Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-582/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužitelja FRAGARIA d.o.o., OIB 27157012635, Zagreb, Aleksandra Hondla 21, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, protiv tuženika VRTNI CENTAR GERONT d.o.o., OIB 41961147415, Kaštel Novi, Glavarska ulica 3, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o., Split, Sukoišanska 6, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 20. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Duje Koceića, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika Ane Močić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o., 2. ožujka 2026.

p r e s u d i o  je

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku VRTNI CENTAR GERONT d.o.o., Kaštel Novi, Glavarska ulica 3, OIB: 41961147415 da tužitelju FRAGARIA d.o.o., Zagreb, Aleksandra Hondla 21, OIB: 27157012635 isplati iznos od 245.567,58 kn/32.592,42 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05. svibnja 2022.g. pa do isplate, primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet (5) postotnih poena određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br: 78/15), u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju FRAGARIA d.o.o. u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku VRTNI CENTAR GERONT d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 EUR.

III Odbija se zahtjev tuženika VRTNI CENTAR GERONT d.o.o. da mu tužitelj FRAGARIA d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.125,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu u kojoj je istaknuo tužbeni zahtjev da mu tuženik plati 245.567,58 kn/32.592,42 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. svibnja 2022. do isplate.

2. Izjavio je da je **.**.2008. ĆČ, vlasniku poljoprivrednog obrta [obrt] prodao i isporučio 11.000 komada sadnica višnje sorte oblačinska. Sadnice da je kupio od tuženika. Tuženik da mu je izdao certifikat o sadnom materijalu na kojem je naznačio da su sadnice višnje sorte oblačinska.

3. Izjavio je da je ĆČ **.**.2012. protiv njega na Općinskom sudu u Osijeku podnio prijedlog radi osiguranja dokaza tvrdeći da sadnice koje je od njega kupio i zasadio na površini od 218125 m[2] u značajnom dijelu ne pripadaju sorti višnje oblačinska. U postupku osiguranja dokaza koji se vodio pod poslovnim brojem R1- 194/12 da je stalni sudski vještak Jure Novokmet dao mišljenje da 1.120 od isporučenih 11.000 sadnica ne pripada sorti višnje oblačinska.

4. Potom da je ĆČ **.**.2013. protiv njega podnio tužbu radi naknade štete zbog materijalnih nedostataka isporučenih sadnica. Postupak da se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-499/16. U tom postupku tuženik da je sudjelovao kao umješač, pa da stoga u ovoj parnici ne može tvrditi da spor koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu nije pravilno riješen. Sud da je donio presudu kojom mu je naloženo naknaditi ĆČ štetu u iznosu od 146.370,65 kn19.426,72 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2015., troškove parničnog postupka u iznosu od 57.446,44 kn7.624,45 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. veljače 2019. do isplate.

5. ĆČ da je 8. travnja 2022. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-499/16 te s njegova računa zaplijenio 245.567,58 kn/32.592,42 EUR, a da je on potom 13. travnja 2022. dao suglasnost za prijenos zaplijenjenih sredstava koja su 14. travnja 2022. prenesena na račun ĆČ. Tako da mu je nastala šteta u iznosu od 245.567,58 kn/32.592,42 EUR što mu je tuženik dužan naknaditi jer je on proizveo i prodao mu sadnice koje su imale materijalni nedostatak.

6. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem povijesnog izvatka iz sudskog registra, računa 21, otpremnice 21, certifikata o sadnom materijalu uz otpremnicu 1/1, računa 213/1, otpremnice 1/1, prijedloga za osiguranje dokaza, nalaza i mišljenja sudskog vještaka Jure Novokmeta, spis R1-194/12 Općinskog suda u Osijeku, tužbe u predmetu poslovnog broja P-499/16, nalaza i mišljenja HČ, presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-499/16 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-3755/19, specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije, dopisa poslovne banke, izvoda prometa po računu, suglasnosti za prijenos zaplijenjenih sredstava, zapisnika od 13. prosinca 2017. u predmetu P-499/16 i dopisa tužitelja od 27. travnja 2022. s povratnicom. Pored tih predložio je izvesti i dokaze saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka i saslušanjem svjedoka ĆČ. Predložio je da sud pribavi spis Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja R1-194/12 te spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-499/16.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu.

8. Izjavio je da se protivi tužbenom zahtjevu te je predložio prekinuti postupak do donošenja odluke o revizijskom postupku.

9. Istaknuo je prigovor zastare i prekluzije.

10. Nadalje izjavio je da nisu ispunjene pretpostavke intervencijskog efekta, potom da je neuredno vođen postupak poslovnog broja P-499/16. Izjavio je da nije sudjelovao kao umješač u postupku P-499/16 od samog početka, već tek nakon zaključenja prethodnog postupka kao i da nije sudjelovao u postupku osiguranja dokaza. Razlog zbog kojeg je tužitelj izgubio parnicu da je taj što nije predložio adekvatne dokaze.

11. Izjavio je da je uredno ispunio svoje obveze prema tužitelju, osporio je navod da je isporučio druge sadnice od naručenih te izjavio da ne zna što je tužitelj učinio sa sadnicama nakon isporuke, odnosno da ne zna što je isporučio trećoj osobi.

12. Predložio je izvesti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka i saslušanjem svjedoka ĆČ te vještačenjem. Predložio je da sud pribavi spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-499/16.

