Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-380/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku UU, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 3. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice u zamjeni Andrije Dikonića odvjetnika iz Vinkovaca i zastupnika tuženika zamjenice ODO u Vinkovcima OU, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 2. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljica u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi: " 1.Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB 18683136487, da tužiteljici JU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 4.304,85 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos i to

67,43 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. travnja 2016.

131,05 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. svibnja 2016.

146,35 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. lipnja 2016.

146,34 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. srpnja 2016.

162,92 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. kolovoza 2016. 129,77 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. rujna 2016.

94,25 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. listopada 2016. 113,26 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. studenog 2016. 94,25 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. prosinca 2016.

94,25 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. siječnja 2017.

94,25 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 28. veljače 2017.

132,13 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. ožujka 2017.

75,31 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. travnja 2017.

132,14 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. svibnja 2017.

75,31 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. lipnja 2017.

94,25 euruvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. srpnja 2017.

113,20 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. kolovoza 2017. 75,31 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. rujna 2017.

113,19 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. listopada 2017. 473,12 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. studenog 2017. 293,14 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. prosinca 2017. 293,14 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. siječnja 2018.

293,14 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 28. veljače 2018.

94,25 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. travnja 2018.

113,19 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. svibnja 2018.

75,44 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. lipnja 2018.

113,20 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. srpnja 2018.

94,25 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. kolovoza 2018. 75,31 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. rujna 2018.

132,14 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. listopada 2018. 75,31 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. studenog 2018. 94,25 eur uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. prosinca 2018.

zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 900,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po punomoćniku podnijela tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi isplate. Prije podnošenja tužbe, u skladu s člankom 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) tužiteljica se obratila tuženiku putem nadležnog Općinskog državnog odvjetništva prijedlogom za mirno rješenje spora, ali je njezin zahtjev za mirnim rješenjem spora odbijen kao neosnovan slijedom čega su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je od 30. prosinca 2002. bila zaposlena na službeničkom radnom mjestu administrativnog referenta-sudskog zapisničara u Općinskom sudu u Županji, u okviru kojeg je obavljala poslove na električnim i elektronskim pisaćim strojevima do 2008. godine, a od 2008. godine isključivo na računalu. Radni odnos tužiteljice u Općinskom sudu u Vinkovcima prestao je s danom 22. ožujka 2019. i to zbog bolesti tužiteljice kao službenice, odnosno nemogućnosti obavljanja posla. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Područna služba Vinkovci, KLASA:UP/I 502-03/21-03/46, UR. BROJ:338- 16-02-21-04 od **.**.2021. JU se bolest pod dijagnozama šifre prema MKB-10 klasifikaciji: M65.3, M77.0 i M24.5, prema točci 41. Liste profesionalnih bolesti, priznaje kao profesionalna bolest i kod Zavoda vodi pod evidencijskim brojem:

PB: 11669 210921 2/2021. U svezi navedene bolesti osiguranici se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti po dijagnozama gore navedenim od 21. rujna 2021.

3. U tužbi nadalje navodi da je bila privremeno nesposobna za rad u vremenskom periodu od 1. ožujka 2016. do 11. prosinca 2017. godine te od 12. prosinca 2017. do 14. prosinca 2018., a što se naknadno utvrdilo sve radi profesionalne bolesti. Za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tužiteljica je ostvarivala umanjenu naknadu plaće. Sukladno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 859/20156, tužiteljica je tek primitkom rješenja HZMO saznala koliki joj je gubitak na zaradi, te po podnesenoj tužbi potražuje za razdoblje od 1. ožujka 2016. do 14. prosinca 2018. isplatu iznosa od 4.304,85 eura uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakomjesečnog iznosa razlike naknade plaće. Kako tužiteljica nema točnog saznanja koliki je novčani iznos izgubila radi isplate umanjene plaće, to si po podnesenoj tužbi pridržava pravo konačnog uređenja tužbenog zahtjeva nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

4. Tuženik po zastupniku u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Čini nespornim je da je tužiteljica u razdoblju od 30. prosinca 2002. do 22. ožujka 2019. radila na radnom mjestu sudskog zapisničara u Općinskom sudu u Županji, a potom uslijed reorganizacije u Općinskom sudu u Vukovaru, Stalna služba u Županji i u Općinskom sudu u Vinkovcima, Stalna služba u Županji. Također čini nespornim i da je u razdoblju od 1. ožujka 2016. do 11. prosinca 2017. te od 12. prosinca 2017. do 14. prosinca 2018. bila na bolovanju, te je za to vrijeme primala naknadu plaće sukladno pravima koja je ostvarivala iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

5. Tuženik prvenstveno ističe da je radni odnos tužiteljice prestao sporazumno, nakon što je 13. ožujka 2019. podnijela zahtjev za sporazumni prestanak državne službe. Tužiteljica je u zahtjevu naznačila da zbog bolesti nije u mogućnosti obavljati poslove radnog mjesta sudskog zapisničara, međutim navodi tužiteljice u trenutku podnošenja zahtjeva za sporazumni prekid državne službe očito su bili rezultat subjektivnog stava prema tegobama obzirom je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Vukovaru, dana 2. veljače 2018. donio rješenje kojim se odbija zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu (zahtjev podnesen 27. veljače 2017.) iz razloga jer je utvrđeno da kod tužiteljice ne postoji invalidnost, jer ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer njena radna sposobnost nije trajno smanjenja za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Potom je i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Područna služba Vinkovci, rješenjem od 21. kolovoza 2018. utvrdio da se tužiteljici bolesti pod dijagnozom M56.2, M65.3 i M77.0 ne priznaju kao profesionalnu bolest.

6. Dana 5. prosinca 2018. je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Vukovaru, ponovno donio rješenje kojim se odbija zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu (zahtjev ponovno podnesen 14. lipnja 2018.) iz razloga jer je utvrđeno da kod tužiteljice ne postoji invalidnost, jer ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, obzirom da njena radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Sve navedeno upućuje na zaključak da radni odnos tužiteljice nije prestao zbog odlaska u invalidsku mirovinu uslijed gubitka radne sposobnosti nastale obavljanjem poslova radnog mjesta sudskog zapisničara, već je radni odnos prestao suglasnim očitovanjem volje tužiteljice i poslodavca.

7. U odgovoru na tužbu tuženik dalje ističe, da iako je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Vinkovci, od 4. listopada 2021. bolest pod dijagnozom M.65.3, M77.0 i M24.5 priznata kao profesionalna bolest, prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti tužiteljici se priznaju tek od 21. rujna 2021., ali ne i za ranije. Naime, obzirom da je tužiteljici u razdoblju od 1. ožujka 2016. do 11. prosinca 2017., te od 12. prosinca 2017. do 14. prosinca 2018., kada je bila privremeno nesposobna za rad isplaćivana naknada plaće obračunata u skladu s važećim odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 80/2013, 137/2013, 98/2019 i 33/2023) te Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 49/2014, 51/2014, 123/2016, 11/2015, 17/2015, 129/2017, 9/2021, 90/2022, 147/2022, 156/2022, 73/2023 i 76/2023) tužiteljica nema pravo potraživati retroaktivno razliku plaće. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Vinkovci, od 4. listopada 2021. je jasno utvrđeno da se tužiteljici prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti priznaju od 21. rujna 2021. Rješenjem od 4. listopada 2021. nisu dovedena u pitanje prava tužiteljice iz obveznog zdravstvenog osiguranja za razdoblje prije 21. rujna 2021. kada je na snazi bilo rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Područna služba Vinkovci od 21. kolovoza 2018. kojim je bilo utvrđeno da se tužiteljici bolesti pod dijagnozom M56.2, M65.3 i M77.0 ne priznaju kao profesionalna bolest.

8. Slijedom navedenog, obzirom da prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja zbog profesionalne bolesti tužiteljica ne može ostvarivati retroaktivno, već tek od dana 21. rujna 2021. od kada joj se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti, to nema osnove za zaključak da je tužiteljici u konkretnom slučaju prouzročena šteta u vidu gubitka zarade. U okviru odgovora na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, te predlaže da sud tužiteljicu odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom, te je obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

9. U svrhu dokaza sud je izvršio uvid Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Područna služba Vinkovci, KLASA: UP-I-502/03-21-03/46, URBROJ: 338-16-02-21-04 od 4. listopada 2021., uvid u očitovanje ODO Vinkovci broj: N-DO-71/2022-8 od 29. rujna 2022. na podneseni zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora, uvid u Rješenje o prestanku državne službe doneseno od strane Općinskog suda u Vinkovcima, Ured predsjednika broj: Su- 52/2019-16 od 21. ožujka 2019., uvid u Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Vukovaru u predmetu pod brojem spisa 127248 od 2. veljače 2018., uvid u Rješenje HZZO, Regionalni ured Osijek, Područna služba Vinkovci od 21. kolovoza 2018., uvid u Rješenje HZZO, Direkcija Zagreb od 12. studenog 2018., uvid u Rješenje HZMO, Područni ured u Vukovaru od 5. prosinca 2018., uvid u liječničku potvrdu od 27. studenog 2021. Ordinacije opće medicine dr. Željke Puhek za tužiteljicu u svezi vremena provedenog na bolovanju (od 1. ožujka 2016. do 14. prosinca 2018.). Nadalje, u svrhu dokaza izvršen je uvid u priložene isplatne liste plaće za razdoblje od ožujka 2016. do prosinca 2018. (listovi 53-86 spisa), uvid u Rješenje HZMO, Područni ured u Vukovaru od 13. svibnja 2022., uvid u isplatne liste plaće za razdoblje od listopada 2015. do veljače 2016.

10. Na temelju provedenih dokaza i navoda stranaka sud je utvrdio sljedeće:

11. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica u razdoblju od 30. prosinca 2002. do 22. ožujka 2019. radila na radnom mjestu sudskog zapisničara u Općinskom sudu u Županji, a potom uslijed reorganizacije u Općinskom sudu u Vukovaru, Stalna služba u Županji i u Općinskom sudu u Vinkovcima, Stalna služba u Županji. Također čini nespornim i da je u razdoblju od 1. ožujka 2016. do 11. prosinca 2017. te od 12. prosinca 2017. do 14. prosinca 2018. bila na bolovanju, te je za to vrijeme primala naknadu plaće sukladno pravima koja je ostvarivala iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Također nije sporno da je radni odnos tužiteljice prestao sporazumno, nakon što je 13. ožujka 2019. podnijela zahtjev za sporazumni prestanak državne službe.

12. Nadalje, nije sporno da je tužiteljica prije podnošenja tužbe postupila u skladu s odredbom članka 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) te se obratila tuženiku putem nadležnog Općinskog državnog odvjetništva prijedlogom za mirno rješenje spora, ali je njezin zahtjev za mirnim rješenjem spora odbijen kao neosnovan slijedom čega su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe.

13. Sporno je potraživanje tužiteljice na ime razlike između primanja za vrijeme bolovanja i plaće koju bi primala da joj je bila priznata profesionalna bolest, za vrijeme kada je bila privremeno nesposobna za rad, tj. od 1. ožujka 2016. pa do 14. prosinca 2018.

14. Iz priloženog očitovanja ODO u Vinkovcima broj N-DO-71/2022-8 od 29. rujna 2022. utvrđeno je da su isti zahtjev tužiteljice odbili, uz obrazloženje da je pravo na priznanje profesionalne bolesti ostvarila tek rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područna služba Vinkovci, od 4. listopada 2021. iz kojeg proizlazi da joj je pravo priznato od 21. rujna 2021. Osim toga tužiteljici je s danom 22. ožujka 2019. prestao radni odnos u Općinskom sudu u Vinkovcima, tako da potraživanje tužiteljice za ranije utuženo razdoblje nema osnova.

15. Kroz provedene dokaze ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica zahtjev radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu podnijela još 27. veljače 2017. iz razloga jer joj radi obavljanja radnih zadataka u tolikoj mjeri narušeno zdravlje koje je uzrokovalo potpuni gubitak radne sposobnosti. Svi ti zdravstveni problemi bili su prisutni i u vrijeme kad je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad u razdoblju od 1. ožujka 2016. do 11. prosinca 2017. te od 12.prosinca 2017. do 14. prosinca 2018. Po podnesenom zahtjevu tužiteljice od 27. veljače 2017., Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, svojim rješenjem Klasa: UP/I 141-02/17-03/01190690864, Urbroj: 341-22-06/2-17- 22706 od 2. veljače 2018. odlučio je da se odbija zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu iz razloga jer je utvrđeno da kod tužiteljice ne postoji invalidnost, obzirom dane postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer njena radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnost. Na predmetno rješenje je tužiteljica, ukoliko je smatrala da isto nije na zakonu utemeljeno imala pravo izjaviti žalbu, a što nedvojbeno nije učinila.

16. Nadalje, zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu od 14. lipnja 2018. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Vukovaru je rješenjem Klasa: UP/I 141-02/18-03/01190690864, Urbroj: 341-22-06/2-18-15211 od 5. prosinca 2018. odbio iz razloga je jer utvrđeno da kod tužiteljice ne postoji invalidnost jer ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njena radna sposobnost nije trajno smanjenja za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Tek je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Vukovaru, Klasa: UP/I 141-02/22-03/01190690864, Urbroj: 341-22-06/2-22-11737 od 13. svibnja 2022. i nakon što su tužiteljici dijagnoze M.65.3, M77.0 i M24.5 priznate kao profesionalna bolest, tužiteljica ostvarila pravo na invalidsku mirovinu, ali ne zbog potpunog gubitka radne sposobnosti uslijed zdravstvenih problema nastalih radi obavljanja radnih zadataka svog radnog mjesta, već je kod tužiteljice utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti, i to dijelom zbog profesionalne bolesti (50%), a dijelom zbog bolesti (50%).

17. Na navedeno rješenje tužiteljica se žalila, međutim Direkcija Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, kao drugostupanjsko tijelo je, nakon razmatranja cijelokupne medicinske dokumentacije, stručno medicinskog mišljenja liječničkog povjerenstva Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja na radu i sigurnost na radu, iz spisa prvostupanjskog tijela, i pribavljenog mišljenja liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, rješenjem Klasa: UP/II- 502-03/18-01/799, Urbroj: 338-01-21-18-03 od 12. studenog 2018. žalbu odbilo kao neosnovanu.

18. Tužiteljica smatra da ne može snositi posljedice propusta Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji joj nije pravovremeno priznao da se određene dijagnoze smatraju profesionalnom bolešću. Stoga tužiteljica u ovom postupku tužbom potražuje štetu koja joj je prouzročena nepravovremenim priznavanjem profesionalne bolesti i to za razdoblje od 1. ožujka 2016. do 14. prosinca 2018., tj. za razdoblje njezine privremene nesposobnosti za rad, u kojem razdoblju je ostvarivala umanjenu naknadu plaće u odnosu na onu za koju smatra da joj pripada da joj je pravovremeno bila priznata profesionalna nesposobnost za rad.

19. Prema stajalištu ovoga suda navodi tužiteljice, kao i njezino potraživanje, u tom pogledu su u cijelosti neosnovani. Ovo iz razloga jer je Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine br. 49/2014, 51/2014, 123/2016, 11/2015, 17/2015, 129/2017, 9/2021, 90/2022, 147/2022, 156/2022, 73/2023 i 76/2023) u članku 11. jasno određeno da naknadu plaće uslijed privremene nesposobnosti za rad uzrokovane profesionalnom bolešću ostvaruju na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja osiguranici od datuma utvrđivanja profesionalne bolesti. Stoga prema mišljenju ovoga suda tužiteljica nema pravo na retroaktivnu isplatu razlike naknade plaće samo zato što je naknadno Rješenjem HZZO-a utvrđeno da je oboljela od profesionalne bolesti. To pravo se može ostvariti jedino nakon priznavanja profesionalne bolesti ili ozljede i dok traje nesposobnost za rad.

20. Dakle, činjenica da je u razdoblju prije priznavanja profesionalne bolesti tužiteljica primala manju naknadu zbog nepriznavanja profesionalne bolesti, ne znači automatsko pravo na naknadu razlike plaće prema statusu naknadno priznatog profesionalnog oboljenja. Ako je tužiteljica smatrala da je tijekom perioda prije priznavanja profesionalne bolesti imala pravo na naknadu po pravilima za profesionalnu bolest, tada je imala pravo na upravni postupak protiv HZZO-a, podnošenjem zahtjeva za utvrđivanjem prava unatrag.

21. U predmetnom slučaju tužiteljici je tek Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Vinkovci od 4. listopada 2021. bolest pod dijagnozom M.65.3., M77.0 i M24.5 priznata kao profesionalna bolest. To je rješenje jedino obvezujuće po pitanju isplate naknade plaće i to od dana donošenja Rješenja, obzirom da u istome nije utvrđeno da je kod tužiteljice nastupila profesionalna bolest već ranije, konkretno od dana odlaska na bolovanje 1. ožujka 2016.

22. Kako je u ovom predmetu između stranaka bila prvenstveno sporna primjena prava, tj. postojanje pravnog osnova potraživanja, to je sud na raspravi održanoj 3. veljače 2026. riješio da se neće provoditi dokaz knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđenja visine potraživanja, te da će sud sukladno članku 330. Zakona o parničnom postupku, po pitanju osnova donijeti međupresudu. Međutim, kako je stajalište suda da ne postoji pravni osnov, to je sud u pogledu tužbenog zahtjeva tužiteljice donio meritornu odluku – presudu, kojom je tužiteljica u cijelosti odbijena s tužbenim zahtjevom, jer se međupresuda može donijeti samo u slučaju ukoliko sud utvrdi postojanje pravnog osnova potraživanja.

23. Imajući u vidu sve naprijed izloženo donijeta je odluka kao u izreci ove presude.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 163. ZPP-a. Obzirom da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom, sud ju je obvezao na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku u ukupnom iznosu od 900,00 eura sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.). Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po zastupniku tuženika i to: sastav odgovora na tužbu = 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastav podneska od 17. veljače 2025. = 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanje na ročištima od 11. veljače 2025. i 3. veljače 2026. = svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) i zastupanje na ročištu za objavu presude = 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), koje radnje ukupno nose 450 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 900,00 eura.

U Vinkovcima 2. ožujka 2026.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Hrvoje Miličević, Županja, Veliki kraj 51 – punomoćnik tužitelja

2. ODO u Vinkovcima – zastupnik tuženika, na broj P-DO-71/2024