REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-106/2023-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužiteljica ŽHT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 8 Mocha Lane, koju zastupa punomoćnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, 25. rujna 4, i tuženica Općina Lupoglav, OIB 52610588846, Lupoglav, Lupoglav 17, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d. o. o. Pula, Dalmatinova 4, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održanog pripremnog ročišta i glavne rasprave zaključene 19. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, ŽH, odvjetničke vježbenice kod punomoćnika, i punomoćnika tuženice, OH, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica stvarna vlasnica dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sukladno geodetskom snimku koji je sastavni dio ove presude, pa je slijedom toga tuženik dužan u roku od 15 dana priznati to pravo vlasništva, te nakon cijepanja i izuzimanja sporne površine iz javnog dobra trpjeti prijenos prava vlasništva u zemljišnoj knjizi sa svojeg imena na ime i vlasništvo tužiteljice u cijelosti temeljem ove presude po pravomoćnosti.“

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u cijelosti.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi troškove ovog postupka isplatom 1.579,12 eura (tisuću petsto sedamdeset devet eura i dvanaest centi) sa zateznim kamatama od 2. ožujka 2026. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. ; dalje: ZOO) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 6. veljače 2023. podnijela tužbu (stranice 1–3) radi utvrđenja prava vlasništva na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što da je tuženica dužna trpjeti, kao i nakon cijepanja i izuzimanja sporne površine iz javnog dobra, trpjeti prijenos prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

1. 1. U obrazloženju tužbe je navela da je u naravi riječ o dijelu nekretnine površine oko 200 m2, koji graniči s nekretninom oznake k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] (a dio nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr. u naravi čini dio ograđenog zemljišta odnosno sastavni je dio dvorišta kuće tužiteljice). Takvo stanje na terenu je oduvijek isto, odnosno sporni se dio predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne koristi kao javno dobro već najmanje 70 godina. Sporni dio razvidan je i u Hrvatskoj osnovnoj karti. Tužiteljici je poznato da je sporni dio ranije bio vlasništvo njenih pravnih prednika, koji su sa članovima svoje obitelji držali taj dio nekretnine u samostalnom posjedu, na način da je ista korištena za potrebe obitelji tužiteljičinih prednika, kao dio dvorišta uz obiteljsku kuću prednika tužiteljice. Na taj je način tužiteljica sporni dio nekretnine koristila, kao i prije toga njezini pravni prednici i tako je to već desetljećima, te ih nikada nitko nije ometao u posjedu dajući im do znanja da bi imao bilo kakvo pravo na tom sada spornom dijelu nekretnine. Na mjestu gdje je sada betonski rubnjak visine 20 cm i živica lovor višnje i ranije je bio stari suhozid koji je razgraničavao posjed tužiteljice i njenih pravnih prednika od površine koja se koristila kao put i koja i danas ima funkciju javnog dobra. Kada se polagao asfalt na javni put i tada je zadržan isti pravac protezanja istog. Uvijek se na spornom dijelu posjed vršio na miran i pošten način, pa se nije po ničemu moglo zaključiti da taj dio nekretnine ne bi bio vlasništvo tužiteljice odnosno ranije njenih pravnih prednika. Tužiteljica je tek nedavno saznala da nije upisana kao vlasnica spornog dijela nekretnine. Predložila je prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu od 9. ožujka 2023. (str. 18–21) tuženica je u cijelosti osporila tužbu i tužbeni zahtjev.

2. 1. Tuženica je osporavanje obrazložila navevši da tužiteljica ničime ne dokazuje da bi ona bila pravna slijednica svojih pravnih prednika (svog oca, strica i teta). Nigdje ne navodi ni njihova imena, primjerice kako joj se zove otac, kako joj se zove stric, koje su tete u pitanju, zatim ne navodi pravnu osnovu da li je stekla dio nekretnine koja je predmet spora nasljeđivanjem, darovanjem ili na neki drugi način. Tužiteljica i njezini pravni prednici, kada bi i dokazala da su bili u posjedu sporne površine, zasigurno su bili u nepoštenom posjedu i njihov posjed nije bio istinit. Tužiteljica zna, kao i njezini neimenovani pravni prednici, da se radi o dijelu javnog dobra i da onda nema mjesta stjecanju vlasništva na temelju instituta dosjelosti. Može se samo raditi o nezakonitom posjedovanju javnog dobra, odnosno njegovoj uzurpaciji. Predložila je tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. Očitujući se na navode tuženice, tužiteljica je na pripremnom ročištu održanom kod ovog suda 6. rujna 2023. (str. 25) upotpunila navode glede korištenja predmetnog dijela nekretnine navevši da je sporni dio nekretnine korišten kao dio okućnice obiteljske kuće prednika tužiteljice, a koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je sada u vlasništvu njezina brata OHT. Tužiteljica je upotpunila i navode glede podataka o svojim prednicima, pa tako se njezin otac zove VH, stric je PH, a teta ZH.

4. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je u dokaznom postupku pročitao i razgledao isprave iz spisa, i to: izvatke iz zemljišne knjige (str. 5–6, 28, 29), izvadak iz Hrvatske osnovne karte (str. 7), DOF snimke (str. 8), fotografije (u kuverti na str. 30). Osim toga, sud je izašao na lice mjesta 5. prosinca 2023. (str. 36–43) uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Gordana Valea, mag. ing. geod., radi identifikacije utuženog dijela predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je dostavio i tehničko izvješće (str. 48–51) uz geodetski snimak izvedenog stanja od 29. siječnja 2024. (str. 53), identifikaciju na DOF-u (str. 52), fotodokumentaciju (str. 54–59), izvod iz katastarskog plana (str. 60) i izvod iz posjedovnog lista (str. 61). Izvedeni su i dokazi saslušanjem svjedoka (na uviđaju) ŠH, ĐH, GH, ZH i PH.

4. 1. Dokazni prijedlog za saslušanje stranaka sud je prihvatio, ali stranke (tužiteljica i zakonski zastupnik tuženice LH) nije saslušao jer na ročište za koje je određeno njihovo saslušanje (a to je na uviđaj) nisu pristupile, a svoj izostanak nisu opravdale. Sud je (iste) stranke ponovno pozvao (rješenjem od 5. rujna 2025.), ali ni na ročište održano 13. studenog 2025. tužiteljica nije pristupila, a nije pristupila ni sada nova zakonska zastupnica tuženice (budući da je u međuvremenu došlo do smijene vlasti povodom lokalnih izbora 2025.) s obrazloženjem da o predmetu spora nema saznanja. Stoga je sud od tog dokaznog prijedloga naposljetku odustao, a prihvatio je saslušati LH (u trenutku prihvaćanja prijedloga bivšeg načelnika tuženice) kao svjedoka (zapisnik od 19. siječnja 2026., str. 110–111).

5. Vezano za posljednje navedeno, tužiteljica je predložila da trošak održavanja ročišta od 13. studenog 2025. padne na tuženicu po načelu krivnje (uz obrazloženje da je tuženica znala „kako danas predloženi svjedok neće moći pristupiti na današnju raspravu te zbog toga dolazi do odgode ovog ročišta“) te je potraživala trošak u iznosu od 250,00 eura, s uključenim PDV-om.

5. 1. Tuženica je u odnosu na taj prijedlog istaknula da trošak „novog“ ročišta još nije ni nastao jer to ročište nije ni određeno, a kamoli održano, pa je već iz tog razloga istaknut zahtjev tužiteljice neosnovan, pri čemu je prijedlog za saslušanje LH kao svjedoka stavljen tek na današnjem ročištu te on na ovo ročište nije bio pozvan, pa tuženica nije mogla anticipirati njegov dolazak ili nedolazak i tako skriviti odgodu, a niti je sud odlučio da li će navedeni dokazni prijedlog prihvatiti ili ne.

5. 2. Kako nije riječ o trošku kojeg je nekadašnji zakonski zastupnik tuženice uzrokovao svojom krivnjom (jer na ročište određeno za 13. studeni 2025., nije ni pozvan, dok je na ročište određeno za 19. siječnja 2026. pristupio kao svjedok, i to po pozivu suda), sukladno čl. 156. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), zahtjev tužiteljice za naknadu troška u iznosu 250,00 eura sud je odbio (ne posebnim rješenjem već) u odluci o glavnoj stvari (zajedno s preostalim zatraženim troškovima, kao u t. II. izreke presude).