13. Rješenjem poslovnog broja P-1345/2022-10 od 6. travnja 2023. Trgovački sud u Zagrebu se oglasio mjesno nenadležnim.

14. Tuženik je izjavio da je dobio uvjerenje i certifikat od Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo u Osijeku, te je sukladno tome prodao navedene sadnice tužitelju i da mu nije poznato što je tužitelj prodao ĆČ. Predložio je da sud od Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo zatraži podatke o izdanim certifikatima i uvjerenjima za tuženika za 2008. godinu. Predložio je da sud izvede dokaz saslušanjem svjedoka TČ, radnika tuženika, zatim SČ, tadašnjeg zastupnika po zakonu Kraš centar d.o.o., rasadnika u Osijeku, koji je također nabavljao materijal od tuženika te svjedoka ĐČ, koji je u vrijeme predmetne kupoprodaje bio voditelj Braniteljske udruge koja je poslovala s tuženikom upravo pri kupoprodaji istih sorti voćke. Ove svjedoke je predložio saslušati radi utvrđenja činjenice da ova dva kupca nisu imali prigovora na prodane sadnice.

15. Tužitelj je tvrdio da je sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz prethodno vođenog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a ne samo izrekom odluke donesene u tom postupku, pa tako i utvrđenjem o postojanju materijalnih nedostataka sadnica višnje sorte ˝oblačinska˝, kao i utvrđenjem da je te sadnice proizveo tuženik.

16. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem isprava čitanjem povijesnog izvatka iz sudskog registra, računa 21, otpremnice 21, certifikata o sadnom materijalu uz otpremnicu 1/1, računa 213/1, otpremnice 1/1, prijedloga za osiguranje dokaza, nalaza i mišljenja sudskog vještaka Jure Novokmeta, spis R1-194/12 Općinskog suda u Osijeku, tužbe u predmetu poslovnog broja P- 499/16, nalaza i mišljenja HČ, presude Trgovačkog suda u Zagrebu P- 499/16 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-3755/19, specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije, dopisa poslovne banke, izvoda prometa po računu, suglasnosti za prijenos zaplijenjenih sredstava, zapisnika od 13. prosinca 2017. u predmetu P-499/16 i dopisa tužitelja od 27. travnja 2022. s povratnicom te uvjerenja br. 061VS/08 o sadnom materijalu i otpremnice 02-209. Sud je izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja KČ, zastupnika po zakonu tuženika ČČ, svjedoka TČ. Dokaz saslušanjem svjedoka ĆČ izveo je zamoljeni Trgovački sud u Osijeku. Sud je pribavio i pregledao isprave u spisu Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja R1-194/12 te spisu Trgovačkog suda u Zgrebu poslovnog broja P-499/16.

17. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka SČ, i ŠČ je tuženik predložio saslušati ove svjedoke radi utvrđenja činjenice da drugi kupci nisu imali prigovora na prodane sadnice, a ta činjenice nije bitna za rješenje stranačkog spora. Sud nije izveo niti dokaz financijskim vještačenjem jer nije bilo spora među strankama o tome da je tužitelj platio tužbom označeni iznos ĆČ. Sud nije izveo niti dokaz vještačenjem po vještaku poljoprivredne struke, a što je predložio tuženik jer izvođenje tog dokaza ne bi ni na koji način pridonijelo utvrđenju bitnih činjenica za rješenje ovog spora.

18. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 245.567,58 kn/32.592,42 EUR, dakle zbog umanjenja imovine do kojeg je došlo isplatom tog iznosa ĆČ, a uslijed utvrđenja neispunjenja ugovora, dakle zbog utvrđenja da je tužitelj ĆČ prodao 1120 sadnica koje nisu bile ugovorene sorte (oblačinska), a koje je prema tvrdnji tužitelja proizveo tuženik.

19. Nema spora o tome:

-da je tuženik prethodno poslovao s tvrtkom Geront d.o.o. Iz izvatka iz sudskog registra za tuženika vidjeti je da je tvrtka društva izmijenjena odlukom od 4. ožujka 2020. i od tada tuženik posluje s tvrtkom Vrtni centar Geront d.o.o.

- da su stranke ugovorile kupoprodaju 13 000 sadnica višnje sorta "oblačinska"

- da je ĆČ podnio tužbu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu protiv tužitelja radi naknade štete protiv tužitelja.

- da je u tom postupku tuženik sudjelovao kao umješač.

- da je ĆČ preuzeo 11 000 sadnica višnje te da je u postupku koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio protiv tužitelja utvrđeno da 1 120 od 11 000 sadnica nisu bile višnje ugovorene sorte (oblačinska), zbog čega je sud i prihvatio zahtjev ĆČ protiv tužitelja i naložio mu da naknadi štetu uslijed činjenice da je neuredno ispunio obvezu

- da je sud donio presudu kojom je naložio tužitelju da ĆČ plati 146.370,65 kn/19.426,72 EUR naknade štete sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2015. do isplate te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 57.446,44 kn/7.624,45 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. veljače 2019. do isplate

- da je tužitelj platio ĆČ iznos od 245.567,58 kn/32.592,42 EUR.

