasno naznačile razdoblje za koje plaća pričuvu, već samo poziv na broj, pa je tužitelj sukladno pozivu na broj zatvarao obveze tuženice s osnova pričuve, a imao je u vidu i najstarije nepodmirene obveze. Navodi također da je tuženica plaćanja vršila sa zakašnjenjem. Tako navodi da je tuženica nakon što je pokrenut ovršni postupak platila pričuvu za studeni i prosinac 2020. i dio mjesečne pričuve za veljaču 2023.
Stoga uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 126,34 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznos
-19,44 eura/146,47 kn od 26.2.2021. do isplate,
-24,01 eura/180,92 kn od 26.7.2021. do isplate,
-24,01 eura/180,92 kn od 26.9.2021. do isplate,
-24,01 eura/180,92 kn od 26.12.2021. do isplate,
-34,86 eura/262,62 kn od 26.7.2022. do isplate,
Također potražuje i iznos od 5,76 eura/43,40 kn na ime kamate koju je obračunao na pričuvu plaćenu sa zakašnjenjem i to:
- na iznos od 19,38 eura od 26.11.2020. do 3.1.2023.,
- na iznos od 24,01 euro od 26.12.2020. do 3.1.2023. i
- na iznos od 4,57 eura od 26.2.2021. do 3.1.2023. godine.
Potražuje i naknadu troška postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.
5. Tužena u podnesku od 27.4.2023. i u ostalim podnescima osporava konačno uređen tužbeni zahtjev navodeći da je tužitelj pogrešno evidentirao njene uplate, te da je prema kartici sa datumom 25.12.2021. godine njeno dugovanje 0,00, što bi značilo da nema nepodmirenih obveza prema tužitelju s osnova pričuve.
6. Tužitelj je sniženjem tužbenog zahtjeva povukao tužbu za iznos od 47,96 eura, čemu se tužena nije protivila, pa je sud sukladno čl. 193. st. 2. u vezi sa čl. 456. utvrdio da je tužba povučena, te je ukinuo platni nalog za iznos od 47,96 eura sa pripadajućom kamatom na taj iznos, kao u izreci rješenja pod I.
7. Prvenstveno valja reći da se radi o sporu male vrijednosti i da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak sukladno čl. 461 a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje: ZPP), pri čemu sud održava ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako bar jedna stranka podnese takav obrazloženi prijedlog. U konkretnom slučaju takvog prijedloga nije bilo, a sud smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta koje bi bilo i nesvrsishodno, kada su odlučne činjenice ili nesporne ili utvrđene iz pisane dokumentacije.
8. U dokaznom postupku sud je pročitao izvadak iz poslovnih knjiga (list 10, 94-102, 104 i 163-180 spisa), potvrde o plaćanju (list 27, 37-48 i 136-140 spisa), zemljišnoknjižni izvadak (list 77-92 spisa), spisa), Međuvlasnički ugovor (list 63-72 spisa), obračun na dan 3.1.2023. (list 93 spisa), promet po računu tužitelja (list 105-107 spisa), Ugovor o upravljanju zgradom (list 108-112 spisa), odluka suvlasnika (list 181-188 spisa).
9. Svu dokumentaciju koju je sud pročitao cijenio je kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste niti stranke nisu dovodile u pitanje.
10. Ocjenom svih provedenih dokaza sud je zaključio da je konačno uređeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
11. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom dospjele a neplaćene pričuve za stan površine 58,36 m2 u stambenoj zgradi u [adresa] i to prema konačno postavljenom tužbenom zahtjev za razdoblje veljaču, srpanj, rujan, prosinac 2021. i srpanj 2022. godine, odnosno zahtjev za isplatom uglavničene kamate na račune za 11/20, 12/20 i 2/2021. koji su plaćeni sa zakašnjenjem.
12. Sukladno čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06. 146/08, 38/09. i 153/09; dalje ZV), doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova za održavanje i poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine, razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno. Nadalje čl. 90 ZV-a je propisano da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine.
Dakle, obveza plaćanja pričuve je zakonska obveza suvlasnika.
13. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu utvrđeno je da je tužena upisana kao vlasnik predmetnog stana površine 56,95 m2 i spremišta u podrumu površine 2,82 m2 u stambenoj zgradi u [adresa]. Navedeno tužena ne osporava.
14. Tužena ne osporava da je ona kao vlasnica predmetnog stana i suvlasnica zgrade u obvezi platiti zajednički pričuvu. Ne osporava niti visinu pričuve u spornom razdoblju (180,92 kn/24,01 euro za studeni 2020. do rujan 2021. i 262,62 kn/34,86 eura za prosinac 2021. i srpanj 2022.), a koja proizlazi i iz dokumentacije u spisu. Tužena ne osporava niti tvrdnje tužitelja da je neuredno plaćala pričuvu (izvan roka dospijeća, navodeći pogrešne pozive na broj i sl.)
