REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1384/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Ksenija Čerin, odvjetnica u Zagrebu, Jabukovac 9, protiv tuženika Hrvatske psihološke komore, Zagreb, Selska cesta 90a, OIB: 43243263462, zastupanog po predsjednici NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica po zaposlenju OP, radi lakše disciplinske povrede, 2. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništavaju se točke I. i III. izreke odluke Hrvatske psihološke komore, KLASA: UP/I-034-01/22-18/02, URBROJ: 251-375/01-05-23-20 od 14. ožujka 2023.

II. DP, IP, HP i KP oslobađaju se optužbe za počinjenje lakše disciplinske povrede - narušavanje ugleda psihologa i etičkog kodeksa psihološke djelatnosti koje je lakšeg značenja te neispunjavanje obveza iz članstva prema Komori, iz članka 40. stavka 3. podstavaka 1. i 4. Zakona o psihološkoj djelatnosti, koja im je stavljena na teret odlukom o pokretanju disciplinskog postupka, KLASA: UP/1-034-01/22-18/02, URBROJ: 251-375/01-05-22-2 od 29. travnja 2022.

III. Nalaže se Hrvatskoj psihološkoj komori, Zagreb, Selska cesta 90a, OIB: 43243263462, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljima troškove upravnog postupka u iznosu od 325,00 EUR (slovima: tristo dvadeset pet eura), sa zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku.

IV. Nalaže se Hrvatskoj psihološkoj komori, Zagreb, Selska cesta 90a, OIB: 43243263462, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljima troškove upravnog spora u iznosu od 1.875,00 EUR (slovima: tisuću osamsto sedamdeset pet eura), sa zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Osporenom odlukom Suda časti Hrvatske psihološke komore, KLASA: UP/I- 034-01/22-18/02, URBROJ: 251-375/01-05-23-20 od 14. ožujka 2023., u točki I. izreke tužitelji su proglašeni odgovornima što su, kao članovi Hrvatske psihološke komore, objavom na Facebook stranici „Komora kakvu želiš" dana 5. veljače 2022. godine narušavali ugled psihologa i nisu ispunjavali obveze iz članstva prema Komori te su narušavali ugled Komore i njenih tijela, dakle, postupili protivno članku 17. Zakona o psihološkoj djelatnosti i članku 6. stavku 3. alineji 2. i 3. Statuta Hrvatske psihološke komore, čime su počinili lakšu disciplinsku povredu iz članka 40. stavka 3. alineje 1. i alineje 4. Zakona o psihološkoj djelatnosti, pa im je za lakšu disciplinsku povredu izrečena disciplinska mjera ukora iz članka 41. stavka 2. Zakona o psihološkoj djelatnosti. Točkom III. izreke obvezani su disciplinski okrivljenici naknaditi troškove disciplinskog postupka u iznosu od 1.963,24 EUR/14.792,03 kn (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 kn).

2. Tužitelj tužbom pobijaju točke I. i III. izreke osporavane odluke. Navode da prema čl. 43. st. 4. Zakona o psihološkoj djelatnosti postupak za lakše povrede zastarijeva za godinu dana od dana izvršene povrede te su na raspravi održanoj 6. ožujka 2023. izjavili prigovor zastare. Tuženik je taj prigovor otklonio navodeći kako se radi o procesnoj zastari te da je postupak pokrenut 29. travnja 2022., dakle, unutar zastarnog roka, a da je pokretanjem postupka došlo do prekida zastare, koje tumačenje tužitelji smatraju pogrešnim, jer Zakon o psihološkoj djelatnosti poznaje samo jedinstveni pojam „zastare“ i ne razlikuje tzv. apsolutnu i relativnu zastaru te izrijekom navodi da zastarijeva postupak, a ne pravo na pokretanje postupka. Nadalje ističu da je postupak vođen temeljem Pravilnika o nadležnosti, ustrojstvu i načinu djelovanja Suda časti i disciplinskom postupku pri Hrvatskoj psihološkoj komori od 7. srpnja 2017., koji je donesen temeljem Statuta tuženika koji više nije na snazi, pa smatraju da ni sam Pravilnik ne može više biti na snazi, a osim toga odredbe Pravilnika su u direktnoj suprotnosti s važećim Statutom tuženika, a što je po mišljenju tužitelja još jedan dokaz da navedeni Pravilnik ne proizvodi pravne učinke, odnosno da je nevažeći. Tvrde kako Upravni odbor nije ni odlučivao niti donio odluku o imenovanju disciplinskog tužitelja i njegovog zamjenika sukladno čl. 19. st. 1. al. 10. Statuta tuženika, pa nije bilo formalnih pretpostavki za vođenje disciplinskog postupka. Također tvrde da je tuženik krivotvorio navodnu odluku Upravnog odbora od 13. listopada 2013. o imenovanju disciplinske tužiteljice i zamjenika, jer je nemoguće da je Upravni odbor, 15,5 mjeseci prije donošenja odluke o izmjenama Pravilnika imenovao disciplinsku tužiteljicu, a čak i da je, takva odluka ne bi imala nikakve pravne podloge niti bi proizvela pravni učinak.

2.1. Vezano za objavu na Facebook stranici od 5. veljače 2022., kojom su navodno narušili ugled psihologa te nisu ispunjavali svoje obveze iz članstva u Komori, jer su omalovažavali tijela Komore na način da su u javnosti stvarali sliku kako tijela Komore ne rade ništa, već svime upravlja predsjednik Komore i Tajništvo, tužitelji ističu kako se u očitovanju od 19. siječnja 2023. očitovali da objava nije izmišljena, već da su to stavovi predsjednika TP i tajnika GP, izrečeni na sjednici Upravnog odbora tuženika. Objava da Predsjednik i Tajništvo upravljaju Komorom bez Upravnog odbora (tijela koje upravlja Komorom između Skupština) dokazuje se time da više puta dokumenti koji stižu u Komoru i izlaze iz nje nisu prezentirani članovima Upravnog odbora, koji mogu saznati za njih samo slučajno ili posredno od nadležnog ministarstva i Povjerenika za informiranje. Stoga su i predložili saslušanje članica Upravnog odbora DPZ i BP, a što Sud časti nije prihvatio uz obrazloženje da su zapisnici sjednica Upravnog odbora javno objavljeni. Međutim, tužitelji tvrde kako se radi o zapisnicima sa sjednica Upravnog odbora koji nikada nisu javno objavljeni, a prema saznanjima tužitelja ni sam Upravni odbor ih nije usvojio.

2.2. Tužitelji navode kako točnost mišljenja sadržanog u navedenoj objavi proizlazi i iz Izvanrednog upravnog i inspekcijskog nadzora, koji je provelo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi i koje je 15. prosinca 2022. odredilo Pojedinačnu uputu s mjerama Klasa: 550-06/22-05/208, Urbroj: 524-10-01/1-22-16. Na str. 9 prethodno citiranog dopisa konstatirano je da je na dan 6. travnja 2022. održan sastanak Nadzornog odbora, čiji su članovi u više navrata tražili na uvid dokumentaciju, a koja im nije dostavljena, čime je postupano suprotno odredbama članka 24. Statuta. Tužitelji smatraju kako upravo ta činjenica nedvojbeno ukazuje da Predsjednik i Tajništvo Hrvatske psihološke komore djeluju na način da ne pokazuju ni minimum poštovanja prema ostalim tijelima Komore, ne ustručavajući se pri tome kršiti Statut, kao najviši opći akt Komore. Dodaju kako već i sama činjenica da je u točki 10. prethodno citiranog dopisa izrijekom navedeno da u postupku provedbe nadzora Hrvatska psihološka komora nije dala na uvid original tražene dokumentacije, ukazuje na daljnje nepoštovanje, pa i nadležnih tijela, odnosno ukazuje na činjenicu da Predsjednik i Tajništvo Komore provode samovolju. Nadalje, prema saznanjima tužitelja, ni Predsjednik niti Tajništvo nikada nisu o sadržaju dopisa izvijestili Upravni odbor ni Nadzorni odbor. Dodaju kako je disciplinski sud propustio utvrditi da nitko od osoba na koje se objava odnosila nije tražio demantij, napisao ispravak, a niti su tražili od administratora ili od Facebooka da se objave maknu.