Iz dopisa od 11. travnja 2022. vidjeti je da je Erste&Steiermarkische Bank d.d. obavijestila tužitelja o tome da je primila nalog Financijske agencije za zapljenu sredstava s računa i da je postupila po nalogu Financijske agencije i zaplijenila sredstva u iznosu od 245.567,58 kn/32.592,42 EUR po osnovi za plaćanje „P-499/16- 51 IZ.NA.“ koja su 14. travnja 2022. prenesena s računa tužitelja, kako proizlazi iz isprave rekapitulacija prometa po računu.

20. Spor je među strankama nastao u odnosu na to treba li tuženik naknaditi štetu u iznosu koji je tužitelj platio ĆČ, dakle je li tuženik odgovoran za to što tužitelj svom kupcu ĆČ nije uredno ispunio obvezu, odnosno je li tuženik isporučio sadnice višnje koje nisu bile sorte oblačinska.

21. No, prvenstveno se pojavio spor oko učinaka presude donese u parničnom postupku koji je ĆČ vodio protiv tužitelja u kojem je tuženik sudjelovao kao umješač, odnosno u pogledu čega postoji intervencijski učinak presude donesene u tom postupku, kao i o tome je li tužitelj kao tuženik u parnici koja se pred Trgovačkim sudom vodila između ĆČ i njega postupao.

22. Intervencijski učinak presude odnosi se na običnog umješača, na imenovanoga prethodnika ili na treću osobu koju je tužitelj ili tuženik u prethodnoj parnici obavijestio o tome postupku radi zasnivanja građanskopravnog učinka prema toj osobi. Pravomoćna presuda u parnici koja se vodila između drugih osoba proizvodi kako prema umješaču, tako i prema osobi obaviještenoj o parnici specifični intervencijski efekt, izvan objektivnih i subjektivnih granica pravomoćnosti, tj. specifični relativni prejudicijelni učinak. Taj se učinak izražava na način da ako u parnici u kojoj je treća osoba intervenirala ili je odbila intervenirati iako je bila pozvana, bude donesena odluka nepovoljna za stranku kojoj se pridružila ili se odbila pridružiti, u kasnijem sporu s tom strankom treća osoba neće načelno moći s uspjehom osporavati pravilnost odluke ni u činjeničnom ni u pravnom pogledu. Učinak stvara prvenstveno izreka presude donesene u parnici u kojoj je sudjelovao umješač. No, kako odluka sadržana u izreci presude pretpostavlja formiranje zaključka suda o bitnim činjenicama, umješač ili osoba koja je bila obaviještena o parnici, u novoj parnici ne može dovoditi u pitanje pravilnost utvrđenja suda o tim činjenicama i u tim je granicama sud vezan i za činjenična utvrđenja iz te presude. To znači da su objektivne granice intervencijskog učinka šire od objektivne granice pravomoćnosti presude; presuda djeluje između stranaka odlukom o tužbenom zahtjevu, a prema trećoj osobi koja je o njoj bila obaviještena i prema umješaču djeluje i zaključcima suda o bitnim činjenicama iznesenima u obrazloženju presude. Sud u novoj parnici između stranke i umješača/osobe koja je o parnici obaviještena vezan je i za izreku i za činjenična utvrđenja o kojima se sud izjasnio u obrazloženju.

23. Stoga umješač ne može u odnosu na stranku kojoj se bio pridružio u prethodnom postupku tvrditi da spor, onako kako je tijekom toga postupka izložen sudu, nije pravilno riješen. Njegov prigovor istaknut u novoj parnici, da je stranka kojoj se bio pridružio pogrešno vodila spor, može biti prihvaćen samo utoliko ukoliko je on s obzirom na stanje spora u vrijeme svoga stupanja u prethodnu parnicu ili izjavama i radnjama te stranke bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda spora, odnosno ako takve radnje, za mogućnost čijega poduzimanja on nije znao, sama stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepažnje (članak 208. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP).

24. Iz obrazloženja presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P- 499/16-51 vidjeti je da je sud odluku o odgovornosti tužitelja kao prodavatelja prema kupcu ĆČ donio temeljem utvrđenja da je tužitelj ĆČ prodao 11.000 komada sadnice višnje i da 1 120 komada prodanih sadnica nisu bile višnje sorte oblačinska, a što je ugovoreno između tužitelja i ĆČ.

25. U obrazloženju presude nema utvrđenja činjenice da je tuženik proizveo sadnice koje je tužitelj predao ĆČ. Sud je u tom postupku utvrdio činjenicu da je tužitelj kao prodavatelj odgovoran jer je predao stvar odnosno sadnice koje nemaju ugovorena svojstva i odlike odnosno 1.120 komada sadnica koje nisu bile sorte višnja oblačinska. Međutim u obrazloženju presude kojom odlučuje o tužbenom zahtjevu sud ne utvrđuje tko je bio proizvođač sadnice. Sud tek navodi kod obrazlaganja odluke o postojanju pravnog interesa tuženika da sudjeluje kao umješač u toj parnici da iz „spisa proizlazi da je tuženik predmetne sadnice pribavio od proizvođača (rasadnika) Geront d.o.o, ", radi čega mu dopušta miješanje u parnicu. Međutim ta činjenica, tko je proizveo sadnice, nije činjenica na kojoj se temelji odluka u toj parnici, pa nije niti bila predmet utvrđivanja i dokazivanja. S druge strane, obrazloženje odluke o pravnom interesu umješača koji je sadržan u obrazloženju odluke o tužbenom zahtjevu ne pretpostavlja utvrđenje činjenice na koju bi se protezao intervencijski učinak presude. Nadalje, u obrazloženju ove presude tuženik kao proizvođač se spominje tek u dijelu u kojem sud prenosi iskaz svjedokinje DČ, ali sud u toj parnici nije utvrđivao činjenicu tko je, odnosno da je tuženik bio proizvođač sadnica, pa da bi sud u ovoj parnici bio vezan za utvrđenje drugog suda. Činjenica tko je proizveo sadnice koje je tužitelj prodao ĆČ Trgovački sud u Zagrebu nije utvrdio presudom poslovnog broja P-499/16-51, pa je ovaj sud mogao i trebao utvrditi tu činjenicu, kao bitnu činjenicu za rješenje stranačkog spora.

26. Činjenica kojom je sud vezan je činjenica da je tužitelj prodao ĆČ 11 000 sadnica višnje, od kojih 1 120 nisu bile sorte oblačinska.

27. U ovoj parnici je trebalo utvrditi je li tuženik povrijedio ugovor s tužiteljem, ugovor o kupoprodaji 13 000 komada sadnica višnje oblačinska i je li on tužitelju predao sadnice višnje koje nisu bile sorte oblačinska, koje je onda tužitelj dalje prodao ĆČ, pa je li zbog toga odgovoran za štetu koja je tužitelju nastala popravljanjem štete koja je nastala ĆČ.

28. Propisano je člankom 342. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje:ZOO) da je vjerovnik (u konkretnom slučaju tužitelj – kupac) ovlašten od dužnika (u konkretnom slučaju tuženika – prodavatelja) zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

29. Prema članku 342. stavku 2. ZOO-a kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

30. Kod odnosa odgovornosti za štetu zbog povrede ugovorne obveze neispunjenjem, tužitelj je dužan dokazati ostvarenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu, dakle postojanje ugovora, neispunjenje obveze (protupravna radnja), i uzročno posljedičnu vezu između te radnje i štete (umanjenja imovine).

31. Već je rečeno da nema spora o tome da su stranke ugovorile kupoprodaju 13 000 sadnica višnje sorte "oblačinska".

32. U iskazu je zastupnik po zakonu tužitelja KČ izjavio da je gospodin ĆČ direktno od Geront d.o.o. naručio cca 11 tisuća komada sadnica višnje sorte ˝oblačinska˝. Tada da nije znao za to da je on to sve dogovorio s Geront d.o.o. i da zapravo to ide preko tužitelja samo radi ˝papira˝, da je znao, da bi mu bilo sumnjivo i da vjerojatno ne bi pristao na takav odnos. Svakako, da mu se čini da je gospodin ĆČ tražio državne potpore za sadnju nasada višnje i da je zato trebao račun i certifikat nekog pouzdanog rasadnika kakav je tužitelj.

33. Nadalje je zastupnik po zakonu tužitelja izjavio da je DČ, radnica tužitelja, s gospodinom ĆČ otišla u Geront d.o.o. nakon što je sve dogovoreno s Geront d.o.o. vidjeti sadnice. Geront d.o.o. da je direktno gospodinu ĆČ isporučio sadnice svojim kombijem u nekoliko navrata. Nakon što je gospodin ĆČ primio sadnice, cijenu sadnica platio je tužitelju, koji je nakon toga izdao račun i predao mu certifikat koji prati sadni materijal. Certifikat koji prati sadni materijal izdao je Geront d.o.o. Cijena sadnica koja je obračunata gospodinu ĆČ da je bila veća za 1,00 ili 1,50 kn od one cijene koju je tužitelj platio tuženiku. Nadalje izjavio je da je te prigode kupljeno preko 11 tisuća sadnica, jer je cca 11 tisuća kupljeno za gospodina ĆČ, a tisuću ili dvije sadnica povrh toga za potrebe drugih kupaca. Izjavio je da se ne sjeća je li kupovina tisuću ili dvije sadnica, povrh sadnica za gospodina ĆČ, bila dogovorena u isto vrijeme kad i kupovina sadnica za gospodina ĆČ. Izjavio je i to da on osobno ili njegov djelatnik nisu nadgledali otpremu sadnica u nasad gospodina ĆČ i sadnju jer je to bio direktni dogovor gospodina ĆČ i Geront d.o.o.

34. Izjavio je i to da tužitelj u to vrijeme nije proizvodio sadnice višnje ¨oblačinska˝ , da ih ni danas ne proizvodi, te je izjavio da se ne može sjetiti je li tužitelj tada proizvodio koju drugu sortu višnje. Izjavio je i to da je moguće isti certifikat proizvođača koristiti više puta jer u certifikatu može biti navedena veća količina sadnica za više kupaca pa se isti certifikat može dati svim kupcima svih sadnica za koje je certifikat izdan.

35. Zastupnik po zakonu tuženika ČČ je izjavio da je u vrijeme prodaje ovih sadnica rasadnik Geront d.o.o. bio među najvećim u Republici Hrvatskoj. Suprotno kazivanju zastupnika po zakonu tužitelja, izjavio je da se znaju osobno i da je tužitelj puno puta kupovao rasadni materijal od tuženika. Štoviše, da je tužitelj htio s tuženikom postići i dogovor o proizvodnji sadnica za tužitelja, na što nije pristao jer tužitelj nije plaćao na vrijeme prodane mu sadnice. Nadalje, izjavio je da suprotno kazivanju zastupnika po zakonu tužitelja, on gospodina ĆČ nije ni vidio ni čuo. Izjavio je da je tužitelj od tuženika naručio 13 tisuća sadnica višnje ˝oblačinske˝. Ta količina sadnica kod isporuke da zauzima prostor jednog šlepera i još 30% drugog šlepera. Upravo da je tim sredstvom prijevoza tužitelju isporučeno naručenih 13 tisuća sadnica. Naime, kazao je da je neistinita izjava zastupnika po zakonu tužitelja da je tuženik direktno gospodinu ĆČ kombijem u više navrata isporučio sadnice iz rasadnika. U jedan kombi da može stati 300-500 sadnica, pa da bi onda više puta morao voziti kombijem sadnice da bi dostavio količinu od 11.000 sadnica i da se postavlja pitanje isplativosti takve dostave. Izričito je kazao da je ĆČ kupoprodaju sadnica dogovorio s tužiteljem, a da je tužitelj od tuženika naručio 13 tisuća sadnica.

36. Nadalje kazao je da se proizvodnja sadnica prati kroz cijelo razdoblje, koje traje dvije godine, od strane Zavoda za rasadničarstvo i sjemenarstvo u Osijeku, koje u konačnici izdaje deklaracije i certifikate koji prate sadnice. Osim ovog Zavoda da i Zavod za zaštitu bilja sudjeluje u ovom procesu. Tijekom proizvodnje sadnica da ove dvije institucije najmanje dva do četiri puta godišnje dolaze neposredno u rasadnik utvrđivati ispravnost i zdravstveno stanje sadnica. Osim kvalitativne procjene da bilježe i kvantitativno stanje sadnog materijala. Zavod u Osijeku da nakon utvrđivanja kvantitativnog i kvalitativnog stanja sadnog materijala izdaje certifikat i deklaracije žute boje na kojima je upisana vrsta sadnice, podloga na koju je navrnuta sorta te sorta koja se prodaje. Sadni materijal da se ne može prodati bez certifikata i deklaracije. Zavod da izdaje blok deklaracija u kojima je sadržano onoliko deklaracija koliko je po uvjerenju moguće proizvesti sadnog materijala. Kupac da dobiva original deklaracije. Kopiju deklaracije, kao i neiskorištene deklaracije iz bloka, proizvođač da vraća u Ministarstvo. Poticaj da je bilo moguće ostvariti samo uz prilaganje deklaracije. Izjavio je da je tuženik proizvodio svoje sadnice, da nikad nije uvozio ili preprodavao tuđe, što je tužitelj radio. Naime, da je tuženik u rasadniku imao umatičenu višnju ˝oblačinsku˝ te odobrenje za proizvodnju pupova. Tuženik da nije imao problema s ˝papirima˝ jer je imao sva odobrenja koja je trebao imati. Izjavio je i to da žute deklaracije nisu fiksno vezane za sadnicu, odnosno bunt sadnica, već da se mogu skinuti i staviti na nešto drugo. S obzirom na to, da je tužitelj mogao sa sadnica koje mu je tuženik prodao skinuti deklaracije i staviti ih na neke druge sadnice i predstaviti ih kao sadnice tuženika. Izjavio je da je sadnice tuženika predao tužitelju, da su vjerojatno iz rasadnika upućene tužitelju, da se sjeća da su prevezene šleperom, ali da ne zna tko je bio vozač, odnosno tko je bio prijevoznik, niti tko je organizirao i platio prijevoz.

37. Svjedok ĆČ je izjavio da je kupnju sadnica dogovorio s tužiteljem tijekom 2008., a da su mu sadnice isporučene u studenome ili prosincu 2008. i da mu je robu isporučila "druga tvrtka iz Dalmacije", no izjavio je najprije da se ne može sjetiti naziva onoga tko mu je isporučio sadnice, kao i da mu je roba isporučena kamionom srednje veličine. Nadalje izjavio je i to da nije bio u kontaktu s tuženikom u pogledu ovih sadnica prije nego je ostvario kontakt s tužiteljem i da nije dolazio tuženiku u rasadnik. Potom je na pitanje tužitelja je li mu sadnice isporučio tuženik s obzirom na to da je naveden u računu 213/1, svjedok je izjavio da se nakon uvida u račun prisjetio da je isporučitelj sadnica bio tuženik koji da je te prigode dio robe isporučio i Braniteljskoj zadruzi iz Ivanovca.

38. S druge strane ovaj je svjedok u parnici koja se vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu također davao iskaz u kojem je izjavio da je 2008. naručio sadnice od tužitelja koji mu ih je i dovezao u mjesto Ivanovac.

