Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj Gž R-12/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždin, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dijane Hofer, predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GOJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Neven Zelić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika UPRAVLJANJE SPORTSKIM OBJEKTIMA, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, OIB:59365213244, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu KALLAY & PARTNERI d.o.o. Zagreb, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-656/2024-23 od 23. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-656/2024-23 od 23. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Utvrđuje se da je nedopušten otkaz Ugovora o radu br. I-2755/16 od 25.07.2016.g. sklopljenog između tuženika UPRAVLJANJE SPORTSKIM OBJEKTIMA, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, OIB:59365213244, kao poslodavca i tužitelja GOJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika, temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 15.03.2024.g. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

Nalaže se tuženiku UPRAVLJANJE SPORTSKIM OBJEKTIMA, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, OIB: 59365213244, da tužitelja GOJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na posao u roku 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude i to na poslove na kojima je, temeljem Ugovora o radu br. I-2755/16 od 25.07.2016.g., radio do donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 15.03.2024.g.

Nalaže se tuženiku UPRAVLJANJE SPORTSKIM OBJEKTIMA, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, OIB: 59365213244, da tužitelju GOJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 8 dana.“

II Nalaže se tužitelju GOJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku UPRAVLJANJE SPORTSKIM OBJEKTIMA, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, OIB: 59365213244 nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 625,00 eura u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži troškove sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 15. ožujka 2024. nedopuštena i nezakonita, te da na temelju iste radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao uz zahtjev za vraćanje na rad na isto radno mjesto na kojem je radio na temelju Ugovora o radu br. I-2755/16 od 25. srpnja 2016.

6. Prvostupanjski je sud polazeći od utvrđenja:

- da je tužitelj u vrijeme otkazivanja radio na radnom mjestu Referent na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. I-2755/16 od 25. srpnja 2016. u Poslovnoj jedinici održavanje i razvoj, Služba zaštite i sigurnosti, Odjel sigurnosti

- da je tuženik 3. travnja 2023. donio novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (dalje u tekstu: Pravilnik), a kojim je stavio van snage prethodno važeći Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od dana 10. lipnja 2016.

- da je novi Pravilnik iz 2023. godine stupio na snagu 15. svibnja 2023., te da je uslijed donošenja novog Pravilnika, radno mjesto tužitelja ukinuto te su se poslovi koje je tužitelj prethodno obavljao u skladu sa novom organizacijom poslovanja u najvećem dijelu ili u cijelosti prestali obavljati, a čime je otpala potreba za radom tužitelja na njegovom radnom mjestu „Referent“.

- da je tuženik Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. ožujka 2024. tužitelju otkazao ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, te mu predložio sklapanje izmijenjenog ugovora o radu „Viši referent gospodarenja i zaštite okoliša“

- da kod tuženika djeluje više sindikata i to Zagrebački sindikat sporta, Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, Sindikat branitelja i radnika ustanove Upravljanje sportskim objektima te Sindikat obrazovanja, medija i kulture

- da je tuženik Dopisom od 8. prosinca 2023., upućenim svim sindikatima koji djeluju kod tuženika, pokrenuo postupak savjetovanja u skladu s čl. 150. st.1. i čl. 153. st. 3. ZR, a vezano za savjetovanje i suodlučivanje namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu

- da je tuženik zaprimio dva očitovanja putem e-maila, i to 14. prosinca 2023., poslan od strane GO iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika te 21. prosinca 2023. godine, poslan od strane SO, predsjednika Sindikata branitelja i radnika ustanova Upravljanje sportskim objektima, te je u daljnjem postupanju tuženik u potpunosti uvažio zaprimljene primjedbe i prijedloge, tj. traženje gore navedenih sindikalnih povjerenika / sindikata da se tužitelju još jednom ponudi novi ugovor, odnosno da mu se ponudi drugi ugovor o radu s obzirom na njegovo dosadašnje radno iskustvo.

- stoga je 3. siječnja 2024. tuženik ponovno na savjetovanje dostavio nacrt namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu zajedno s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za tužitelja, a kojim ugovorom je radniku ponuđeno radno mjesto ''Viši referent održavanja'', na što sindikati nisu imali primjedbi

