REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1810/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, zastupanog po opunomoćeniku ČC, službenoj osobi, radi statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata, 2. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-05/23-03/66, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-2 od 28. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-562-05/23-03/66, URBROJ: 522- 4/1-1-2-23-2 od 28. ožujka 2023., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Koprivničko- križevačke županije, Upravnog odjela za zdravstveno-socijalne djelatnosti, Križevci, KLASA: UP/I-562-02/22-02/1, URBROJ: 2137-06/201-23-17 od 27. veljače 2023., kojim je odbijen zahtjev za priznanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako je točno da ne postoji neposredan dokaz o njegovom zatočenju (potvrda), jer je situacija u kojoj je zatočen bila specifična - ratna, a zatočen je od neprijateljske JNA koja općepoznato nije priznavala svoju agresiju. Obrazlaže da je služio redovni vojni rok od 16. prosinca 1990. do 13. lipnja 1991. te od 13. lipnja 1991. do 8. studenoga 1991., kada je razdužio vojnu opremu i trebao biti otpušten iz JNA. Međutim, zadržan je s još nekoliko kolega, ročnih vojnika iz Hrvatske te su kasnije usmeno obaviješteni da će poslužiti za razmjenu ratnih zarobljenika, a zatim pod prisilom odvedeni u vojno skladište u Karađorđevo, u kojem su bili izloženi maltretiranju, ponižavanju, zlostavljanju i vrlo teškim životnim uvjetima, sve do 7. siječnja 1992., kada je tužitelj usmeno obaviješten da je slobodan (nije znao radi li se o stvarnoj razmjeni ili zamci). Uz pomoć građana (informacija o mogućnostima putovanja i sigurnosti) uspio je preko teritorija BiH doći kući. Jasno je da od JNA ni je dobio potvrdu o zatočenju u razdoblju od 8. studenoga 1991. do 7. siječnja 1992., jer je u to vrijeme (i ranije) ona već vodila intenzivna borbena djelovanja na teritoriju Republike Hrvatske, protiv njezinih novoosnovanih oružanih snaga. Razdoblje služenja redovnog vojnog roka tužitelju je upisano u vojnu knjižicu (16. prosinca 1990. do 8. studenoga 1991.) i o istom mu je izdana potvrda Ministarstva obrane Republike Hrvatske, međutim, za razdoblje od 8. studenoga 1991. do 7. siječnja 1992. nije izdana potvrda te mu je u vojnu iskaznicu RH upisano kao vojna vježba.
2.1. Tužitelj ističe kako je općepoznato da se u ovom razdoblju intenzivnih borbenih djelovanja oružanih snaga Republike Hrvatske protiv neprijateljske JNA nisu održavale vojne vježbe, a činjenicu da je bio zatočen mogao je dokazati jedino potvrdom neprijateljske vojske, koja zatočenje naravno nije htjela ni priznati, a pogotovo o okolnostima zatočenja izdati potvrdu. Smatra da postojeći dokaz o njegovom sudjelovanju u vojnoj vježbi, neposredno nakon isteka redovnog vojnog roka u neprijateljskoj vojsci i na neprijateljskom teritoriju, nedvojbeno dokazuje činjenicu da je od strane JNA zatočen, kao i mnogi drugi ročni vojnici, jer svi nisu uspjeli iz ove vojske pobjeći. Dodaje kako je općepoznato da su se u Republici Hrvatskoj majke ročnih vojnika zatečenih u JNA u vrijeme početka oružanih sukoba organizirale u „BEDEM LJUBAVI-1991.“ i organizirano zahtijevale povratak svoje djece iz JNA. Tužitelj opisuje kako je njegova pokojna majka, s ostalim majkama, u organizaciji Bedema ljubavi Križevci bila od 29. do 31. kolovoza 1991. godine u Beogradu, jer je u to vrijeme tužitelj bio pripadnik VP 4795, ali ga nije mogla vidjeti jer im nisu dopustili susrete. Nadalje, tužiteljevi pokojni roditelji su za njega pokušavali posredovati putem Crvenog križa u Križevcima (i kontakata s Crvenim križem u Zagrebu), međutim, zahtjev za traženje za tužitelja nikada nije napisan (prema usmenom obrazloženju zahtjev se mogao sačiniti samo za osobe za koje se nije znalo gdje se nalaze, a za tužitelja se znalo da je na odsluženju vojnog roka u JNA) te nigdje u Crvenom križu nije evidentiran (osim da ga je majka tražila, ali podatak nije sačuvan u arhivi Crvenog križa, s obzirom na protek vremena), slijedom čega nije mogao naknadno biti upisan u Evidenciju osoba koje su bile zatočene u neprijateljskim logorima tijekom Domovinskog rata Ministarstva hrvatskih branitelja, koju vodi Upravu za zatočene i nestale.