39. U ovoj parnici izveden je dokaz saslušanjem svjedoka TČ koji je prije 15 godina radio kod tuženika kroz razdoblje od 6 godina. Izjavio je da je bio zadužen za nadziranje proizvodnje i organizaciju prijevoza kombija. Prijevoz sadnica da se iz rasadnika obavljao se kamionima. Uglavnom da su kupci organizirali prijevoz sadnica iz rasadnika. Prilikom preuzimanja robe na transport da se predavala otpremnica i deklaracija odnosno certifikat za robu. Izjavio je da mu nije poznato da bi se vozile sadnice višnje oblačinska u voćnjak Korođ grad, kao ni ĆČ. Izjavio je da je tužitelj od tuženika naručivao razne sadnice, pa tako i višnju oblačinsku, ali se neke konkretne narudžbe nije mogao sjetiti. Nadalje izjavio je da je za prijevoz 13.000 sadnica potreban šleper. Izjavio je da je tuženik imao dozvolu za proizvodnju višnje sorte oblačinska i da je proizvodio sadnice višnje oblačinske i to samo tu sortu. Nadzor proizvodnje sadnica da je činilo nadležno tijelo čiji bi zaposlenici dolazili dva do tri puta godišnje u rasadnik i pregledavali sadnice, te konstatirali kvalitetu sadnica i odobravali prodaju.

40. Tužitelj je ĆČ izdao račun 21 2234/2008 kojim ga je pozvao platiti 11 000 komada sadnice višnje. Osim toga izdao je i otpremnicu 21 2234/2008 u kojoj je naveden datum otpreme 16. prosinca 2008., upravo datum koji je u tužbi u parnici koja se vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu ĆČ naveo kao datum kada mu je tužitelj isporučio robu. Dakle, ĆČ je u toj tužbi tvrdio da mu je tužitelj predao sadnice. Na otpremnici je navedeno i ovjereno pečatom tužitelja i potpisom da je 11 000 sadnica višnje Ć predao ĆČ. Tu je činjenicu u svom iskazu u predmetu poslovnog broja P-499/16 potvrdio ĆČ, da bi u ovoj parnici izjavio da mu je sadnice predao subjekt iz Dalmacije, da bi se naposljetku nakon predočavanja računa izjasnio da je to tuženik, što ne odgovara njegovim tvrdnjama u parnici koju je vodio protiv tužitelja, niti sadržaju iskaza koji je dao u toj parnici. Prema tome, ĆČ je različito iskazivao o činjenici tko mu je predao sadnice u dva različita postupka, pa već ta činjenica ostavlja sumnju kod suda u kvalitetu njegova svjedočenja te sud njegov iskaz nije ocijenio vjerodostojnim.

41. Zastupnik po zakonu tužitelja je iznio nekoliko izjava o činjenicama čije postojanje ne podupiru drugi dokazi, štoviše potpuno ih negiraju. Tako zastupnik po zakonu tužitelja izjavljuje da je ĆČ ugovorio kupoprodaju s tuženikom, no da je radi "papira" koje tuženik nije imao, kupoprodaja učinjena od tužitelja. Međutim tužitelj, a kako sam to navodi, uopće nije bio proizvođač sadnog materijala višnje oblačinske, pa on sigurno nije imao niti mogao imati bilo kakve "papire" za te sadnice, a tuženik je, to potvrđuju isprave Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo Osijek imao certifikat o sadnom materijalu koji je predao tužitelju za 13 000 sadnica višnje oblačinske. Tužitelj je, a to je utvrđeno iz uvjerenja br. 061VS/08 o sadnom materijalu Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo imao certifikat za 48500 komada višnje oblačinske u 2008.

42. Prema članku 3. Zakona o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja ("Narodne novine" broj 140/2005., 35/2008., dalje:ZDSMPS) certifikacija je postupak potvrđivanja poljoprivrednoga reprodukcijskog materijala kroz provođenje stručnog nadzora ili nadzora pod stručnom kontrolom i izdavanje certifikata o sjemenu, odnosno certifikata o sadnom materijalu.

43. Prema članku 33. ZDSMPS sadni materijal mogu proizvoditi pravne i fizičke osobe koje su upisane i registrirane za proizvodnju sadnog materijala u Upisniku dobavljača sadnog materijala. Pored ispunjavanja uvjeta iz članka 7. stavka 5. ovoga Zakona, dobavljač, registriran za proizvodnju sadnog materijala, kontinuirano mora:

– u proizvodnom postupku utvrditi i kontrolirati kritične točke na temelju korištenih metoda proizvodnje,

– utvrditi i provoditi mjere za praćenje i kontrolu kritičnih točaka u proizvodnom postupku,

– uzimati uzorke i provoditi analizu kvalitete sadnog materijala u ovlaštenom laboratoriju, u cilju provjere da li sadni materijal u pogledu kvalitete udovoljava uvjetima ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona,

– voditi pisanu evidenciju o poduzetim aktivnostima iz podstavaka 1., 2. i 3. ovoga stavka, evidenciju o proizvodnji i stavljanju na tržište sadnog materijala te ih držati na raspolaganju nadležnim tijelima.

Dobavljači sadnog materijala iz članka 7. stavka 2. ovoga Zakona, čija je isključiva djelatnost distribucija sadnog materijala, moraju voditi pisanu evidenciju o kupnji, prodaji i isporuci sadnog materijala.

44. Prema članku ZDSMPS 36. kvaliteta sadnog materijala je podrijetlo, autentičnost sorte i podloge, vegetativna razvijenost i zdravstveno stanje.

45. Prema članku 38. ZDSMPS kvaliteta sadnog materijala utvrđuje se tijekom nadzora.

46. Prema članku 39. ZDSMPS sadni materijal u tijeku proizvodnje, berbe, pakiranja, plombiranja i označavanja podliježe nadzoru. Nadzorom sadnog materijala utvrđuje se podrijetlo upotrijebljenoga sadnog materijala, autentičnost sorte i podloge, vegetativna razvijenost, zdravstveno stanje i kategorija sadnog materijala. Nadzor se provodi kao stručni nadzor ili nadzor pod stručnom kontrolom. O provođenju nadzora vodi se zapisnik.

47. Prema članku 40. dobavljač sadnog materijala prijavljuje Agenciji proizvodnju svih kategorija sadnog materijala na svim lokacijama u vlasništvu, posjedu ili ugovornoj proizvodnji. Na temelju prijave iz stavka 1. ovoga članka Agencija provodi nadzor. Nakon provedenog nadzora nad proizvodnjom sadnog materijala i na temelju pozitivnog nalaza Agencija, odnosno dobavljač sadnog materijala u okviru svog ovlaštenja, izdaje uvjerenje o priznavanju sadnog materijala (u daljnjem tekstu: uvjerenje o sadnom materijalu).

48. Prema članku 42. ZDSMPS Agencija izdaje certifikat o sadnom materijalu na pakiranju i certifikat o sadnom materijalu uz otpremnicu, na temelju zahtjeva dobavljača sadnog materijala i uvjerenja o priznavanju sadnog materijala. Agencija vodi evidenciju o izdanim certifikatima o sadnom materijalu na pakiranju. Dobavljač sadnog materijala mora Agenciji omogućiti provjeru pravilnog korištenja izdanih certifikata o sadnom materijalu. Dobavljač sadnog materijala mora Agenciji dostaviti godišnje izvješće o vrstama i količini prodanog i neprodanog sadnog materijala te o neiskorištenim certifikatima o sadnom materijalu na pakiranju, izdanim od strane Agencije. Agencija je dužna voditi evidenciju o nadziranoj rasadničarskoj proizvodnji prema vrsti, sorti, kategoriji, podlozi i količini pojedinoga sadnog materijala i o tome izvijestiti Ministarstvo jednom godišnje.

49. Prema članku 45. ZDSMPS na tržište se može staviti sadni materijal ako:

– posjeduje certifikate o sadnom materijalu iz članka 42. ZDSMPS,

– udovoljava uvjetima kvalitete iz članka 36. stavka 2. ZDSMPS i propisa donesenih na temelju ZDSMPS,

– udovoljava uvjetima iz članka 43. ZDSMPS i propisa donesenih na temelju ZDSMPS o pakiranju, plombiranju i označavanju sadnog materijala,

– pripada sorti koja se nalazi na Sortnoj listi Republike Hrvatske, ako se radi o vrstama bilja za koje je sortna lista obvezna, Nacionalnoj sortnoj listi ili listi dobavljača,

– je dobavljač koji ga stavlja na tržište upisan i registriran u Upisnik dobavljača sadnog materijala, osim ako se radi o dobavljaču za kojega upis u Upisnik nije obvezan prema članku 7. stavku 2. ovoga Zakona.

50. Iz sadržaja isprave Certifikat o sadnom materijalu uz otpremnicu broj 01 vidjeti je da je isti predan Geront d.o.o. Datum izdavanja je 10. studenoga 2008. i odnosi se na 13 000 sadnica višnje oblačinska. Izdan je u studenome i predan tužitelju, s obzirom na to da je tužitelj rukom napisao tekst kojim certifikat predaje ĆČ te je otisnuo svoj pečat na poleđini certifikata. Napisano je da se odnosi na sadnice iz računa 21-2234/08. Taj račun izdan je 16. prosinca 2008., dok je datum certifikata o sadnom materijalu za kupca Fragaria d.o.o. s datumom 10. studenoga 2008. i odnosi se na veću količinu sadnica od one koju je ĆČ kupio od tužitelja. Prema tome, certifikat o sadnom materijalu, koji je tužitelj nedvojbeno imao u posjedu izdan je više od mjesec dana prije negoli je tužitelj izdao račun ĆČ i više od mjesec dana prije negoli je izdao otpremnicu na kojoj je upisao da je on predao sadnice višnje oblačinska ĆČ. Svjedok RČ koji je kod tuženika tada radio i više ne radi, pa nema nikakvog interesa da prilagođava svoj iskaz potrebama uspjeha tuženika, je iskazao da su uglavnom kupci organizirali prijevoz sadnica iz rasadnika i da je za količinu od 13 000 sadnica bio potreban prijevoz kamionom, te da se prilikom preuzimanja robe davao certifikat. S obzirom na to da se i prema citiranim odredbama ZDSMPS sadni materijal ne može staviti na tržište bez certifikata logično je da se onda certifikat predavao upravo prilikom predaje robe. Certifikat je tužitelj imao jer je na certifikatu pisao i otisnuo svoj pečat. Nadalje, primio je certifikat kojim je potvrđena kvaliteta 13 000 sadnica koje je naručio, pa sud zaključuje da je sve sadnice preuzeo odjednom te da je tužitelj, baš kao što je i potvrdio u otpremnici sadnica, predao sadnice ĆČ. K tome analizom izjava zastupnika po zakonu tužitelja i odredbi ZDSMPS zaključiti je o logičkoj neodrživosti izjave zastupnika po zakonu tužitelja da je on prodavatelj samo radi "papira" jer tužitelj nije proizvodio sadnicu sorte višnje oblačinska, a k tome tuženik je prema sadržaju uvjerenja Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo imao potrebni certifikat za stavljanje sadnog materijala na tržište koji je predao tužitelju, a tužitelj dalje kupcu. Nadalje, prema utvrđenju u parnici P-499/16 tužitelj je prodavatelj, pa je sasvim logično i životno da se isporuka sadnica događa u tom odnosu. S druge strane tužitelj nije svojim dokazima uspio uvjeriti sud u suprotno. Naime, i sam zastupnik po zakonu tužitelja je izjavio da se certifikat predaje kupcu prilikom isporuke sadnica, iznimno nakon toga, ako se čeka dostava certifikata od Zavoda. U konkretnom slučaju certifikat je izdan 10. studenoga 2011., a predaja kupcu je uslijedila nakon toga. Tužitelj nije niti tvrdio, niti dokazao okolnost da je postojao bilo kakav problem s izdavanjem certifikata, štoviše iz uvjerenja o sadnom materijalu Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo, za 48500 komada višnje oblačinska 27. listopada 2008. utvrđena je autentičnost i čistoća sorte, podloge i klona u proizvodnji sadnog materija.

