REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81, Šibenik

Poslovni broj: K-105/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Aniti Plenča, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Oslovčan, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CČ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj K-DO-365/2017 od 12. veljače 2018., izmijenjene na raspravi 25. veljače 2026., nakon provedene i zaključene rasprave 25. veljače 2026., u nazočnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Šibeniku Kristijana Aleksića, okrivljenika CČ, branitelja okrivljenika Andreja Korljana, odvjetnika iz OD Korljan i partneri d.o.o. Zadar, oštećenika OČ i punomoćnika oštećenika Ivana Bitange, odvjetnika iz OD Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o. iz Zadra, uz javnu objavu 2. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Šibeniku Kristijana Aleksića i okrivljenika CČ,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu ZKP/08),

okrivljenik DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin pok. OČ i pok. C, rođene O, rođen **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju novinar, zaposlen na HRT-u, s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 3000,00 eura, sa završenom VSS, oženjen, otac dvoje djece, vlasnik osobnog automobila Mercedes, godina proizvodnje 2023., vlasnik stana na adresi prebivališta i garsonijere u [adresa], srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, na slobodi,

k r i v  j e

što je dana 11. travnja 2017., u popodnevnim satima, u Zadru, nakon što ga je oštećeni OČ kao v.d. rukovoditelj HRT Centra Zadar gdje je zaposlen na radnom mjestu novinara, zatražio da napiše pismeno očitovanje o korištenju bespilotne letjelice prilikom snimanja reportaže, sa ciljem da ga uznemiri, nazvao oštećenog sa mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona] na mobilni telefon broja [broj telefona] te mu rekao: „Je li OČ, što ti izigravaš s ovim očitovanjima, ovo ti je igranje glavom, budi siguran da kad se sljedeći put sretnemo na ulici da to neće proći pozdravom“, koje riječi su kod oštećenog OČ izazvale osjećaj uznemirenosti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga uznemirio, a kazneno djelo je počinjeno prema odgovornoj osobi u vezi s njenim radom,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano po čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje KZ/11), a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

pa se okrivljenik DČ na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11

OSUĐUJE

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljeniku HČ se i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 i čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan platiti na ime troškova kaznenog postupka trošak svjedoka ČČ u iznosu od 18,60 eura i trošak paušala u iznosu od 100,00 eura, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je Općinskom sudu u Zadru optužnicu broj K-DO-365/2017 od 12. veljače 2018., protiv okrivljenika CČ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj II-4 Kr 15/2019-4 za vođenje kaznenog postupka određen je Općinski sud u Šibeniku.

2. Pozvan da se očituje o optužbi, okrivljenik DČ se na raspravi izjasnio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Na raspravi 25. veljače 2026. zastupnik optužbe je uredio činjenični opis kaznenog djela.

4. Očitujući se na izmijenjenu optužnicu okrivljenik je naveo da ostaje kod svog očitovanja o krivnji, da se ne smatra krivim za kazneno djelo i po izmijenjenoj optužnici.

5. Okrivljenik je prilikom ispitivanja pred državnim odvjetništvom naveo da je oštećenika zvao sa službenog mobitela, bila je riječ o poslu, o zadatku kojeg je trebao napraviti. Dron je nabavljen dok je on bio rukovoditelj, dobili su ga od turističke zajednice. Napravio je 100-tinjak reportaža s tim dronom. Nakon što je smijenjen s mjesta rukovoditelja i dalje je u nekoliko navrata koristio taj dron. Dobio je nalog da taj dron više ne smije koristiti, jer je ČČ koji je preuzeo funkciju v.d. rukovoditelja mislio da se time krše neke zakonske odredbe. Vladala je taština i profesionalna ljubomora. Nakon što je dobio pisanu zabranu, taj dron više nije koristio, angažirao je MČ te su se koristili njegovim dronom. U mailu kojeg je dobio da se dron ne smije koristiti, zabrana se odnosila samo na taj dron. D je dao rezultate, vezao se za njegovo ime, a kolega ČČ se s tim nije mogao nositi te je od njega tražio očitovanje, a on smatra da se o tome nije trebao očitovati. Smatra da je to ČČ tražio od njega jer je to stvar profesionalne taštine, ljubomore, zavisti. On radi na HRT- u 25 godina, došao je do najvišeg statusa, dok se ČČ nije maknuo od početnog statusa. Vezano za telefonski poziv, apelirao je oštećeniku da smiri strasti, da obojica imaju djecu, da obojica iz tog sukoba mogu imati posljedice, pokušao je smiriti tenzije. U odnosu na riječi "igranje glavom" naveo je da je to poštapalica koju on koristi dva do tri puta dnevno, on bi to čuo kada bi htio snimiti nešto što ne smije. Te riječi je rekao oštećeniku u smislu da bi mogli obojica dobiti otkaz radi toga. Riječi "neće proći pozdravom" da je pod tim mislio da mu se više nikada neće javiti. Taj razgovor je trajao oko dvije, dvije i pol minute. Nije bio ljut, ne zna je li povisio ton. Bilo mu je čudno zašto mora pisati očitovanje. Njihovi odnosi su bili narušeni i prije toga. Traženo očitovanje je napisao. Smatra da nije nikome prijetio, nije konfliktna osoba i oštećenik ga se ne mora bojati.

6. U obrani koju je dao na raspravi kod ovog suda okrivljenik DČ je naveo da je od 1989. zaposlenik HRT-a, cijeli rat je odradio na televiziji kao ratni reporter te je odlikovan medaljom Oluja i dobitnik je državne nagrade Službe 112. Dok je radio u Zagrebu bio je pomoćnik glavnog urednika informativnog programa. Tri puta je nominiran za Zlatni studio u kategoriji najbolji hrvatski reporter. 2011. je proglašen najobjektivnijim novinarom na sve četiri nacionalne televizije. Navedeno je istaknuo ne iz razloga da se hvali, već iz razloga kako bi predočio da se oštećenik OČ želio obračunati s njim obzirom da je on bio uspješan te kao takav njemu predstavljao prijetnju. Prije nego što je OČ postao v.d. rukovoditelj HRT Centra Zadar, na koje radno mjesto je imenovan, on mu je u dva mandata bio šef, odnosno nadređen. Izabran je putem javnog natječaja među 11 kandidata, a jedan od kandidata je tada bio i OČ. 2016. na čelno mjesto glavnog urednika HRT-a došao je ŠČ, s kojim je OČ bio u prijateljskim odnosima jer je ŠČ ljetovao kod OČ. ŠČ se na toj poziciji zadržao jedanaest mjeseci, a nakon njega je došao ŽČ te je tada OČ bio u strahu da neće ostati na tom radnom mjestu i tada je počela "hajka" protiv njega (okrivljenika). Dva, tri mjeseca prije ove priče sa dronom, na prijedlog OČ dobio je ukor pred otkaz, a vezano za snimanje u pošti za vrijeme maškara. Smatra da je oštećenik to napravio kako bi mu naštetio i stvorio radne neprilike. OČ je sve to radio ničim izazvan, jer kada je on bio njemu nadređen, smatra da je bio pošten, fer i OČ je jedino za vrijeme njegovog mandata napredovao. Na HRT-u dva ukora dovode do automatskog otkaza. Što se tiče navoda i činjeničnog opisa optužnice koji mu se stavljaju na teret, a posebice u dijelu da je rekao OČ "ovo ti je igranje glavom", naveo je da je on OČ nazvao na poslovni mobitel, rekao mu je navedene riječi, međutim, nije ih rekao u smislu da će se on poigrati s njegovom glavom, već je te riječi rekao u smislu da bi radi njegovog traženja izvješća, odnosno očitovanja u vezi predmetnog drona, mogao ostati bez egzistencije, bez posla koji jedino zna raditi i od kojeg živi on i njegova obitelj, supruga i dvoje djece. U tom kontekstu je rekao te riječi "ovo ti je igranje glavom". U odnosu na riječi "kad se sljedeći put sretnemo na ulici da to neće proći pozdravom", istina je da mu je to rekao, međutim, to je rekao u kontekstu da će mu dignuti pozdrav, odnosno da mu se neće javiti, jer zašto bi se nekome javio tko mu godinama radi to što mu radi OČ. On je 70% tjelesni invalid, imao je devet operacija i rezove po cijelom tijelu, prema njemu bi se trebalo odnositi na drugačiji način, a ne ovo što mu radi OČ. Uživa ugled i među kolegama i među gledateljima. Smatra da je OČ ovo sve učinio, jer je bio u smrtnom strahu da će izgubiti funkciju na koju je tada tek došao, a njega (okrivljenika) ta funkcija više nije zanimala. Ovo mu je prvi put da ga netko tereti za kazneno djelo prijetnje. U svom životu nikada nikome nije prijetio, nikada se s nikim nije potukao. Radi takav posao u kojem se moglo i pet puta dnevno nekome zamjeriti, međutim u 37 godina svog rada nikada se nikome nije zamjerio, nikad nitko protiv njega nije vodio nikakav sudski spor. Ovo što je rekao OČ, rekao je dobronamjerno. Naime, prije ovog događaja bila je situacija u kojoj su kolegice CČN i ĆČ, a nakon što su se javno posvađale, obje dobile otkaz na HRT-u. Bilo ga je strah da se takva situacija ne dogodi njemu i kolegi OČ, to je želio reći u tom razgovoru, međutim to do njega očito nije doprlo u tom smislu. Naveo je da u službenim mobitelima imaju dva programa, jedan za snimanje, a drugi za montiranje, misli da je kolega OČ prvi koji je iskoristio ovaj program za snimanje u svrhu podnošenja prijave. OČ je taj razgovor izrezao i montirao te dostavio policiji prilikom podnošenja kaznene prijave. Nakon kritičnog događaja naveo je da oštećenik OČ, iako se isti smrtno prepao, niti jednog dana nije bio na bolovanju. Normalno je dolazio na posao, nastavili su normalno razgovarati, funkcionirati, komunicirali su putem Whatsapp-a. Ta njihova komunikacije je bila isključivo vezana za posao, međutim, znali su se i družiti na poslovnim zabavama, zajedno su jeli, pili, nazdravljali. Također je istaknuo da je kolega OČ već izgubio jedan spor protiv kolegice AČ. Istaknuo je i događaj vezan za službene iskaznice kada je OČ od dvojice zaposlenika koji su otišli na godišnji odmor prije odlaska u prijevremenu mirovinu, koristio njihove službene iskaznice kako bi ulazio i izlazio i na taj način prikazao da radi, a ustvari u to vrijeme nije bio na poslu. OČ je na kraju ponuđen dogovor da sam odstupi s mjesta v.d. rukovoditelja HRT Centra Zadar te je na taj način izbjegao kazneni progon. Na poseban upit branitelja okrivljenika zbog čega je taj dan nazvao oštećenog na telefon, naveo je da se s obzirom na posao koji obojica rade ne vide svaki dan, prođe i nekoliko dana da se ne vide, pa mu je bilo najlakše nazvati ga na službeni mobitel. Na daljnji upit branitelja kada je oštećenom rekao "ovo ti je igranje glavom", na čiju glavu je mislio, naveo je da je mislio na svoju glavu, u kontekstu da će izgubiti egzistenciju, da će ostati bez posla, bez nečega što voli raditi. Na daljnje pitanje branitelja da li je oštećenik sutradan, nakon kritičnog događaja bio na poslu, naveo je da je, u tom razdoblju nije koristio bolovanje. Tog istog dana, sutradan, došao je do oštećenika u njegovu kancelariju da bi ga pitao zašto ga je prijavio, osjećao se jadno i nikakvo, začuđeno, bilo mu je nestvarno da je isti podnio prijavu protiv njega. Htio je s njim razgovarati i pokušati to riješiti na prijateljski, kolegijalni način. Tada je oštećenik u svoju kancelariju pozvao i jednu kolegicu koja je nazočila njihovom razgovoru. Na daljnje pitanje branitelja kada bi se nakon toga sreli na ulici da li bi se pozdravili, naveo je da jesu, bio bi to obično kratak pozdrav i klimanje glavom. Na poseban upit punomoćnika oštećenika u kakvom tonu je bio telefonski razgovor, okrivljenik je naveo da je isti bio umjeren, dosta kolegijalan, bez izrečenih prijetnji. Na daljnji upit punomoćnika oštećenika da li je on ikad slao pritužbe na rad oštećenika, naveo je da nije nikada. Na daljnji upit punomoćnika oštećenika da li je netko drugi osim oštećenika imao kakve pritužbe na njegov rad, naveo je da mu to nije poznato. Na daljnji upit punomoćnika oštećenika da li je siguran da je ŠČ ljetovao kod OČ, naveo je da je siguran u taj podatak, a to zna jer je i kolegica NČ ljetovala u istom mjestu, zajedno su se družili tamo i ona mu je o tome pričala. Na poseban upit oštećenika da li je ikada njihovim nadređenima, dok je oštećenik njemu bio nadređen, slao mailove s pritužbama na rad oštećenika, naveo je da nije. Na daljnji upit oštećenika kako mu se obratio u tom telefonskom razgovoru, koja je bila njegova prva rečenica, naveo je da ga je pitao "što ti izvodiš s ovim pisanim očitovanjem". Na daljnji upit oštećenika da li je siguran da je razgovor sniman na način kako je to u svojoj obrani prethodno naveo, a ne na neki drugi način, naveo je da je siguran da oštećenik u svom mobitelu ima dvije aplikacije o kojima je ranije govorio, a da li pored njih ima još koja aplikacija za snimanje, on to ne zna. Na daljnji upit oštećenika zbog čega je išla prijava radi korištenja dronom, naveo je da je dron nabavljen preko turističke zajednice Grada Zadra te je isti zaveden kao osnovno sredstvo za rad na HRT-u. Sa tim dronom napravio je oko 300 reportaža i to su bile jedne od najzanimljivijih reportaža te očito OČ s tim nije bio zadovoljan, nije se mogao s tim nositi. Kada je trebalo snimati Gaženicu, za tu reportažu nisu mogli koristiti dron od HRT-a jer ga je OČ namjerno pokvario, već su koristili privatni dron. Nakon što je napravio reportažu o Gaženici uz korištenje drona, OČ je tražio da se o tome pismeno očituje. Na daljnji upit oštećenika da li je sporni dron imao sve licence i dozvole koje treba imati po zakonu, naveo je da, ako je glavni ravnatelj HRT-a taj dron uveo pod inventar kao tehničko sredstvo rada na HRT-u, pretpostavlja da je on znao što radi.

7. U dokaznom postupku ispitan je svjedok oštećenik OČ i svjedokinje ČČ i ĐČ te je sud izveo dokaze pregledom i čitanjem liječničkog nalaza Opće bolnice Zadar (list 17 spisa) i dodatak ugovora o radu (list 41 spisa). Pročitan je zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika CČ sastavljen u prostorijama ODO Zadar od 25. kolovoza 2017., s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list 29-31a spisa). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 72-73 spisa).

7.1. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08 sud je odbio prijedloge obrane da se kao dokaz izvede novinski tekst obavljan na portalu Zadar News, te da se pozove i sasluša kao svjedok AČ, kao nevažni, suvišni i odugovlačeći. Naime, novinski članak ne odnosi se na inkriminirani period dok svjedokinja AČ nije bila prisutna kritičnom događaju i nema saznanja o istome, te činjenice koje bi se eventualno trebale utvrditi predloženim dokazima nisu važne za ovaj kazneni postupak, a ujedno su sve odlučne činjenicu u dovoljnoj mjeri utvrđene u dosadašnjem tijeku postupka na temelju izvedenih dokaza.

7.2. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08 sud je odbio prijedloge punomoćnika oštećenika za ispitivanjem svjedoka SČ, te preslušavanjem snimke telefonskog razgovora, kao suvišne i odugovlačeće. Naime svjedok UČ nije bio prisutan kritičnom događaju i nema saznanja o istome, te činjenice koje bi se eventualno trebale utvrditi njegovim ispitivanjem nisu važne za ovaj kazneni postupak. U odnosu na predloženu snimku telefonskog razgovora, navedeni prijedlog odbija se kao suvišan i odugovlačeći, obzirom da su sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene u dosadašnjem tijeku postupka na temelju izvedenih dokaza.

7.3. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

8. Svjedok oštećenik OČ u svom iskazu pred državnim odvjetnikom je naveo da je djelatnik HRT-a od 1996. kada je zaposlen honorarno na radno mjesto novinara i urednika na Radio Zadru, 2003. je prešao raditi na televiziju HTV Studio Zadar, a od 1. svibnja 2016. zaposlen je na radnom mjestu v.d. rukovoditelja HRT Centra Zadar gdje je zamijenio okrivljenika. Predmetni događaj dogodio se 11. travnja 2017. Sve je započelo time što je došavši na radno mjesto rukovoditelja Centra shvatio da je CČ u svom radu koristio dron, iako za to nije imao potrebne dozvole. Te snimke su korištene u Dnevniku na što ga je upozorila i šefica iz Zagreba. Istražio je činjenice vezane uz korištenje drona i utvrdio da CČ nije tražio potrebne dozvole od Državne geodetske uprave, MORH-a i Agencije za zračni promet, a licence nije imala ni osoba koja je njime rukovala, zbog čega je razgovarao s H i upozorio ga da ne smije nastaviti s takvom praksom ubuduće. Okrivljenik mu je rekao da to nije fair play i da će mu trebati puno vremena da pribavi sve potrebne licence, a on mu je još jednom ponovio da ga ne koristi jer je on osoba odgovorna za rad cijelog Centra Zadar. U trećem mjesecu 2017. kolege iz Zagreba su ga upozorile da su snimke drona opet upotrijebljene u reportaži koju je sačinio CČ, nakon čega je saznao da je bila riječ o dronu privatno vlasništvo tehničara koji je zajedno s H snimao reportažu. Nakon toga zatražio je pismeno očitovanje od CČ i od ovog kolege i to na okolnosti upotrebe drona u reportaži pri čemu je tražio da se izričito odredi na okolnosti tko je snimao reportažu, čije je vlasništvo bio dron i o kojoj reportaži se radilo. To je bilo negdje oko 15,00 sati 11. travnja 2017. da bi ga oko 17,00 sati istog dana, dok se nalazio u svom stanu sa suprugom i kćerkom nazvao CČ sa svog mobitela pozivnog broja [broj telefona] na njegov mobitel pozivnog broja [broj telefona]. Čim se javio krenuo mu je govoriti prijetećim tonom: "Je li OČ, što ti izigravaš sa ovim očitovanjima? Ovo ti je igranje glavom." U tom trenutku njegova žena je primijetila fizičke promjene na njemu jer on jednostavno nije mogao pojmiti što mu on to govori. CČ je još nešto govorio, a onda mu je ponovno rekao: "Ovo ti je stvarno igranje glavom". Još je nešto govorio, a onda mu je pri kraju razgovora rekao: "budi siguran da kada se slijedeći put sretnemo na ulici da to neće proći pozdravom." Sugerirao je da će ga napasti. Kada mu je CČ prvi put rekao da se igra glavom, s kauča u dnevnom boravku gdje je do tada sjedio izletio je vani na balkon i tamo nastavio razgovor. Razgovor je trajao nekih 5,55 minuta, a u njemu mu je CČ sugerirao da će se s njim fizički obračunati i da se igra glavom. Od tog trenutka nema život. Pio je Helex kao dio terapije koju mu je psihijatar prepisao nakon tog događaja. Do tada nikada nije imao razloga obratiti se psihijatru. Konstatirano je da je svjedok vidno uznemiren i na rubu plača dok govori. Naveo je da je prestravljen Edijevim riječima. Nakon predmetnog događaja CČ mu je upao u ured i pitao ga je li ga prijavio policiji. On ga je zaustavio i zvao kolegicu PČ da dođe kod njega u ured tako da ga je CČ tada prestao verbalno napadati. Odmah nakon telefonskog razgovora sa H ispričao je svojoj supruzi što se dogodilo. Prije ovog događaja CČ je već imao jednu opomenu pred otkaz i to zbog događaja u veljači 2017. kada je JČ zamaskiran upao za potrebe reportaže u poslovnicu pošte u [adresa], nakon čega je glasnogovornica pošte o tome pismeno obavijestila HRT tražeći od njih očitovanje. Smatra da je kritični događaj djelovao na CČ jer je on očito smatrao da bi zbog još jedne opomene koja se mogla očekivati nakon njegovog traženja očitovanja doista mogao dobiti otkaz. Pa mu je onda u razgovoru spominjao: "ako ja dobijem otkaz…", ali se nije mogao sjetiti što je CČ točno govorio da će napraviti u tom slučaju. Njega je strah. U razgovoru ga je CČ pitao zašto se ta reportaža razlikuje od prijašnjih koje je snimao dronom, a on mu je odgovorio da napiše pismeno očitovanje kao što je to od njega tražio. Iako CČ i on i nakon predmetnog događaja zajedno rade i gotovo svakodnevno se susreću, što njemu predstavlja traumu, CČ mu se nikada nije ispričao radi onoga što mu je rekao, a jednom prilikom ga je namjerno u hodniku u prolazu gurnuo rame o rame, to je bilo nekih tjedan dana nakon što je podnio prijavu, a on je to shvatio kao znak da njega nije strah posljedica.

8.1. Svjedok oštećenik OČ u svom iskazu na raspravi je naveo da on već osam godina, a koliko je proteklo od kritičnog događaja, pokušava zaboraviti što se tada dogodilo te se sada s tolikim odmakom vremena ne može sjetiti točnih riječi koje mu je okrivljenik te prigode rekao. U cijelosti ostaje kod svog ranijeg iskaza kojeg je dao pred ODO Zadar. Cijeli ovaj događaj mu je užasno stresan. Od kada je dobio poziv za današnje ročište, pije tablete za spavanje. Nakon što je svjedoku pročitan njegov iskaz kojeg je dao pred ODO Zadar 8. kolovoza 2017. oštećenik navodi da u cijelosti ostaje kod tog svog iskaza te da se cijeli događaj dogodio upravo na način kako je to opisao u tom svom iskazu. Kritične prigode dok je pričao na mobitel sa okrivljenim H nalazio se u svom stanu, s njim u stanu bila je njegova supruga ČČ i kćerka LČ. Supruga je cijelo vrijeme bila uz njega dok je razgovarao, ista nije čula što je okrivljenik govorio jer telefonski poziv nije stavio na zvučnik. Međutim, ista je vidjela da je bio uznemiren. Od kritičnog događaja pa do danas okrivljeni i on nastavili su i dalje raditi, on (oštećenik) mu je bio nadređen te je njihov odnos bio strogo poslovan i profesionalan. Naveo je da mu je užasno neugodno biti u istoj prostoriji sa okrivljenikom. Na jednom kolegiju je zamolio okrivljenika da mu se obraća samo u prisutnosti treće osobe. Na poseban upit zastupnice optužbe da li je supruzi ispričao što mu je okrivljenik rekao kada ga je nazvao na mobitel, naveo je da jest. Na daljnje pitanje da li i dalje radi zajedno sa okrivljenikom, naveo je da radi, ali da mu više nije nadređen. Na daljnje pitanje da li mu se okrivljenik ikada ispričao ili pokušao izgladiti odnos s njim, naveo je da nije. Na pitanje da li je i prije ovog kritičnog događaja imao nesuglasica sa okrivljenikom, naveo je da je i prije bilo nesuglasica. Od kako je došao na televiziju, imao je osjećaj da ga okrivljenik ne podnosi, da mu smeta te je imao vrlo negativan stav prema njemu. Naime, on to pismo nije pročitao, ali je imao neka saznanja da je okrivljenik zajedno sa još nekim kolegama pisao u Zagreb da je on (oštećenik) doveden sa ulice. Na poseban upit branitelja okrivljenika da li je taj dopis okrivljenika sa još sedmero kolega prema ravnateljstvu HRT-a bio prije ili nakon kritičnog događaja, svjedok je naveo da je to bilo prije. Na daljnje pitanje tko je tada bio ravnatelj HRT-a, naveo je da je bio EČ, ali ne može to tvrditi sa sigurnošću. Na daljnje pitanje tko je prije njega bio rukovoditelj HRT Centra Zadar, naveo je da je to bio okrivljeni DČ. Na daljnje pitanje dok je okrivljenik bio njemu pretpostavljen da li ga je isti tada opominjao ili prijavljivao, naveo je da ne zna da li ga je prijavljivao, on o tome nije imao saznanja, ali bi ga opomenuo u nekim situacijama, a što po njegovom mišljenju nije bilo potrebno. Na daljnje pitanje branitelja da pojasni rečenicu koju je naveo u svom iskazu pred ODO Zadar na stranici 3 zapisnika odnosno stranici 22 sudskog spisa, a koja glasi "Sugerirao je da će me napasti.", svjedok je naveo da je on riječi okrivljenika, a kada je isti rekao da kad se slijedeći put sretnu na ulici da to neće proći pozdravom, shvatio kao napad, sugestiju da će ga napasti kada ga vidi. Na daljnje pitanje branitelja da li mu je poznato da je okrivljenik 70% invalid, naveo je da mu je to poznato te da je za to saznao dosta vremena nakon predmetnog događaja. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika da li je nakon kritičnog događaja, a kako je naveo u svom iskazu da je okrivljenik nakon tog događaja upao njemu u ured, tada razgovarao sa okrivljenikom, naveo je da je razgovarao tada s njim, ali je zvao kolegicu da bude nazočna dok razgovaraju. To je bilo odmah sutradan nakon kritičnog događaja, a razgovarao je s okrivljenikom zato što je isti ušao u njegov ured, taj razgovor je trajao možda jednu do dvije minute, ne sjeća se sada toga točno. Na daljnje pitanje da li je slijedeći mjesec dana nakon kritičnog događaja kontaktirao sa okrivljenikom, naveo je da je i to isključivo na kolegijima i vezano za posao kojeg su zajedno obavljali. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika da li je ovaj telefonski razgovor bio privatan ili poslovni, naveo je da je to bio razgovor na poslovnom mobitelu i vezan za posao. Okrivljenik ga je nazvao jer mu se nije svidjelo što je morao pisati očitovanje radi korištenja drona, a za koje nije imao odobrenje. Da li je dron u to vrijeme bio zaveden kao osnovno sredstvo HRT-a, naveo je da on to ne zna. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika zbog čega više nije na funkciji privremenog rukovoditelja Centra Zadar, naveo je da je podnio ostavku iz osobnih razloga. Na poseban upit okrivljenika kada je prvi put napredovao u karijeri i tko mu je osigurao to napredovanje, svjedok je naveo da ne zna koje je to godine bilo, ali mu je poznato da je tada okrivljenik bio šef dopisničke mreže od Vukovara do Dubrovnika, te da je on bio zaslužan za njegovo napredovanje. Na poseban upit okrivljenika kada je on (okrivljenik) imenovan za rukovoditelja HRT Centar Zadar, da li se tada i on javio za to radno mjesto, naveo je da jest. Na poseban upit okrivljenika da li mu je poznato da je on od 2007. do 2013. bio pomoćnik glavnog urednika informativnog programa HRT-a, naveo je da mu to nije poznato.

8.2. Branitelj okrivljenika prigovorio je iskazu oštećenika navodeći da je isti nevjerodostojan i tendenciozan jer je isti jedan možda žučniji, ali u kazneno pravnom smislu potpuno benigni poslovni razgovor, prikazao kao prijetnju sve s ciljem da okrivljenika diskvalificira kao mogućeg protukandidata za radno mjesto rukovoditelja Centra Zadar.

9. Svjedokinja ČČ u svom iskazu je navela da je kritičnog dana u popodnevnim satima bila u kući zajedno sa suprugom OČ i malodobnim djetetom. Suprug je primio telefonski poziv, nije znala tko ga zove. U jednom trenutku, dok je suprug još uvijek pričao vidjela je da se isti jako uznemirio, problijedio je. Čula je supruga kako je rekao toj osobi koja je zvala "jel ti to meni prijetiš". Kada je sve to čula i vidjela da je suprug uznemiren i ona se prepala. Bila je dovoljno blizu supruga da čuje razgovor, odnosno pojasnila je, nije u cijelosti čula razgovor, čula je neke riječi, ali se ne može sada sjetiti kako su te riječi glasile, ali sjeća se da su te riječi bile prijetećeg tona. Koliko se sada sjeća, čula je da se spominjao nekakav dron, prijave, shvatila je da je to poslovni razgovor. Čula je kako okrivljenik govori njezinom suprugu nešto u smislu "zašto si me prijavljivao". Navela je da je od samog događaja prošlo 9 godina, razgovor nije bio na zvučniku, ona govori samo o onome što je načula dok je stajala pokraj svog supruga. Razgovor je po njezinoj procjeni trajao nekih 5-10 minuta, nije se mogla točno izjasniti o tome. Nakon tog razgovora suprug je bio vidno uznemiren i blijed, te je ona inzistirala da joj reče s kim je pričao. Rekao je da ga je zvao kolega DČ i da mu je rekao da slijedeći susret neće proći pozdravom i da će padati glave, dva puta je ponovio da će padati glave. Njezin suprug je bio van sebe, izbezumljen. Taj isti dan zajedno sa suprugom je otišla u policiju, te su prijavili taj događaj, odnosno navedenu prijetnju. Ona je tu prijetnju doživjela kao prijetnju cijeloj obitelji, jer je njezin suprug i dalje trebao nastaviti raditi sa okrivljenikom. Taj događaj utjecao je na cijelu obitelj, i ona i suprug su od tada bili nemirni, posebice što suprug svaki dan radi sa okrivljenikom, te nisu znali što očekivati od istoga. Koliko je njoj poznato okrivljenik i njezin suprug imaju isključivo poslovni odnos. Od tog događaja njezin suprug je zatražio pomoć psihijatra. Na poseban upit branitelja okrivljenika gdje se ona nalazila tijekom tog razgovora u odnosu na supruga, navela je da su ona i suprug bili u dnevnom boravku. Na početku razgovora suprug je bio na balkonu, ali je ubrzo došao u dnevni boravak. Kao što je već navela, ona nije čula cijeli razgovor nego samo dio i to nakon što je njezin suprug rekao sugovorniku "jel ti to meni prijetiš". Na daljnje pitanje je li čula sugovornika, navela je da je, jer se tada približila suprugu i čula je kako sugovornik govori neke riječi, iste su bile prijetećeg tona. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika da li je u svojoj izjavi u policiji navela isto što i danas u svom iskazu, navela je da je, ali obzirom da je od događaja proteklo skoro 9 godina, danas je rekla sve čega se sjeća, premda smatra da je tada u policiji, obzirom da je to bilo neposredno nakon samog događaja, sigurno rekla i više toga. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika koliko je vremena prošlo od telefonskog razgovora, pa do trenutka kada je dala svoju izjavu u policiji, navela je da su ona i suprug tog istog dana išli na policiju i koliko se sjeća, misli da je tada dala izjavu. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika koliko je vremena prošlo od telefonskog razgovora pa do trenutka kada je njezin suprug zatražio liječničku pomoć, navela je da se ne sjeća točno, možda taj isti dan ili sutradan. Nakon što je svjedokinji predočen dio iskaza oštećenika dan na zapisnik s rasprave 9. prosinca 2025. koji se nalazi na stranici 4 istog zapisnika, a koji glasi: "supruga je cijelo vrijeme bila uz mene dok sam ja razgovarao, ista nije čula što je okrivljenik govorio jer ja telefonski poziv nisam stavio na zvučnik.", pa da se izjasni o tome, navela je, kao što je već rekla, da ona nije čula razgovor, ona je načula dijelove tog razgovora odnosno čula je tonove i to prijeteće tonove. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika da li je njezin suprug prilikom podnošenja kaznene prijave spomenuo nju kao osobu koja je bila prisutna s njim prilikom tog telefonskog razgovora, navela je da ona to ne zna. Na pitanje da li joj je poznato da li su njezin suprug i okrivljenik nakon kritičnog događaja komunicirali, navela je da to ne zna, da može pretpostaviti da možda i jesu poslovno obzirom da je njezin suprug bio nadređen okrivljeniku. Na poseban upit okrivljenika da li je njezin suprug nakon tog telefonskog razgovora bio na bolovanju, navela je da se toga ne sjeća. Na poseban upit oštećenika kako je cijeli taj događaj djelovao na njihovu obitelj, navela je da je to jako utjecalo na njihov život u smislu da suprug ne može normalno raditi, a ni oni kao obitelj funkcionirati, obzirom da ne znaju kako bi okrivljenik mogao reagirati.

9.1. Branitelj okrivljenika je prigovorio iskazu svjedokinje navodeći da je iskaz iste nevjerodostojan, neistinit, iskonstruiran za potrebe ovog postupka u smislu interesa njenog supruga i nje same. Iskaz je u bitnim dijelovima sam sebi proturječan, proturječan iskazu njenog supruga, te dokazima i podacima koji se nalaze u sudskom i državnoodvjetničkom spisu.

10. Svjedokinja ĐČ u svom iskazu je navela da su DČ i ona dugogodišnji prijatelji te joj je poznato da CČ ima problema sa oštećenim OČ. Jedne prigode, bilo je to vrijeme nakon korone, kada su se kafići ponovno otvorili, čula je razgovor između OČ i njegovog prijatelja. Isti su bili u jednom kafiću u blizini radnog mjesta, oni su sjedili vani, a ona unutar kafića, odmah do prozora koji je bio otvoren, tako da je mogla čuti njihov razgovor. Čula je kako je OČ rekao toj osobi s kojom je sjedio "riješio sam DČ, još moram riješiti AČ da bi nam sve bilo super na poslu". Tu osobu s kojom je OČ tada sjedio poznaje iz viđenja, sjeća se da je ta osoba bila visoke građe, nosila je naočale za vid. Navela je da okrivljenog CČ poznaje dosta dugo te da je CČ osoba koja bi svakome pomogla, nikome ne bi učinio ništa nažao, pa ni prijetio. Na poseban upit branitelja okrivljenika da li joj je prije tog kritičnog događaja CČ pričao o odnosu sa oštećenikom, navela je da jest, rekao joj je da ima problema s njim. Nekoliko puta kada su ona i okrivljenik bili u društvu, susreli bi OČ i tada bi se CČ i OČ pozdravili kao kolege. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika da li je CČ spominjao što vezano za telefonski razgovor između njega i OČ, navela je da joj je CČ rekao da ga je OČ prijavio, te to što mu je on rekao u telefonskom razgovoru da mu je rekao u smislu da ne dobiju obojica otkaz, ona je i sama tako to shvatila. OČ poznaje iz viđenja, zna da radi s H. Kafić gdje je vidjela odnosno čula razgovor između OČ i njegovog prijatelja zove se Borg i nalazi se u blizini njezinog radnog mjesta, ljekarne u kojoj radi. OČ inače dolazi u taj kafić, znala ga je tamo viđati. Na poseban upit zastupnika optužbe da li zna kada se dogodio ovaj kritični događaj, navela je da ne zna točno. CČ poznaje od 2015., OČ poznaje iz viđenja, preko televizije, zna da je vodio emisiju More. Na poseban upit punomoćnika oštećenika da li joj je poznata ta osoba s kojom je OČ bio u kafiću, navela je da joj ista nije poznata, ali može reći da ih je više puta vidjela zajedno u tom kafiću. Ona je te prigode u kafiću bila sama. Na daljnje pitanje punomoćnika oštećenika da li je i kome prenijela sadržaj tog razgovora kojeg je čula u kafiću, navela je da je rekla CČ, možda par dana nakon toga kada je to čula, kada su se slijedeći put vidjeli. Već tada je znala da postoji prijava protiv CČ, a koju je podnio OČ. O tom razgovoru kojeg je čula u kafiću nije obavijestila ni policiju, a ni ODO. Na daljnje pitanje punomoćnika oštećenika da li je u ikakvom poslovnom odnosu sa okrivljenikom, navela je da nije. Na poseban upit oštećenika koliko često ide u taj kafić, navela je da ide često s obzirom da radi u blizini.

10.1. Punomoćnik oštećenika prigovorio je iskazu svjedokinje navodeći da ista nema nikakvih neposrednih saznanja o inkriminaciji. Ista je u prijateljskim odnosima sa okrivljenikom, te iskazom želi otkloniti odgovornost od istoga pri čemu je neživotno da i puno ranije ne bi bila predložena kao svjedok, odnosno da se sama ne bi prijavila sa navodnim informacijama u policiju ili ODO.

11. Iz liječničkog nalaza Opće bolnice Zadar, Psihijatrijske ambulante (list 17 spisa) proizlazi da se 7. lipnja 2017. oštećenik OČ javio na prvi pregled psihijatra, te je u istome navedeno da se oštećenik ne osjeća dobro od travnja 2017. kada je doživio verbalne prijetnje od njemu poznate osobe s kojom je vezan poslom, svaku noć se budi, sa strašnim snovima, preznojava se, tjeskoban. Preporučena mu je terapija Fevarin i Helex tablete.

12. Iz Dodatka ugovora o radu od 25. travnja 2016. (list 41 spisa) proizlazi da su Hrvatska radiotelevizija i OČ **.**.2008. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta novinar - urednik. Dodatkom Ugovora o radu utvrđuje se da će OČ privremeno, od 1. svibnja 2016. obavljati poslove radnog mjesta rukovoditelj odjela (Odjel HRT Centar Zadar).

13. Ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu vezu te u vezu s obranom okrivljenika, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik DČ upravo na način kako mu je to stavljeno na teret počinio kazneno djelo prijetnje za koje se tereti.

14. U predmetnom postupku nije sporno da je oštećenik u inkriminirano vrijeme bio v.d. rukovoditelj HRT Centar Zadar, da je okrivljenik bio njegov kolega, novinar na HRT Centar Zadar te da mu je oštećenik bio nadređen. Također, nije sporno da je okrivljenik kritičnog dana nazvao oštećenika na poslovni mobitel te mu rekao riječi pobliže opisane u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje se tereti, što proizlazi iz iskaza oštećenika, a što potvrđuje i okrivljenik u svojoj obrani. Međutim, sporno je da li riječi koje je okrivljenik uputio oštećeniku predstavljaju prijetnju i da li je okrivljenik predmetne riječi uputio oštećeniku u cilju da kod oštećenika izazove osjećaj straha i uznemirenosti.

15. Okrivljenik je u svojoj obrani porekao učin kaznenog djela navodeći da je kritične prigode nazvao oštećenika na poslovni mobitel i rekao mu riječi pobliže opisane u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje se tereti, ali da mu nije prijetio, te riječi nisu predstavljale prijetnju. Riječi "ovo ti je igranje glavom", nije rekao u smislu da će se on poigrati s njegovom glavom, već je te riječi rekao u kontekstu da bi radi njegovog traženja očitovanja u vezi predmetnog drona mogao ostati bez egzistencije, bez posla koji jedino zna raditi i od kojeg živi on i njegova obitelj. Riječi "budi siguran da kad se sljedeći put sretnemo na ulici da to neće proći pozdravom", je rekao u kontekstu da će mu dignuti pozdrav, neće mu se javiti, jer zašto bi se nekome javio tko mu godinama radi to što mu radi OČ.

16. Analizom iskaza oštećenika OČ koji je detaljno i okolnosno opisao utuženi događaj, te dovođenjem njegovog iskaza u vezu s obranom okrivljenika te iskazom svjedokinje ČČ, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik oštećeniku uputio navedene riječi prijetnje opisane u izreci.

16.1. Iz iskaza oštećenika OČ proizlazi da je on od okrivljenika zatražio pismeno očitovanje na okolnosti upotrebe drona u jednoj reportaži, tko je snimao reportažu, čije vlasništvo je bio dron i o kojoj reportaži se radilo. Tog dana, 11. travnja 2017. dok se nalazio u stanu sa suprugom i kćerkom, nazvao ga je okrivljenik na mobitel te čim se javio krenuo mu je govoriti prijetećim tonom: „Je li OČ, što ti izigravaš s ovim očitovanjima, ovo ti je igranje glavom.“ CČ je još nešto govorio, a onda mu je ponovno rekao „ovo ti je stvarno igranje glavom„ te mu je pri kraju razgovora rekao „Budi siguran da kad se sljedeći put sretnemo na ulici da to neće proći pozdravom.“ Te njegove riječi shvatio je kao napad, sugestiju da će ga napasti kada ga vidi. Bio je prestravljen Edijevim riječima. Pio je Helex kao dio terapije koju mu je propisao liječnik psihijatar. Iako su okrivljenik i on nastavili zajedno raditi i gotovo se svakodnevno susretali, okrivljenik mu se nikada nije ispričao niti pokušao izgladiti odnos s njim. Njihov odnos je nakon toga bio strogo poslovan i profesionalan. I prije kritičnog događaja među njima je bilo nesuglasica. Od kako je došao na televiziju, imao je osjećaj da ga okrivljenik ne podnosi, da mu smeta, te je isti imao vrlo negativan stav prema njemu.

16.2. Okolnost da se oštećenik OČ u svom iskazu pred ovim sudom nije mogao sjetiti točnih riječi koje mu je okrivljenik te prigode rekao, a kako je o tome detaljno i okolnosno iskazivao pred državnim odvjetnikom, nije od utjecaja na ocjenu vjerodostojnosti iskaza imenovanog svjedoka kao i na zaključak suda da je okrivljenik kritične prigode doista kazao oštećeniku „Je li OČ, što ti izigravaš s ovim očitovanjima, ovo ti je igranje glavom, budi siguran da kad se sljedeći put sretnemo na ulici da to neće proći pozdravom.“ Ovo stoga jer je sasvim životno i logično da se svjedok ne sjeća svih detalja događaja, posebice što je od počinjenja predmetnog događaja proteklo devet godina. Oštećenik je iskazujući pred ovim sudom, a nakon što je istome predočen njegov iskaz pred državnim odvjetnikom, naveo da ostaje kod tog svog iskaza, a da se sada zbog proteka vremena nije mogao sjetiti točnih riječi.

16.3. Iskaz svjedoka oštećenika OČ sud je prihvatio kao istinit i vjerodostojan obzirom da je detaljno, okolnosno i sigurno opisao sve okolnosti utuženog događaja. Pored toga sud ne nalazi nikakvog objektivnog razloga zbog čega bi oštećenik OČ, lažno teretio okrivljenika i neistinito iskazivao da se događaj nije odvio upravo na način kako je to opisao u svom iskazu. Tim više što je i okrivljenik u svojoj obrani potvrdio da je oštećeniku uputio navedene riječi pobliže opisane u činjeničnom opisu kaznenog djela, a koje riječi je oštećenik shvatio kao prijetnju. Iskaz oštećenika potvrdila je i svjedokinja ČČ, njegova supruga koja je bila prisutna kada je okrivljenik nazvao oštećenika na mobitel, koji iskaz sud također prihvaća istinitim i vjerodostojnim, jer imenovana svjedokinja okolnosno i u bitnome suglasno opisuje svoja neposredna saznanja iz predmetnog događaja.

17. Naime, svjedokinja ČČ je navela da je bila prisutna kada je oštećenik, njezin suprug primio telefonski poziv, nije znala tko ga zove. U jednom trenutku, dok je suprug još uvijek pričao, vidjela je da se isti jako uznemirio, problijedio je. Čula je supruga kako je rekao "je li ti to meni prijetiš". Nije u cijelosti čula razgovor, no obzirom da je bila u blizini supruga, čula je neke riječi, nije se mogla sjetiti kako su te riječi glasile, ali se sjeća da su bile prijetećeg tona. Spominjao se nekakav dron, prijave, shvatila je da je to poslovni razgovor. Razgovor nije bio na zvučniku, ona govori samo o onome što je načula dok je stajala pokraj svog supruga. Nakon tog razgovora suprug je bio vidno uznemiren i blijed. Rekao je da ga je zvao kolega DČ i da mu je rekao da slijedeći susret neće proći pozdravom i da će padati glave, dva puta je ponovio da će padati glave. Njezin suprug je bio van sebe, izbezumljen.

17.1. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje ČČ kao vjerodostojan, istinit i životan. Naime, njezin iskaz u skladu je sa iskazom oštećenika te obranom okrivljenika što se tiče riječi koje je okrivljenik kritične prigode uputio oštećeniku, a što ni sam okrivljenik ne spori. Imenovana svjedokinja iskazivala je o stanju u kojem se neposredno nakon što je čuo te riječi nalazio oštećenik, odnosno kako su te riječi djelovale na njega, a i na nju kao njegovu suprugu. Ista je navela da je oštećenik bio blijed, uznemiren, izbezumljen, izvan sebe, što ukazuje na to da su upućene riječi kod njega izazvale trenutačan i snažan osjećaj straha za vlastitu sigurnost. Takva reakcija oštećenika, koju je potvrdila osoba koja ga najbolje poznaje, u suprotnosti je s obranom okrivljenika da se radilo o bezazlenim riječima koje nisu imale karakter prijetnje.

18. Sud nije prihvatio prigovore branitelja okrivljenika u odnosu na vjerodostojnost i istinitost iskaza svjedoka oštećenika OČ i svjedokinje ČČ, jer branitelj okrivljenika iznesene prigovore ničim nije argumentirao niti dokazao radi čega su po ocjeni ovog suda tako izneseni prigovori paušalni i neosnovani.

19. U odnosu na svjedokinju ĐČ ovaj sud navodi da ova svjedokinja nije neposredni očevidac predmetnog događaja, nema saznanja o samom događaju osim po kazivanju okrivljenika. Riječi koje je ista navodno čula od oštećenika u lokalu, „da je riješio DČ“, ne moraju se odnositi na kritični događaj niti su od utjecaja na ostvarenje obilježja kaznenog djela prijetnje.

19.1. Naime, svjedokinja iskazuje o navodnom razgovoru kojeg je čula u ugostiteljskom objektu, a u kojem oštećenik trećoj osobi spominje kako je "riješio" okrivljenika. Prije svega sud ukazuje na činjenicu da se taj navodni događaj zbio čak tri do četiri godine nakon inkriminiranog vremena. Svjedokinja nije bila prisutna prilikom telefonskog razgovora u kojem je prijetnja izrečena pa njezina saznanja o samom događaju nisu izravna. Sama okolnost da oštećenik u neformalnom razgovoru godinama kasnije koristi izraz "riješio sam ga" ne dovodi u sumnju postojanje prijetnje, tim više što sam okrivljenik ne spori da je inkriminirane riječi izgovorio. Sve da je oštećenik i rekao te riječi o kojima svjedoči navedena svjedokinja, to ne isključuje činjenicu da je prijetnja izrečena i da je bila protupravna. Čak i ako oštećenik želi da okrivljenik dobije otkaz to ne daje okrivljeniku pravo da mu prijeti.

20. Nadalje, obranu okrivljenika da oštećeniku nije prijetio te da predmetne riječi ne predstavljaju prijetnju, sud je cijenio neuvjerljivom i neistinitom te usmjerenom na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti. Naime, sud ne prihvaća obranu okrivljenika da se radilo o upozorenju na gubitak posla te da mu se idući put kada ga sretne na ulici neće javiti, obzirom da je upotrijebljena terminologija nedvojbeno usmjerena na fizički integritet oštećenika. Inkriminirane riječi: „Ovo ti je igranje glavom, budi siguran da kad se sljedeći put sretnemo na ulici da to neće proći pozdravom“ promatrane u svojoj ukupnosti i kontekstu narušenih radnih i međuljudskih odnosa, predstavljaju ozbiljnu prijetnju nekim zlom, najavu napada na tijelo oštećenika. Sud smatra da su ove riječi objektivno podobne da kod svakog pojedinca, pa tako i kod oštećenika, izazovu opravdani osjećaj straha i nesigurnosti.

20.1. Riječi koje je okrivljenik izrekao oštećeniku treba sagledati u jednom kontekstu, u cjelini. Izraz „ovo ti je igranje glavom“ u uobičajenom govornom jeziku izravno asocira na neko zlo, ugrožavanje života ili tjelesno ozljeđivanje. Taj izraz u hrvatskom jeziku sigurno ne označava niti se može protumačiti kao strah od gubitka posla, pa čak ni u kontekstu kako je to okrivljenik naveo u svojoj obrani. Riječi „budi siguran da kad se sljedeći put sretnemo na ulici da to neće proći pozdravom“, jasno ukazuju na namjeru okrivljenika da se s oštećenikom fizički obračuna. Time prijetnja prestaje biti apstraktna i postaje vrlo konkretna u vremenu i prostoru. Upravo ta ukupnost upućenih riječi daje prijetnji njezin puni, zastrašujući smisao, čineći je objektivno ozbiljnom i podobnom da kod oštećenika izazove opravdan i intenzivan strah za vlastitu sigurnost. Činjenica da je oštećenik događaj prijavio ukazuje na to da je predmetne riječi doživio kao stvarnu ugrozu, prijetnju nekim zlom, a ne kao upozorenje da bi obojica mogla ostati bez posla ili kao običnu „poštapalicu“.

20.2. Pri ocjeni ozbiljnosti prijetnje, sud je uzeo u obzir cjelokupni odnos između okrivljenika i oštećenika. Upravo činjenica da su odnosi od ranije narušeni daje dodatnu težinu prijetnji. Narušeni odnosi ukazuju na postojanje jasnog motiva za upućivanje prijetnji s ciljem zastrašivanja i uznemiravanja oštećenika u vezi s njegovim poslom.

21. Neosnovan je prigovor obrane kojim se osporava liječnički nalaz psihijatra. Psihijatrijski pregled po svojoj prirodi je subjektivno-objektivna metoda te se nalaz ne temelji samo na priči već na stručnoj procjeni manifestaciji tog straha. U psihijatriji dijagnoza i nalaz nužno se temelje na anamnezi (kazivanju pacijenta), subjektivni iskaz pacijenta polazišna je točka za dijagnostiku. Psihijatar ne bilježi samo što pacijent govori, već kako to govori, prateći popratne somatske i afektivne reakcije (npr. drhtanje glasa, nemir, znojenje, izbjegavanje očnog kontakta). Sud je utvrdio da je taj nalaz vjerodostojan jer se kronološki i sadržajno poklapa s inkriminiranim događajem. Strah oštećenika medicinski je dokumentiran nakon događaja, što mu daje punu dokaznu snagu u pogledu ostvarenja bitnog obilježja kaznenog djela prijetnje – njezine ozbiljnosti i podobnosti da izazove strah.

22. Slijedom svega navedenog, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik postupio upravo na način opisan u izreci ove presude te oštećeniku kao odgovornoj osobi u vezi s njegovim radom, obzirom da je isti tada bio v.d. rukovoditelj HRT Centar Zadar, uputio riječi: „Je li OČ, što ti izigravaš s ovim očitovanjima, ovo ti je igranje glavom, budi siguran da kad se sljedeći put sretnemo na ulici da to neće proći pozdravom“, a koje riječi, bez ikakve sumnje po svom sadržaju ukazuju na ozbiljnu prijetnju nekim zlom te su takve riječi prema ocjeni ovog suda, pod svim okolnostima u kojima su izrečene, objektivno podobne da kod svakog prosječnog čovjeka izazovu opravdan osjećaj straha i uznemirenosti. Subjektivni osjećaj straha i uznemirenosti kod oštećenika sud je utvrdio iz iskaza oštećenika, iskaza njegove supruge svjedokinje ČČ te liječničkog nalaza.

23. Stoga su prema stajalištu suda u ponašanju okrivljenika ostvareni objektivni elementi utuženog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, dok je u pogledu subjektivnog elementa utvrđeno da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje, odnosno postupao je s izravnom namjerom da upućenim riječima kod oštećenika izazove osjećaj straha i uznemirenosti.

24. Ubrojivost i svijest okrivljenika o protupravnosti nisu ničim dovedeni u pitanje niti osporeni tijekom postupka niti je okrivljenik kod suda pobudio sumnju u svoju ubrojivost tempore criminis, radi čega sud istog smatra ubrojivim.

25. Slijedom navedenog, iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik inkriminiranim riječima prijetećeg sadržaja ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, kako mu se to i stavlja na teret optužnicom, radi čega ga je valjalo proglasiti krivim i osuditi po zakonu.

26. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznene sankcije sud je vodio računa o svim okolnostima o kojima ovisi izricanje njezine vrste i mjere, primjenjujući opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja i cijeneći sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike, te njegovo ponašanje nakon počinjenog djela.

27. Tako je sud okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da prema izvatku iz kaznene i prekršajne evidencije nije osuđivan, da je isti otac dvoje djece te primjereno držanje pred sudom, dok otegotnih okolnosti na strani okrivljenika nije našao.

28. Stoga, cijeneći sve okolnosti koje se tiču osobe okrivljenika, težine počinjenog djela, stupnja krivnje kao i okolnosti pod kojima je predmetno kazneno djelo počinjeno, sud je okrivljenika za učin kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, jer će se po ocjeni ovog suda upravo tako izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

29. Člankom 56. stavak 2. KZ/11 je propisano da sud može počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili na novčanu kaznu izreći uvjetnu osudu kad ocijeni da počinitelj i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Pritom će se voditi računa o ličnosti počinitelja, njegovu prijašnjem životu, osobito je li ranije osuđivan, obiteljskim prilikama, okolnostima počinjenja samog kaznenog djela te ponašanju nakon počinjenog kaznenog djela, osobito o odnosu počinitelja prema žrtvi i nastojanju da oštećeniku popravi štetu.

30. Okrivljenik je do sada neosuđivana osoba, što ukazuje na okolnost da se radi o osobi koja je do sada bila primjerenog i društveno prihvatljivog ponašanja te da predmetni događaj predstavlja eksces u njegovom do sada urednom životu, pa imajući u vidu navedeno, mišljenje je ovog suda da će se svrha kaznenopravnih sankcija postići i bez izvršenja izrečene kazne uz izricanje uvjetne osude.

31. Prilikom odmjeravanja roka kušnje, a imajući u vidu kako težinu počinjenog kaznenog djela i sve prethodno navedene okolnosti koje utječu na samu sankciju, ovaj sud je mišljenja da je rok kušnje u trajanju od dvije godine primjeren s obzirom na ličnost okrivljenika, njegov prijašnji život i samo kazneno djelo. Ovakva uvjetna osuda po ocjeni ovog suda, postići će svrhu kažnjavanja, djelovati na okrivljenika da shvati neprimjerenost i kažnjivost svojeg ponašanja te ne čini ovakva ili druga kaznena djela, a djelovat će i na druge da shvate neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te će se izreći primjerena društvena osuda za počinjeno kazneno djelo.

32. Odluka o troškovima rezultat je osuđujuće presude, složenosti i trajanja postupka te je sud, u smislu odredbe čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 obvezao okrivljenika na uplatu troška za svjedoka u iznosu od 18,60 eura te uplatu paušalne svote u iznosu od 100,00 eura, ocjenjujući da s obzirom na imovinske prilike okrivljenika te troškove može podmiriti bez ugrožavanja vlastite egzistencije i egzistencije osoba koje je dužan uzdržavati.

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Šibenik, 2. ožujka 2026.

S U D A C

Anita Plenča

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DN-a:

1. ODO Šibenik

2. okrivljenik DČ

3. branitelj okrivljenika Andrej Korljan, odvjetnik iz OD Korljan i partneri d.o.o., Zadar

4. oštećenik OČ

5. punomoćnik oštećenika Ivan Bitanga, odvjetnik iz OD Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o., Zadar

6. u spis