REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Povrv-425/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja E.ON Energija d.o.o. iz Zagreba, Capraška ulica 5, OIB: 81103558092, zastupan po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec i partneri, protiv tuženika CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate 13,11 EUR, 2. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena za iznos glavnice od 13,11 EUR.

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od strane javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar posl. broj UPP/OS-Ovrv-1939/2024 od 30. prosinca 2024. djelomično se održava na pravnoj snazi i to u dijelu pod točkom 1 . gdje se na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga 01-002442-24, nalaže ovršeniku, ovdje tuženiku CB da ovrhovoditelju, ovdje tužitelju E.ON Energija d.o.o. namiri zakonske zatezne kamate na iznos od 13,11 EUR od 12. prosinca 2019. do 17. prosinca 2024., sve u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom od strane javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar posl. broj UPP/OS-Ovrv-1939/2024 od 30. prosinca 2024., kojim je ovršeniku, sada tuženiku CB naloženo da ovrhovoditelju, sada tužitelju E.ON Energija d.o.o., na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga 01-002442-24, namiri tražbinu u iznosu od 13,11 EUR sve sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos od 18. prosinca 2024. pa nadalje, te troškova ovršnog postupka u iznosu od 37,50 EUR sve sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija. III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 144,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. ožujka 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja javni bilježnik Zinka Batušić-Šlogar je 30. prosinca 2024. donijela rješenje o ovrsi pod brojem UPP/OS-Ovrv-1939/2024, u kojem je pod točkom 1 naložila ovršeniku platež predmetne svote zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, dok je pod točkom 2 odredi la ovrhu toga potraživanja protiv ovršenika.

2. U zakonskom roku ovršenik je uložio prigovor u kojem navodeći da je 24. rujna 2024. primio od tužitelja opomenu pred ovrhu datiranu 22. kolovoza 2024. na iznos od 13,11 EUR po osnovi nepodmirenih obveza po ugovoru RWE-EAR-911-17 što je odmah podmirio i dostavio je tužitelju obavijest o tome, te se pozvao na zastaru jer se radi o potraživanju za koje je nastupila zastara. Navodi da mu je tužitelj već prije dostavljao opomene za potraživanja koje je uredno podmirivao i više ne zna o kakvim se potraživanjima radi, a radi se o ugovoru iz 2017. Osporava i troškove postupka jer se tužitelj očitovao na opomenu od 22. kolovoza 2024. i pozvao se na zastaru koju tužitelj nije uvažio već je sve proslijedio javnom bilježniku, pa smatra da tužitelj treba podmiriti troškove. Povodom istog prigovora sud je stavio izvan snage naprijed spominjano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, dok je glede dijela kojim je naložen platež nastavljen postupak po pravilima parničnog postupka, analogan platnom nalogu.

3. Tužitelj tijekom postupka ističe da tuženik u svom prigovoru uopće nije osporavao osnovu utuženog dugovanja, već je dostavio dokaz o uplati iznosa od 13,11 EUR. Navodi da je tuženik izvršio uplatu po utuženom računu interni br. 19-3550- 004054 u iznosu od 13,11 EUR tek 18. prosinca 2024., a što proizlazi iz maila tuženika koji je priložio prigovoru. Navodi da je ovršni postupak protiv tuženika pokrenut 26. studenoga 2024. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave , te je s danom 26. studenoga 2024. za tuženika nastala i obveza da, osim dugovane glavnice sa zakonskim zateznim kamatama, podmiri tužitelju i sve nastale odvjetničke i javnobilježničke troškove ovršnog postupka specificirane u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (prvo troškove sastava prijedloga za ovrhu i predujma, a u slučaju donošenja rješenja o ovrsi i trošak donošenja tog rješenja), a sve na temelju čl. 14. st. 1. i 4. Ovršnog zakona. Ističe da tuženik sve do dana uplate iznosa od 13,11 EUR nije podmirio tužitelju zakonske zatezne kamate na dugovani iznos glavnice, a koje kamate su na taj iznos glavnice tekle od 12. prosinca 2019. (budući je dospijeće utuženog računa bilo 11. prosinca 2019.) pa sve do isplate (misli se na uplatu) 18. prosinca 2024. na koje zakonske zatezne kamate tužitelj ima pravo sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima. Kako je tuženik tek 18. prosinca 2024. izvršio predmetnu uplatu u iznosu od 13,11 EUR-a, to je navedenom uplatom tužitelj zatvorio glavnicu dugovanja, međutim tuženik je i dalje u obvezi podmiriti tužitelju zakonske zatezne kamate koje teku na taj iznos plaćene glavnice od 12. prosinca 2019. pa sve do isplate (misli se na uplatu) 18. prosinca 2024., a tuženik je u obvezi podmiriti tužitelju i cjelokupni nastali trošak ovršnog postupka, te trošak parničnog postupka. Tužitelj djelomično povlači tužbu i tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari i to za iznos glavnice od 13,11 EUR, ali u cijelosti ostaje pri svom zahtjevu da mu tuženik naknadi zakonske zatezne kamate koje teku na iznos glavnice od 12. prosinca 2019. do 18. prosinca 2024., kao i sve nastale troškove ovršnog postupka te troškove parničnog postupka uz pripadajuće zakonske zatezne kamate. Stoga predlaže da sud donese presudu bez održavanja rasprave sukladno čl. 332. a. Zakona o parničnom postupku koji propisuje da ako tuženik prizna odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev ili ako tuženik izričito ne ospori tužbeni zahtjev, onda sud može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu ako ne postoje druge smetnje za njezino donošenje , pa predlaže sudu djelomično usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev (odnosno djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zinka Batušić-Šlogar, pod posl. br. Ovrv-15534/2024 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1939/2024) od 30. prosinca 2024.) i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos: zakonskih zateznih kamata koje su tekle na iznos od 13,11 EUR od 12. prosinca 2019. pa sve do 18. prosinca 2024., te obveže tuženika da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznima kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate.

4. Tuženik tijekom postupka navodi da je 24. rujna 2024. putem maila tužitelju uputio prigovor na opomenu pred ovrhu datiranu 22. kolovoza 2024.u kojoj se tražilo da podmiri dugovanje u iznosu od 13,11 EUR po osnovi nepodmirenih obveza po ugovoru RWE-EAR-911-17, te izvijestio tužitelja da je dugovanje podmirio već radnije i dostavio uplatnice, te se pozvao na zastaru jer se radi o ugovoru iz 2017. Navodi da je jednu uplatu izvršio 22. studenoga 2022. na temelju uplatnice koju je od tužitelja dobio, a drugi iznos od 1,73 EUR je uplatio 24. siječnja 2023. na temelju uplatnice koju je dobio od tužitelja. Ističe da mu tužitelj nije odgovorio na prigovor već je poslao prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave po izvatku iz poslovnih knjiga od 22. studenoga 2024. na iznos od 13,11 EUR, pa smatra da njegove uplate za koje je dostavio dokaz nisu evidentirali, a potražuju iznos za koji uopće ne zna na što se odnosi. Navodi da je i na prijedlog za ovrhu poslao prigovor iako je u međuvremenu platio navedeni iznos od 13,11 EUR te se opet pozvao na zastaru. Ističe da je točno da je navedeni iznos podmirio nakon pokretanja ovršnog postupka, međutim tužitelju je uz prigovor po opomeni iz rujna 2024. poslao dokaz da je platio i pozvao se na zastaru. Navodi da je izvod iz poslovnih knjiga s datumom nakon njegove uplate pa smatra da troškove ovršnog postupka treba podmiriti tužitelj jer nije u poslovnim knjigama evidentirao njegovu uplatu. I dalje osporava ovršno rješenje u cijelosti jer je dug podmirio.

5. Ovdje valja reći da je tuženik podnesak tužitelja kojim isti djelomično povlači tužbu za iznos glavnice od 13,11 EUR zaprimio 6. rujna 2025., a isti se nije u roku od 15 dana od dana dostave navedenog podneska, odnosno obavijesti o povlačenju tužbe izjasnio o tome, pa se smatra da je pristao na djelomično povlačenje (čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku, NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), stoga je riješeno kao u izreci rješenja.

6. Budući da se u ovom predmetu tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, to se postupak proveo prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) koje vrijede za postupke u sporovima male vrijednosti.

7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja (list 7 i 45), uplatnicu (list 24, 31 i 54), prepisku između djelatnika tužitelja i tuženika (list 25-26, 32-33, 44 i 50), Ugovor o RWE dodatnim uslugama od 18. ožujka 2017. (list 27 i 34), nalog za plaćanje od 24. siječnja 2023. (list 51) i nalog za plaćanje od 21. studenoga 2022. (list 52).

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Uvidom u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja (list 7 i 45) utvrđeno je da tužitelj ima potraživanje prema tuženiku po računu broj 19-3550-004054 od 26. studenoga 2019. sa dospijećem 12. prosinca 2019. u iznosu od 13,11 EUR. Nije razvidno na što se navedeni račun odnosi.

10. Između stranaka nije sporno da su bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o RWE dodatnim uslugama od 18. ožujka 2017. (list 27 i 34).

11. Iz prepiske između djelatnika tužitelja i tuženika (list 25-26, 32-33, 44 i 50) je razvidno da tuženik 24. rujna 2024. navodi da je od tužitelja primio opomenu pred ovrhu od 22. kolovoza 2024., kojom ga se traži da podmiri iznos od 13,11 EUR po osnovi nepodmirenih obveza po Ugovoru RWE-EAR 911-17, te tuženik ističe da je potraživanje već podmirio, na što dobiva odgovor da je prigovor proslijeđen nadležnoj službi na daljnju obradu, nakon čega 18. prosinca 2024. se tuženik ponovno obraća tužitelju da je primio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika gdje ga se prema izvatku iz poslovnih knjiga od 21. studenoga 2024. potražuje iznos od 13,11 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 12. prosinca 2024., te tuženik ističe ponovno da je dugovanje podmirio te šalje presliku uplatnice. Međutim navedena uplatnica priložena na listu 26, 33 i 44 (radi se o istoj uplatnici) uopće nije čitljiva i iz nje nije moguće utvrditi bilo kakvo plaćanje.

12. Tuženik je doduše dostavio u spis nalog za plaćanje od 21. studenoga 2022. (list 52) iz kojeg je razvidno da je tuženik platio tužitelju iznos od 13,00 HRK, te se poziva na račun broj 22-3021-00148, pa je iz navedenog naloga vidljivo da se isti ne odnosi na predmetni utuženi račun broj 19-3550-004054 naveden u izvatku iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja (list 7 i 45), a i radi se o uplati u kunama što iznosi 1,73 EUR sukladno sada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje u tekstu: ZUE). Tuženik je dostavio u spis i nalog za plaćanje od 24. siječnja 2023. (list 51) iz kojeg je razvidno da je tuženik platio tužitelju iznos od 1,73 EUR, te se tuženik na opisu plaćanja pozvao na broj RWE-443601-17, te se navedena uplata ne može nikako dovesti u vezu s uplatom vezanom za predmetni utuženi račun broj 19 -3550- 004054 naveden u izvatku iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja (list 7 i 45).

13. Uvidom u uplatnicu (list 24, 31 i 54) razvidno je da je tuženik tužitelju platio iznos od 13,1 pri čemu se ne vidi cijeli iznos, ne vidi se valuta plaćanja, a niti je čitljiv datum plaćanja, međutim tuženik u svojem podnesku od 19. rujna 2025. koji je sud zaprimio 22. rujna 2025. navodi da je navedeni iznos od 13,11 EUR podmirio nakon pokretanja ovršnog postupka.

14. Također i tužitelj tijekom postupka u svojem podnesku od 7. srpnja 2025. priznaje uplatu tuženika po utuženom računu interni br. 19-3550-004054 u iznosu od 13,11 EUR dana 18. prosinca 2024., dakle nakon pokretanja ovršnog postupka 26. studenoga 2024. Navedenom uplatom tuženik je priznao potraživanje tužitelja s obzirom da čl. 240. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu: ZOO) propisuje da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što je davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Također članak 221. istog Zakona propisuje da ako dužnik ispuni zastarjelu obvezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obaveza zastarjela.

15. Dakle, imajući sve na umu prigovor zastare tuženika je neosnovan s obzirom da je tuženik ispunio obvezu tužitelja, bila ona zastarjela ili ne.

16. Iz navedenoga je razvidno da je tuženik platio glavnicu utuženog računa tužitelja 18. prosinca 2024. Međutim, kako je tužitelj potraživao zakonske zatezne kamate na utuženi račun od 13,11 EUR od 11. prosinca 2019., to nisu plaćene zakonske zatezne kamate u periodu od 12. prosinca 2019. do 17. prosinca 2024.

17. Temeljem odredbe čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, dok je odredbom čl. 29. st. 1. ZOO - a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Kako tuženik svoju novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću već 18. prosinca 2024., a tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate u periodu od 12. prosinca 2019. do dana plaćanja 18. prosinca 2024. to tuženik temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a duguje tužitelju pored glavnice i zatezne kamate. Stopa zateznih kamata za razdoblje od dospijeća 12. prosinca 2019. do prvog dana prije dana plaćanja 17. prosinca 2024. određuje se sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

18. S obzirom na navedeno sud je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zinke Batušić- Šlogar posl. broj UPP/OS-Ovrv-1939/2024 od 30. prosinca 2024. u dijelu gdje je ovršeniku naložen platež zakonskih zateznih kamata na iznos od 13,11 EUR u periodu od 12. prosinca 2019. do 17. prosinca 2024., a ukinuo je isti platni nalog u dijelu gdje je ovršeniku naložen platež iznosa od 13,11 EUR glavnice, pa je odlučeno kao pod točkama I i II izreke presude.

19. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, za napomenuti je kako o zahtjevu za naknadu troškova postupka u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom. U konkretnom slučaju donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika postupak nije završen, već je on završen tek donošenjem presude.

20. Nadalje, imajući u vidu da je povodom prigovora tužene protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave rješenjem ovoga suda rješenje javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, cjelokupni postupak ima se smatrati jedinstvenim parničnim postupkom koji je započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga, pa se o troškovima cijelog postupka odlučuje jedinstvenom odlukom (bez razlučivanja troškova ovršnog postupka od troškova parničnog postupka). Zbog navedenog, sud je ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate (točka II. izreke), te je o troškovima cijelog postupka odlučio ovom odlukom.

21. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tuženik dužan tužitelju platiti parnični trošak u iznosu od 144,14 EUR.

22. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za zastupanje u cjelokupnom prvostupanjskom postupku 50 bodova temeljem Tbr. 7. t. 9 Tarife, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife iznosi 100,00 EUR, uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 46 Tarife u iznosu od 25,00 EUR, ukupno iznosi 125,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) priznata u iznosu od 6,64 EUR, odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je dužan platiti samo polovicu ove pristojbe, ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude. Sud je priznao tužitelju pravo na trošak predujma javnobilježničke nagrade u iznosu od 10,00 EUR uvećan za PDV od 25% u iznosu od 2,50 EUR, što ukupno iznosi 12,50 EUR. Tužitelju nije priznat ostatak javnobilježničke nagrade s obzirom da je tuženik izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi.

23. Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata prema naprijed navedenoj kamatnoj stopi, a u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24).

U Sesvetama 2. ožujka 2026.

S U D A C

Andrea Herendić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 (tri) primjerka.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. na broj: E.ON-002722-24

2. tuženiku