Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-581/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Ulica Metela Ožegovića 16, OIB: 28454963989, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ĐĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu, radi zaštite osobnih podataka, 2. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka, klasa: UP/I-009-01/24-06/106, ur.broj: 576-04-01/08-24-1 od 30. prosinca 2024.

II. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 EUR (tri tisuće sedamsto pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, klasa: UP/I-009-01/24-06/106, ur.broj: 576-04- 01/08-24-1 od 30. prosinca 2024. utvrđeno je da je neosnovan tužiteljev zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka.

2. Tužitelj je podnio tužbu kojom tuženikovo rješenje pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede pravila upravnog postupka. Navodi da osporavano rješenje ne sadrži valjano obrazloženje jer nije logično, jasno i valjano navedeno i obrazloženo zbog čega je poklonjeno povjerenje navodima ĐĆ, a nisu prihvaćeni njegove tvrdnje i dokazi, posebice u pogledu mjesta gdje je postavljena kamera i glede nepostojanja upozorenja u svezi s tim. Nije jasno tko je i kada proveo očevid na koji se poziva javnopravno tijelo, ali je svakako povreda zakona da o toj dokaznoj radnji nije upoznat odnosno da istoj nije nazočio i da mu nije omogućeno da se izjasni o njezinim rezultatima. Tvrdi da je uz prijavu dostavio valjane dokaze o vlasništvu čestice 202/1, k. o. [katastarska općina], ali je javnopravno tijelo to zanemarilo. Iz motiva za postavljanje kamere, a na koje ukazuje ČĆ, jasno je vidljivo da je ona postavila kameru kako bi snimala aktivnosti na nekretnini za koju pogrešno drži i tvrdi da joj pripada. Predlaže Sudu da poništi osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u provedenom postupku pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Uvidom u fotografiju videonadzorne kamere i kuta koji je zahvaćala te uvidom u skicu katastarskog plana utvrđeno je da je kamera bila postavljena na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne na čestici 202/1, kako je to naveo tužitelj u svom zahtjevu. Osim toga, kamera od 4. srpnja 2024. niti nije bila u funkciji, što znači da nije obrađivala osobne podatke. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba ČĆ u odgovoru na tužbu navela je da tužitelj u upravni spis tuženika nije dostavio dokaz da je sporna kamera postavljena na č.z. 202/1, k. o. [katastarska općina] te da raspoloživa službena dokumentacija demantira njegovu tvrdnju da je on isključivi vlasnik dvorišta položenog na toj čestici budući da vlasnički list upućuje na zaključak da je ona uknjižena na ime 25 suvlasnika među kojima se ne nalazi ime tužitelja. Stoga sve da se sporna kamera i nalazi na toj čestici, zainteresirana osoba prije njezine montaže nije bila dužna pribaviti tužiteljevu suglasnost, a niti je on imao legitimitet spriječiti je da je postavi. To što je tužitelj navodno inicirao z.k. pojedinačni ispravni postupak kako bi dokazao svoje vlasništvo (o čemu nije dostavio nikakav pisani dokaz), nema upliva na ishod predmeta koji se vodio kod tuženika s obzirom da ne dvoji kako spomenuti z.k. postupak pravomoćno nije priveden kraju. Nadalje, deplasiranim se čini polemiziranje tužitelja da li je nepoznati počinitelj nakon postavljanja onesposobio predmetu kameru ili je ona prestala raditi zbog kvara, kada on u svojoj tužbi ne dovodi u pitanje njeno nefunkcionalnost koja zakonski isključuje svaku potrebu usvajanja uloženog zahtjeva kod nadležne Agencije, a samim tim i predmetne tužbe, jer jasno kamera koja ne radi tehnički ne može provoditi obradu bilo čijih osobnih podataka, a niti nadzirati bilo koji prostor neovisno o tome čije je on vlasništvo ili posjed. Navodi i kako su tužitelj i članovi njegove obitelji nastavili uznemiravati posjed zainteresirane osobe te ih je ona ponovno bila prisiljena tužiti zbog smetanja posjeda. Predlaže da Sud odbije tužbu i obveže tužitelja na naknadu troškova ovog postupka.

5. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U sporu je održana rasprava 23. veljače 2026. uz nazočnost opunomoćenice tužitelja, supruge UĆ, te opunomoćenika zainteresirane osobe.

7. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavano rješenje te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu te je ocijenio da je predmet dovoljno raspravljen za donošenje odluke u ovom upravnom sporu.

9. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Sukladno članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine (Službeni list Europske unije L 119 - dalje: Opća uredba o zaštiti podataka), ista se primjenjuje na obradu osobnih podataka koja se u cijelosti obavlja automatizirano te na neautomatiziranu obradu osobnih podataka koji čine dio sustava pohrane ili su namijenjeni biti dio sustava pohrane.

11. Člankom 25. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine, broj 42/18.) propisano je da se videonadzor u smislu odredbi tog Zakona odnosi na prikupljanje i daljnju obradu osobnih podataka koja obuhvaća stvaranje snimke koja čini ili je namijenjena da čini dio sustava pohrane.

12. Člankom 34. stavkom 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da svatko tko smatra da mu je povrijeđeno neko pravo zajamčeno tim Zakonom i Općom uredbom o zaštiti podataka, može Agenciji podnijeti zahtjev za utvrđivanje povrede prava. Sukladno stavcima 2. i 3., o povredi prava Agencija odlučuje rješenjem koje je upravni akt.

13. Iz podataka spisa predmeta vidi se da je postupak pokrenut u povodu zahtjeva koji je Agenciji za zaštitu osobnih podataka, ovdje tuženiku, podnio tužitelj radi utvrđivanja povrede prava na zaštitu osobnih podataka. Tužitelj je u zahtjevu naveo da je ČĆ iz [adresa], ovdje zainteresirana osoba, sredinom svibnja 2024. godine angažirala njemu nepoznate osobe da joj u dvorištu koje je u njegovu vlasništvu, na čestici 202/1 k. o. [katastarska općina], instaliraju kamere bez njegove suglasnosti i znanja te je u istom razdoblju neovlašteno snimala njega i članove njegove obitelji, uključujući maloljetnog unuka.

14. Zainteresirana je osoba u svom očitovanju tijekom postupka navela da je kamera postavljena na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne na čestici 202/1 te da ista nadzire ulaz u čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] i popločano dvorište ispred ulaza u njezinu kuću. Videonadzorom je obuhvaćen isključivo njezin posjed i vlasništvo radi dokazivanja smetanja posjeda i oštećenja imovine u sudskim postupcima koji su u tijeku. Naime, videosnimke se koriste u svrhu dokazivanja u parničnom postupku protiv ovdje tužitelja radi smetanja posjeda na čest. zgr. [katastarska čestica] koje su u njezinom zadnjem mirnom posjedu. Osim toga, nepoznati je počinitelj kameru onesposobio, tako da slika od 4. srpnja 2024. stoji zamrznuta.

15. U prilog svojim tvrdnjama zainteresirana je osobama dostavile fotografije postavljene videonadzorne kamere, obuhvata kamere i aplikacije kamere, izvatke iz zemljišne knjige kao i presudu Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-2818/2024-2 od 9. lipnja 2025., kojom se utvrđuje da je MĆ smetao DĆ u posljednjem mirnom posjedu nekretnina, među kojima i predmetna čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

16. S druge strane, tužitelj ničim nije dokazao da je predmetna čestica 202/1 njegovo vlasništvo, kako to tvrdi u svom zahtjevu, niti iz isprava u spisu proizlazi da bi ostale čestice koje ulaze u obuhvat videonadzorne kamere bile u njegovu posjedu.

17. Stoga Sud nalazi da je tuženik pravilno ocijenio kako tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da je postavljanjem videonadzorne kamere, na način kako je to naveo u svom zahtjevu, došlo do povrede njegova prava na zaštitu osobnih podataka.

18. Prema navedenom, Sud je ocijenio da osporavanim rješenjem u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.

19. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

20. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

21. U konkretnom predmetu tužitelj je izgubio spor u cijelosti jer je njegov tužbeni zahtjev odbijen. Stoga je, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, troškove zainteresirane osobe dužan snositi tužitelj.

22. Budući da navedeni troškovi obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika, zainteresiranoj osobi pripada naknada zbog zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., 107/25.), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3.).

23. Naknada troškova zainteresiranoj osobi u konkretnom slučaju pripada za sastavljanje odgovora na tužbu u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točka 1. podstavku 2. navedene Tarife te za sastav obrazloženog podneska od 10. listopada 2025. također u vrijednosti 500 bodova prema istom tarifnom broju. Nadalje, pripada joj naknada troška za zastupanje po odvjetniku na ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točki 2. navedene Tarife.

24. Dakle, zainteresiranoj osobi pripada naknada za zastupanje po odvjetniku u upravnom sporu u vrijednosti od ukupno 1500 bodova, pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 EUR sukladno Tbr. 54. pa se naknada troška priznaje u ukupnom iznosu od 3.000,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25 % iznosi ukupno 3.750,00 EUR. Trebalo je stoga riješiti kao u II. točki izreke.

U Splitu 2. ožujka 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke i odluke o troškovima upravnog spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužitelju, po opunomoćenici

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi, po opunomoćeniku

- u spis.