P-2932/2023

-

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d. OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Anita Sušac, odvjetnica u odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. OIB: 57500462912, Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Anite Sušac, odvjetnice, te punomoćnika tuženika CJ, zaposlenice tuženika, dana 2. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. platiti tužitelju EUROHERC osiguranje d.d. iznos od 2.975,19 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 3. 3. 2022. pa do isplate, i to po stopi do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.814,30 EUR sa zateznim kamatama od 2. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 16. listopada 2023. podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 2.975,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj u tužbi navodi kako se dana 7.1.2022. dogodila prometna nezgoda na autocesti A3 kada je na vozilu osiguranika tužitelja naletjela lisica. Budući da se oštećenik obratio tužitelju sa zahtjevom za naknadu štete to je tužitelj na njegov račun isplatio iznos od 2.975,19 EUR. Obzirom da je do štetnog događaja došlo uslijed propusta tuženika da ispuni svoju osnovnu zadaću i osigura sigurno prometovanje to se tužitelj obratio osiguratelju tuženika sa odštetnim zahtjevom ali je osiguratelj tuženika isti otklonio kao neosnovan. Stoga tužitelj potražuje od tuženika utuženi iznos obzirom da je osiguranik tužitelja platio cestarinu za vožnju autocestom te mu je tuženik dužan sukladno pozitivnom pravu omogućiti odvijanje sigurne vožnje a u konkretnom slučaju to nije učinio.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov, visinu, svoju odgovornost i uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženika i prometne nezgode koja se dogodila 7.1.2022. na autocesti A3 naletom vozila na lisicu. Ističe kako sama činjenica što se divljač nalazila na kolniku autoceste ne znači da tuženik nije u potpunosti postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke. Naime, ophodarska služba ne može fizički biti u svakom trenutku na svim dijelovima autoceste a u konkretnom slučaju je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama a zadnja je prije naleta na predmetnoj dionici obavljena neposredno prije što proizlazi iz putnog radnog lista. Navodi da je i zaštitna žičana ograda postavljena sukladno propisima pa se stoga nalet na divljač ne može pripisati protupravnom postupanju tuženika.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u isprave koje prileže spisu, izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću (list 250-254 spisa), usmeno je saslušan vještak Igor Jakoplić (list 272-273 spisa), te su saslušani svjedoci ZJ (list 186 spisa), VJ (list 190 spisa), ČJ (list 191 spisa), te NJ i HJ (list 192 spisa).

4. Nakon provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedino i u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora predstavlja regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.975,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, koji iznos je tužitelj prethodno isplatio svom osiguraniku na ime imovinske štete nastale na osiguranom vozilu u prometnoj nezgodi, naletom divlje životinje - lisica na predmetno vozilo.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, te nije sporno da je tužitelj isplatio svom osiguraniku utuženi iznos od 2.975,19 EUR.

7. Među stranka je sporan osnov, visina, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i postupanja tuženika kao i odgovornost tuženika za nastanak ovog štetnog događaja.

8. Iz iskaza svjedoka ZJ u bitnom proizlazi kako je isti djelatnik Policijske postaje te kako se sjeća predmetnog štetnog događaja, bila je magla u vrijeme kad je došao na mjesto prometne nezgode, te se sjeća da je zamijetio uginulu životinju i to lisicu te obzirom na oštećenja koja je uočio na vozilu, te obzirom na iskustvo u obavljanju očevida navodi kako je siguran da su oštećena nastala naletom istog na lisicu. Ograničenje brzine na tom dijelu autoceste je 130 km/h no obzirom na stupanj oštećenja vozila kao i na izgled same životinje nije utvrdio da bi se predmetno vozilo kretalo u trenutku prometne nesreće nedopuštenom brzinom. Navodi da je provjeravao zaštitnu ogradu cca 100 m od mjesta prometne nesreće s jedne i druge strane kolnika te nije uočio nikakav prolaz kroz koji bi ta životinja mogla proći. Dao je nalog i djelatnicima tuženika da provjere zaštitnu ogradu i to na puno dužoj dužini, no nisu ga izvijestili da bi našli nekakva oštećenja.

9. Iz iskaza svjedoka VJ u bitnom proizlazi kako je bila vozač vozila u vrijeme nastanka štetnog događaja. Bilo je maglovito te se kretala brzinom između 100 km/h i 120 km/h. Nije vidjela kada je lisica izletjela i udarila u njen automobil već je samo čula udarac. Ističe kako je lisica iznenada udarila u auto.

10. Ovaj sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka ČJ budući da je isti u vrijeme štetnog događaja spavao kao niti NJ i HJ jer su isti prema vlastitim navodima u vrijeme štetnog događaja bili na mobitelu. Stoga isti nisu vidjeli sam štetni događaj niti imaju saznanja o drugim pravno relevantnim činjenicama pa su rečeni iskazi nebitni za ovaj spor.

11. Iz iskaza svjedoka OJ u bitnom proizlazi kako se sjeća da je ophodnja prošla mjestom prometne nezgode prije nego što se ista dogodila. Napominje da se zadnja ophodnja autoceste obavila od 4 do 6 sati ujutro prije nego se dogodila prometna nezgoda. Ističe kako je prilikom dolaska na mjesto nezgode u konkretnom slučaju izvršio iz ophodarskog vozila pregled zaštitne žičane ograde minimalno 100 do 200 m prije mjesta nesreće i to u smjeru prema samom mjestu nesreće te nije uočio oštećenja.

12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Igora Jakoplića u bitnom proizlazi kako je prilikom nezgode došlo do naleta osobnog vozila osiguranika tužitelja AUDI A4 AVANT reg. oznake [registarska oznaka]▫35360-L (A) na lisicu, koja se kretala preko južnog kolnika autoceste A3 unutar ograđenog prostora autoceste, na 147. km + 150 metara autoceste, u neutvrđenom smjeru, dok se vozilo kretalo od zapada prema istoku. Naletna brzina osobnog vozila tužitelja na lisicu se obzirom na nastala oštećenja kretala u području od oko 140 km/h. Ako uvažimo da je vozač na opasnost reagirao u najranijem mogućem trenutku, tada slijedi da se neposredno prije nezgode kretao brzinom od oko 150 km/h.

U trenutku kad je vozač mogao uočiti kretanje lisice, vozilo se nalazilo udaljeno ispred mjesta naleta za oko 45,40 metara. Na toj udaljenosti bi vozač uspio u konkretnim okolnostima kočenjem izbjeći nalet pri prethodnom kretanju bilo kojom brzinom koja ne premašuje 75 km/h. Ako uvažimo da lisica ne bi neposredno prije naleta naglo promijenila smjer kretanja i da bi pri daljnjem kretanju po pravcu za dodatnih 1,3 metara izašla van gabarita vozila, tada bi brzina izbjegavanja naleta iznosila oko 130 km/h. Ističe kako nema primjedbi na utvrđen opseg štete od strane tužitelja kako to proizlazi iz izvida štete. Na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta i popravak je bio isplativ. Uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za AUDI vozila na domicilnom području registracije vozila na dan utvrđivanja štete i cijene radnog sata od 35,00 EUR-a, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema tvorničkim podacima dobivenim pomoću specijaliziranog programa za kalkulaciju štete AUDATEX, proizlazi da trošak popravka vozila zajedno s uključenim PDV- om po stopi od 25% iznosi 3.935,77 EUR-a.