51. Nadalje, iz računa R1-213/1 vidjeti je da je tuženik izdao račun tužitelju 10. studenoga 2008. kojim ga je pozvao platiti 13 000 komada sadnica višnja oblačinska. Uz račun 10. studenoga 2008. izdao je tuženik i otpremnicu br. 1/1 u kojoj stoji da se 13 000 komada sadnica višnje oblačinska trebaju otpremiti na adresu Fragaria d.o.o. Zagreb, V Ravnice 2. Sadržaj ovih isprava također potvrđuje zaključak da su sadnice otpremljene tužitelju, a ne ĆČ.

52. Dakle, u parnici koju je protiv tužitelja vodio ĆČ utvrđeno je da je tužitelj kao prodavatelj odgovoran za neispunjenje obveze ĆČ i naloženo mu je naknaditi štetu zbog te povrede ugovora. U ovoj parnici tužitelj nije dokazao ostvarenje pretpostavki odgovornosti za štetu zbog povrede ugovorne obveze jer tužitelj nije dokazao da je tuženik povrijedio ugovor tako što mu je od naručenih 13 000 komada sadnica višnje sorte oblačinska predao neke koje nisu te sorte. Naime ne može se automatizmom utvrditi u ovoj parnici povreda obveze tuženika zbog povrede obveze tužitelja prema ĆČ. Naime, iz izvedenih dokaza utvrditi je da je tuženik predao tužitelju 13 000 komada sadnica višnje oblačinska koje su netom prije predaje, 10. studenoga 2008., i to 27. listopada 2008. pregledane od nadležnog tijela pri čemu je utvrđena autentičnost i čistoća sorte, podloge i klona u proizvodnji sadnog materijala i izdan odgovarajući certifikat. Tužitelj nije ponuđenim dokazima dokazao da je koja od tih sadnica bila druge vrste i da je tuženik povrijedio ugovornu obvezu, pa da bi bio dužan naknaditi mu štetu.

53. Stoga je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 245.567,58 kn/32.592,42 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. svibnja 2022. do isplate trebalo odbiti.

54. Ujedno se napominje da nije osnovan prigovor zastare. Prema članku 230. stavku 3. ZOO-a rok zastare tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Rok zastare tražbine iz ugovora o kupoprodaji stranaka je tri godine sukladno članku 228. ZOO-a. Zastara teče od dana kada je tužitelj primio odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-3755/2019-2 kojom je djelomično odbijena žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, dakle od veljače 2022. Ovaj postupak je pokrenut tužbom koja je predana sudu 20. srpnja 2022., pa je tom radnjom tužitelj unutar roka zastare učinio prekid zastare, sukladno članku 241. ZOO-a. Pored toga nije osnovan ni prigovor prekluzije, odnosno gubitka prava jer takvo što nije određeno ZOO-om.

55. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tuženik je uspio u parnici, pa mu je tužitelj dužan naknaditi troškove ovog postupka.

56. Tuženiku su za vođenje parnice sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa) priznati troškovi:

-sastava odgovora na tužbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 625,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife)

-zastupanja na ročištu 26. kolovoza 2024. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife)

- zastupanja na ročištu 9. listopada 2024. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife)

- zastupanja na ročištu 13. studenoga 2024. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife)

- zastupanja na ročištu 11. prosinca 2025. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife)

- zastupanja na ročištu 20. siječnja 2026. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife)

-sastava podneska od 12. siječnja 2026. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife)

57. Dakle, sud je prihvatio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 EUR.

58. Sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak sastava podneska od 24. lipnja 2024. u iznosu od 1.250,00 EUR jer tu radnju nije poduzeo. Nadalje sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi više traženih 625,00 EUR za svaku radnju koju mu je sud priznao, odnosno ukupno 4.375,00 EUR, uvažavajući određenja Tarife i vrijednost predmeta ovog spora. Sud je odbio i zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 750,00 EUR I sudske pristojbe presude u iznosu od 750,00 EUR jer za tuženika nije nastao, niti može nastati trošak plaćanja sudske pristojbe tužbe i presude.

59. Dakle sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.125,00 EUR.

U Splitu, 2. ožujka 2026.

Sudac

Ana Misir Šarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o.

- Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o.

- u spis