2.3. Tužitelji se pozivaju na čl. 43. i 44. Kodeksa etike psihološke djelatnosti koji, između ostaloga, propisuju da se psiholog ne smije baviti prijavama koje imaju za cilj nekoga povrijediti ili poniziti, a ne zaštititi struku. Prema mišljenju tužitelja ovaj je postupak pokrenut upravo s ciljem ponižavanja tužitelja, uz istovremeno zastrašivanje ostalih članova tuženika. Smatraju da je u predmetnoj prijavi i pokretanju postupka, TP, zloupotrijebivši činjenicu da je ujedno i predsjednik Komore, zaobišao Etički odbor, ignorirao čl. 43. Kodeksa i samovoljno pokrenuo postupak pred Sudom časti. S obzirom da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, tvrde kako je Sud časti i pogrešno primijenio materijalno pravo, jer navedenom objavom ni na koji način nije povrijeđen ugled psihologa ili tijela tuženika, već je samo ukazano na nezakonitosti u postupanju određenih tijela tuženika.

2.4. Ističu kako je pobijanom Odlukom Sud časti povrijedio njihova temeljna ljudska prava zagarantirana čl. 38. Ustava Republike Hrvatske i čl. 10.1. st. 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda, budući da Ustav izrijekom navodi da sloboda izražavanja misli obuhvaća slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa, dok Konvencija još i preciznije definira pravo mišljenja na način da to pravo obuhvaća slobodu mišljenja, kao i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti. Kao što su tužitelji naveli i u svojoj obrani, sve objave predstavljaju kritiku rada pojedinih tijela tuženika na satiričan način.

2.5. Obrazlažu kako je satira književni ili drugi umjetnički oblik, odnosno izričaj, u kojem se kritički ismijava pojedinac, pojava, grupa, država ili vlast. Satira često ima politički cilj, a u pravilu je usmjerena na najmoćnije u nekom društvu koje se u satiričnim tekstovima ili filmovima ismijava, ruga im se i sprda se na njihov račun, često s namjerom da se ukaže na nešto negativno i da se potakne promjena na bolje. Osim toga, Europski sud za ljudska prava je u predmetu Ziembinski protiv Poljske (1799/07) utvrdio da je bitna značajka satire pretjerivanje i izvrtanje stvarnosti kojim se nastoji provocirati i uznemiriti. Ističu kako su u konkretnom slučaju objave usmjerene na najmoćnije osobe kod tuženika – Predsjednika tuženika, jer vodi poslovanje tuženika koje nije usmjereno na dobrobit tuženika i njegovih članova, a u određenim segmentima se može smatrati i protuzakonitim. Dužnost predsjednika tuženika je dužnost koja mora biti podložna kritici. S obzirom da tuženik ima javne ovlasti, predsjednik tuženika mora pokazati veći stupanj tolerancije na kritiku od „obične“ osobe. Predsjednik tuženika ujedno je i predsjednik Upravnog odbora tuženika. Tužitelji tvrde kako je u periodu od 26. studenoga 2021. do 6. svibnja 2022. održano 10 sjednica Upravnog odbora, ali zapisnici s tih sjednica nikada nisu javno objavljeni, a što je u suprotnosti s odredbama čl. 10. st. 1. t. 12. Zakona o pravu na pristup informacijama. Kao dokaz prilažu snimku zaslona web stranice tuženika. Budući da predsjednik tuženika odgovara za zakonitost rada tuženika, logično je za očekivati da će grupa članova koja nije zadovoljna načinom vođenja poslovanja tuženika ukazati ostalim članovima svoje viđenje takvog postupanja predsjednika tuženika, pogotovo uzimajući u obzir da je izrijekom navedeno da je to njihovo mišljenje i da su pozvali ostale članove da iznesu svoje mišljenje. Smatraju kako se iz navedenog jasno može zaključiti da se u konkretnoj situaciji radilo o slobodi izražavanja mišljenja s elementima satire, pa čak i provokacije.

