Poslovni broj: Us I-4321/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Valentine Pergar kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: JC iz [adresa] ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi poništavanja rješenja, 02. ožujka 2026. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/25-03/03531149291, URBROJ: 341-99-06/2-25-1939 od 23. rujna 2025. godine.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 23. rujna 2025. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 10. veljače 2025. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu, kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Rješenja su donesena nakon provedenih vještačenja po stručnom i nezavisnom tijelu vještačenja u oba stupnja upravnog postupka.
Tužitelj u tužbi uz dostavu nove medicinske dokumentacije ukazuje na svoje zdravstveno stanje. Osim toga, navodi da nije bio pregledan pred tijelima vještačenja, da nije dobio vještačenja iz upravnog postupka i da nije bio proveden ispitni postupak.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tužitelj. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Tužitelj je kao pripadnik HVO-a 26. veljače 2024. godine podnio zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.
Tužitelj kao pripadnik HVO-a pravo na invalidsku mirovinu može ostvariti na temelju čl. 142. st. 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23 - ZHB) i pod uvjetima iz čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - ZMO).
Prvostupanjsko tijelo vještačenja je u nalazu i mišljenju od 10. prosinca 2024. godine utvrdilo da zadnji relevantni medicinski nalazi datiraju još iz 2016. godine i da su stoga posljedice ratne ozljede i psihičke tegobe u kompenziranom stanju pa da prema tome ne utječu na tužiteljevu radnu sposobnost, kao niti niz drugih tužiteljevih zdravstvenih stanja.
Drugostupanjsko tijelo vještačenja je u nalazu i mišljenju od 18. rujna 2025. godine to potvrdilo.
Obveza pregleda tužitelja pred tijelima vještačenja u upravnom postupku nije postojala, na temelju čl. 13. Uredbe o metodologijama vještačenja (NN 96/23). Sud napominje da se u ovom slučaju radi o vještačenju radne sposobnosti, a ne o vještačenju radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja ili radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, kada bi pregled bio obvezan (čl. 185. ZHB-a). Nadalje, u odnosu na prigovor tužitelja da mu nisu dostavljeni nalazi i mišljenja iz upravnog postupka, sud napominje da je sadržaj tih akata citiran u posljedičnim rješenjima, te ih potom i sâm tužitelj citira u svojoj tužbi. I bez obzira na to, tužitelj je kao stranka u svakom trenutku mogao izvršiti uvid u spis upravnog predmeta, kao i u ovaj spis upravnog spora, pa tako izvršiti i neposredan uvid u nalaze i mišljenja iz upravnog postupka.
Provedbom vještačenja u upravnom postupku i nespornim stjecanjem saznanja tužitelja o sadržaju tih nalaza i mišljenja je tužitelju omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, čak i bez obzira na činjenicu da je i ovaj sud u upravnom sporu kao sporu pune jurisdikcije ovlašten samostalno utvrđivati činjenice i primjenjivati relevantno materijalno pravo.
Stoga se ne može prihvatiti niti prigovor tužitelja da nije bio proveden ispitni postupak.
Tužitelj je u svojoj tužbi osporio medicinska utvrđenja iz provedenih vještačenja u upravnom postupku, ali pritom u ovom upravnom sporu nije predložio provedbu nezavisnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku kojim bi dokazao osnovanost svog osporavanja provedenih vještačenja.
U takvoj situaciji sud nije mogao samostalno negirati medicinska utvrđenja tijela vještačenja iz upravnog postupka, što znači da nije mogao osporiti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost i zakonitost posljedično donesenih odluka u upravnom postupku.
Stoga sud zaključuje da kod tužitelja doista još nije nastupilo zdravstveno stanje koje bi opravdavalo utvrđenje smanjenja ili potpunog gubitka radne sposobnosti iz čl. 39. ZMO-a, a posebno ne takvo koje bi u smislu čl. 142. st. 1. i 2. ZHB-a bilo u vezi s njegovim sudjelovanjem u HVO-u i s priznatim statusom ratnog vojnog invalida u [adresa].
Zbog toga je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog tuženikovog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st . 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu, 02. ožujka 2026. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. JC - [adresa] ([adresa])
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića
