Poslovni broj: UsI-1452/2024-22

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega te Katije Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: MF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić- Vrdoljak&partneri, odvjetnicima u Splitu, Sukojišanska br. 4, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa opunomoćenica SF, diplomirana pravnica i zaposlenica, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi privremene nesposobnosti za rad, nakon održane javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2026. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Ivana Duplančića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak&partneri u Splitu i opunomoćenice tuženika, dana 2. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/lI-502-04/24-01/10, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od dana 21. svibnja 2024.

II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split KLASA: UP/l-502-03/23-03/47, URBROJ: 338-17-02-01-23- 4 od dana 7. prosinca 2023.

III Tužitelju MF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], priznaje se pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 23. ožujka 2021. do 23. rujna 2022. pod dijagnozama šifre prema MKB-u: F43.1 i F43.2 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava državnog proračuna.

IV. Tužitelju MF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] priznaje se pravo na naknadu plaće u iznosu od 50% zadnje isplaćene naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 24. rujna 2022. nadalje (dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija) zbog bolesti pod dijagnozama šifre prema MKB-u: F43.1 i F43.2 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava državnog proračuna. V Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, da tužitelju MF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 6.746,80 €, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/lI-502-04/24-01/10, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od dana 21. svibnja 2024. tužitelj je, osporavajući zakonitost i prvostupanjskog upravnog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split KLASA: UP/l-502-03/23-03/47, URBROJ: 338-17-02-01-23-4 od dana 7. prosinca 2023., u bitnom, naveo da je predmetno rješenje u direktnoj suprotnosti s odredbom čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku, da je povrijeđeno načelo saslušanja stranke te da je isto u protivnosti s člankom 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku. U upravnom postupku da vještaci nisu pregledali tužitelja niti su dostavili nalaz i mišljenje tužitelju onemogućivši mu tako bilo kakav prigovor. Pozivajući se na sudsku praksu naveo je da je jasno kako je prije svega u ovom predmetu bilo nužno pregledati tužitelja, a potom pribaviti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju obzirom kako vještaci prilikom donošenja odluke nisu uzeli u obzir da je tužitelju još 7. kolovoza 2012. dijagnosticiran PTSP, a na koju okolnost da se dostavlja preslik zdravstvenog kartona iz kojeg da jasno proizlazi kako je istome dijagnoza F43.1 dijagnosticirana još tada te da mu je tada prepisana i terapija. Obzirom na navedeno da se ističe kako su netočni navodi da se PTSP, dijagnosticiran kod tužitelja još 2012., ne može dovesti u svezu s sudjelovanjem u Domovinskom ratu, obzirom kako je jasno da se u tom razdoblju ne spominju bilo kakve konfliktne situacije na poslu te da je jedini mogući uzrok istoga svakako bio sudjelovanje u Domovinskom ratu, stoga da se u cijelosti osporavaju navodi koji su suprotni istome kako u pobijanom rješenju tako i u nalazu liječničkog povjerenstva prvostupanjskog tijela, a posebno u dijelu u kojem se navodi da se PTSP prvi put navodi u nalazu psihijatra od dana 11. listopada 2023. Obzirom na navedeno da predlaže sudu donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

2. Na ročištima održanim kod ovog Suda opunomoćenik tužitelja naveo je da izlaže i predlaže kao u tužbi te da predlaže prije svega izvršiti uvid u nalaz i mišljenje vještaka psihijatra Dolores Britvić iz pribavljenog predmeta pod posl. br. Usl- 1080/2023, a potom po potrebi provesti i vještačenje po vještaku psihijatru, a nakon toga, po potrebi, i vještaku medicine rada.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, citirajući relevantne zakonske i podzakonske propise te iznoseći utvrđeno činjenično stanje, u cijelosti ponovio navode osporenog rješenja, naveo da su svi tužiteljevi tužbeni prigovori neosnovani te predložio da sud donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja. Vezano za navode iz tužbe da se naglašava, u svezi sastava liječničkog povjerenstva kao nadležnog tijela vještačenja Zavoda, da je odredbom članka 5. citiranog Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje propisano da Liječnička povjerenstva Zavoda iz članka 3. toga Pravilnika sudjeluju u vijećima od 3 člana, a članove vijeća liječničkog povjerenstva regionalnih ureda Zavoda da imenuje i razrješuje voditelj regionalnog ureda Zavoda, a članove vijeća liječničkih povjerenstava Direkcije Zavoda iz članka 3. stavka 1. točke 2. do 4. ovoga Pravilnika da imenuje i razrješuje ravnatelj Zavoda. Nadalje, za člana liječničkog povjerenstva regionalnog ureda Zavoda i liječničkih povjerenstva Direkcije Zavoda iz članka 3. stavka 1. točke 2. do 4. ovoga Pravilnika da može biti imenovan doktor medicine s najmanje tri godina radnog iskustva u struci ili doktor medicine specijalist, odnosno doktor dentalne medicine s najmanje tri godina radnog iskustva u struci ili doktor dentalne medicine specijalist, koji da imaju odobrenje (licencu) za rad nadležne komore. Jedan član vijeća liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda iz članka 3. stavka 1. točke 2. i 4. (Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda, Više liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda) toga Pravilnika da obvezno mora biti doktor medicine specijalist, a jedan član liječničkog povjerenstva za ortopedska i druga pomagala Direkcije Zavoda iz članka 3. stavka 1. točke 3. ovoga Pravilnika doktor medicine specijalist ortoped ili fizijatar, koji da imaju najmanje tri godina radnog iskustva u struci i odobrenje (licencu) za rad nadležne komore. Nadalje, čl. 12. stavku 5. Pravilnika Nalaz, mišljenje i ocjenu u slučajevima iz stavka 1., 3. i 4. ovoga članka liječničko povjerenstvo daje na osnovi medicinske dokumentacije ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, odnosno medicinske dokumentacije inozemne zdravstvene ustanove, odnosno inozemne ordinacije privatne prakse, što ne isključuje pravo liječničkog povjerenstva da obavi pregled osigurane osobe ako je potreban zbog utvrđivanja zdravstvenog stanja i davanja ocjene, osim u slučaju iz stavka 1. točke 3. članka (u svezi utvrđivanja prestanka privremene nesposobnosti za rad osiguranika) kada je pregled osiguranika obvezan. Uvidom u donijeta stručno medicinska mišljenja liječničkih povjerenstva Zavoda da se zaključuje da su ista donijeta sukladno odredbama navedenog Pravilnika, odnosno od strane doktora medicine, što da se odnosi i na iznijeta stručno medicinska mišljenja donijeta od strane Direkcije Zavoda u kojima da su kao članovi povjerenstva sudjelovali doktori medicine - specijalisti, a sve sukladno citiranoj odredbi članka 5. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (propisana je obveza da se radi o liječniku koji ima završenu specijalizaciju, ali pritom nije propisana obveza da se mora raditi o točno određenoj specijalizaciji u odnosu na razmatrane slučajeve, osim iznimno kada se radi o odobrenju pomagala kada je propisana obveza da jedan od liječnika mora biti specijalist ortoped ili fizijatar, što da nije slučaj u konkretnoj upravnoj stvari), te da je stoga nesporno da kao takva predstavljaju valjanu osnovu za donošenje rješenja. Uz navedeno, povodom dostavljene dokumentacije uz tužbeni zahtjev da je ponovno zatraženo donošenje stručno medicinskog mišljenja Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od dana 15. srpnja 2024., ali koje tijelo vještačenja, slijedom danih obrazloženja, ostaje kod prethodno donesenoga stručno medicinskog mišljenja. Slijedom obrazloženog, da se navodi da se tuženik protivi svim dokaznim prijedlozima koje predlaže tužitelj kao i naknadi zatraženih troškova te da tuženik u cijelosti otklanja sve prigovore tužitelja. Tuženik da ističe da je nadležno Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda i to kao nadležno tijelo vještačenja Zavoda, a uvidom u cjelokupnu dokumentaciju spisu, dalo valjane razloge i detaljno obrazložilo zbog kojih razloga, s medicinskog gledišta, nisu ispunjeni uvjeti za priznavanjem traženog prava tužitelju osnovom predmetnih dijagnoza bolesti. Isto tako, suprotno navodima iz tužbe, da je tužitelju omogućeno sudjelovanje u postupku, sve prema Zakonu o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09., 110/21.) kako je ranije vidljivo iz prikazanog tijeka provedbe upravnog postupka, dok je, kraj činjenice da se radi o stručno medicinskom pitanju, tijekom provedbe istog zatražena stručno medicinska mišljenja od za to nadležnih tijela vještačenja ovog Zavoda koje da su stoga valjani temelje za donošenje rješenja tuženika. Osnovom pravilno i u potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja da je tuženik na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u konkretnom slučaju, stoga da predlaže da se donese presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Opunomoćenica tuženika je na ročištima održanim kod ovog Suda navela da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/lI-502-04/24-01/10, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od dana 21. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split KLASA: UP/l-502-03/23-03/47, URBROJ: 338-17-02-01-23-4 od dana 7. prosinca 2023., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev osiguranika MF, ovdje tužitelja, za priznavanjem prava na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 23. ožujka 2021. godine prema bolestima dijagnoza šifri prema MKB-u F 43.1 i F 43.2.

6. Izvedeni su dokazi uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, spisu ovog suda pod poslovnim brojem Usl-1080/2023 te u spisu upravnog spora u kojem je provedeno i vještačenje po sudskom vještaku psihijatru.

7. U sporu su održane rasprave koje su bile zakazane da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet spora je, u skladu s odredbom članka 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).

10. Odredbom čl. 36. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23, dalje: Zakon) propisano je da osiguranici u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. Zakona.

11. Sukladno čl. 39. st. 1. toč. 9. Zakona pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

12. Člankom 55. st. 2. toč. 1. Zakona propisano je da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

13. Prema odredbi čl. 41. st. 2. Zakona naknadu plaće iz članka 39. točaka 9. i 11. ovoga Zakona Zavod isplaćuje osiguraniku na teret sredstava državnog proračuna.

14. Člankom 52. st. 1. Zakona propisano je da osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 1. do 5. te točaka 9., 10. i 11. ovoga Zakona, počevši od prvoga dana utvrđene privremene nesposobnosti u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, u visini utvrđenoj u skladu s ovim Zakonom i općim aktima Zavoda, dok je stavkom 2. istog članka propisano da nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija.

15. Iz spisa tuženog tijela KLASA: UP/lI-502-04/24-01/10 proizlazi: da je MF, ovdje tužitelj, koji je od 1. siječnja 1996. obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, podnio dana 25. listopada 2023. zahtjev za priznavanjem prava na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 23. ožujka 2021. temeljem dijagnoza šifri prema MKB-u: F 43.1 i F 43.2; da se uputnicom izabranog doktora, izdanom dana 24. listopada 2023., za tužitelja traži priznavanje dijagnoza šifri prema MKB-u F 43.1 i F 43.2 posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu; da je Nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva Zavoda od dana 4. prosinca 2023. utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanjem tužitelju traženog prava, jer se stanje po dg F 43.2 povezuje sa konfliktnom situacijom na poslu, a stanje po dg F 43.1 da se prvi put navodi u nalazu psihijatra od dana 11. listopada 2023. zbog čega da se navedena stanja ne mogu dovesti u isključivu uzročno posljedičnu vezu sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu; da je slijedom navedenog doneseno prvostupanjsko upravno rješenje; da je Liječničko povjerenstvo II Direkcije Zavoda svojim Nalazom, mišljenjem i ocjenom KLASA: UP/ll-502-04/24-01/10, URBROJ: 338-01-10-04-24-03 od dana 20. svibnja 2024. utvrdilo da se privremena nesposobnost za rad od dana 23. ožujka 2021. nadalje vođena pod dg F 43.1, F 43.2 (od ožujka do lipnja 2021. privremena nesposobnost za rad vođena je osnovom dijagnoze F 43.0) ne može priznati kao neposredna i isključiva posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Akutna reakcija na stres F 43.0, po kojoj da je otvorena privremena nesposobnost za rad, da nije psihički poremećaj koji se može javiti na neki stresor iz Domovinskog rata odnosno stresor od prije dvadeset sedam godina. Predmetna privremena nesposobnost za rad da je kod osiguranika uzrokovana zbog stresogenih čimbenika vezanih za radno mjesto, a ne Poremećaja prilagodbe i PTSP-a ratnog podrijetla. F 43.2 Poremećaj prilagodbe da počinje obično unutar mjesec dana od zbivanja stresnog događaja ili životnih promjena, a trajanje simptoma da obično ne prelazi šest mjeseci, tako da se u ovom slučaju ne može reći da je isti vezan za sudjelovanje osiguranika u Domovinskom ratu. Poremećaj prilagodbe da se javlja kod osiguranika kao psihička reakcija na stresogene čimbenike na poslu i radnom mjestu. PTSP da se kod osiguranika dijagnosticira u elementima 27 godina nakon prestanka ratnih djelovanja i da ne udovoljava MKB-10 smjernicama te da se ne može više govoriti o posttraumatskom stresnom poremećaju koji je uzročno posljedično vezan sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu, a da bi bio uzrok predmetne privremene radne nesposobnosti od 23. ožujka 2021. na dalje. U svezi predmetne dijagnoze da je obrazloženo da se dg PTSP-a iznimno može postaviti kao „vjerojatna" ako se javi u odgođenoj formi (6 mjeseci i više nakon traumatskog doživljaja) uz dva uvjeta: tipična klinička manifestacija tog poremećaja i nepostojanje alternativnog psihijatrijskog poremećaja. Uvažavajući smjernice MKB-10 klasifikacije da je razvidno da kod osiguranika u medicinskoj dokumentaciji nije opisana tipična klinička slika odgođenog ratnog PTSP-a, a gdje bi tegobe po vrsti, intenzitetu i učestalosti udovoljile kriterijima za postaviti tu dijagnozu. Istodobno, da postoji alternativni psihički poremećaj u formi F 23.9 Akutni i prolazni psihotični poremećaji, nespecificirani. Uvažavajući navedeno da je razvidno da PTSP kod osiguranika, po kriterijima MKB-10 klasifikacije, nije moguće tumačiti kao „vjerojatan uz veliku vremensku odgodu“ i da ga nije moguće uzročno posljedično povezivati sa ratnim djelovanjima od prije 28 godina.

16. Udovoljavajući prijedlogu tužitelja ovaj Sud je u predmetnom upravnom sporu izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatru prof. dr. sc. Ivanu Urliću, a sve na okolnost je li tužiteljeva privremena nesposobnost za rad od 23. ožujka 2021. nadalje pod dijagnozom šifre prema MKB-u: F43.1 i F43.2 neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu pri čemu vještačenje valja provesti pridržavajući se odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine" br. 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23).

17. U pisanom nalazu i mišljenju od dana 30. lipnja 2025. stalni sudski vještak za psihijatriju prof. dr. sc. Ivan Urlić, u bitnom, nakon analize spisu priložene medicinske i druge dokumentacije te onog što proizlazi iz osobnog pregleda tužitelja, u bitnom, navodi da tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata - dragovoljca. Potvrda o tome da je izdana dana 1. srpnja 2022. od Ministarstva hrvatskih branitelja. Tim dokumentom da je potvrđeno da mu je od ukupnog broja dana u FIV evidentirano 1819 dana borbenog sektora i 144 dana neborbenog sektora, ukupno 1963 dana. Dobio je, također slijedeća priznanja: Spomenicu Domovinskog rata, Medalju „Oluja“ i Medalju za akciju „Male Bare“ 14. rujna 1991. Po završetku rata da je nastavio raditi kao policajac, sveukupno od 15. veljače 1991. do umirovljenja 14. lipnja 2024. Za psihički status imenovanog da je značajno napomenuti da se radi o osobi pri donjoj granici prosječnog intelektualnog funkcioniranja, što da je evidentno iz opisa školovanja gdje su evidentirane poteškoće i slab uspjeh. Svoj radni vijek da je proveo u policiji te kao branitelj kako je navedeno. Često da je bio u životnim opasnostima i vrlo teškim okolnostima izvlačeći ranjene i poginule suborce. Takve epizode da mu se često vraćaju u vidu flashback slika i osobito noćnih mora. Takvo psihičko funkcioniranje da se odrazilo i na njegov bračni status, odnosno sposobnost da održava svoje bračne/partnerske odnose, unatoč tome što je otac troje djece. Zasnovao da je dva braka, u prvom je bio pet godina, a u drugom tri. Navodi da je od troje djece u kontaktu samo s jednim. Supruge da su se tužile da stalno priča o ratu i tužile su ga zapovjedniku da je „lud“ i da nije sposoban za posao koji vrši. Psihijatrijski da se liječi od 2012. godine, što da koincidira s razvodom drugog braka. Žao mu je što su ga supruge i djeca ostavili te što živi sam. Ranije da nije imao psihičkih poteškoća. U to vrijeme da je počeo sumnjati da se supruga i zapovjednik tajno udružuju protiv njega, da ga „oni“ prate, uhode, i da ga žele „izbaciti s posla“. 2021. godine da je još više uvjeren da „oni“ rade protiv njega. 26. ožujka 2021. da je sve svoje oružje predao policiji. Međutim, da su se njegove sumnje pojačale kada mu je policija provalila u stan. Od tada da je uvedena i antipsihotična terapija, a da je dijagnosticirana i paranoidna slika perzistirajućeg sumanutog poremećaja (F-22). 2012. godine, prema zdravstvenom kartonu, da se navode dijagnoze prema MKB- 10: F-60 (Poremećaj ličnosti), F-43.1 (Kronični PTSP) i F-41.2 (Poremećaj prilagodbe). Propisana da je anksiolitička terapija. U to vrijeme da se liječio kod psihijatra koji da je u međuvremenu umro te da ne može posvjedočiti o njegovom liječenju, a prema iskazu tužitelja da je njegova supruga uništila te dokumente. Od 2021. godine da se u liječenje uvodi antipsihotična terapija jer da sve više dolaze do izražaja paranoidna doživljavanja tužitelja vezano prvenstveno za odnose u policiji. Navedeno da je u dva navrata (početkom i krajem 2023. godine) ustanovljeno i psihologijskom obradom tužitelja. Psihijatrijsko liječenje da je nastavljeno u Klinici za psihijatriju KBC [adresa] kod dr. M, a kad taj psihijatar zbog bolesti nije bio dostupan, da se tužitelj nastavio liječiti kod dr. S u Regionalnom centru za psihotraumu Klinike za psihijatriju KBC Split. Unatoč vrlo dugom boravku tužitelja na bojišnicama i vrlo teškim i po život ugrožavajućim situacijama koje su etiološki u potpunosti (100%) povezane s razvojem poteškoća prilagodbe i kroničnim ratnim PTSP-om te na kraju i sa regresom psihičkog funkcioniranja do psihotične razine kada prevladavaju paranoidna doživljavanja u vidu perzistirajućeg sumanutog poremećaja, zbog čega je tužitelj 2021. godine vratio oružje koje je posjedovao prema propisima važećim za policijske službenike, liječničke komisije HZZO-a da opetovano zaključuju da „nije moguće uzročno-posljedično povezivati navedene dijagnoze (F-43.0 - Akutna reakcija na stres, F-43.1 i F-43.2) sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu 25 godina nakon njegovog završetka“ (20.svibnja 2024.). Pri tome da se problematizira postojanje konfliktne situacije u radnoj sredini i u bračnim i šire socijalnim odnosima tužitelja u smislu je li kronični PTSP isključivo posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu ili je djelomično posljedica navedene konfliktne situacije u radnoj i drugim socijalnim sredinama iz kojih se tužitelj povlači i osamljuje. Tu dilemu da prihvaćaju prvostupanjska i drugostupanjska pravosudna tijela. Ovdje da iznosi mišljenje da se ne radi o dilemi etiološkog karaktera jer da jasno proizlazi iz priložene dokumentacije da se u slučaju tužitelja radi o ratnom PTSP-u u osobe (blago) sniženog intelektualnog kapaciteta i mogućnosti afektivne modulacije. To da se očituje u socijalnom povlačenju, simptomatici koja jasno ukazuje na ratni PTSP te u vidu dvaju pokušaja uspostavljanja bračnih odnosa i roditeljske uloge, u kojima da nije tužitelj uspio prevladati kumulativni efekt traumatskih situacija po život opasnih iz ratnih iskustava. Obje bračne partnerice da su to uočile i u tom smislu intervenirale kod zapovjednika, a medicinska dokumentacija da navedeno potvrđuje. Podkapacitiranost tužitelja da uspostavlja adekvatne odnose u svom radnom ambijentu i događanja opisana s tim u vezi da ukazuju na etiologiju paranoidnih doživljavanja perzistirajućeg karaktera, što da medicinski ulazi u sliku kompleksnog kronificiranog PTSP-a. Budući da je dijagnoza kronificiranog PTSP-a, po sudu tužitelja, mogla biti otežavajuća okolnost da nastavi raditi u policiji da se često kao dijagnoza kod branitelja u prvi plan stavljaju poteškoće prilagodbe, a da se ne objasni u kakvom okviru nastaje. Dijagnoza F-22 - Perzistirajući sumanuti poremećaj (paranoidna slika) da uključuje - prema opisu u MKB-10 - različite poremećaje kod kojih su dugotrajne sumanute ideje jedino ili najočitije kliničko obilježje, a koji da ne mogu biti uvršteni među organske, shizofrene ili afektivne poremećaje. Dugotrajni traumatogeni i anksiogeni periodi doživljavanja da su klasičan favorizirajući faktor u razvoju perzistirajućih sumanutih poremećaja. Dijagnoza F-62.0 - Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljavanja da potvrđuju navedeno. U zaključku: da smatra da se kod tužitelja uslijed dugotrajnog izlaganja traumatskim i po život opasnim situacijama tijekom Domovinskog rata razvio kronični PTSP kod kojeg da su se najprije pojavile poteškoće prilagodbe, zatim trajne promjene ličnosti i na kraju perzistirajući sumanuti poremećaj u vidu paranoidnih doživljavanja psihotičnog karaktera. Navedeno da je u potpunosti (100%) povezano sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu. Prema tome da smatra da je tužiteljeva nesposobnost za rad od 23. ožujka 2021. pa nadalje pod dijagnozom šifre prema MKB-10 F-43.1, F-43.2 neposredna posljedica (100%) sudjelovanja u Domovinskom ratu.

18. Odgovarajući na prigovore koje je iznio tuženik u podnesku od dana 8. listopada 2025., u privitku kojeg je dostavljeno očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od dana 29. rujna 2025., stalni sudski vještak psihijatar prof. dr. sc. Ivan Urlić je u dopuni pisanog nalaza i mišljenja od dana 4. prosinca 2025., u bitnom, naveo da se navedeno očitovanje Vijeća II Liječničkog povjerenstva HZZO zaključuje na slijedeći način: „Predmetna privremena nesposobnost za rad započeta i vođena pod dg.: Akutna reakcija na stres, Poremećaj prilagodbe i PTSP nije kod osiguranika isključivo i dominantno uzrokovana ratnim stresogenim čimbenicima, nego je ista vezana za ne-ratne stresogene čimbenike, radno mjesto/situacija na poslu. Kao što smo i ranije naveli, Liječničko povjerenstvo nema namjeru umanjivati potrebu osiguranika za psihijatrijskom skrbi, negirati dijagnoze ili umanjivati osiguranikov doprinos u Domovinskom ratu, nego osnovom priložene dokumentacije utvrditi razloge započinjanja privremene radne nesposobnosti osiguranika od 23. ožujka 2021. Slijedom navedenog LP II Direkcije Zavoda da ostaje pri donesenoj ocjeni od dana 20. svibnja 2024. te da nisu suglasni s mišljenjem i ocjenom sudskog vještaka“. Zaključujući na navedeni način da se LP poziva na: Nalaze psihijatara koji se odnose na 2021. godinu i kasnije, kada se kao dijagnoze navode F-43.0 i F-43.2 te F-23.9. Pri tome da se opširno citiraju opisi navedenih dijagnoza prema MKB-X. Spominje se razgovor psihijatra s tužiteljem dana 11. listopada 2023. te dijagnoza F-43.1, navode se „intruzivna sjećanja uz povremene noćne more vezano za ratna zbivanja“ - ali da to ne rezultira uzimanjem u obzir prigodom evaluacije oštećenja psihičkog zdravlja tužitelja, nego se inzistira na opisima pojedinih dijagnoza iz MKB-X. Na navedene primjedbe LP da može kazati slijedeće: Ad1) Navedene dijagnoze da ukazuju da se sklonost izrazito anksioznim stanjima kod tužitelja očitovala već i ranije te da se javio za psihijatrijsku pomoć još 2011.godine. Nažalost, da je psihijatar, kojemu se nakon rata javljao, u međuvremenu preminuo te da nam zasigurno vrijedni podaci iz tog perioda ostaju nedostupnim, ali da nema sumnje da je tužitelj osjećao posljedice ratnih trauma već tada (vidjeti na str. 2 vještva od 27. lipnja 2025.). Poznato je da se u kliničkoj praksi i često s obzirom na ograničeno vrijeme na raspolaganju dijagnoza postavlja s obzirom na aktualnu simptomatiku, a bez dovoljno obraćanja pažnje na moguće etiološke faktore koji sežu dalje u prošlost. Osim toga, da je kod tužitelja evidentirano 1819 dana borbenog sektora i 144 dana neborbenog sektora i da nije vjerojatno da u tolikom periodu na prvim crtama bojišnica nije doživljavao teška traumatska iskustva (vidjeti str. 5 vještva). Ad 2) Opisi dijagnoza prema MKB-X izdanih od Medicinske naklade u Zagrebu 1994. godine prema aktualnim saznanjima o ulozi traumatskih faktora u području mentalnog zdravlja da su uvelike napredovali. Tijekom više od 30 godina od psihijatrijskih, psiholoških, neurofizioloških, socioloških i drugih istraživanja slika PTSP-a da se uvelike kompletirala i promijenila i da danas znamo da traume u nesvjesnim i predsvjesnim, kao i u svjesnim sferama života uvelike modeliraju i modificiraju psihičku strukturu osobe, što da je iz priložene medicinske dokumentacije evidentno. To da utječe na pojačanu vulnerabilnost, izrazitu anksioznost i depresivnost tužitelja, a zabilježena konfliktna situacija na poslu da očito ima ulogu okidača nove epizode pojačane anksioznosti i depresivnosti s elementima paranoidnosti. Ad 3) Ako ćemo zanemariti razvoj psihijatrijske znanosti, ovdje posebno s obzirom na izrazite traumatogene faktore vezano za Domovinski rat u navedenom trajanju na prvim crtama bojišnice, da smatra da će se zaustaviti na razinama medicinske znanosti na kojima je bila prije tridesetak godina. Zbog navedenog da ostaje pri svom mišljenju izraženom u vještvu od dana 27. lipnja 2025.

19. Prigovore koje je tuženik iznio u podnesku od dana 8. listopada 2025., u privitku kojeg je dostavljeno očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od dana 29. rujna 2025., stalni sudski vještak psihijatar prof. dr. sc. Ivan Urlić, otklonio je u dopuni nalaza i mišljenja od dana 4. prosinca 2025. te je još jednom dodatno pojasnio kako je privremena nesposobnost za rad od 23. ožujka 2021. nadalje pod dijagnozom šifre prema MKB-u: F43.1 i F43.2 neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, odgovorivši u potpunosti na sve prigovore i primjedbe Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda iz očitovanja od dana 29. rujna 2025.

20. Dakle, ovaj Sud vjeruje Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka psihijatra prof. dr. sc. Ivana Urlića, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke, nakon obavljenog pregleda tužitelja, a budući je njegovo vještvo u dostatnoj mjeri u suglasju sa ostalim izvedenim pisanim dokazima kao i raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu upravnog tijela te budući je sačinio Nalaz i mišljenje dajući podrobno i detaljno obrazloženo očitovanje što je učinio i u dopuni nalaza i mišljenja otklanjajući u cijelosti sve prigovore tuženika koji ničim nije uspio osporiti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra niti dopunu istog, a nakon pribave koje tuženik nije predlagao daljnje dokaze pa tako niti eventualno provođenje novog vještačenja.