-da je ponuđeno radno mjesto radnik odbio iz osobnih razloga, navodeći da ''nije suglasan sa bilo kojim radnim mjestom koje se razlikuje od prijašnjeg'', a iako ga je poslodavac upoznao sa činjenicom da je radno mjesto na kojem je radio prestalo postojati, te da je ponuda izmijenjenog ugovora o radu povoljnija za njega u odnosu na prethodni budući su radni uvjeti i plaća bolji, radnik je ostao pri svojoj odluci

zaključio da je tuženik u potpunosti poštivao proceduru propisanu ZR i da su postojali opravdani razlozi za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju u smislu čl. 115. st.1. toč.1. ZR. Sve organizacijske promjene stupile su na snagu prije no što je tužitelju otkazan ugovor o radu, a razlozi poslovno uvjetovanog otkaza su gospodarske i organizacijske prirode istovremeno jer gospodarski razlozi osim što uvjetuju smanjenje troškova i broja izvršitelja, uvjetuju i uvođenje bolje i učinkovitije organizacije koja je p rocesno i troškovno efikasnija. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju, te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a žalitelj žalbenim razlaganjima nije uspio dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

10. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski je sud valjano ocijenio sve relevantne dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti i na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo te je donio zakonitu odluku kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. Naime, suprotno žalbenim navodima, u odnosu tvrdnje tužitelja da je godinama obavljao poslove drugih radnih mjesta i na opsežnu dokumentaciju dostavljenu uz podneske od 2. listopada 2024. i 19. prosinca 2024. treba reći da prema čl. 8. ZPP sud je ovlašten ocijeniti dokaze po svom slobodnom uvjerenju te svoju odluku temeljiti na onima koje smatra relevantnim imajući u vidu predmet konkretnog spora, ovdje nedopuštenost i nezakonitost odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Naime, iz dokumentacije proizlazi da je tužitelj bio član radnih skupina u okviru kojih su se pojedini poslovi obavljali iznimno i u vrijeme održavanja specifičnih događaja. Povremeni i prigodni rad u radnoj skupini ne predstavlja rad na stalnom i sistematiziranom radnom mjestu. Svi radnici koji su članovi radnih skupina, uključujući tužitelja, redovito obavljaju poslove svojih sistematiziranih radnih mjesta te su prema ugovoru o radu dužni ''obavljati i druge poslove po nalogu nadređenog''. Kad bi se prihvatila argumentacija tužitelja, poslodavci nikada ne bi mogli organizirati grupe, odbore, radne skupine i sl. za posebne potrebe i/ili posebne zadatke i/ili posebne događaje jer bi time automatski svim radnicima bio izmijenjen ugovor o radu, iako su prema opisu poslova dužni obavljati i ''druge poslove''. Pri tome je brojna dokumentacija na koju se tužitelj u korist takvih navoda u žalbi poziva datirana godinama prije otkazivanja ugovora o radu. Npr. za cijelu 2020. godinu dostavljena su samo dva dokumenta, a za razdoblje od 2022. do trenutka prestanka radnog odnosa niti jedan. Zaključno treba reći da je pravilno prvostupanjski sud cijenio iskaz kako samog tužitelja tako i svjedoka SOJ i LO da je tužitelj prije otkazivanja bio na neplaćenom dopustu godinu dana, a nije bilo potrebe za aktiviranjem zamjene na njegovom radnom mjestu, što ukazuje na činjenicu da se opseg poslova tog radnog mjesta znatno smanjio.

12. S tim u vezi tužitelj je naveo da mu je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržano i u čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) i to pravo na pravično suđenje. Međutim, što se tiče prigovora u odnosu na primjenu postupovnih pravila ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred prvostupanjskim sudom tužitelju bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te se izjasni o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj presudi prvostupanjski sud je odgovorio na sve odlučne navode tužitelja, a presuda je jasno i dostatno obrazložena te su u njoj izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga se donesena presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Zaključno, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu pogrešnom primjenom materijalnog prava ili osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno gore navedeno Ustavom i Konvencijom zajamčeno temeljno pravo.

13. Nadalje, treba reći da je odredbom čl. 150. st. 1. ZR propisano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Odluka poslodavca donesena protivno odredbama toga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna je (čl. 150. st. 12. ZR). Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom, osim prava iz čl. 164. st. 2. toga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz čl. 164. st. 1. toga Zakona (čl. 153. st. 3. ZR). Odredbom čl. 153. st. 4. ZR, određeno je da kad kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. toga članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca. Uz tako izričito propisanu obvezu sindikata, po ocjeni ovog suda, propust sindikata da postignu sporazum o sindikalnom povjereniku i o tome obavijeste poslodavca ne može ići na štetu poslodavca. Stoga, po ocjeni ovog suda, u situaciji kad nije formirano radničko vijeće niti je određen sindikalni povjerenik niti je o tome poslodavac obaviješten, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 150. st. 1. ZR (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1622/2022 od 9. siječnja 2024.).