Iz usmenog iskazu danom na ročištu dana 20. siječnja 2026. vještak navodi da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja. Na prigovore i podnesak tužitelja od 13. rujna 2025. godine odgovara da bi opseg štete pri naletnoj brzini u području 100-120 km/h nedvojbeno bio manji što ne znači da bi visina štete morala biti manja, mogla bi biti i jednaka čak. Nadalje na poseban upit pun. tužitelja kakva bi bila šteta pri naletnoj brzini od 130 km/h odgovara da bi u opsegu bila nešto manja od nađene ali opet visina štete bi mogla biti i podjednaka. Na daljnje pitanje odgovara da je naletnu brzinu od 140 km/h procijenio iskustveno na temelju nađenih oštećenja i izgleda životinje čineći usporedbu sa sličnim oštećenim vozilima u sličnim nesrećama u kojima se naletna brzina mogla utvrditi drugim načinima, a smatra potrebnim napomenuti da u ovoj predmetnoj nezgodi je oštećen kompletni ventilator koji se nalazi u dubini karoseriji ili motornog prostora iza sva tri hladnjaka, zaštitnih rešetki i ostalih dijelova u tom dijelu vozila. Dalje je uvažio da je vozačica pažljivo pratila prometnu situaciju i da je ipak započela s reagiranjem na opasnost kao što bi to učinio vozač s prosječnim psihofizičkim sposobnostima. Ukoliko bi uvažili iskaz vozačice da nije reagirala na opasnost, da uopće nije uočila nalet životinje, to bi značilo da nije pažljivo upravljala vozilom. Naime iskazala je da se je kretala desnom prometnom trakom u pravcu Osijeka, da u prometu nije bilo drugih vozila i da je vidljivost bila relativno dobra. Dakle poprečno gledano je nailazak životinje trebala uočit ikada se životinje kreće preko kompletne lijeve trake ili preko kompletne trake za zaustavljanja u nuždi, dakle imala je vremena uočiti nailazak životinje ako je upravljala vozilom pažljivo. Ističe da je uzeo u obzir prosječnog vozača pri brzini od 140 – 150 km/h na autoputu i prosječne parametre za opisane okolnosti. Dalje pojašnjava da se ne upušta u ocjenu iskaza svjedoka na način kako to radi sud, već ako analizira iskaz onda ga analizira prema prometnom tehničkim kriterijima radi provjere tehničke vjerodostojnosti iskaza. Vezano za prigovor moguće magle i vidljivosti ističe kako je vozačica iskazala da je vidljivost bila dobra, na fotografijama policije je uočeno da magle gotovo nema i da čak je bila intenzivnija od uvaženog i da je smanjivala na vidljivost na manje od 70m izmjena mog nalaza i mišljenja bi bila nužna tek kada bi vidljivost bila manja od 45,4 m. Dakle na sve danas ponovno pokazane fotografije koje prileže spisu i to iz zapisnika HAC-a je vidljivo da je magla bila doista intenzivnija nego u trenutku policijskog očevida ali je jasno vidljivo i smatra nedvojbenim da je vidljivost bila veća od 50m. Nadalje na dio prigovora da se lisica u trenutku istrčavanja nalazila na manjoj udaljenosti od vozila od utvrđenih 45,4 m, jer ako uvažimo da vozačica uopće nije reagirala na opasnost tada se vozilo u trenutku kada je lisica počela skretanjem poprečno na kolnik nalazila na 42,8 m od mjesta naleta. U takvom slučaju bi brzina izbjegavanjem kočenjem i zaustavljanjem vozila do mjesta naleta bila bilo koja brzina koja ne premašuje 72 km/h, a brzina izbjegavanja mimoilaženjem životinje bi iznosila 120 km/h. Razlika u opisana dva načina izbjegavanja je u tome što pri izbjegavanju naleta kočenjem i zaustavljanjem vozila bi bila sto posto izbjegnuta, dok pri izbjegavanjem mimoilaženjem je nužno da se životinja kreće nakon mjesta naleta na jednaki način kao i do mjesta naleta po pravcu bez usporavanja i najkraćim putem izvan suprotnom gabarita vozila od ulaznog gabarita vozila. Na pitanje što se smatra dnevnim uvjetima vožnje odgovara da su to uvjeti između ulaska i zalaska sunca. Na daljnji prigovor vezano uz vidljivost od magle u trenutku štetnog događaja odgovara da sam ranije to već pojasnio u sklopu odgovora na drugo pitanje. Na daljnji upit pun. tužitelja kako vidljivost od 50m utječe na dinamiku nastanka štetnog događaja odgovara da ne mijenja dinamiku nastanka štetnog događaja. Na daljnji upit pun. tužitelja smatra li se magla normalnim dnevnim uvjetima u prometu ističe da ne. Na daljnji upit pun. tužitelja koliko iznosi put reagiranja prosječnog vozača u uvjetima magle odgovara da navedeno zavisi o brzini kretanja vozila i da je duljina puta ista i na suncu i u magli.

13. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Igora Jakoplića kao mi usmeni iskaz rečenog vještaka jer je isti izrađen od strane stručne osobe, valjano i argumentirano je obrazložen, te jer je vještak argumentirano otklonio sve prigovore tužitelja. Ovaj sud je prihvatio i dijelove iskaza svjedoka VJ i to u odlučnom dijelu u kojem navodi da je do konkretne štete došlo u trenutku naleta lisice na njeno vozilo. Ovo stoga što je navedeni iskazi u tom odlučnom dijelu logičan, životan a i u skladu su s nalazom i mišljenjem vještaka Igora Jakoplića koji je valjano i argumentirano otklonio sve prigovore tužitelja. Ovaj sud nije prihvatio dio iskaza rečene svjedokinje u kojem navodi kako se kretala između 100 km/h i 120 km/h budući da je taj dio iskaza protivan nalazu i mišljenju vještaka kojeg ovaj sud u navedenom dijelu prihvaća.

14. U odnosu na prigovor tuženika da se u konkretnom slučaju radi o isključivoj krivnji osiguranika tužitelja i to iz razloga što iz nalaza i mišljenja proizlazi da se isti neposredno prije naleta na lisicu kretao oko 150 km/h dok je brzina kretanja na predmetnom dijelu dionice ograničena na 130 km/h te da bi nalet na lisicu bio izbježiv pri brzini od 130 km/h valja reći kako navedeni prigovor isključive krivnje osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja nije osnovan. Naime, točno je kako je stalni sudski vještak Igor Jakoplić u svom nalazu i mišljenju u odnosu na brzinu kretanja i mogućnost uočavanja kretanja lisice naveo dvije varijante i to za mjesto naleta za oko 45,40 m kada je utvrdio da je vozač mogao uočiti kretanje lisice. Tako je u jednoj varijanti stalni sudski vještak Igor Jakoplić naveo da bi na toj udaljenosti vozač uspio u konkretnim okolnostima kočenjem izbjeći nalet pri prethodnom kretanju bilo kojom brzinom koja ne premašuje 75 km/h. Također je vještak razradio i drugu varijantu a u kojoj je naveo da, ako uvažimo da lisica ne bi neposredno prije naleta naglo promijenila smjer kretanja i da bi pri daljnjem kretanju po pravcu za dodatnih 1,3 m izašla van gabarita vozila tada bi brzina izbjegavanja naleta iznosila oko 130 km/h. Po mišljenju ovog suda ova druga varijanta koju navodi vještak te u kojoj spominje način kretanja lisice prije samog štetnog događaja je samo hipotetski navedena jer niti u nalazu i mišljenju niti u jednoj drugoj ispravi ne postoje podaci koji bi govorili o smjeru kretanja lisice neposredno prije naleta. Niti iz iskaza saslušanih svjedoka koji su bili sudionici štetnog događaja i to vozačica VJ i putnici ČJ, NJ i HJ ČJ nije moguće utvrditi nikakve relevantne činjenice o načinu kretanja lisice neposredno prije naleta. Dakle, budući da je vještak ovu varijantu obradio samo hipotetski već sama činjenica da se lisica našla na autoputu i da je došlo do naleta automobila osiguranika tužitelja na istu je jedino relevantno za ocjenu prigovora isključive krivnje osiguranika tužitelja za nastanak ovog štetnog događaja. Stoga, kako bi po prvoj varijanti vozač uspio kočenjem izbjeći nalet pri prethodnom kretanju bilo kojom brzinom koja ne premašuje 75 km/h dok je ograničenje brzine na tom dijelu autoputa 130 km/h razvidno je da nije osnovan prigovor isključive odgovornosti odnosno suodgovornosti osiguranika tužitelja za nastanak ovog štetnog događaja. Stoga i nije relevantno je li se osiguranik tužitelja prije naleta kretao brzinom od oko 150 km/h kako to navodi vještak ili brzinom od oko 100 km/h i 120 km/h kako to navodi osiguranik tužitelja VJ u svom iskazu jer bi u svakoj od tih brzina došlo do naleta na lisicu budući da nema podataka o točnom kretanju lisice prije samog naleta na istu.

15. Ovaj sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se od Državnog zavoda pribave podaci o vremenskim uvjetima tj. magli na dan štetnog događaja budući da bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka a radi se i o sporu male vrijednosti a sudski vještak Igor Jakoplić je naveo da smatra na nedvojben način utvrđeno da je vidljivost u konkretnom slučaju bila veća od 50 metara.

16. Odbijen je prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza novim prometnim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja budući da je nalaz i mišljenje koji prileži spisu argumentiran i obrazložen te iz istog bilo moguće utvrditi odlučne pravno relevantne činjenice a izvođenje novog vještačenja bilo bi povezano i sa dodatnim troškovima imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka a posebno stoga što se radi i o sporu male vrijednosti.

17. Iz uvida u dnevnik rada društva Hrvatske autoceste d.o.o., Sektor održavanja utvrđeno je kako je isto društvo vršilo ophodnju predmetne dionice autoceste na dan štetnog događaja te su vršili obilaske i prikupljali različite podatke o stanju na autocesti. Navedeno ujedno proizlazi iz putnog radnog lista tuženika za pravac kretanja baza Okučani – autocesta- baza Okučani.

18. Sud je kao vjerodostojne prihvatio prethodno navedene isprave, izvodeći dokaznu snagu tih isprava dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te okolnošću da stranke tijekom postupka nisu osporile njihovu vjerodostojnost.

19. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

20. Na temelju odredbe članka 50. stavak 1. i 2. Zakon o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21. ; dalje: ZC), za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, dok pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz stavka 1. istog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Pritom se napominje da je prema odredbi članka 2. stavak 1. točka 2. ZC-a autocesta definirana kao javna cesta s tehničkim karakteristikama autoceste određenim propisima kojima se uređuje sigurnost prometa na cestama.

21. Imajući u vidu sve prethodno izneseno, ovaj sud je na temelju analize svih provedenih dokaza utvrdio da osiguranik tužitelja neposredno prije naleta na lisicu nije mogao izbjeći nalet na istu te kako eventualna vožnja preko dopuštenih 130 km /h na tom dijelu autoceste nije u uzročnoj vezi s nezgodom. Naime, budući da se nalet na lisicu koja se u tom trenutku našla na kolniku autoceste nije mogao izbjeći već pri svakoj brzini većoj od 75 km/h, dok činjenica da se lisica našla na autocesti izletjevši pred vozilo u vlasništvu osiguranika tužitelja (što tijekom postupka nije bilo niti sporno) ukazuje na činjenicu da je žičana ograda morala imati neki procijep ili prokop kroz koji se lisica uspjela provući na kolnik.

22. Dakle, pojava lisice na autocesti koja mora biti ograđena u cijelosti i na kojoj se mora osigurati sigurnost prometa, po stavu ovog suda predstavlja propust osiguranika tuženika u održavanju ceste budući da potrebna zaštita od divljači, uslijed postojanja prokopa ili procijepa na žičanoj ogradi, očito nije bila adekvatna. Naime, premda iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je osiguranik tuženika osigurao provedbu određenih mjera sigurnosti u prometu, kao primjerice provođenjem ophodnji ophodarskim vozilom u svakoj smjeni, povremene kontrole zaštitne žičane odgrade i sl. no navedeno ne isključuje njegovu odgovornost. Da nije postojao prokop ili procijep na zaštitnoj ogradi, lisica se ne bi niti mogla provući na prostor kolnika autoceste (a što nesporno je), uslijed čega postoji odgovornost osiguranika tuženika budući da nije osigurao sve uvjete i adekvatnu zaštitu za sigurno odvijanje prometa (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojim odlukama, poslovni broj Pž-2874/2020-2 od 14. prosinca 2021. i Pž-47/2020-4 od 9. prosinca 2021. kao i Vrhovni sud republike Hrvatske u odluci Rev-1004/2022 od 3. rujna 2024. ).

23. Zbog navedenog nije osnovan prigovor tuženika kojim spori osnov i odgovornost za nastanak ovog štetnog događaja i nedostatak uzročno – posljedične veze između štetnog događaja i ponašanja tuženika.

24. Odlučujući o osnovanosti zahtjeva sud je primijenio i odredbu čl. 963. ZOO- a kojom je određeno da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom zakonu do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

25. Ovaj sud nije izvodio druge po strankama predložene dokaze budući da bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

26. U odnosu na spornu visinu štete ovaj sud je istu utvrdio uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića te je utvrđeno kako tužitelj osnovano potražuje iznos pretrpjele štete u ovom štetnom događaju. Stoga nije osnovan prigovor tuženika u kojem spori visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja.

27. Slijedom navedenog, tuženiku je naloženo isplatiti iznos od 2.975,19 eur pa je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

28. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na utuženu glavnicu temelji se na odredbi čl. 183. st.1. ZOO kojom je propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, i na odredbi čl. 29.st.1. istog zakona kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane činidbe duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, a sve u svezi s čl. 963 st.1 ZOO-a budući da je upravo danom isplate utuženog iznosa svom osiguraniku tužitelj stekao pravo isti iznos potraživati od tuženika.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,25/13,89/14,70/19, 80/22 i 114/22- dalje u tekstu ZPP) te na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: OT) pa je tako tužitelju dosuđen trošak od po 200,00 eur za sastav tužbe (Tbr 7/1 OT), te za sastav podnesaka od 13.6.2024. i 13.8.2025. (Tbr 8/1OT), te za pristup na ročišta 11.7.2024., 26.9.2024., 30.10.2024., 2.4.2025., 8.4.2025. i 20.1.2026. (Tbr. 9/1 OT), što uz 25 % PDV (440 eur) ukupno iznosi 2.250,00 eur. Kada se tom iznosu pridoda iznos sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,10 eur, presudu u iznosu od 76,20 eur, te trošak za prometno vještačenje u iznosu od 450,00 eur, trošak sveukupno iznosi 2.814,30 eur pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

31. Tužitelju nije priznat trošak za stavku "ostalo" od 22.8.2023. jer nije jasno na što se isto odnosi te nije određeno u smislu čl. 164 st. 2 ZPP-a.

32. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe čl. 151. st. 3 ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO- a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

U Zagrebu, 2. ožujka 2026.

S u d a c:

Maja Šebalj Širić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u 4 primjerka, putem ovog suda Viskom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju pp uz naplatu sudske pristojbe na presudu 76,20 eur

2. Tuženiku pp

3. kal 30 dana