21. U izloženom, uvažavajući okolnost da su u suprotnosti s ostalim izvedenim pisanim dokazima te posebno Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka psihijatra prof. dr. sc. Ivana Urlića kao i dopuni istog, ovaj Sud ne može pokloniti vjeru Nalazima, mišljenjima i ocjenama Liječničkih povjerenstava, pribavljenih u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, a prema kojima tužitelju ne pripada pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad od dana 23. ožujka 2021. nadalje pod dijagnozom šifre prema MKB-u: F43.1 i F43.2 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, a što ovaj Sud ne može prihvatiti iz razloga jer je stalni sudski vještak psihijatar, odgovarajući na prigovore tuženika odnosno Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, ukazao na to da navedene dijagnoze ukazuju da se sklonost izrazito anksioznim stanjima kod tužitelja očitovala već i ranije te da se javio za psihijatrijsku pomoć još 2011.godine. Nažalost, da je psihijatar, kojemu se nakon rata javljao, u međuvremenu preminuo te da nam zasigurno vrijedni podaci iz tog perioda ostaju nedostupnim, ali da nema sumnje da je tužitelj osjećao posljedice ratnih trauma već tada (vidjeti na str. 2 vještva od 27. lipnja 2025.). Poznato je da se u kliničkoj praksi i često s obzirom na ograničeno vrijeme na raspolaganju dijagnoza postavlja s obzirom na aktualnu simptomatiku, a bez dovoljno obraćanja pažnje na moguće etiološke faktore koji sežu dalje u prošlost. Osim toga, da je kod tužitelja evidentirano 1819 dana borbenog sektora i 144 dana neborbenog sektora i da nije vjerojatno da u tolikom periodu na prvim crtama bojišnica nije doživljavao teška traumatska iskustva (vidjeti str. 5 vještva). Ad 2) Opisi dijagnoza prema MKB-X izdanih od Medicinske naklade u Zagrebu 1994. godine prema aktualnim saznanjima o ulozi traumatskih faktora u području mentalnog zdravlja da su uvelike napredovali. Tijekom više od 30 godina od psihijatrijskih, psiholoških, neurofizioloških, socioloških i drugih istraživanja slika PTSP-a da se uvelike kompletirala i promijenila i da danas znamo da traume u nesvjesnim i predsvjesnim, kao i u svjesnim sferama života uvelike modeliraju i modificiraju psihičku strukturu osobe, što da je iz priložene medicinske dokumentacije evidentno. To da utječe na pojačanu vulnerabilnost, izrazitu anksioznost i depresivnost tužitelja, a zabilježena konfliktna situacija na poslu da očito ima ulogu okidača nove epizode pojačane anksioznosti i depresivnosti s elementima paranoidnosti. Ad 3) Ako ćemo zanemariti razvoj psihijatrijske znanosti, ovdje posebno s obzirom na izrazite traumatogene faktore vezano za Domovinski rat u navedenom trajanju na prvim crtama bojišnice, da smatra da će se zaustaviti na razinama medicinske znanosti na kojima je bila prije tridesetak godina. Zbog navedenog da ostaje pri svom mišljenju izraženom u vještvu od dana 27. lipnja 2025., a koje zaključke ovaj Sud u cijelosti prihvaća obzirom da se radio o vještaku uže specijalizacije (psihijatru) koji se i u svojem svakodnevnom radu bavi upravo osobama koje se liječe od bolesti PTSP-a i sličnih bolesti koje su posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu te je na tom polju objavljivao i niz stručnih radova.

22. Imajući na umu gore citiranu odredbu čl. 52. st. 1. Zakona te činjenicu da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad uslijed bolesti pod šiframa prema MKB-u:

F43.1 i F43.2 od dana 23. ožujka 2021. nadalje, bez prekida narednih 18 mjeseci, valjalo je tužitelju pod tim dijagnozama od dana 23. ožujka 2021. do 23. rujna 2022. priznati pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu na teret sredstava državnog proračuna. Nadalje, je valjalo tužitelju od dana 24. rujna 2022. priznati pravo na naknadu plaće, sukladno čl. 52. st. 2. Zakona, u iznosu od 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti do prestanka korištenja privremene nesposobnosti (dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija) na teret sredstava državnog proračuna, a sve zbog bolesti pod dijagnozama šifre prema MKB-u: F43.1 i F43.2 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu (stajalište je izneseno u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Usž-4234/2024-2 od dana 16. siječnja 2025.).

23. Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko upravno rješenje te sam riješio stvar na način da je tužitelju priznao pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 23. ožujka 2021. do 23. rujna 2022. pod dijagnozama šifre prema MKB-u: F43.1 i F43.2 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava državnog proračuna. Također je tužitelju priznao pravo na naknadu plaće u iznosu od 50% zadnje isplaćene naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 24. rujna 2022. nadalje (dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija) zbog bolesti pod dijagnozama šifre prema MKB-u: F43.1 i F43.2 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava državnog proračuna. (čl. 117. st. 1., vezano uz čl. 151. st. 2. ZUS-a), radi čega je riješeno kao u izreci presude pod točkama I, II, III i IV.

24. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 36/24, dalje: ZUS) smatra neprocjenjivom, to je u skladu s odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužitelju priznat trošak na ime sastava tužbe, podneska od dana 12. studenog 2025. te zastupanja na ročištima dana 17. siječnja 2025., 28. studenog 2025. i 13. veljače 2026. za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura (dakle 5.000,00 eura) sve uvećano za PDV od 25% (1.250,00 eura), što ukupno iznosi 6.250,00 eura, što je uvećano za troškove provedenog psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 496,80 eura, a što sveukupno iznosi 6.746,80 eura, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. te čl. 144. st. 4. ZUS-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom IV.

U Splitu, 2. ožujka 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić- Vrdoljak&partneri, u Splitu, Sukojišanska br. 4

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska

- u spis