2.2. Nadalje navodi kako zbog patnji koje je proživio (kao i njegovi roditelji), odbijanje svoga zahtjeva doživljava ne samo kao nezakonito, već i kao tešku nepravdu te se ne može pomiriti s činjenicom da se njegovo zatočeništvo u neprijateljskoj JNA ne priznaje zbog nepostojanja dokaza o činjenici zatočenja (zbog čega je podnosio i ranije zahtjeve). Ističe da je, sukladno čl. 47 st. 1. toč. 3. Zakona o općem upravnom postupku, točno, istinito i određeno iznio činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev te priložio izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika i dokaze kojima je raspolagao, dok neposredan dokaz o zatočeništvu objektivno nije mogao pribaviti zbog opisane situacije, ali su činjenice vezane uz ročne vojnike u JNA u vrijeme Domovinskog rata općepoznate, a općepoznate činjenice prema odredbi članka 47. stavka 2. toč.3. Zakona o općem upravnom postupku nije potrebno dokazivati.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je iz spisa predmeta razvidno da je zaključkom Ureda državne uprave u Koprivničko-križevačkoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Pododsjeka za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata, Križevci, KLASA: UP-I-562-02/07-02/2, URBROJ: 2137-04-07-2 od 3. prosinca 2007. odbačen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa mirnodopskog vojnog invalida temeljem bolesti, a rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, KLASA: UP/II-562-02/08-0602/1, URBROJ: 519-04-08-2 od 31. siječnja 2008., odbijena je žalba na navedeni zaključak, uz obrazloženje da je imenovani zahtjev za priznavanje svojstva mirnodopskog vojnog invalida zbog bolesti podnio van roka propisanog člankom 75. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, odnosno nakon proteka roka od 5 godina od dana otpuštanja iz oružanih snaga. Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-2514/2008-5 od 15. prosinca 2010., odbijena je tužba na navedeno drugostupanjsko rješenje. Tužitelj je prema odredbama ranije važećeg Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata podnio i zahtjev za priznavanje svojstva civilnog invalida rata, ali je navedeni zahtjev odbijen rješenjem Ureda državne uprave u Koprivničko-križevačkoj županiji, Ispostave Križevci, KLASA: UP/I-563-01/19-01/01, URBROJ: 2137-07-19-4 od 19. travnja 2019.
3.1. Tuženik se poziva na odredbe čl. 8., čl. 9. st. 1. i 2., čl. 73. i čl. 74. st. 1. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata te zaključuje kako je navedenim Zakonom propisano ostvarivanje prava za civilne stradalnike koji su oštećenje organizma zadobili u Domovinskom ratu na području Republike Hrvatske u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., a primjena navedenog propisa kao zakonskog propisa Republike Hrvatske, imajući u vidu tzv. načelo teritorijalnosti pravnog sustava, teritorijalno je ograničeno, što znači da vrijedi samo na teritoriju Republike Hrvatske i za slučajeve koji su se dogodili na njenom teritoriju.
3.2. Tuženik obrazlaže kako je uvidom u zahtjev stranke zaprimljen u prvostupanjskom tijelu 10. veljače 2022. utvrđeno da tužitelj, nakon što nije mogao ostvariti svojstvo mirnodopskog vojnog invalida po odredbama Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata niti svojstvo civilnog invalida rata po odredbama istog Zakona, traži priznavanje statusa civilnog invalida rata po odredbama Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata zbog rana ili ozljeda zadobivenih u zatočenju u zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u periodu od 8. studenoga 1991. do 7. siječnja 1992., odnosno drugog lišenja slobode u svezi s okolnostima iz Domovinskog rata (tužitelj nije naveo zbog kojih rana ili ozljeda traži priznavanje navedenog statusa) te zbog bolesti (tužitelj nije naveo zbog koje bolesti traži priznavanje navedenog statusa), uz koji je priložio svoju izjavu (izjava je bez datuma) u kojoj izjavljuje da ga 18. studenoga 1991. nisu pustili kući iz JNA, već su ga prebacili u Karađorđevo , gdje je bio u zatočeništvu i gdje su ga tukli, bacali u snijeg, prijetili mu i na drugi ga način zlostavljali, a uz zahtjev je priložena i izjava dana kod javnog bilježnika Nataše Jelić- Veršić 28. listopada 2009., u kojoj tužitelj ponovno opisuje navedene okolnosti zadržavanja u bivšoj JNA te u istoj navodi da mu je tamo stradala kralježnica, a navedeno je svojim potpisom iste izjave potvrdio i svjedok ŽC.
3.3. Nadalje ističe da su u spis predmeta pribavljeni sljedeći dokazi:
- dopis Ministarstva hrvatskih branitelja od 8. veljače 2023., u kojem se navodi da je uvidom u evidencije osoba koje su bile zatočene u neprijateljskim logorima tijekom Domovinskog rata, koju temeljem Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva hrvatskih branitelja vodi Uprava za zatočene i nestale (Narodne novine br. 7/20), utvrđeno kako se imenovani ne vodi u navedenoj evidenciji te stoga nije moguće izdati potvrdu o zatočenju imenovanog,
- dopis Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 28. prosinca 2007., u kojem se također navodi da je uvidom u evidencije osoba koje su bile u neprijateljskim logorima tijekom Domovinskog rata utvrđeno da se imenovani ne vodi kao osoba koja je bila u neprijateljskom zatočeništvu,
- potvrda Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, Područnog odsjeka za poslove obrane Koprivnica od 16. veljače 2023., kojom se potvrđuje da je imenovani regulirao obvezu služenja vojnog roka - obvezni vojni rok od 16. prosinca 1990. do 13. lipnja 1991. i od 13. lipnja 1991. do 8. studenoga 1991.,
- potvrda Ministarstva obrane, Uprave za ljudske resurse, Uprave za obranu Koprivnica, Ureda za obranu Križevci od 12. rujna 2007. , kojom se potvrđuje da je imenovani regulirao obvezu služenja vojnog roka u vremenu od 16. prosinca 1990. do 8. studenoga 1991.,
- preslika vojne iskaznice, iz koje je vidljivo da je imenovani bio na vojnoj vježbi 60 dana od 8. studenoga 1991. do 7. siječnja 1992.,
- preslika dopisa Bedema ljubavi - 1991. od 25. listopada 2007., iz koje je vidljivo da je gospođa VC, majka JC, u organizaciji Bedema ljubavi Križevci s ostalim majkama bila od 29. do 31. kolovoza 1991. u Beogradu u posjeti svome sinu koji je u JNA bio od 16. prosinca 1990. do 7. siječnja 1992. i to u vojarni u Beogradu VP 4795 od 13. lipnja 1991. do 7. siječnja 1992.
- liječnička potvrda Ordinacije opće medicine Marije Crneli dr. med. od 21. veljače 2022., u kojoj se navodi da je iz nalaza psihologa od 2. kolovoza 2007. i 4. srpnja 2008. vidljivo da je imenovani bio na služenju vojnog roka u JNA 1990. i da je 3 mjeseca proveo u zarobljeništvu u Karađorđevu te se 1992. vratio kući, a od 1994. se javio psihijatru zbog PTSP i od tada se kontinuirano liječi po psihijatru i uzima preporučenu TH te se liječi po neurologu, fizijatru i neurokirurgu,
- medicinska dokumentacija o liječenju tužitelja od 2007. godine nadalje.
3.4. S obzirom na navedeno, a kako se tužitelj ne vodi kao zatočena civilna osoba na teritoriju Republike Hrvatske te nije zadobio oštećenje organizma pod okolnostima iz članka 9. Zakona, jer je prema dokazima u predmetu tužitelj bio pripadnik bivše JNA (na odsluženju vojnog roka), a ne civilna osoba, tuženik zaključuje kako se nisu mogli uvažiti žalbeni navodi stranke, već je žalbu valjalo odbiti. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.
6. Na raspravi 3. veljače 2026. tužitelj ističe da je kao ročnik JNA bio lišen slobode protiv svoje volje, što se administrativno nazvalo vojnom vježbom, ali to nije bila vježba nego zadržavanje u ratnim okolnostima protivno njegovoj volji. Navodi da potvrdu od JNA objektivno nije mogao dobiti u ratnim okolnostima, dok Crveni križ nije uvijek ažurno vodio evidencije. Smatra kako tuženik od njega traži dokaz koji nije moguće pribaviti, dok Zakon propisuje da općepoznate činjenice nije potrebno dokazivati. Ističe da je kao posljedica lišenja slobode kod njega došlo do psihičke bolesti, bolesti kralježnice i moždanog udara. Dodaje kako je njegova vojna knjižica uništena.
7. Prema članku 9. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata (Narodne novine broj 84/21, dalje Zakon) civilni invalid iz Domovinskog rata je osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je dobila: a) zbog zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata
b) u vezi s ratnim događajima iz Domovinskog rata (zbog korištenja sredstava i metoda kojima se izvode ratne operacije kao što su bombardiranje, eksplozija minsko- eksplozivnih sredstava, zalutali metak i sl.) u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
c) od eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava zaostalih nakon završetka ratnih operacija u Domovinskom ratu ili
d) zbog eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava ili uporabe vatrenog oružja, u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., izvan ratnih operacija, ali u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata (stavak 1.).
Civilni invalid iz Domovinskog rata je i osoba kojoj je organizam oštećen najmanje 60% zbog bolesti, a bolest je, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata (stavak 2.).
7.1. Sukladno članku 73. Zakona činjenica da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona utvrđuje se ispravama (stavak 1.). Ispravama u smislu stavka 1. ovoga članka za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona smatra se sljedeća dokumentacija izdana od nadležnih tijela Republike Hrvatske:
a) potvrda o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdana od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela i
b) medicinska dokumentacija o liječenju neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, a u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točaka a), b) i d) ovoga Zakona medicinska dokumentacija najkasnije od 30. rujna 1996. (stavak 2.).
Osim dokumentacije iz stavka 2. ovoga članka, za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona pribavit će se i drugi dokazi propisani pravilnikom iz članka 72. ovoga Zakona (stavak 3.).
7.2. Člankom 74. Zakona propisano je da se činjenica da je bolest nastala, pogoršala se odnosno pojavila pod okolnostima iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona utvrđuje na osnovi medicinske dokumentacije koja potječe iz vremena zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva ili iz vremena od 30 dana nakon zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva i drugim dokazima propisanim pravilnikom iz članka 72. ovoga Zakona (stavak 1.).
Iznimno od stavka 1. ovoga članka, činjenica da je bolest psihe nastala, pogoršala se odnosno pojavila pod okolnostima iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona može se utvrditi na osnovi prve medicinske dokumentacije koja nije starija od dvije godine nakon zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva (stavak 2.).
8. Prema članku 7. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata (Narodne novine broj 118/21, dalje Pravilnik) radi utvrđivanja činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. Zakona pribavit će se sljedeća dokumentacija izdana od nadležnih tijela Republike Hrvatske:
a) potvrda o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdana od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela
b) potvrda o zatočenju u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu koju izdaje Ministarstvo na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju (ako je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točka a) Zakona)
c) u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točke c) Zakona medicinska dokumentacija o liječenju koja potječe iz razdoblja neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja
d) u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točaka a), b) i d) Zakona medicinska dokumentacija koja potječe iz razdoblja neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, a najkasnije od 30. rujna 1996. (stavak 1.).
Iznimno od stavka 1. točke a) ovoga članka, u slučaju kada nije moguće pribaviti potvrdu o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdanu od nadležne policijske uprave ili drugih nadležnih tijela, radi utvrđivanja činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. Zakona može se pribaviti medicinska dokumentacija iz koje su vidljive okolnosti stradavanja, naknadna saznanja o okolnostima stradavanja od nadležne policijske uprave, saznanja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o okolnostima stradavanja i drugi dokazi od nadležnih tijela Republike Hrvatske o okolnostima stradavanja (stavak 2.).
Iznimno od stavka 1. točke b) ovoga članka, ukoliko se osoba ne vodi kao zatočenik u evidenciji Ministarstva, mogu se zatražiti podaci od tijela državne uprave nadležnog za obranu, tijela državne uprave nadležnog za pravosuđe i upravu ili drugog nadležnog tijela Republike Hrvatske (stavak 3.).
8.1. Člankom 8. Pravilnika propisano je da će se radi utvrđivanja činjenice da je bolest nastala, pogoršala se, odnosno pojavila pod okolnostima iz članka 9. stavka 2. Zakona pribaviti sljedeća dokumentacija izdana od nadležnih tijela Republike Hrvatske:
a) medicinska dokumentacija koja potječe iz vremena zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva ili iz vremena od 30 dana nakon zlostavljanja, odnosno otpusta iz zatočeništva i
b) potvrda o zatočenju u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu koju izdaje Ministarstvo na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju (stavak 1.).
Iznimno od stavka 1. točke a) ovoga članka činjenica da je bolest psihe nastala, pogoršala se odnosno pojavila pod okolnostima iz članka 9. stavka 2. Zakona može se utvrditi na osnovi medicinske dokumentacije izdane od nadležnih tijela Republike Hrvatske koja nije starija od dvije godine nakon zlostavljanja, odnosno otpusta iz zatočeništva (stavak 2.).
Iznimno od stavka 1. točke b) ovoga članka, ukoliko se osoba ne vodi kao zatočenik u evidenciji Ministarstva, mogu se zatražiti podaci od tijela državne uprave nadležnog za obranu, tijela državne uprave nadležnog za pravosuđe i upravu ili drugog nadležnog tijela Republike Hrvatske (stavak 3.).
9. Prema ispravama priloženim spisu (točka 3.3. obrazloženja ove presude) tužitelj je regulirao obvezu služenja vojnog roka - obvezni vojni rok od 16. prosinca 1990. do 13. lipnja 1991. i od 13. lipnja 1991. do 8. studenoga 1991. Prema preslici vojne iskaznice, tužitelj je bio na vojnoj vježbi 60 dana od 8. studenoga 1991. do 7. siječnja 1992.
10. Čak i da se prihvate kao istiniti navodi tužitelja da je kao ročnik JNA nakon odsluženja vojnog roka bio lišen slobode protiv svoje volje u vojnom skladištu u Karađorđevu u razdoblju od 8. studenoga 1991. do 7. siječnja 1992., jer sud nema razloga sumnjati u istinitost tužiteljevih navoda, spisu predmeta i dalje ne prileže ostali dokazi koji su potrebni za usvajanje njegovog zahtjeva.
11. Naime, spisu je priložena medicinska dokumentacija o liječenju tužitelja od 2007. godine nadalje. U liječničkoj potvrdi Ordinacije opće medicine Marije Crneli dr. med. od 21. veljače 2022., navodi se da je iz nalaza psihologa od 2. kolovoza 2007. i 4. srpnja 2008. vidljivo da je imenovani bio na služenju vojnog roka u JNA 1990. i da je 3 mjeseca proveo u zarobljeništvu u Karađorđevu te se 1992. vratio kući, a od 1994. se javio psihijatru zbog PTSP i od tada se kontinuirano liječi po psihijatru i uzima preporučenu TH te se liječi po neurologu, fizijatru i neurokirurgu. Međutim, ta potvrda se opet poziva na nalaze iz 2007. i 2008. godine, dok za liječenje od 1994. godine nema nikakvih dokaza.
12. Prema prethodno citiranim odredbama Zakona i Pravilnika (t. 7.- 8.1.) činjenica da je ranjavanje ili ozljeđivanje nastalo pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točke a) Zakona dokazuje se medicinskom dokumentacijom najkasnije od 30. rujna 1996., što tužitelj ne posjeduje, a niti decidirano navodi radi koje konkretne ozljede traži priznavanje predmetnog statusa.
13. Tužitelj je na raspravi naveo da je kao posljedica lišenja slobode kod njega došlo do psihičke bolesti, bolesti kralježnice i moždanog udara. Prema prethodno citiranim odredbama Zakona i Pravilnika činjenica da je bolest nastala, pogoršala se odnosno pojavila se pod okolnostima iz članka 9. stavka 2. Zakona, utvrđuje se na osnovi medicinske dokumentacije koja potječe iz vremena zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva ili iz vremena od 30 dana nakon zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva, a za psihičku bolest iznimno na osnovi prve medicinske dokumentacije koja nije starija od dvije godine nakon zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva . Budući da je spisu priložena medicinska dokumentacija o liječenju od 2007. godine nadalje, to nisu ispunjeni uvjeti iz citiranih odredbi.
14. Nadalje, bez obzira na datum priložene medicinske dokumentacije, tužitelj ne posjeduje medicinsku dokumentaciju iz koje su vidljive okolnosti njegovog stradavanja, a niti je moguće pribaviti podatke o zatočenju od tijela državne uprave nadležnog za obranu, tijela državne uprave nadležnog za pravosuđe i upravu ili drugog nadležnog tijela Republike Hrvatske, s obzirom da tužitelj činjenicu lišenja slobode u Republici Srbiji i okolnosti pod kojima se isto dogodilo evidentno nije prijavio niti jednom tijelu Republike Hrvatske. Također nema medicinsku dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je po povratku iz zatočeništva zatražio medicinsku pomoć zbog bilo koje ozljede ili bolesti zadobivene u zatočeništvu.
15. Kraj takvog stanja stvari, ovaj sud nema činjenične ni zakonske osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
16. Stoga prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja te je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu 2. ožujka 2026.
Sutkinja
Lidija Prica
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. JC, [adresa]
2. Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, [adresa] Zagreb
3. U spis