15. Što se tiče tvrdnje tuženice o izvršenim plaćanjima, sud je iz dostavljenih dokaza o plaćanjima od strane tuženice utvrdio da je tuženica platila:
- račun za veljaču 2021. godine u iznosu od 180,92 kn, dana 15.3.2021. godine, a što jasno proizlazi iz opisa plaćanja navedenom u potvrdi o plaćanju na listu 48 spisa (navedeno da plaća iznos od 361,84 kn zajednička pričuva za 2. i 3. mj. 2021.);
- račun za srpanj 2021. godine u iznosu od 180,92 kn, dana 19.8.2021. godine, što također proizlazi iz potvrde o plaćanju na listu 47 spisa (navedeno da plaća iznos od 361,84 kn zajednička pričuva za srpanj i kolovoz 2021. godine);
- račun za rujan 2021. u iznosu od 180,92 kn dana 15.10.2021. godine (u potvrdi o plaćanju navedeno da plaća zajedničku pričuvu za 9 i 10 mjesec u iznosu od 361,84 kn)- list 138 spisa;.
- račun za prosinac 2021. godine u iznosu od 81,70 kn, dana 3.12.2021. godine (list 43 spisa).
15.1. Naime, tuženica je u svojim nalozima za plaćanje naprijed spomenutih računa, koje je sud prihvatio, jasno u opisu plaćanja navodila što plaća, odnosno mjesece na koje se odnosi plaćanje zajedničke pričuve (bez obzira što je bio naznačila pogrešan poziv na broj), pa je tužitelj sukladno navedenom opisu plaćanja, a imajući u vidu odredbu čl. 171. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, na taj način trebao i namirivati svoje potraživanje prema tuženoj. Tužitelj, na kojem je teret dokaza visine zahtjeva, suprotno nije dokazao.
16. Međutim, tuženica nije dokazala da je platila račun za srpanj 2022. godine u iznosu od 262,62 kn i dio (razliku) računa za prosinac 2021. u iznosu od 99,22 kn. Naime, ta plaćanja ne proizlaze iz naloga za plaćanje, odnosno dokumentacije koju je tuženica dostavila u spis kao dokaz o svojim plaćanjima.
17. Stoga je osnovan zahtjev tužitelja za plaćanjem zajedničke pričuve za srpanj 2022. u iznosu od 262,62 kn, odnosno 34,86 eura (prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kn) i razlika za račun za prosinac 2021. u iznosu od 99,22 kn, odnosno 13,17 eura prema fiksnom tečaju konverzije, a što iznosi ukupno 48,03 eura i to sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća (koje je utvrđeno iz dokumentacije u spisu- 25.-ti u mjesecu), do isplate, pa je za taj iznos platni nalog održan na snazi sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, kao u izreci pod I.
17.1. Kamatna stopa je propisana čl. 29. st. 2. ZOO-a.
18. Kako je tuženica dokazala da je platila zajedničku pričuvu za u veljaču 2021., srpanj 2021., rujan 2021. i dio računa za prosinac 2021., u ukupnom iznosu od 590,01 kn, odnosno prema fiksnom tečaju konverzije iznos od 78,30 eura, to je za navedeni iznos platni nalog valjalo ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev kao u izreci pod II.
19. Tužitelj je dokazao da je tuženica račun za 11/2020 i 12/2020 platila sa zakašnjenjem, izvan roka dospijeća, odnosno 3.1.2021. pa je za taj period osnovano obračunao kamatu i iskazao u apsolutnom iznosu od 5,26 eura (list 93 spisa), pa je stoga naloženo tuženoj da navedeni iznos plati tužitelju (toč. III izreke).
19.1. Međutim, preko tog iznosa zahtjev za plaćanje kamate nije osnovan, jer je račun za 2/2021 plaćen 15.3.2021., što proizlazi iz naloga za plaćanje koje je dostavila tuženica (a ne 3.1.2021. kako to tvrdi tužitelj), pa u tom djelu obračun kamate u iznosu od 0,50 eura, sud nije prihvatio, već je isti zahtjev odbio kao neosnovan (toč. IV izreke).
20. Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.
21. Odluka o troškovima postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP- a. Naime, iako je tužitelj uspio u sporu u odnosu na povučeni dio zahtjeva, tužena je u odnosu na konačno uređeni zahtjev uspjela u pretežnom u omjeru, pa je sud odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, jer su u djelomično uspjele u parnici u približno jednakim omjerima.
U Zagrebu, 2. ožujka 2026. godine
Sudac
Martina Klanac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženoj