Poslovni broj: Us I-341/2024-46

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužiteljice: EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenicima Miri Boban i Gordanu Loliću, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Splitu, Šegedinova 1, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa opunomoćenik PŠ, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi priznavanja dopunske ozljede na radu i posljedice priznate ozljede na radu, nakon javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice Andrije Kuzmanića, odvjetnika u Splitu i opunomoćenika tuženika, dana 2. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/22-01/377, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od dana 4. listopada 2022.

II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Zadar KLASA: UP/l-502-03/22-04/11, URBROJ: 338-13-02-22-06 od dana 19. travnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.

i

r i j e š i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, da tužiteljici LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 7.716,00 €, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

II U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, iznad dosuđenog, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem:

Usž-2817/23-2 od dana 10. siječnja 2024. poništena je presuda ovog Suda pod polovnim brojem: 14 UsI-2410/22-8 od dana 17. veljače 2023. te je predmet vraćen ovom Sudu na ponovni postupak.

2. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/377, URBROJ: 338-01-06-05-22- 03 od dana 4. listopada 2022., tužiteljica je osporavajući zakonitost i rješenja prvostupanjskog upravnog tijela Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Zadar KLASA: UP/l-502-03/22-04/11, URBROJ: 338-13-02-22-06 od dana 19. travnja 2022., u bitnom, navela da je u predmetnom postupku nesporno potvrđeno da joj je priznata ozljeda na radu dana 5. listopada 2017., a kao posljedica događaja od dana 28. srpnja 2017. Iz samog spisa, kao i tijeka predmetnog postupka, da se ne može sa sigurnošću utvrditi da predmetne dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji S13.4/Iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice i M53.1/ Cervikobrahijalni sindrom, nisu nastale kao posljedica već priznate ozljede na radu za događaj od dana 28. srpnja 2017., evidencijski broj ozljede na radu OR- 11197280717/2017, jer da iz dosadašnjeg stanja spisa očito proizlazi da su dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji S13.4/Iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice i M53.1/Cervikobrahijalni sindrom upravo posljedica priznate ozljede na radu. Iz svih nalaza, a posebno iz nalaza dr. med. AŠ i ĆŠ, da jasno proizlazi da su navedene dijagnoze posljedica već priznate ozljede na radu. Štoviše, iz samog Nalaza, mišljenja i ocjene od dana 18. srpnja 2022. da je vidljivo da je tužiteljica imala iznimno teške posljedice nakon priznate ozljede na radu, koje da su sve uzročno posljedično povezane sa istim događajem od dana 28. srpnja 2017. Prije te ozljede na radu da ista nije bolovala od navedenih dijagnoza niti je imala bilo kakvih posljedica, već da su sve dijagnoze upravo posljedica predmetne nesreće, odnosno priznate ozljede na radu. Sve navedene posljedice da su se vremenom intenzivirale i postale nepodnošljive po tužiteljicu te da su zahtijevale dodatno liječenje, koje da traje i danas. Tužiteljica da dugogodišnje trpi posljedice te da je ista prisiljena na kontinuirano liječenje i saniranje postojećih ozljeda. Slijedom činjenice da se tužiteljica i dan danas liječi poradi nastale ozljede te da i dalje trpi bitne posljedice iste u vidu novonastalih povezanih dijagnoza, da je neosnovana tvrdnja da ne postoji uzročno posljedična veza između navedenih dijagnoza i događaja od dana 28. srpnja 2017. Također, kako je jasno da je tužiteljica zbog navedene ozljede i dalje pod stalnim i dugotrajnim liječenjima i da kontinuirano trpi posljedice iste ozljede da je netočan navod o zastari predmetnog zahtjeva, jer da tužiteljičino liječenje i dalje traje te da je povezano s istim događajem od dana 28. srpnja 2017. Slijedom iznijetog da predlaže da se donese presuda kojom se poništava osporeno rješenje tuženik kao i prvostupanjsko upravno rješenje 2. Na ročištima održanim kod ovog Suda zamjenik opunomoćenika tužiteljice naveo je da izlaže i predlaže kao u tužbi te da se u cijelosti protivi navodima iz odgovora na tužbu. Za sud i drugu stranu da prilaže specijalistički nalaz Opće bolnice Zadar fizijatra-reumatologa od dana 27. siječnja 2023., a koji da je izdan nakon utuženja te da predlaže provesti vještačenje po sudskom vještaku fizijatru. U odnosu na zaprimljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dinka Pivalice ističe kako je predmetno mišljenje neprecizno definirano, a posebno u dijelu gdje vještak ističe kako se kod tužiteljice radi o kroničnim promjenama, da je za pretpostaviti iako nema podataka u zdravstvenom kartonu kako je to posljedica promjena koje su se javile i prije predmetne ozljede, upravo iz tog razloga, a u istom smjeru da je i postavljen prijedlog tuženika da se od navedenog vještaka zatraži dodatno mišljenje odnosno da se isti decidirano izjasni o uzroku nastalih promjena koje su predmet ovog postupka kod tužiteljice. Nadalje, da izlaže i predlaže kao u tijeku dosadašnjeg postupka, a posebno kao u podnesku tužitelja od dana 18. kolovoza 2025. te da se u cijelosti protivi svim navodima tuženika iz podneska od dana 1. rujna 2025. kao i dostavljenom očitovanju s obzirom da su isti navodi neosnovani, a samo očitovanje naručeno za potrebe tuženika u postupku te da i jedno i drugo u cijelosti odudaraju od objektivnog i nepristranog mišljenja vještaka u ovom postupku, a koje je isti do sada iskazao te da svakako ustraje se na dopuni iz razloga da se preciznije definira postotak koji je potrebno utvrditi. Potom, da ističe da iz svih provedenih vještačenja kao i dopuna proizlazi jasna uzročno posljedična veza s ozljedom na radu pa da se prema tome protivi ponovnim prigovorima tuženika kao neosnovanima i ističe da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, naveo da je, postupajući po žalbi, proveo drugostupanjski upravni postupak u skladu sa odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13, 137/13 i 98/19), Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", br. 75/14-2/22) i Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 47/09 i 110/21). Tuženik da je u provedenom postupku po žalbi razmotrio žalbene navode, priloženu medicinsku dokumentaciju kao i pripadne dokaze te da je, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, br. 8/15, 17/15, 104/17, 34/18 i 63/22), zatražio stručno-medicinsko vještačenje nadležnog Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje da je, nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju kao i pripadne dokaze, u svojem Nalazu, mišljenju i ocjeni, KLASA: UP/ll-502-03/22-01/377, URBROJ: 338-01-10-04-22-02 od dana 18. srpnja 2022., utvrdilo da se dg.: S13.4/lščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice i dg.M53.1/Cervikobrahijalni sindrom ne mogu uzročno-posljedično povezati s dg. S16/lstegnuće PVM vrata kao posljedica. Citirajući odredbe čl. 47. st. 1. i st. 2. Pravilnika naveo je da, s obzirom na propisani rok od tri godine od nastanka ozljeđivanja osiguranice, da predmetna dijagnoza šifre prema MKB-10: S13.4, u konkretnom slučaju ne može biti razmatrana, a time niti priznata kao dopunska dijagnoza u priznatu ozljedu na radu šifre prema MKB-10: S16, koja se vodi pod evidencijskim brojem OR 11197280717/2017, budući da je ozljeda osiguranice nastupila još dana 28. srpnja 2017. pa da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva istekao još dana 28. srpnja 2020. S obzirom na gore navedeno da je drugostupanjsko tijelo u postupku po žalbi utvrdilo kako predmetno rješavanje prvostupanjskog tijela kao takvo, sukladno odredbi čl. 116. st. 1. toč. 2. Zakona o općem upravnom postupku, ne utječe na konačno rješenje ove upravne stvari slijedom čega da je to tijelo odbilo žalbu te potvrdilo prvostupanjsko rješenje Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar, KLASA: UP/l-502-03/22-04/11, URBROJ:338-13-02-22-06 od dana 19. travnja 2022. Obzirom da je pobijano rješenje zakonito, da tuženik predlaže da Sud donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. Na ročištima održanim kod ovog Suda opunomoćenik tuženika je naveo da izlaže i predlaže kao u tijeku dosadašnjeg postupka te posebno kao u odgovoru na tužbu te podnesku od dana 14. siječnja 2026.

5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/377, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od dana 4. listopada 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Zadar KLASA: UP/l-502-03/22-04/11, URBROJ: 338-13-02-22-06 od dana 19. travnja 2022., a kojim prvostupanjskim rješenjem se LŠ, ovdje tužiteljici, pod točkom I. izreke rješenja ne priznaju dijagnoze šifri prema MKB-10 klasifikaciji S13.4/Iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice i M53.1/ Cervikobrahijalni sindrom kao posljedica već priznate ozljede na radu, za događaj od dana 28. srpnja 2017., evidencijski broj ozljede na radu: OR- 11197280717/2017, dok se pod točkom II. izreke rješenja osiguranici, ovdje tužiteljici, dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S13.4/ Iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice ne priznaje kao dopunska dijagnoza ozljede na radu, priznate dana 5. listopada 2017. i to: S16/Ozljeda mišića i tetiva u području vrata za događaj od dana 28. srpnja 2017., pod evidencijskim brojem: OR- 11197280717/2017. Pod točkom III. izreke rješenja osiguranici se ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora te je izveden dokazni prijedlog medicinskog vještačenja po sudskom vještaku fizijatru.

7. U sporu su održane rasprave da bi se strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

9. Predmet spora je, u smislu odredbe čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Odredbom čl. 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju i 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

11. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti i 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

12. Sukladno odredbi čl. 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“ broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 19/18, 41/19, 22/20, 39/20 i 2/22, dalje: Pravilnik) ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

13. Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

14. Shodno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i ovog Pravilnika.

15. Odredbom čl. 47. st. 1. Pravilnika propisano je da se prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti podnosi: - za slučaj ozljede na radu - u roku od 8 dana od dana nastanka ozljede na radu, - za profesionalnu bolest - u roku od 8 dana od dana kada je osigurana osoba primila ispravu zdravstvene ustanove, odnosno ordinacije doktora specijaliste medicine rada u privatnoj praksi uključenih u mrežu ugovornih subjekata medicine rada, kojom joj je dijagnosticirana profesionalna bolest, dok je stavkom 2. istog članka propisano da osigurana osoba za koju Zavodu nije podnesena prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti u roku od tri godine od isteka rokova iz stavka 1. ovoga članka gubi pravo na pokretanje postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti od strane Zavoda.

16. Člankom čl. 53. st. 1. Pravilnika propisano je da je posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije. Stavkom 2. istog članka propisano je da se posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne smatra oštećenje zdravlja koje je nastalo zbog toga što se osigurana osoba nije pridržavala uputa nadležnog doktora vezanih uz liječenje, dok je stavkom 3. istog članka propisano da se pod posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne podrazumijeva dopunska dijagnoza/dijagnoze priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, koja dijagnoza/dijagnoze je nastala istom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti. Postupak priznavanja dopunske dijagnoze/dijagnoza provodi se na način propisan člankom 34. ovog Pravilnika temeljem zahtjeva osigurane osobe ili njenog izabranog doktora opće/obiteljske medicine.

17. Sukladno odredbi čl. 54. st. 1. Pravilnika ako izabrani doktor opće/obiteljske medicine ocjeni da se radi o oštećenju zdravlja kao posljedici koja je sa medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezana sa već priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, osigurana osoba ima pravo pokrenuti postupak utvrđivanja i priznavanja takve posljedice. Stavkom 2. istog članka propisano je da se postupak iz stavka 1. tog članka pokreće na osnovi zahtjeva osigurane osobe koji se podnosi regionalnom uredu odnosno područnoj službi Zavoda prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osigurane osobe, u roku od 8 dana od kada je osigurana osoba primila pisano mišljenje izabranog doktora iz stavka 1. ovog članka. Stavkom 3. istog članka propisano je da je osigurana osoba dužna uz zahtjev iz stavka 2. tog članka priložiti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, presliku osobnog zdravstvenog kartona koji se vodi kod izabranog doktora, ovjerenu Prijavu o ozljedi na radu odnosno ovjerenu Prijavu o profesionalnoj bolesti, odnosno rješenje o priznatoj ozljedi na radu odnosno profesionalnoj bolesti i mišljenje izabranog doktora, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se postupak utvrđivanja i priznavanja oštećenja zdravlja koje je sa medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezano s priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću može pokrenuti zahtjevom i izabrani doktor opće/obiteljske medicine, kao i nadležni regionalni ured Zavoda odnosno područna služba Zavoda prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osigurane osobe po službenoj dužnosti po primitku dokaza odnosno medicinske dokumentacije koja upućuje na postojanje posljedice priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti.

18. Prema odredbi čl. 56. st. 1. Pravilnika na osnovi provedenog postupka iz članka 54. ovog Pravilnika osiguranoj osobi izdaje se rješenje u upravnom postupku kojim se odlučuje o priznavanju, djelomičnom priznavanju ili nepriznavanju oštećenja zdravlja kao posljedici koja je s medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezana s već priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolesti, a osnovom kojeg joj pripadaju ili ne pripadaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom 2. te stavkom 2. i 3. ovog Pravilnika, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se prava iz stavka 1. tog članka priznaju osiguranoj osobi od dana zaprimanja u nadležnom regionalnom uredu odnosno područnoj službi Zavoda zahtjeva iz članka 54. stavka 2. i stavka 4. tog Pravilnika odnosno s danom zaprimanja dokaza odnosno medicinske dokumentacije u nadležnom regionalnom uredu odnosno područnoj službi Zavoda kada se postupak pokreće po službenoj dužnosti.

19. Iz spisa tuženog tijela KLASA: UP/II-502-03/22-01/377 proizlazi: da je tužiteljici u prethodno provedenom postupku dijagnoza šifre prema MKB klasifikaciji: S16, priznata kao ozljeda na radu koja se vodi pod evidencijskim brojem OR 11197280717/2017, a time i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu; da je tužiteljica podnijela zahtjev radi provođenja postupka utvrđivanja i priznavanja šifri: M53.1 i S13.4, kao posljedica u priznatu ozljedu na radu po dijagnozi šifre S16, pretrpljene dana 28. srpnja 2017. koja se vodi pod evidencijskim brojem OR 11197280717/2017; da je tužiteljica uz zahtjev priložila i uputnicu izabranog doktora specijaliste opće medicine ŽŠ, dr. med.; da je u prvostupanjskom upravnom postupku pribavljen Nalaz, mišljenje i ocjena liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Split, Područne službe [adresa] KLASA: UP/l-502-03/22-04/11 od dana 1. travnja 2022., u kojem je ocijenjeno da se dijagnoze S13.4 i M53.1 ne mogu priznati posljedicom ozljede na radu od dana 28. srpnja 2017.; da je temeljem navedenog doneseno prvostupanjsko upravno rješenje.

20. Povodom tužiteljičine žalbe pribavljen je Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda KLASA: UP/ll-502-03/22-01/377, URBROJ: 338-01- 10-04-22-02 od dana 18. srpnja 2022. u kojem je, nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju kao i pripadne dokaze, utvrđeno da se dg.:

S13.4/lščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice i dg.M53.1/Cervikobrahijalni sindrom ne mogu uzročno-posljedično povezati s dg. S16/lstegnuće PVM vrata kao posljedica. Dg.S13.4/lščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice da označava akutnu ozljedu te da se ista ne može razmatrati u kontekstu posljedice ozljede na radu. Dg.M53.1/Cervikobrahijalni sindrom da je uzrokovan kroničnim degenerativnim promjenama cervikalne kralježnice s kroničnom radikulopatijom koje da su bile prisutne i prije predmetnog događaja u kojem je osiguranica zadobila istegnuće vratne muskulature; da je temeljem navedenog doneseno osporeno rješenje tuženika.

21. Najprije je potrebno istaći da se, obzirom na propisani rok od tri godine (čl. 47. st. 2. Pravilnik) od nastanka ozljeđivanja tužiteljice, predmetna dijagnoza šifre prema MKB-10: S13.4, u konkretnom slučaju ne može biti priznata kao dopunska dijagnoza u priznatu ozljedu na radu šifre prema MKB-10: S16, koja se vodi pod evidencijskim brojem OR 11197280717/2017, budući da je ozljeda tužiteljice nastupila još dana 28. srpnja 2017. pa je rok za podnošenje zahtjeva istekao dana 28. srpnja 2020. kako je to pravilno obrazložio i tuženik u osporenom rješenju (te potvrdio Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem: Usž-2817/23-2 od dana 10. siječnja 2024.), radi čega se prigovori tužiteljice izneseni u tom smislu u tužbi ukazuju u cijelosti neosnovanima.

22. Udovoljavajući prijedlogu tužiteljice ovaj Sud je u predmetnom upravnom sporu izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku fizijataru doc. dr. sc. Dinku Pivalici, dr. med. i to na sporne okolnosti: - jesu li dijagnoze šifri prema MKB-10 klasifikaciji S13.4/lščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice i M53.1/ Cervikobrahijalni sindrom posljedica već priznate ozljede na radu, za događaj od dana 28. srpnja 2017., evidencijski broj ozljede na radu: OR-11197280717/2017 kao i je li dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S13.4/ Iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice dopunska dijagnoza ozljede na radu, priznate dana 5. listopada 2017. i to: S16/Ozljeda mišića i tetiva u području vrata za događaj od dana 28. srpnja 2017., pod evidencijskim brojem: OR- 11197280717/2017, a sve sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: Zakona) i Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“ broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 19/18, 41/19, 22/20, 39/20 i 2/22, dalje: Pravilnik).

23. U pisanom nalazu i mišljenju od dana 4. ožujka 2025. doc. dr. sc. Dinko Pivalica, dr. med., stalni sudski vještak fiziijatar, u bitnom, nakon analize spisu priložene medicinske i druge dokumentacije te nakon uvida u dostavljeni zdravstveni karton, navodi da je tužiteljica dana 28. srpnja 2017. u prometnoj nesreći zadobila ozljede radi kojih je pregledana na OHBP te da joj je i postavljena dijagnoza prema MKB 10 S16 - Distensio paravertebrales cervicis et thoracalis. Liječena da je po fizijatru i neurologu konzervativno. Nakon tri mjeseca od ozljede da je rađen EMNG koji je ukazao na kronične promjene u području korijena vratnog segmenta kralježnice. Obavila da je i nekoliko ciklusa ambulantne terapije, rađena da je MR koja je ukazala na promjene u području vratnog segmenta. Ponovna ozljeda vratnog i slabinskog segmenta 13. ožujka 2022. Na kontrolnom EMNG nalazu da se dijagnosticira srednje teška do teška subakutna neurogena lezija u distribuciji miotoma L4 (L3 desno), srednje teška do teška kronična neurogena lezija u distribuciji miotoma C5, C7, C8 (TH1, L5, obostrano; C6 desno); srednje teška kronična neurogena lezija u distribuciji miotoma C6, L4 (L3 lijevo, S1 obostrano). Navedeno da predstavlja pogoršanje u odnosu na nalaz iz 2017. godine. Na osnovu navedenog da je tužiteljici priznata nesreće na radu s dijagnozom koja je utvrđena pri pregledu na OHBP - S 16. Dijagnoza S 13.4 da je akutna dijagnoza i da nije dopunska dijagnoza priznate dijagnoze S16. Dijagnoza M 53.1 - cervikobrahijalni sindrom da podrazumijeva postojanje degenerativnih promjena na kralježnici. Cervikobrahijalni sindrom da je stanje kod kojeg osoba osjeća smetnje u vratnom segmentu uz moguće širenje niz ruke. Navedeno stanje da je posljedica degenerativnih promjena u području vratne kralježnice. Navedene degenerativne promjene da se javljaju kao posljedica opterećenja, rada u sjedećem položaju, ali da se također mogu javiti i kao posljedica ozljeda u području vrata. Obzirom kako se radi o kroničnim promjenama, za pretpostaviti je, iako nema podataka u zdravstvenom kartonu, kako je to posljedica promjena koje su se javile i prije predmetne ozljede, a kako su se s vremenom pogoršale, a na što da je mogla utjecati i predmetna ozljeda.

24. Temeljem naloga Suda da dopuni svoj Nalaz i mišljenje od dana 4. ožujka 2025. sukladno traženju tuženika iz podneska od dana 18. ožujka 2025. kao i očitovanja Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od dana 11. ožujka 2025. te u odnosu na primjedbe i prigovore iznesene od strane opunomoćenice tužiteljice na ročištu održanom kod ovog Suda dana 4. travnja 2025., doc. dr. sc. Dinko Pivalica, dr. med., stalni sudski vještak fiziijatar, dostavio je dopunu pisanog nalaza i mišljenja dana 8. srpnja 2025. U navedenoj dopuni navodi kako ostaje u cijelosti pri iznesenom vještvu. Obzirom na postavljene upite da ponovno naglašava kako je prilikom nakon ozljede postavljena dijagnoza S16 na osnovu kliničkog pregleda i dijagnostičke obrade te da je ista priznata kao dijagnoza ozljede na radu. Dijagnoza S 13.4 da nije dopunska dijagnoza utvrđenoj dijagnozi S16. Dijagnoza M53.1 prema MKB da predstavlja cevikobrahhijalni sindrom koji predstavlja skup sindroma vezanih za vratni dio kralježnice uz širenje niz ruke. Uzroci nastanaka navednih smetnji u navedenoj dijagnozi da se primarno povezuju s degenerativnim promjenama. Degenerativne promjene vratnog segmenta kralježnice da su ključni supstrat kod tužiteljice za postavljenu dijagnozu M53.1 jer da je nakon ozljeđivanja imala nalaz koji ukazuje na kronicitet. Naime, uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju da je razvidan nalaz EMNG (Nalaz neurologa od 10. listopada 2017.) koji da ukazuje na postojanje kroničnih promjena vratnog segmenta u vremenu štetnog događaja. Navedene promijene u nalazu da nisu opisne kao akutne ili subakutne, već kao kronične što da bi upućivalo kako su nastale prije predmetne nezgode te da nisu posljedica ozljede. Iz medicinske znanosti da je poznato da trzajna ozljeda vrata može dovesti do pogoršanja stanja s kojim tužiteljica ulazi u štetni događaj i koji predstavlja njeno posebno stanje. Udio traume u pojavnosti bolesti koje trpi tužiteljica po šifri M53.1, a tiče se nastalih promjena na korijenima živac da je teško točno procijeniti i odrediti precizno koji je udio ozljede u odnosu na razvoj kroničnih promjena koje su bile i prije nastalog štetnog događaja, ali ako bi se morao numerički odrediti koji je udio ozljede u nastalim smetnjama koje tužiteljica sada osjeća u konkretnom slučaju da se može iskazati s udjelom ozljede od 30%.

25. Potom je naloženo doc. dr. sc. Dinku Pivalici, dr. med., stalnom sudskom vještaku fizijataru, da dopuni svoj Nalaz i mišljenje od dana 4. ožujka 2025. (kao i dopunu istog od dana 8. srpnja 2025.) na način da decidirano odgovori i na pitanje je li dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S13.4/lščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice posljedica već priznate ozljede na radu i to: S16/Ozljeda mišića i tetiva u području vrata za događaj od dana 28. srpnja 2017., pod evidencijskim brojem: OR- 11197280717/2017, a sve iz razloga jer je u pisanom nalazu i mišljenju kao i u dopuni istog dano mišljenje samo o tome može li navedena dijagnoza biti dopunska dijagnoza već priznate ozljede na radu.

26. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od dana 4. prosinca 2025. doc. dr. sc. Dinko Pivalica, dr. med., stalni sudski vještak fiziijatar naveo je da su, prema MKB 10 klasifikaciji, S13.4 Uganuće i nategnuće cervikalne kralježnice i S16.0 Ozljeda mišića i tetiva u području vrata akutne ozljede istog dijela kralježnice. Radi se o vratnom segmentu kralježnice koja predstavlja funkcionalni segment i koja ima mišiće i tetive što je opisano u Dg S 16.0, ali i koštane segmente, male zglobove i ligamente koje opisuje u funkcionalnoj cjelini šifra S 13.4. Kako se radi o funkcionalnom segmentu kralježnice onda da je jasno da ozljeđivanje jednog dijela kao što su mišići i tetive može u konačnici utjecati i na ostale dijelove vratne kralježnice a koje opisuje Dg S 13.4. Zaključno, da se radi o istom djelu tijela i istom funkcionalnom segmentu pa da je ozljeđivanje jednog podržano s funkcijom cjeline. Iz svega gore navedenog da proizlazi da je šifra S 13.4 posljedica predmetne ozljede na radu od 28.07.2017. i već priznate ozljede na radu, pod evidencijskim brojem: OR-11197280717/201 te da su te dvije dijagnoze u uzročno posljedičnoj vezi, drugim riječima da se radi o dvije dijagnoze, a u konkretnom slučaju da su obje uzrokovane priznatom ozljedom na radu.

27. Naime, ovaj Sud vjeruje gore navedenom i dijelom citiranom Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka fizijatra doc. dr. sc. Dinko Pivalica, dr. med. od dana 4. ožujka 2025., kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu koji su sačinjeni po pravilima medicinske struke, budući je njegovo vještvo (kao i dopune istog od dana 8. srpnja 2025. i 4. prosinca 2025.) u dostatnoj mjeri u suglasju s ostalim izvedenim pisanim dokazima kao i raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu upravnog tijela te budući je sačinio Nalaz i mišljenje dajući podrobno i detaljno obrazloženo očitovanje, a u istinitost kojeg ovaj Sud nema razloga sumnjati te da je u dopunama nalaza i mišljenja otklonio prigovore koje su stranke iznijele na navedeni njegov pisani nalaz i mišljenje te ga dodatno dopunio na traženje ovog Suda.

28. U odnosu na dijagnozu M 53.1 - cervikobrahijalni sindrom stalni sudski vještak fizijatar doc. dr. sc. Dinko Pivalica, dr. med. u svojem pisanom nalazu i mišljenju od dana 4. ožujka 2025. navodi da isti podrazumijeva postojanje degenerativnih promjena na kralježnici. Cervikobrahijalni sindrom da je stanje kod kojeg osoba osjeća smetnje u vratnom segmentu uz moguće širenje niz ruke. Navedeno stanje da je posljedica degenerativnih promjena u području vratne kralježnice. Navedene degenerativne promjene da se javljaju kao posljedica opterećenja, rada u sjedećem položaju, ali da se također mogu javiti i kao posljedica ozljeda u području vrata. Obzirom kako se radi o kroničnim promjenama, za pretpostaviti je, iako nema podataka u zdravstvenom kartonu, kako je to posljedica promjena koje su se javile i prije predmetne ozljede, a kako su se s vremenom pogoršale, a na što da je mogla utjecati i predmetna ozljeda. Potom je u dopuni pisanog nalaza i mišljenj, koja je zaprimljena kod ovog Suda dana 8. srpnja 2025., isti vještak naveo da dijagnoza M53.1 prema MKB predstavlja cevikobrahhijalni sindrom koji predstavlja skup sindroma vezanih za vratni dio kralježnice uz širenje niz ruke. Uzroci nastanaka

1 0

navedenih smetnji u navedenoj dijagnozi da se primarno povezuju s degenerativnim promjenama. Degenerativne promjene vratnog segmenta kralježnice da su ključni supstrat kod tužiteljice za postavljenu dijagnozu M53.1 jer da je nakon ozljeđivanja imala nalaz koji ukazuje na kronicitet. Naime, uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju da je razvidan nalaz EMNG (Nalaz neurologa od 10. listopada 2017.) koji da ukazuje na postojanje kroničnih promjena vratnog segmenta u vremenu štetnog događaja. Navedene promijene u nalazu da nisu opisne kao akutne ili subakutne, već kao kronične što da bi upućivalo kako su nastale prije predmetne nezgode te da nisu posljedica ozljede. Iz medicinske znanosti da je poznato da trzajna ozljeda vrata može dovesti do pogoršanja stanja s kojim tužiteljica ulazi u štetni događaj i koji predstavlja njeno posebno stanje. Udio traume u pojavnosti bolesti koje trpi tužiteljica po šifri M53.1, a tiče se nastalih promjena na korijenima živac da je teško točno procijeniti i odrediti precizno koji je udio ozljede u odnosu na razvoj kroničnih promjena koje su bile i prije nastalog štetnog događaja, ali ako bi se morao numerički odrediti koji je udio ozljede u nastalim smetnjama koje tužiteljica sada osjeća u konkretnom slučaju da se može iskazati s udjelom ozljede od 30%. Slijedom navedenog jasno i nedvojbeno proizlazi kako se u slučaju bolesti po šifri M 53.1 - cervikobrahijalni sindrom ne radi o bolesti nastaloj kao direktnoj posljedici već priznate ozljede na radu za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije, u smislu gore citirane odredbe čl. 53. st. 1. Pravilnika, pa je u tom dijelu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka fizijatra u cijelosti suglasan s nalazima i mišljenjima pribavljenim u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu u kojem je nedvojbeno potvrđeno da se ne radi o bolesti koja je nastala kao direktna posljedica, već priznate ozljede na radu, odnosno radi se o bolesti koja nije uzrokovana isključivo pretrpljenom ozljedom na radu, već je takva ozljeda samo doprinijela i ranije postojećim smetnjama pozvanim s vratnom kralješnicom koje su kod tužiteljice prouzročile od ranije postojeće degenerativne promjene nastale na tom dijelu tijela.

29. Međutim, u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od dana 4. prosinca 2025. doc. dr. sc. Dinko Pivalica, dr. med., stalni sudski vještak fiziijatar naveo je da su, prema MKB 10 klasifikaciji, S13.4 Uganuće i nategnuće cervikalne kralježnice i S16.0 Ozljeda mišića i tetiva u području vrata akutne ozljede istog dijela kralježnice. Radi se o vratnom segmentu kralježnice koja predstavlja funkcionalni segment i koja ima mišiće i tetive što je opisano u Dg S 16.0, ali i koštane segmente, male zglobove i ligamente koje opisuje u funkcionalnoj cjelini šifra S 13.4. Kako se radi o funkcionalnom segmentu kralježnice onda da je jasno da ozljeđivanje jednog dijela kao što su mišići i tetive može u konačnici utjecati i na ostale dijelove vratne kralježnice a koje opisuje Dg S 13.4. Zaključno, da se radi o istom djelu tijela i istom funkcionalnom segmentu pa da je ozljeđivanje jednog podržano s funkcijom cjeline. Iz svega gore navedenog da proizlazi da je šifra S 13.4 posljedica predmetne ozljede na radu od dana 28. srpnja 2017. i već priznate ozljede na radu, pod evidencijskim brojem: OR-11197280717/201 te da su te dvije dijagnoze u uzročno posljedičnoj vezi, drugim riječima da se radi o dvije dijagnoze, a u konkretnom slučaju da su obje uzrokovane priznatom ozljedom na radu. Ocjena je ovog Suda, da je naprijed navedenim, nedvojbeno dovedeno u sumnju utvrđenje tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela kako kod tužiteljice dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S13.4/lščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice nije posljedica već priznate ozljede na radu i to: S16/Ozljeda mišića i tetiva u području vrata za događaj od dana 28. srpnja 2017., pod evidencijskim brojem: OR-11197280717/2017.

1 1

30. Nastavno izloženom, u dijelu u kojem se navodi da šifra S 13.4 nije posljedica predmetne ozljede na radu od dana 28. srpnja 2017., uvažavajući okolnost da su u suprotnosti s ostalim izvedenim pisanim dokazima te posebno Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka fizijatra doc. dr. sc. Dinko Pivalica, dr. med. od dana 4. ožujka 2025. vještvo (kao i dopunama istog od dana 8. srpnja 2025. i 4. prosinca 2025.), ovaj Sud, u tom dijelu (koji se tiče pitanje je li šifra S 13.4 posljedica predmetne ozljede na radu od dana 28. srpnja 2017.), ne može pokloniti vjeru Nalazu i mišljenju vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, pribavljenih u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, a prema kojima kod tužiteljice šifra S 13.4 ne bi bila posljedica predmetne ozljede na radu od dana 28. srpnja 2017., a sve obzirom da takvo utvrđenje nije potkrijepljeno tužiteljičinom medicinskom dokumentacijom, a na što ukazuje sudski vještak fizijatar.

31. Slijedom naprijed iznesenog, odluka tuženika kao i prvostupanjskog upravnog tijela je u tom dijelu nezakonita, radi čega je valjalo, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjskog upravnog tijela i predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci pod točkama I i II.

32. U ponovnom postupku prvostupanjsko upravno tijelo je dužno ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice, vodeći računa o pisanom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka fizijatra doc. dr. sc. Dinko Pivalica, dr. med. od dana 4. ožujka 2025. (kao i dopunama istog od dana 8. srpnja 2025. i 4. prosinca 2025.) iz kojeg proizlazi da je šifra S 13.4 posljedica predmetne ozljede na radu od dana 28. srpnja 2017. (priznate pod dijagnozom šifre S16.0 Ozljeda mišića i tetiva), a sve pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

33. Kako je tuženik izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 36/24, dalje: ZUS) smatra neprocjenjivom, to je u skladu s odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) tužiteljici priznat trošak na ime sastava tužbe i sastava podneska od dana 18. kolovoza 2025. te zastupanja na ročištima održanim kod ovog Suda dana 22. ožujka 2024., 4. travnja 2025., 12. rujna 2025. i 13. veljače 2026., svaka radnja po 1000,00 eura, odnosno ukupno 6.000,00 eura, sve uvećano za 25% PDV-a (1.500,00 eura), što uvećano za troškove provedenog vještačenja u iznosu od 216,00 eura (koliko iznosi trošak provedenog vještačenja po vještaku fizijatru sukladno dostavljenom računu, dok će se ostatak uplaćenog predujma vratiti tužiteljici), sveukupno iznosi 7.716,00 eura, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. te čl. 144. st. 4. ZUS-a, riješeno kao u izreci presude pod točkom I.

34. U odnosu na dio zahtjeva za nadoknadu troška koji se odnosi na podnesak tužiteljice od dana 31. studenog 2022. valja istaknuti kako tužiteljici nije priznat trošak sastava navedenog podneska (a u naravi se radi o podnesku koji je zaprimljen kod ovog Suda dana 23. studenog 2022. i to nakon što je tužba zaprimljena dana 17. studenog 2022. i u privitku kojeg je dostavljeno osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje) po iskazanom opunomoćeniku iz razloga što, stoga je u tom dijelu zahtjev za naknadom troška, a koji sadržajno ne predstavlja podnesak iz odredbe Tbr. 23. toč. 1. Tarife obzirom da ne sadrže činjenična i pravna razlaganja u prvostupanjskom upravnom sporu, stoga je u tom dijelu zahtjev za naknadom

1 2

troška suviše dosuđenog, valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao u izreci rješenja pod točkom II.

U Splitu, 2. ožujka 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 148. st. 5. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćenicima tužiteljice Miri Boban i Gordanu Loliću, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Splitu, Šegedinova 1 uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3 uz zapisnik o objavi,

- u spis