Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-1003/2025-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja Darda j.d.o.o., Kaštel Stari, Ulica Ivana Danila 58, OIB: 24381007043, kojeg zastupa opunomoćenik Marko Višić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva, OIB: 19370100881, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi ispunjavanja minimalnih tehničkih uvjeta, 2. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva gospodarstva, klasa: UP/II-330-01/24-01/12, ur.broj: 526-07-02-01-01-25-2 od 25. ožujka 2025.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
III. Odbija se tužiteljev prijedlog da tužba u ovom upravnom sporu ima odgodni učinak, kao i zahtjev za izdavanje privremene mjere.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-330-01/24-01/12, ur.broj: 526- 07-02-01-01-25-2 od 25. ožujka 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu, klasa: UP/I 330-02/22-0001/0093, ur.broj: 2181/1-05-01/07-24-0037 od 26. kolovoza 2024.
2. Prvostupanjsko je tijelo navedenim rješenjem, u I. točki izreke, ukinulo svoje rješenje, klasa: UP/I 330-04/20-01/47, ur.broj: 2181/1-05/512-20-4 od 24. lipnja 2020. kojim je utvrdilo da prodajni objekt Splitu, na adresi [adresa], u kojem tužitelj obavlja djelatnost trgovine, kao i oprema i sredstva za rad udovoljavaju minimalnim tehničkim, općim sanitarnim, zdravstvenim i drugim posebnim uvjetima. U II. točki izreke, određeno je da je tužitelj dužan po izvršnosti rješenja uplatiti iznos od 400,00 EUR za troškove vještačenja.
3. Tužitelj je podnio tužbu protiv drugostupanjskog rješenja tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila upravnog postupka. Smatra da osporavano rješenje nije pravilno obrazloženo te je nerazumljivo. Navodi kako je u postupku koji se vodio 2020. godine na zakonit i valjan način ishodio minimalne tehničke uvjete za obavljanje registrirane djelatnosti. Tada je upravnom tijelu dostavio valjanu i pravomoćnu građevinsku dozvolu broj [broj dozvole] izdanu od Općine Split, Komiteta za urbanizam i građevinarstvo, Odsjeka za građevinarstvo, kao i dozvolu za upotrebu broj: 08/UP-I-8237/82 od 24. prosinca 1982. Dozvola za upotrebu izdana je za cijeli objekt oznake S 2/4 i 6, ulaza 9, 11, 13 i 15, neovisno o činjenici je li građevinska dozvola izdana za visinu dovršenosti „roh-bau“, a na pregleda cijelog objekta koji je izvršila komisija za tehnički pregled 16. prosinca 1982. Navedene dvije dozvole dovoljan su pravni temelj za ishođenje minimalnih tehničkih uvjeta. Smatra da se u konkretnom slučaju na nezakonit način dira u njegova stečena prava, pri čemu je uložio znatna imovinska sredstva u adaptaciju prostora. Drži i kako nisu bile ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka na temelju predstavke osobe koja niti nema pravni interes da bude stranka u ovom postupku, a s obzirom na to da podnositeljica predstavke ZS stanuje i ima nekretninu na adresi [adresa], dok se predmetni poslovni prostor nalazi na kbr. 9. Osim toga, predstavka nije pravni instrument temeljem koje se pokreće ovakva vrsta upravnog postupka.
4. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i obveže tuženika na nadoknadu troškova spora. Ujedno predlaže da tužba u ovom sporu ima odgodni učinak.
5. Naime, tužitelj navodi kako djelatnost koju obavlja ničim ne ugrožava javni interes, dok se s druge strane ugrožava životna egzistencija njegovih petero braće, tri njihove supruge i osmero djece. Smatra kako zaštita njihovog interesa preteže nad zaštitom javnog interesa. Obavljanje djelatnosti prodaje pekarskih proizvoda u objektu u kojem su gotovo punih pet godina djelatnost obavljali na temelju pravomoćnog i izvršnog rješenja kojim je utvrđeno da prodajni objekt, oprema i sredstva rada udovoljavaju minimalnim tehničkim uvjetima, bez da je ikome ikada nastala ikakva šteta jasno ukazuje da nema ugrožavanja javnog interesa. U konkretnom se slučaju radi o jednom od najnaseljenijih kotareva Grada Splita (Split 3) koji tužitelj opskrbljuje pekarskim proizvodima. Zatvaranjem djelatnosti, pogotovo u ljetnoj sezoni, nemogućnost zarade iz jedine djelatnosti koja se obavlja, za osmero odraslih i osmero djece znači teško popravljivu, pa i nepopravljivu štetu.
6. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod osporavanog rješenja. U bitnom navodi da je na temelju provedenog očevida te građevinskog vještačenja u postupku utvrđeno da se radi o dijelu etažnog vlasništva E-7 ukupne površine 1.271,47 m[2] na čestici zgrade [katastarska čestica], ZK uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Za zgradu u kojoj se nalazi predmetni prostor izdana je građevinska, kao i uporabna dozvola, s tim da je u točki 3. izreke građevinske dozvole naloženo investitoru za poslovne prostore predviđene u ulazima 9, 11, 13 i 15, te za dječje jaslice, ishoditi posebne građevinske dozvole jer su ovom građevinskom dozvolom dani samo grubi građevinski radovi. Međutim, posebna građevinska dozvola u postupku nije dostavljena, kao ni posebna uporabna dozvola ili rješenje o izvedenom stanju kojim bi se dokazala zakonita izgradnja predmetnog prostora. Nadalje, pregledom predmetnog poslovnog prostora utvrđeno je da postoji zasebno mjerilo potrošnje električne energije, ali da ne postoji zaseban priključak na vodovodnu mrežu kao ni vodomjer. Mjesto priključka na kanalizacijski sustav nije se mogao utvrditi, dok je ventilacijski sustav neadekvatan. Ponovljenim očevidom utvrđeno je kako nedostaci nisu otklonjeni, nakon čega je održana usmena rasprava uz prisustvo opunomoćenika stranaka i sudskog vještaka na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi niti pitanja kao ni daljnjih dokaznih prijedloga u odnosu na dostavljeni elaborat. Dakle, iz cjelokupnog spisa vidi se kako ne postoje osnove za obavljanje djelatnosti u predmetnom prostoru, a s obzirom na uvjete koji osiguravaju higijenske i zdravstvene standarde, odnosno minimalne tehničke uvjete. Tuženik stoga predlaže Sudu odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
7. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
8. U sporu je održana rasprava 23. veljače 2026. uz nazočnost opunomoćenika tužitelja i direktora tužitelja, ŠS. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika.
9. Sud nije udovoljio prijedlogu koji je tuženik podnio 18. veljače 2026. da ročište za raspravu, zakazano u 8:30, odgodi za kasniji termin istog dana. Naime, sukladno članku 89. stavku 3. ZUS-a, poziv na ročište za raspravu mora se uručiti strankama najkasnije 15 dana prije održavanja ročišta na koje su pozvani, iz čega proizlazi da tuženik prijedlog za odgodu ročišta nije podnio na vrijeme. Osim toga, tuženik u svojim podnescima nije predložio izvođenje dokaza koji bi opravdavali odgađanje rasprave.
10. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za vještačenje po vještaku građevinske struke smatrajući da je izvođenje tog dokaza nepotrebno jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke o stavljenom tužbenom zahtjevu na temelju ostalih dokaza izvedenih tijekom upravnog postupka i ovog spora.
11. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavano rješenje te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu te je ocijenio da je predmet dovoljno raspravljen za donošenje odluke u ovom upravnom sporu.
12. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Sukladno članku 12. stavku 1. i 2. Zakona o trgovini (Narodne novine, broj 87/08., 96/08., 116/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20., 33/23.), za obavljanje trgovine moraju biti ispunjeni minimalni tehnički uvjeti kojima moraju udovoljavati prodajni objekti, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina, kao i drugi uvjeti propisani posebnim propisom s obzirom na oblik i način obavljanja trgovine, koje pravilnikom propisuje ministar nadležan za gospodarstvo u suradnji s ministrom nadležnim za zdravstvo, ministrom nadležnim za poljoprivredu i ministrom nadležnim za graditeljstvo. Isto tako, moraju biti ispunjeni opći sanitarni i zdravstveni uvjeti i uvjeti sukladni propisima o hrani kojima moraju udovoljavati prodajni objekti, oprema, sredstva i osobe koje neposredno posluju s robom, koja može utjecati na zdravlje ljudi, sukladno posebnim propisima.
14. Sukladno članku 13. stavku 7. Zakona o trgovini, ako se utvrdi da je prodajni objekt prestao ispunjavati neki od uvjeta navedenih u stavku 1. tog članka, nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarstvo, donijet će rješenje o prestanku važenja rješenja iz stavka 3. tog članka.
15. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja tuženika utvrđeno kako tužitelj djelatnost prodaje pekarskih proizvoda obavlja u prostoru koji više ne udovoljava propisanim uvjetima, zbog čega je prvostupanjsko tijelo, pozivom na odredbu članka 13. stavka 7. Zakona o trgovini, donijelo rješenje kojim ukida svoje ranije rješenje o ispunjavanju uvjeta za predmetni poslovni prostor od 24. lipnja 2020.
16. Naime, u provedenom je postupku utvrđeno, na temelju očevida od 23. siječnja 2024. i građevinskog vještačenja, da predmetni poslovni prostor ne udovoljava uvjetima sukladno Pravilniku o minimalnim tehničkim i drugim uvjetima koji se odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva u prodajnim objektima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonica (Narodne novine, broj 66/09., 108/09., 8/10., 108/14.). Tužitelju je tom prilikom naloženo da otkloni nedostatke, odnosno da osigura toplu vodu na praoniku za ruke u prodajnom dijelu, da osigura ventilaciju u sanitarnom čvoru i dostavi atest električne instalacije, atest sanitarne ispravnosti vode, atest požarne sigurnosti i atest ugrađene ventilacije, za što mu je ostavljen rok od petnaest dana.
17. Međutim, kako tužitelj niti do ponovljenog očevida od 16. travnja 2024. nije otklonio utvrđene nedostatke, pravilno je prvostupanjsko tijelo ocijenilo da više ne postoje uvjeti za važenje gore navedenog rješenja od 24. lipnja 2020.
18. Suprotno navodima u tužbi, predmetni upravni postupak nije pokrenut u povodu zahtjeva neke zainteresirane osobe budući da se upravni postupak po članku 13. stavku 7. Zakona o trgovini pokreće po službenoj dužnosti. Pritom, sukladno članku 42. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., 110/21.), kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzima u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa.
19. Prema navedenom, Sud je ocijenio da osporavanim rješenjem u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.
20. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
21. Tužitelj je u tužbi predložio Sudu da odluči da tužba u ovom upravnom sporu ima odgodni učinak, odnosno da Sud izda privremenu mjeru koja se sastoji u odgodi izvršenja prvostupanjskog rješenja do pravomoćnog okončanja upravnog spora. Razlog za odgodni učinak tužbe i izdavanje privremene mjere navedenog sadržaja tužitelj nalazi u nastanku teško popravljive štete zbog zatvaranja djelatnosti, što za posljedicu ima ugrožavanje egzistencije vlasnika tužitelja i članova njegove obitelji, dok odgoda ne bi bila protivna javnom interesu niti ga ičim ugrožava.
22. Člankom 42. stavkom 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. Stavkom 2. propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
23. Nadalje, člankom 42. stavkom 3. ZUS-a propisano je da Sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki.
24. Sud smatra da je obavljanje djelatnosti prodaje pekarskih proizvoda u prostoru u kojem nisu ispunjeni svi propisani minimalni tehnički uvjeti, kao ni opći sanitarni i zdravstveni uvjeti protivno javnom interesu. Stoga je Sud ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe u ovom upravnom sporu, kao ni za izdavanje privremene mjere. Trebalo je stoga, na temelju odredbi članka 42. stavaka 2., 3. i 4. ZUS-a, riješiti kao u III. točki izreke.
U Splitu 2. ožujka 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke i rješenja u II. i III. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