14. Međutim, na žalbene navode treba reći da je tuženik ipak dopisom od 8. prosinca 2023., upućenim svim sindikatima koji djeluju kod tuženika, pokrenuo postupak savjetovanja u skladu s čl. 150. st.1. i čl. 153. st. 3. ZR, a vezano za savjetovanje i suodlučivanje namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu, te da je tuženik zaprimio dva očitovanja putem e-maila, i to 14. prosinca 2023., poslan od strane GO iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika te 21. prosinca 2023. godine, poslan od strane SO, predsjednika Sindikata branitelja i radnika ustanova Upravljanje sportskim objektima, te je u daljnjem postupanju tuženik u potpunosti uvažio zaprimljene primjedbe i prijedloge, tj. traženje gore navedenih sindikata da se tužitelju još jednom ponudi novi ugovor, odnosno da mu se ponudi drugi ugovor o radu s obzirom na njegovo dosadašnje radno iskustvo, pa je stoga 3. siječnja 2024. tuženik ponovno na savjetovanje dostavio nacrt namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu zajedno s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za tužitelja, a kojim ugovorom je radniku ponuđeno radno mjesto ''Viši referent održavanja'', na što sindikati nisu imali primjedbi, a koje je tužitelj odlučno odbio jer ''nije suglasan sa bilo kojim radnim mjestom koje se razlikuje od prijašnjeg".

15. Na žalbene navode tužitelja da je obavljao iste poslove koji su Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 3. travnja 2023. sistematizirani u opis poslova radnih mjesta „Viši referent sigurnosti“ i „Samostalni referent sigurnosti“ te da tuženik nije učinio vjerojatnim opravdanost gospodarskog razloga za donošenje poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu treba reći da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-4485/2016 od 29. siječnja 2019. ukazao na članak 24. Europske socijalne povelje ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 15/02. i 8/03.) kojim je propisano da se gospodarski razlozi za otkaz mogu temeljiti na potrebama funkcioniranja poslodavca. Prema stajalištu Europskog odbora za socijalna prava, pojam "potrebe funkcioniranja" poslodavca ne mora se odnositi na poslodavca u ekonomskim poteškoćama, već pokriva različite vrste industrijskih ili strateških mjera kojima poslodavac nastoji održati ili poboljšati konkurentnost. Kako bi otkaz radniku iz gospodarskih razloga bio u skladu s člankom 24. Europske socijalne povelje, odlukom o otkazu ugovora o radu mora biti uspostavljena ravnoteža između prava poslodavca da svojim poduzećem i ljudskim resursima upravlja na način koji smatra prikladnim i potrebe zaštite prava radnika. Prema shvaćanju ovog suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planiranja ušteda izvrši reorganizaciju rada tako da, kao u ovom slučaju, ukine radno mjesto „Referent“ , a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. U slučaju kada poslodavac na taj način reorganizira svoje poslovanje, te su poslovi koje je tužitelj prethodno obavljao, sukladno novoj organizaciji, u preostalom dijelu s jedne strane raspoređeni na druge radnike odnosno na druga radna mjesta, a s druge strane su se sukladno novoj organizaciji poslovanja prestali obavljati, za radom radnika (tužitelja) koji je do tada radio na radnom mjestu čiji su poslovi raspodijeljeni na druga radna mjesta odnosno druge radnike, jest prestala potreba. Takav prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla, odnosno u konkretnom slučaju rada tužitelja, uvjetovan je i organizacijskim i gospodarskim razlogom vođenim isključivo odlukom poslodavca.

16. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj argumentira da je zbog nepravilnosti u radu odgovorne osobe tuženika ČO bio stavljen u nepovoljniji položaj od radnika OO i posljedično dobio otkaz, te da je tužitelj pokrenuo za vrijeme trajanja radnog odnosa radni spor radi zaštite od diskriminacije (Pr-1779/2023) što je izravno dovelo do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, treba reći da je predmet ovog spora poslovno uvjetovani otkaz jer je novim Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 3. travnja 2023. radno mjesto tužitelja ukinuto, a tužitelj je bio jedini izvršitelj na predmetnom radnom mjestu, slijedom čega poslodavac nije bio obvezan primijeniti tzv. socijalne kriterije, budući usporednih radnika u odnosu na tužitelja nije bilo, a niti je prvostupanjski sud bio u obvezi navedene kriterije ispitivati i tužitelja uspoređivati sa drugim radnicima.

17. Kako su, dakle, bile ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke i postojao je opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju, a tuženik je, protivno žalbenim navodima, u svemu postupio sukladno čl. 115. i 150. ZR, to je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju zakonita, a prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, a koju odluku tužitelj određenim žalbenim navodima i ne osporava.

19. Slijedom izloženog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao pravilnu i zakonitu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

20. Odbijen je zahtjev tuženiku za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Varaždinu 2. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer