- 1 -             

                            Poslovni broj: 24 Gž Ovr-476/2023-2

Poslovni broj: 24 Gž Ovr-476/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja J. V. iz L. O., OIB:..., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv ovršenice R. H., OIB:..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u G., radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Ovr-115/2022-3 od 20. siječnja 2023., 31. listopada 2023.

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba ovršenice i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Ovr-115/2022-3 od 20. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršenici naknaditi ovrhovoditelju troškove izvansudske ovrhe u iznosu od 72,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (pravilno: prvostupanjskog rješenja) do isplate.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovršenica zbog pogrešne primjene procesnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se žalba usvoji i pobijano rješenje preinači na način da se ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troškova ovrhe odbije, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., 70/2019.i 80/2022., dalje: ZPP) ZPP-a koje se na ovaj postupak primjenjuju na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22, dalje: OZ) ispitao pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Ispitujući na takav način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u njegovu donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iako se ovršenica u žalbi poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka, te povrede u žalbi nije određeno naznačio (niti sadržajno na njih upućuje), a ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li u postupku i u donošenju pobijanog rješenja počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim onih na koju pazi po službenoj dužnosti, a koje, kako je navedeno u prethodnoj točci ovog obrazloženja, nisu počinjene.

7. Iz spisa predmeta i utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je ovrhovoditelj radi naplate troškova izvansudske ovrhe potraživanja na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-18/2017 od 3. travnja 2017. ishodio pravomoćno i ovršno rješenje Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Ovr-168/2021 od 10. ožujka 2022. kojim je naloženo ovršenici naknaditi mu troškove izvansudske ovrhe u iznosu od 1.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja do isplate. S obzirom na to da ovršenica nije postupila (niti) po tom rješenju, ovrhovoditelj je 20. svibnja 2022. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu tražbine prema tom rješenju.

8. Pobijanim rješenjem uz primjenu članka 14. stavka 4. OZ-a dosuđena je ovrhovoditelju naknada troškova izvansudske ovrhe na temelju ovršnog rješenja Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Ovr-168/2021 od 10. ožujka 2022. i to za sastavljanje zahtjeva za izravnu naplatu, sastavljanje prijedloga za naknadu troškova izravne naplate i za pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja.

9. Neosnovano žaliteljica u žalbi osporava osnovanost pobijanog rješenja u dijelu kojim je ovrhovoditelju dosuđena naknada troškova sastava prijedloga za naknadu troškova izvansudske ovrhe i naknada troškova pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave.

9.1. U skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. lipnja 2023., broj Su-IV-101/2023-5, ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20.) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz članka 14. stavka 6. OZ-a, kao i za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku.

10. Ovo pravno shvaćanje primjenjivo je i u ovom predmetu u kojem je ovrhovoditelja u postupku izravne naplate zastupao odvjetnik pa se odluka suda prvog stupnja u dijelu kojim je ovršenici na temelju članka 14. stavka 4. OZ-a naloženo naknaditi ovrhovoditelju troškove sastava prijedloga za naknadu troškova izvansudske ovrhe i pribavljanja potvrde pravomoćnosti, čija se visina ne pobija žalbom, temelji na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

11. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o naknadi troškova sastava zahtjeva za izravnu naplatu koja je također utemeljena na pravilnoj primjeni članka 14. stavka 4. OZ-a.

12. U odnosu na žalbene navode u kojima ovršenica prigovara da će na temelju pobijanog rješenja doći do „provođenja novog postupka pred Financijskom agencijom u kojem ovrhovoditelj opet ima pravo na troškove za prijedlog i za ishođenje pravomoćnog i ovršnog rješenja i tako u krug, zbog čega se opetovano generiraju novi troškovi iz jednog već ranije okončanog postupka“ što da je „nelogično i pravno neosnovano“ za odgovoriti je žaliteljici da do kruga o kojem govori i u kojem se opetovano generiraju novi troškovi dolazi isključivo krivnjom ovršenice koja opetovano odbija ispuniti pravomoćne i sudske odluke kojima je u odnosu na ovršenicu utvrđeno novčano potraživanje ovrhovoditelja. Ti navodi, stoga, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

12.1. Naprotiv, žaliteljicu se u tom smislu upućuje na točku 25. konačne presude Europskog suda za ljudska prava donesenu 19. svibnja 2022. u predmetu Žic protiv Hrvatske (spojeni zahtjevi broj 54115/2015, 193/2016 i 398/2016) koja glasi:

"25. S tim u vezi Sud ponavlja da se, prema njegovoj ustaljenoj sudskoj praksi, od osobe koja je ishodila ovršnu ispravu protiv države ne može zahtijevati da pribjegne ovršnom postupku kako bi se ta isprava izvršila (vidi, primjerice, Cocchiarella protiv Italije [VV], br. 64886/01, stavak 89., ECHR 2006-V; Metaxas protiv Grčke, br. 8415/02, stavak 19., 27. svibnja 2004.; i Reynbakh protiv Rusije, br. 23405/03, stavak 24., 29. rujna 2005.). Sud je često utvrđivao povrede članka 6. stavka 1. Konvencije u predmetima u kojima država ili tijelo lokalne vlasti nisu postupili po izvršnoj presudi donesenoj u korist podnositelja zahtjeva (vidi, primjerice, gore navedeni predmet Reynbakh, stavci 27. – 28., i Čikanović protiv Hrvatske, br. 27630/07, stavak 53., 5. veljače 2015.)"

13. S obzirom na to da ne postoje razlozi navedeni u žalbi niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbijena je žalba ovršenice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 31. listopada 2023.