2.6. Tužitelji nadalje navode da se člankom 44. Ustava garantira svakom državljaninu RH pravo da pod jednakim uvjetima sudjeluje u obavljanju javnih poslova. S obzirom da tuženik ima javne ovlasti, pravo je tužitelja da, pod jednakim uvjetima kao i ostali članovi Komore sudjeluju u radu Komore, a s obzirom na činjenicu da se Komora financira iz njihovih članarina, imaju i pravo na kritiku rada tijela Komore. Ističu kako čl. 10. st. 6. alineja 7. Statuta tuženika određuje da izricanjem disciplinske mjere za disciplinsku povredu, danom izvršnosti odluke disciplinskog tijela Komore prijevremeno prestaje mandat članovima Upravnog odbora tuženika. I upravo to smatraju razlogom zašto je Predsjednik tuženika donio Odluku o pokretanju disciplinskog postupka i zašto je Sud časti tuženika donio pobijanu Odluku, bez da je pokušao utvrditi i jednu činjenicu koja bi išla u korist tužitelja. S obzirom da je tužitelje trebalo osloboditi optužbe, to je i trošak postupka u cijelosti trebao snositi tuženik, pa je odluku tuženika pobijaju i u tom dijelu. Tužitelji predlažu sudu da poništi točke I. i III. pobijane odluke tuženika, uz naknadu troška upravnog postupka i upravnog spora sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svih navoda iz odluke Suda časti. Tvrdi kako tužitelji ne poriču počinjenje disciplinske povrede koje im je stavljena na teret i za koju im je izrečena disciplinska mjera, a navodi tužbe ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost donesene presude Suda časti. Vezano uz prigovor tužitelja da se postupak vodi prema Pravilniku o nadležnosti, ustrojstvu i načinu djelovanja Suda časti i disciplinskom postupku pri Hrvatskoj psihološkoj komori, koji nije u roku propisanom Zakonom o psihološkoj djelatnosti s istim usklađen, tuženik ukazuje na pravna pravila koja se u tim slučajevima primjenjuju odnosno na ekscepciju odredaba općeg akta neposrednom primjenom Zakona o psihološkoj djelatnosti u dijelu eventualne neusklađenosti općeg akta s hijerarhijski višim propisom te primjenom preostalih njegovih odredaba u svim ostalim slučajevima kada takve neusklađenosti nema. Hijerarhijski viši propis je Statut tuženika (Narodne novine broj 21/21, 109/22), kao i Zakon o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22). Tuženik zaključuje da je Pravilnik na snazi, a one njegove odredbe koje nisu u skladu sa važećim Statutom i Zakonom o psihološkoj djelatnosti se ne primjenjuju, već se umjesto tih odredaba primjenjuju odredbe hijerarhijski višeg akta: Statuta i Zakona o psihološkoj djelatnosti.

3.1. Što se tiče imenovanja disciplinske tužiteljice i njenog zamjenika, tuženik ističe kako su neistiniti navodi tužitelja da se radi o krivotvorenju, jer o radu predmetne sjednice Upravnog odbora na kojoj su isti imenovani postoji zapisnik koji to dokazuje. Što se tiče datuma imenovanja disciplinske tužiteljice u odnosu na datum izmjena i dopuna Pravilnika o nadležnosti, ustrojstvu i načinu djelovanja Suda časti i disciplinskom postupku pri Hrvatskoj psihološkoj komori, tuženik napominje kako je Upravni odbor donio predmetni Pravnik, Upravni odbor je donio odluku o imenovanju disciplinske tužiteljice i Upravni odbor je donio Pravilnik o izmjenama i dopunama istog Pravilnika te je time naknadno, donošenjem izmjena i dopuna predmetnog Pravilnika konvalidirao imenovanje disciplinske tužiteljice, a što je bilo nužno s obzirom na nespojivost funkcije predsjednika Nadzornog odbora i disciplinskog tužitelja.

3.2. Osporava navode tužitelja da im krivnja nije dokazana, što je vidljivo upravo iz njihove obrane, s obzirom da nisu osporavali činjenicu da su objavili predmetne tekstove na svojoj stranici „Komora kakvu želiš“ te je njihova obrana bila usmjerena na pozivanje kako su te objave zaštićene njihovim ustavnim pravima te navode kako se radi o satiri. Tuženik tvrdi da nisu istiniti navodi tužitelja o protuzakonitom postupanju predsjednika Komore, jer su paušalni i nedokazani. Vezano uz njihove navode kako je disciplinski postupak pokrenut s ciljem ponižavanja tužitelja uz istovremeno zastrašivanje ostalih članova Komore te kako je predsjednik Komore zloupotrijebio činjenicu da je predsjednik Komore i samovoljno pokrenuo postupak pred Sudom časti, tuženik ističe kako je člankom 43. stavkom 1. Zakona o psihološkoj djelatnosti propisano da disciplinski postupak pokreće disciplinsko tijelo određeno Statutom, po službenoj dužnosti ili na zahtjev tijela Komore određenog statutom. Člankom 30. stavkom 1. Statuta propisano je da disciplinski postupak pokreće Predsjednik Komore po službenoj dužnosti ili na prijedlog Upravnog odbora, Etičkog odbora ili Nadzornog odbora. Zaključuje da je predsjednik tuženika, u skladu sa svojim zakonskim i statutarnim ovlastima, donio odluku o pokretanju disciplinskog postupka, a o disciplinskoj povredi je, u skladu sa svojim ovlastima, odlučio Sud časti.

3.3. Tuženik ističe i kako dio troška naveden u tužbi evidentno nije trošak ovog spora stoga se isti ne može niti potraživati u ovom sporu, jer se dio troška naveden u tužbi odnosi na disciplinski postupak vođen pred tuženikom, a ne na ovaj upravni spor koji se vodi pred naslovnim sudom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova spora tuženiku.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

6. Iz osporene odluke i spisa predmeta proizlazi da su tužitelji 5. veljače 2022. na Facebook stranici „Komora kakvu želiš“ objavili tekst u kojem su naveli: „STAV KOMORE KAKVU ŽELIŠ:

Prema Zakonu, tijela Komore su poredana po važnosti. Skupština, Nadzorni odbor, Upravni odbor, Sud časti, Predsjednik, Etički odbor i druga tijela utvrđena statutom. Skupština je najviše tijelo Komore. Nakon Skupštine, sve akte i poslovanje kontrolira Nadzorni odbor. Upravni odbor upravlja Komorom između dvije Skupštine, vodi poslovanje Komore i donosi odluke koje izvršavaju Predsjednik i Tajništvo. Sud časti procjenjuje povrede dužnosti psihologa. Predsjednik zastupa Komoru prema javnosti i drugim tijelima na osnovu odluka Skupštine i Upravnog odbora te provodi te odluke u djelo uz pomoć Tajništva. Povjerenstva i Razredi pomažu u radu Upravnog odbora, obavljanjem dijela poslova ili stručnim savjetima.

STAV PREDSJEDNIKA I TAJNIŠTVA:

Tajništvo radi samostalno i neovisno od svih tijela Komore, osim ponekad od Predsjednika jer on potpisuje akte, odluke i dopise Komore.

Što vi mislite? Bilo bi nam drago čuti vaše mišljenje u komentarima…“

Predmetna objava popraćena je slikom dvije ruke, jednoj na rukavu piše predsjednik, drugoj na rukavu piše tajništvo, a ruke u stisku gnječe čovjeka isplaženog jezika.

6.1. Tuženik smatra da su tužitelji na opisani način uvredljivo aludirali na ugnjetavanje članstva od strane Predsjednika i stručne službe Komore.

6.2. Tuženik u osporenoj odluci navodi kako je člankom 6. stavkom 3. alinejom 2. Statuta propisana obveza članova čuvati čast i ugled Komore i psihološke struke, dok je člankom 6. stavkom 3. alinejom 3. Statuta propisana obveza članova poštivati sva tijela Komore. Tuženik je zaključio da su navedenom objavom tužitelji narušili ugled psihologa te nisu ispunjavali svoje obveze iz članstva u Komori, jer su navedenom objavom omalovažavali tijela Komore na način da su u javnosti stvarali sliku kako tijela Komore ne rade ništa, već svime upravlja Predsjednik Komore i Tajništvo te time narušili ne samo ugled tijela Komore, već i Komore u cjelini, kao i ugled psihologa. Tuženik je nadalje zaključio da je u objavi neistinito iznesen stav Predsjednika i stav Tajništva, pri čemu nije jasno od kuda bi uopće proizlazio stav Tajništva koje nije kolektivno tijelo, već se sastoji od devet zaposlenika koji ne nastupaju kao tijelo niti čine tijelo. Osim što je iznesen neistinit stav, tuženik smatra da je prateća slika više no uvredljiva kako za sva tijela Komore, jer iz iste proizlazi kako Predsjednik sam upravlja svime, čime se sva ostala tijela Komore, njihov rad i angažman, pa i ovlasti, omalovažavaju, a dodatno se u javnost daje slika zlostavljanja članova od strane Predsjednika i Tajništva Komore.

6.3. Tuženik je nadalje zaključio kako ne može prihvatiti argument tužitelja da se radi o kritici rada na ironičan način, jer paušalni ili neistiniti navodi ne predstavljaju kritiku, već obmanjivanje i namjerno stvaranje negativne slike o osobama i tijelima Komore koje su predmet objave. Tuženik smatra da su tužitelji, kao članovi Upravnog odbora Komore, svoje neslaganje ili nezadovoljstvo mogli iskazati u okviru rada tijela kojeg su članovi ili na drugi primjereni način, međutim, očito nezadovoljni što njihove ideje ili prijedlozi nisu prihvaćeni odlučili su se na ponižavanje tijela Komore i na manipulativne objave u stilu teorija zavjere, a koje sa dostupne široj javnosti i kojima su pokušali manipulirati članstvo Komore i ostalu javnost stvaranjem negativne slike o Komori, njenim tijelima, a time i prema cjelokupnoj struci i psihološkoj djelatnosti. Tuženik tvrdi da se od tužitelja, kao članova Upravnog odbora, a s obzirom na poslove koje prema članku 19. Statuta obavlja Upravni odbor, očekuje pojačan angažman u brizi za razvoj, stručnost, etičnost, zakonitost i ugled u psihološkoj djelatnosti na teritoriju Republike Hrvatske, kao i poštivanje svih akata Komore, ali i pojačana svijest o zaštiti ugleda Komore kao pravne osobe s javnim ovlastima. Tuženik dodaje kako svijest o važnosti zaštite ugleda Komore ne predmnijeva slijepo štovanje institucije, štoviše predstavlja i dužnost na izražavanje kritičkog mišljenja i davanje prijedloga za unaprjeđenje rada, međutim, tvrdi da objave tužitelja ne predstavljaju argumentirane kritike, već neistine popraćene ponižavajućim slikama. Stoga je tuženik odlučio da su tužitelji citiranom objavom od 5. veljače 2022. postupili protivno odredbama članka 6. stavka 3. alineje 2. i 3. Statuta i time počinili lakšu disciplinsku povredu iz članka 40. stavka 3. alineje 1. i 4. Zakona o psihološkoj djelatnosti, jer su narušili ugled psihologa i nisu ispunjavali obveze iz članstva.

7. Člankom 38. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske zajamčena je sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda govora, prema stavku 2. toga članka, obuhvaća i slobodu objave sadržaja na društvenim mrežama (podredno, čl. 38. st. 2. sadržava primjeričan, a ne zatvoren popis načina izražavanja slobode misli). Prema članku 16. Ustava Republike Hrvatske, slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Usto, člankom 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda određeno je da svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Taj članak ne sprječava države da podvrgnu režimu dozvola ustanove koje obavljaju djelatnost radija ili televizije te kinematografsku djelatnost. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

8. Komora ima status pravne osobe s javnim ovlastima (čl. 19. st. 2. Zakona o psihološkoj djelatnosti). Taj status implicira i da se Komora, u pogledu javnosti svojeg rada, ne može tretirati usporedivo s, primjerice, udrugom koja okuplja članove zajedničkih interesa, ali pritom nema javne ovlasti, niti obavlja djelatnost od javnog interesa. Pritom ostvarivanje javnosti rada Komore, u širem smislu pojma javnosti, nije ograničeno na aktivnosti iz članka 37. Statuta Hrvatske psihološke komore. Potonje se aktivnosti odnose tek na segment javnosti rada koji se ostvaruje obavješćivanjem javnosti od strane nadležnih tijela Komore.

9. Prema članku 40. stavku 3. podstavcima 1. i 4. Zakona o psihološkoj djelatnosti narušavanje ugleda psihologa i etičkog kodeksa psihološke djelatnosti koje je lakšeg značenja te neispunjavanje obveza iz članstva prema Komori čini lakšu povredu dužnosti psihologa.

9.1. Sukladno članku 17. istoga Zakona pri obavljanju psihološke djelatnosti ovlašteni psiholog obvezan je djelovati sukladno etičkom kodeksu psihološke djelatnosti i treba se suzdržavati od svake aktivnosti koja nije spojiva s ugledom i dostojanstvom psihologa.

10. Člankom 6. stavkom 3. alinejom 2. i 3. Statuta Hrvatske psihološke komore propisana je obveza članova čuvati čast i ugled Komore i psihološke struke te poštivati sva tijela Komore.

11. Sud ne može prihvatiti argumentaciju tuženika da su citiranom objavom tužitelji narušili ugled psihologa, da nisu ispunjavali svoje obveze iz članstva u Komori te da su narušili ugled Komore, dok može prihvatiti argument tužitelja da se radi o kritici rada na ironičan način.

12. Naime, satirom se može smatrati ilustracija uz objavu, dok sadržaj teksta objave u biti nema elemenata satire, već je riječ o neposrednijem načinu komuniciranja, kojim se iznosi kritika na račun rada Tajništva i Predsjednika Komore, bez dodatnih uvredljivih izraza na osobnoj razini te se poziva ostale članove Komore da iznesu svoje mišljenje. U okolnostima konkretnog slučaja nema valjanoga pravnog temelja za poistovjećivanje ugleda Komore s ugledom njezina vodstva. Štoviše, tužitelji svoje istupe opravdavaju razlozima (osnovanima ili ne, ovdje nije ključno) koji upućuju na to da Komoru smatraju svojom maticom i da žele da Komora pravilnije i bolje funkcionira, a svaki član Komore ima pravo slobodno izraziti svoje mišljenje o postojećem vodstvu Komore i potrebnim poboljšanjima u radu Komore. Sud ocjenjuje da sporni sadržaj, sagledan u kontekstu ustavnog i konvencijskog prava tužiteljâ na slobodu izražavanja te u svjetlu pravnog položaja Komore i javnosti njezina rada, imajući pri tom na umu da nositelji vodećih društvenih položaja opravdano mogu očekivati dodatni stupanj javne kritike, a konkretna je kritika usmjerena na postupanje Tajništva i Predsjednika Komore u službenom svojstvu (bez osobnog omalovažavanja), taj sadržaj uživa zaštitu od nerazmjernog miješanja koje se sastoji u disciplinskom kažnjavanju članova Komore zbog objave tog sadržaja na društvenoj mreži.

13. Sud upućuje i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III- 2000/2024. od 2. listopada 2024. te presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3700/2024-5 od 27. studenoga 2025., koje odluke su donesene u činjenično i pravno vrlo sličnom predmetu između istih stranaka.

14. Slijedom navedenoga, sud je poništio osporavanu odluku tuženika kao nezakonitu te sam riješio stvar oslobađanjem tužitelja optužbe za počinjenje lakše disciplinske povrede koja im je stavljena na teret odlukom o pokretanju disciplinskog postupka od 29. travnja 2022., primjenom čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS), vezano uz članke 52. i 54. Pravilnika o nadležnosti, ustrojstvu i načinu djelovanja Suda časti i disciplinskom postupku pri Hrvatskoj psihološkoj komori.

15. Iz osporene odluke (str. 6) je razvidno da je braniteljica okrivljenika tijekom disciplinskog postupka zatražila naknadu troška postupka, dok je tuženik o trošku postupka odlučio u izreci odluke na način da je obvezao disciplinske okrivljenike da naknade troškove disciplinskog postupka. Budući da je opunomoćenica tužitelja pravovremeno postavila zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka (prije donošenja odluke u upravnom postupku), to nije od nikakvog utjecaja prigovor tuženika iz odgovora na tužbu da se dio troška kojeg tužitelji potražuju tužbom odnosi na disciplinski postupak vođen pred tuženikom, a ne na ovaj upravni spor koji se vodi pred naslovnim sudom. Budući da je sud poništio osporavanu odluku tuženika (kojom je odlučeno i o troškovima disciplinskog postupka) te sam riješio upravnu stvar, sud može u sporu pune jurisdikcije odlučiti i o troškovima upravnog postupka. Argumentacija tuženika mogla bi se prihvatiti samo u slučaju da tužitelji nisu pravovremeno zatražili naknadu troškova upravnog postupka, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

15.1. Dakle, tužitelji na ime troškova disciplinskog postupka tužbom potražuju 130 bodova i to za zastupanje na raspravi 03.03.2023. i 06.03.2023. po 50 bodova s povećanjem za zastupanje više osoba (30%) od 15 bodova uvećano za PDV, koji trošak je sud priznao u iznosu od 260 eura uvećano za PDV od 65 eura, u skladu s Tbr. 23. t. 1., 40., 52. t. 3., 54. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, 107/25, dalje Tarifa), a na temelju čl. 161. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21, dalje ZUP). Naime, navedenom odredbom ZUP-a je propisano da kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.

16. Tužitelji potražuju trošak upravnog spora i to za sastav tužbe 250 bodova s povećanjem za zastupanje više osoba (30%) od 75 bodova, za sastav podneska od 14.10.2024. 100 bodova, za zastupanje na raspravi 03.02.2026. 250 bodova s povećanjem za zastupanje više osoba (30%) od 75 bodova, uvećano za PDV. Navedeni trošak je opravdan i potreban za vođenje spora te ga je sud priznao u skladu s Tbr. 27. t. 1. i 2., Tbr. 40., 54. i 46. Tarife, u potraživanom iznosu od 1.875,00 eura, a na temelju čl. 144. i čl. 147. st. 1. ZUS-a.

16.1. Budući da tuženik nije uspio u sporu, nema pravo na naknadu troškova spora sukladno čl. 147. st. 1. ZUS-a.

17. O zateznim kamatama na dosuđeni trošak, koje teku od dana donošenja odluke do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku, odlučeno je u skladu s člankom 144. stavkom 4. ZUS-a i člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

U Zagrebu 2. ožujka 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnica Ksenija Čerin, Jabukovac 9, [adresa] Zagreb

2. Hrvatska psihološka komora, Selska cesta 90a, [adresa] Zagreb

3. U spis