REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-998/2025-6
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja IZ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Davor Ćavar, odvjetnik u Vukovaru, Gospodarska zona 15, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Bajakovo, Prijelaz državne granice Bajakovo, Lipovac, radi prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske, 2. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Bajakovo KLASA: NK-UP/I-216-04/25-01/3685, URBROJ: 511-15-16-25-3 od 15. rujna 2025. te te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak, koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće pet stotina eura) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: NK-UP/I-216-04/25-01/3685, URBROJ: 511-15-16-25-3 od 15. rujna 2025. je pod točkom 1. utvrđeno da tužitelj, državljanin Republike Srbije, nezakonito boravi u [adresa] i dužan je napustiti Europski gospodarski prostor (EGP). Zabranjuje mu se ulazak i boravak u EGP-u u trajanju od dvije godine, računajući od dana prisilnog udaljenja (točka 2.), a pod točkom 3. je riješeno da će se prisilno udaljiti u Republiku Srbiju ili, ako to nije moguće, u zemlju čiji je državljanin.
2. Tužitelj tužbom osporava rješenje tuženika navodeći da je isto doneseno bez ikakve pravne osnove. Naime, navodi kako u postupku nije saslušan već mu je samo uručeno pobijano rješenje, a to rješenje se temelji na tvrdnji da je tužitelj koristio krivotvorene dokumente, radi čega će biti podnesena kaznena prijava. Iz navedenog proizlazi da kazneni postupak protiv tužitelja nije niti započeo, niti je tužitelj proglašen krivim za bilo kakvo kazneno djelo. Nadalje, navodi i da u obrazloženju pobijanog akta nje obrazloženo na temelju čega tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak te ne sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge što upućuje na arbitrarnost u postupovnom i materijalnom smislu. Tvrdi da je suprotno obrazloženju tuženika tužitelj osoba urednih obiteljskim i imovinskih prilika, ranije neosuđivan te se bavi prijevozom robe u međunarodnom prijevozu pa bi izrečenom zabranom bila ugrožena egzistencija njegove obitelji. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška spora pobliže određenog u tužbi.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, te ističe da je rješenje o protjerivanju doneseno zbog nezakonitog ulaska tužitelja u Republiku Hrvatsku, odnosno prostor EGP-a na temelju krivotvorene putne isprave Srbije serijskog broja: [serijski broj]. Navodi da će zbog počinjenog kaznenog djela „Krivotvorenja isprave“ iz članka 278. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona protiv tužitelja biti podnesena kaznene prijava broj: 214-02/25-20/30116-KU-81 Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima. Nadalje, obrazlaže utisnute ulazne granične numeratore graničnog prijelaza Tovarnik po pojedinim datuma u putnoj ispravi tužitelja te tvrdi kako prema informacijskom sustavu MUP-a tužitelj nije skeniran na GP Tovarnik, GP Ilok i GP Principovac II te nema evidentiranih prelazaka državne granice u vremenu kada su granični numeratori utisnuti u putnu ispravu.
3.1. Nadalje, poziva se na propisano člankom 45. stavkom 1. točkom 4. i člankom 190. stavkom 2. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25) te tvrdi kako je postojala pravna osnova za donošenje pobijanog rješenja. U vezi saslušanja tužitelja, navodi da je isti 15. rujna 2025. dao izjavu na zapisnik u službenim prostorijama Postaje granične policije Bajakovo u skladu s člankom 30., 52., 70. i 76. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47709. i 110/21., dalje. ZUP) o čemu je sastavljen zapisnik koji je potpisao.
3.2. U nastavku odgovora na tužbu tuženik nerazumljivo obrazlaže da je tužitelj „bila“ časnica Hrvatske vojske i da je protiv iste proveden i vojnostegovni postupak zbog sumnje na nanošenje materijalne štete imovini Republike Hrvatske i iznosi druge navode u vezi prijama u državnu službu koji očito nemaju veze sa predmetnim postupkom.
3.3. Tuženik se poziva i na propisano člankom 189. stavkom 1. točkom 5. Zakona o strancima prema kojem se državljanin treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ako počini kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je u ovom sporu održao raspravu u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), a kako bi, prije donošenja presude, strankama bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
4.1. Rasprava je održana u skladu s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a u prisutnosti opunomoćenika tužitelja koji je ostao pri svim dotadašnjim navodima te je istaknuo kako protiv tužitelja nije dovršen kazneni postupak već je samo podnesena kaznena prijava, te da ne postoji osuđujuća presuda i da treba imati u vidu presumpcije nevinosti, pa da nije bilo osnova za donošenje pobijanog rješenja. Predložio je usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška spora za sastav tužbe i pristup na ročište od po 1.250,00 eura (PDV uključen).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan
6. Osporavana odluka tuženika temelji se na članku 45. stavku 1. točki 4. Zakona o strancima, prema kojem se nezakonitim ulaskom u Republiku Hrvatsku smatra ako državljanin treće zemlje uđe na temelju tuđe ili krivotvorene putne ili druge isprave koja služi za prelazak vanjske granice odnosno vize ili odobrenja boravka.
6.1. Tuženik se pri tome pozvao i na propisano člankom 190. stavkom 2. Zakona o strancima prema kojem državljanina treće zemlje se može protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. ovoga članka. A pozvao se i na članak 191. stavak 1. Zakona o strancima kojim je propisano da prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.
7. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da nije riječ o obvezatnom protjerivanju, razlozi za koje su propisani u članku 189. stavku 2. i članku 190. stavku 1. Zakona o strancima.
8. Razlog za protjerivanje tužitelja je pokušaj ulaska u Republiku Hrvatsku sa putovnicom Republike Srbije broj: 018166331, za koju su policijski službenici utvrdili da je krivotvorena s obzirom na ulazne granične numeratore graničnog prijelaza Tovarnik po pojedinim datuma u putnoj ispravi tužitelja, a za koje tvrde kako prema informacijskom sustavu MUP-a tužitelj nije skeniran na GP Tovarnik, GP Ilok i GP Principovac II te nam evidentiranih prelazaka državne granice u vremenu kada su granični numeratori utisnuti u putnu ispravu. K tome, navedeno je i da tužitelj ne posjeduje otisnute granične numeratore Republike Srbije.
8.1. Stoga tuženik obrazlaže da će zbog počinjenog kaznenog djela „Krivotvorenja isprave“ iz članka 278. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona protiv tužitelja biti podnesena kaznena prijava broj: 214-02/25-20/30116-KU-81 Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima.
9. Nadalje, iako tvrdi da mu nije dana mogućnost izjašnjavanja, iz zapisnika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Bajakovo KLASA: NK-UP/I-216-04/25-01/3685, URBROJ: 511-15- 16-25-1 od 15. rujna 2025. proizlazi da je tužitelj saslušan kojom prilikom je izjavio da je 14. rujna 2025. krenuo iz Srbije sa još dvojicom državljanina Srbije kako bi otišao u Austriju u mjesto Munden gdje je planirao kupiti auto za svog sina. Dolaskom na granicu sa Hrvatskom mu je policija rekla da ima ne pripadajuće granične numeratore, za što nije znao.
10. U spisu je priloženo i Izvješće Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Bajakovo od 14. rujna 2025. u kojem je također potvrđeno da tužitelj nije skeniran na prethodno navedenim graničnim prijelazima te da nema evidentiranih prelazaka državne granice, u vremenu kada su granični numeratori utisnuti u putnu ispravu, ali istovremeno je potvrđeno da pregledom pomoću uređaja za provjeru autentičnosti dokumenata Inspect Projectina 8 i ručne regule Doculus Lumus je utvrđeno da se radi o originalnim graničnim štambiljima.
11. Prije svega, krivotvorenje isprave u predmetnom slučaju nije dokazano jer ne postoji pravomoćna presuda nadležnog suda, a i sama činjenica navedena u Izvješću Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Bajakovo od 14. rujna 2025. da pregledom pomoću uređaja za provjeru autentičnosti dokumenata Inspect Projectina 8 i ručne regule Doculus Lumus je utvrđeno da se radi o originalnim graničnim štambiljima, dovodi u sumnju utvrđenje tuženika o krivotvorenju isprave.
12. Nadalje, prema članku 45. stavku 1. točki 4. Zakona o strancima, nezakonitim ulaskom u Republiku Hrvatsku se smatra ako državljanin treće zemlje uđe na temelju tuđe ili krivotvorene putne ili druge isprave koja služi za prelazak vanjske granice odnosno vize ili odobrenja boravka. U konkretnom slučaju nije jasno obrazloženo postoji li sumnja da se radi o tuđoj putnoj ispravi ili krivotvorenoj tužiteljevoj, a s obzirom da tuženik problematizira granične numeratore i osporava prethodne ulaske tužitelja po predmetnim datumima na istima, a istovremeno je utvrdio (Izvješće od 14. rujna 2025.) kako se radi o originalnim graničnim štambiljima. Nadalje, tuženik u osporavanom rješenju tvrdi da je tužitelj „nezakonito pribavio granične pečate, odnosno krivotvorio iste u svoju putnu ispravu“, iako ta tvrdnja nije obrazložena niti je utemeljena na iskazu tužitelja niti bilo kojem drugom dokazu. Stoga je nejasno za što tuženik smatra da je u konkretnom slučaju krivotvoreno budući da isto nije dovoljno niti jasno obrazložio, a spisu nije priložena kaznena prijava broj: 214- 02/25-20/30116-KU-81 podnesena Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, na koju se tuženik poziva.
12.1. K tome, tuženik se neosnovano u odgovoru na tužbu poziva na propisano člankom 189. stavkom 1. točkom 5. Zakona o strancima, budući da tužitelj nije pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti, već je postupak tek u fazi podnošenja kaznene prijave, pa navedena odredba nije primjenjiva.
13. S obzirom da u konkretnom slučaju nije riječ o obvezatnom protjerivanju, razlozi za koje su propisani u članku 189. stavku 2. i članku 190. stavku 1. Zakona o strancima, odredba članka 190. stavka 2. podstavka 5. Zakona o strancima se ne može primijeniti automatizmom, isključivo radi sumnje na krivotvorenje isprave i podnošenja kaznene prijave, bez obrazlaganja i dodatne individualizirane analize i njezinih rezultata u rješenju o protjerivanju, a pogotovo s obzirom na nejasno utvrđeno činjenično stanje.
14. Stoga Sud osporavano rješenja nije mogao ocijeniti zakonitim, te je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a isto poništio i odlučio kao pod točkom I. izreke presude, te predmet vratio na ponovni postupak. U istome će tuženik utvrdi li ponovno da je tužitelja potrebno protjerati iz Republike Hrvatske, navedeno cjelovito i jasno obrazložiti, uključujući obrazlaganje odluke o trajanju zabrane ulaska i boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj. Pri tome je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove odluke (članak 119. stavak 4. ZUS-a). Ukoliko utvrdi da tužitelja, s obzirom na mjerodavne odredbe Zakona o strancima i utjecaj kaznenog postupka radi krivotvorenja isprave, nije potrebno protjerati, tuženik će obustaviti upravni postupak, primjenom članka 46. stavka 5. ZUP- a.
15. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbama članka 144. i 147. ZUS -a, a visina troškova je određena u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje: Tarifa), odnosno predviđenim Tbr. 52. stavkom 3.
15.1. Tako tužitelju pripada zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife) uz pripadajući iznos PDV-a od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife, te isti iznos za pristup na ročište 23. veljače 2026. (Tbr. 27/2 Tarife).
15.2. Slijedom iznesenoga, a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu navedenog priznatog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, a koji mu je tuženik dužan naknaditi.
15.3. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke presude.
U Osijeku 2. ožujka 2026.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv točke II. dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćeniku
2. Tuženiku, uz spis