6. Glede vrijednosti predmeta spora, sud je na prigovor tuženice, na pripremnom ročištu održanom 6. rujna 2023., sukladno čl. 40. st. 3. ZPP-a, vrijednost predmeta spora odredio u iznosu 6.000,00 eura (prema podacima tuženice da na području i unutar naselja Vranja cijena nekretnina koje predstavljaju građevinsko zemljište, odnosno dio su okućnica kao građevinsko zemljište iznosi najmanje 30 eura po m2).

7. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te savjesne i brižljive ocjene dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u površini oko 139 m2, koji je prikazan na snimci izvedenog stanja od 29. siječnja 2024. izrađenoj od strane mjeričnog vještaka Gordana Valea), i to dosjelošću.

8. 1. Tužiteljica tužbu temelji prvenstveno na tvrdnji da je ona zajedno sa svojim pravnim prednicima u neprekinutom i nesmetanom posjedu utuženog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega da je taj dio stekla na temelju zakona, dosjelošću, što joj tuženica osporava, i to prvenstveno kvalitetu posjeda. Tuženica joj osporava i činjenicu posjeda, uz obrazloženje (između ostaloga), da je nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama upisana kao javno dobro (iako ne spori pasivnu legitimaciju).

9. Predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana je u zemljišnim knjigama kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Općine Lupoglav (kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka).

9. 1. U vezi stjecanja prava vlasništva na javnom dobru potrebno je navesti da se na javnom dobru u načelu ne može stjecati pravo vlasništva jer javno dobro predstavlja stvar koja nije sposobna biti objektom prava vlasništva. Međutim, okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi (i katastru) kao javno dobro ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao javno dobro u uporabi. Stoga je moguće, a slijedom korištenja nekretnine u javnom dobru, da takva nekretnina izgubi svojstvo javnog dobra pa može biti predmetom stjecanja prava vlasništva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u odluci broj Revt-243/11 od 27. svibnja 2015.)

9. 2. Sukladno pravilima o dosjelosti kao originarnom načinu stjecanja vlasništva na tuđoj stvari, kojima je svrha uklanjanje razlika između faktičnog i pravnog, nesklada između posjeda i vlasništva, odnosno uspostavljanje pravnog stanja i dopuna zaštiti pravnog prometa, među kojima su i pravila o izvanrednoj dosjelosti (pravno pravilo iz § 1472. Općeg građanskog zakona, čl. 28. st. 4. i 5. u vezi s čl. 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, „Službeni list SFRJ“ broj 6/1980., 36/1990., „Narodne novine“ broj 53/1991., koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.; čl. 159. st. 4. u vezi s čl. 129. st. 1. i čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. – pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta), samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županije, jedinice lokalne samouprave i jedinice područne/regionalne/ samouprave, stječe dosjelošću vlasništvo pošto njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalan posjed neprekidno traje četrdeset godina s tim da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni, i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (čl. 160. st. 2. ZV-a), i to u trenutku ispunjenja pretpostavki (čl. 129. st. 1. ZV-a). Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV- a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (st. 2.), a pošten je ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3.). Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (str. 5.).

10. Vezano za citirane pretpostavke stjecanja prava vlasništva putem dosjelosti, a uzimajući u obzir i status predmetne nekretnine, na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđeno je kako slijedi u nastavku.

11. K. č. [katastarska čestica] dolazi upisana u katastarski operat za k. o. [katastarska općina] kao put površine 1945 m2 pod nazivom „Dol“, posjednika Javno dobro – putevi i vode. Ista se na terenu nalazi u ulici Grozići, naselje Vranja, te okružuje zgrade, među ostalima i k. č. [katastarska čestica] zgr. i k. č. [katastarska čestica] zgr. U naravi dio čini nerazvrstanu asfaltiranu cestu, dok utuženi dio parcele čini dvorište. Sporni dio k. č. [katastarska čestica] koji graniči s k. č. [katastarska čestica] zgr. omeđen je betonskim zidićem i željeznom ogradom na sjeveru, živicom na zapadnom i jugozapadnom dijelu. Na jugu graniči s državnom cestom koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica]. Živica okružuje sporni dio koji se koristi kao dvorište k. č. [katastarska čestica] zgr. i proteže se prema sjeveru polukružno i nastavlja se na rubnjak koji se nalazi ispod živice.

11. 1. Utuženi dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] identificirao je i prikazao (uz ostalo i) na snimku izvedenog stanja od 29. siječnja 2024. (str. 53), mjernični vještak, kojem je (kao i sudu) punomoćnik tužiteljice na licu mjesta pokazao granicu posjeda u naravi, koja je i saslušanim svjedocima bila poznata. Na skici lica mjesta prikazana je granica utuženog dijela (između k. č. [katastarska čestica] i „dvorišta“), definirana točkama. Površina spornog dijela „dvorišta“ iznosi oko 139 m2. Točka A predstavlja među između k. č. *36 i k. č. *35/2. U naravi je to spoj dva objekta. Točka B je u naravi betonski zidić i željezna ograda. Točke C-D-E-F-G su u naravi betonski zidić i zelena ograda (živica), te predstavljaju granicu između k. č. [katastarska čestica] i „dvorišta“ (kojeg koristi k. č. *36). Točka H je na asfaltu, točka I je rub betonskog zidića, a točka J je rub objekta. Sve točke su prikazane i fotografijama.

11. 2. Nalaz i mišljenje sud je u cijelosti prihvatio kao objektivno i stručno, između ostalog, jer stranke nisu imale primjedbe na identifikaciju. Vještak je na skici prikazao utuženi dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojeg prema navodu tužiteljice ona (a ranije njezini pravni prednici) drži u posjedu (šrafura crvene boje) te je izračunao okvirnu površinu utuženog dijela od oko 139 m2. Nalazu je priložio je odgovarajuće fotografije lica mjesta, a utuženi dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obilježio je i na identifikaciji na DOF-u. Primjedba tuženice na isticanje pojma „novopredložena međa“ u opisu međnih točaka u nalazu i mišljenju, i da je osnovana, nije od utjecaja na ocjenu nalaza koji se odnosi na identifikaciju. Osim toga, vještak je na ročištu prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja (str. 105) pojasnio da je to termin iz geodetske struke koji označava upravo ono što je i pokazala tužiteljica, odnosno među.

12. Glede osnovanosti navoda tužiteljice o tome da ona putem svojih pravnih prednika kroz razdoblje od najmanje 70 godina posjeduje utuženi dio predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te ako posjeduje, da li ga kvalificirano posjeduje, saslušani su od strane tužiteljice predloženi svjedoci, svi na određeni način povezani s mjestom u kojem se nalazi utužena nekretnina. ŠH (rođen 1949. u [adresa]), GH (rođen 1951. u [adresa]) i ĐH (rođen 1953. u [adresa]), susjedi su tužiteljice, s njome krvno nesrodni (s time da je GH očuh tužiteljice). ZH (rođena 1944. u [adresa]) tetka je tužiteljice, a PH (rođen 1942. u [adresa]) je stric tužiteljice.

12. 1. Iz njihovih iskaza, koji su u tom dijelu bili u potpunosti suglasni, iz kojeg razloga onda i pozitivno ocijenjeni, utvrđeno je da je u kući na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] živjela obitelj („ Ž“) koja je 30-ih godina prošlog stoljeća odselila iz [adresa]. Kuća na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] spaljena je u Drugom svjetskom ratu (dakle 40-ih godina prošlog stoljeća, kao i većina kuća u selu). Tu je kuću (k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]) otkupio stric tužiteljice PH (jedan suvlasnički udio i od tuženice) i obnovio (prije desetak godina), te je kuću darovao tužiteljici (prema iskazu PH valjda 2014., jer je spominjao i 2011.). Nadalje, prednici tužiteljice živjeli su u kući na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], i to baka O (V, umrla 1976.) i djed JH (umro 1944.), a još ranije prabaka P (umrla 1968.). O i JH imali su petero djece:

FH (umrla 2020.), ZH (svjedokinja, najmlađa od djece), VH (otac tužiteljice), PH (svjedok) i UH (najstariji od djece, rođen 1938., umro 2001. bez djece), koji je jedini ostao u [adresa] u obiteljskoj kući, do svoje smrti, a svi ostali odselili su iz obiteljske kuće na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] nakon 50-ih godina prošlog stoljeća. UH naslijedio je brat u [adresa] VH (otac tužiteljice). PH vratio se živjeti u [adresa] „negdje od 2012.“.

12. 2. Nadalje, iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi i da nakon što je kuća na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] napuštena, da je obitelj tužiteljice koristila tu kuću za odlaganje drva (ŠH: „…stavili su nekakve daske da se ne sruši…Sve što su imali odlagali su tu.“; GH: „…Koliko sam ja od starijih čuo, kuća na k. č. [katastarska čestica] zgr. je bila ruševina. Obitelj PH ju je održavala, čistila, u njoj je držala drva…“; ĐH: „…Drva su držali i u kući k. č. [katastarska čestica] zgr…Drva su držali unutra, kakve daske i sl… ruševina na k. č. [katastarska čestica] zgr. nije imala krov…“). Da je kuća na k. č. [katastarska čestica] zgr. korištena za odlaganje drva i da je prostor ispred kuće (prijepor) služio obitelji tužiteljice za sve što je trebalo, proizlazi i iz iskaza svjedoka PH (koji je iskazao i da nakon što su došli auti da su prijepor koristili kao parking, a što je razvidno i iz fotografije koju je tužiteljica dostavila u spis na str. 30, na kojoj se vide lijevo k. č. [katastarska čestica] zgr., desno 36 zgr. te travna površina – prijepor, omeđena od makadamskog puta kamenjem).

12. 3. Međutim, iako su svi saslušani potvrdili da je obitelj tužiteljice koristila kuću na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], a jednako tako potvrdili su i da je obitelj tužiteljice koristila prostor ispred te kuće odnosno prijepor, te im je bio poznat način korištenja, nitko od njih nije potvrdio da prednici tužiteljice cijelo vrijeme posjedovanja nisu znali da prijepor nije njihov, a što je osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Upravno suprotno, saslušani svjedoci nisu znali na temelju čega je, nakon što je ta kuća napuštena, obitelj počela koristiti kuću i prostor ispred nje, a sama prednica tužiteljice, ZH, iskazala je da su znali da kuća i prijepor nisu njihovi. Tako je ŠH za prijepor iskazao da je to bio otvoren prostor („…ravnica…Mi smo tuda prolazili s volovima, i to smo koristili za odlagati sijeno, odnosno sve što je trebalo…“), a što potvrđuje i fotografija snimljena ispred kuće. GH iskazao je da dvorište nije bilo od obitelji tužiteljice, ali da su to oni oduvijek koristili („Meni je poznat prijepor. Ja znam da je to od Općine, ali koliko ja znam, to je oduvijek koristila obitelj ZU cijelom selu ispred kuće nitko nije imao ništa svoje. Sve je bilo upisano na Općinu…Dvorište nije bilo ograđeno. To nije bilo njihovo, ali to su oni oduvijek koristili…“). Prednica tužiteljice, ZH, iskazala je da je obitelj znala da kuća k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] nije njihova, ali da su je koristili jer ih nitko nije u tome sprečavao, a jednako tako i prijepor („…Koristili smo kuću i okućnicu odnosno prijepor. Tu smo odlagali, parkirali karijole (tačke), voz, kasnije aute, sve što je trebalo. To je bilo kao naše…“). Ta je svjedokinja iskazala i da je njezin brat PH kupio samo kuću (k. č. [katastarska čestica] zgr.) jer nitko nije imao dvorište za sebe („…Dvorište je oduvijek bilo općinsko…“). I PH koji je kupio kuću k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] je iskazao da je kupio samo kuću („…drugo nisam ni mogao jer bilo vlasništvo Općine…“). Iako je taj svjedok u daljnjem iskazu navodio da kada je kupovao kuću da je držao da okućnica nije sporna i da ona pripada kući, da je mislio da kupuje okućnicu i da to u vrijeme kupnje nije sporno, taj dio iskaza sud nije pozitivno cijenio. Jer, osim što su i ZH i GH potvrdili da sve kuće u selu [adresa] imaju isti problem, a to je da nemaju okućnice, saznanje o tom problemu potvrdio je i sam PH („Ne može biti da izađeš iz kuće pa da budeš na državnom. Na kraju krajeva, svi u selu su imali taj problem. Svi kad izađu iz kuće su na općinskom…“). Da je PH u vrijeme kupnje kuće 36 zgr. k. o. [katastarska općina] znao da njezin dio ne čini okućnica, stekao je dojam saslušani svjedok HH (općinski načelnik kod tuženice od 2001. do 2025.), koji je kako to iskazao (a u čiji iskaz sud nije našao razloga sumnjati) sa PH gledao na Geoportalu prilikom kupnje suvlasničkog udjela od tuženice.

12. 4. Sud nije prihvatio ni dopunjene činjenične navode tužiteljice o tome da je sporni dio nekretnine korišten kao dio okućnice obiteljske kuće prednika tužiteljice, a koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je sada u vlasništvu njezina brata OHT, jer o tome nitko nije iskazivao. Pravni prednik koji je (jedini) živio u kući k. č. [katastarska čestica] zgr. (do smrti 2001.) je NH, a njega tužiteljica nije ni navela kao pravnog prednika. Osim toga, iz fotodokumentacije je razvidno kako k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] ima okućnicu ograđenu željeznom ogradom.

13. Iako za razrješenje predmetnog spora vezano za opće i posebne pretpostavke stjecanja vlasništva na nekretnini dugotrajnim posjedom nije bilo potrebno utvrđivati naslov tužiteljice ili njezinih pravnih prednika, već njihov miran posjed s jasno vidljivom voljom držanja dijela nekretnine kao svoje i ponašanja kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost; te iako se poštenje posjeda presumira i tu činjenicu tužiteljica nije dužna dokazivati, već to mora dokazati onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nepošten (nesavjestan); svjedoci koje je sama tužiteljica predložila u svojim su iskazima oborili tu presumpciju, neovisno što iskazivali o tome da prednicima tužiteljice nitko nikada nije prigovarao na korištenju prijepora (jer su time samo potvrdili miran posjed).

14. Čini se da je prijepor, iako možda ne danas (jer je ograđen živicom) nekada bio javno dostupan svima (jer bio omeđen samo kamenjem), a što su prednici tužiteljice znali (jednako kao što su znali i da k. č. [katastarska čestica] zgr. nije njihova), pa nisu mogli biti pošteni. Čak i da je tužiteljica pošteni posjednik, ona to može biti tek od 2014. pa njoj joj rok dosjedanja nije protekao. Njezini prednici (koje je sama naznačila: otac VH, stric PH, teta ZH), za vrijeme posjedovanja, bili su nepošteni posjednici prijepora, a nepošteni posjednik ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. K tome, svi navedeni prednici otišli su iz [adresa], i to PH 1967. u [adresa], VH 50-ih godina u Zagreb, a potom 70-ih godina u [adresa], te ZH koja je iz [adresa] otišla 1958., pa je ostalo upitno koliko su baš ti navedeni prednici mogli posjedovati prijepor.

15. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je, jer nisu ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odbijen kao u izreci presude.

16. Stranke su podnijele zahtjeve za naknadu troškova postupka. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužiteljica u ovom sporu nije uspjela u cijelosti pa joj ne pripada zatražena naknada troškova postupka. Tuženici, sukladno čl. 155. ZPP-a pripada zatraženi trošak nagrade odvjetniku za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu, očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka, te zastupanja na ročištima održanim 6. rujna 2023., 5. prosinca 2023., 13. studenog 2025. i 19. siječnja 2026., sve u iznosima od po 200,00 eura (100 bodova x 2,00 eura/bod), uvećano za PDV po stopi 25 % odnosno 250,00 eura za svaku radnju, sveukupno 1.500,00 eura, sve sukladno tbr. 8. t. 1., tbr. 9. t. 1. i t. 7., u vezi s tbr. 7., tbr. 39., tbr. 46., tbr. 52. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.). Tuženici pripada i zatraženi trošak za svjedoka u iznosu 15,00 eura te 64,12 eura koji je svjedoku odobren (a kojeg je tuženica dužna snositi).

16. 1. Slijedom svega navedenog, tužiteljici je naloženo da tuženici naknadi troškove ovog postupka isplatom 1.515,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen u cijelosti, sve kao u t. II. i III. izreke presude.

U Pazinu 2. ožujka 2026.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

– tužiteljica po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu.

– tuženica po pun.