Pn-107/2024-43

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja AF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva ulica 71, zastupanog po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rašica i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja VF, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika Marka Anića, odvjetnika, a po objavi presude dana 2. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva, učinjena podneskom tužitelja od 3. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, da tužitelju AF, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.261,14 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9. kolovoza 2023. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se preostali zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.682,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 9.8.2023. isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, da tužitelju AF, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.559,51 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 2. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka preko iznosa dosuđenog toč. III. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 1. veljače 2023. ozlijeđen u [adresa] na raskrižju Ulice Fausta Vrančića i Vukomeričke ulice kao vozač vozila reg. [registarska oznaka] u čiji je prednji desni dio udario vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] ZF koji se uključivao sa poljskog puta prije raskrižja. S obzirom da je za nastanak štetnog događaja odgovorno vozilo inozemnih registarskih oznake, sukladno čl. 30. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu nesporna je pasivna legitimacija tuženika pa se tužitelj obratio s odštetnim zahtjevom tuženiku dana 9. kolovoza 2023., koji ga je obavijestio da je obradu odštetnog zahtjeva povjerio članu UNIQA osiguranje d.d. Zagreb koji mu do danas nije isplatio naknadu štete. Tužitelj se javio u Kliniku za traumatologiju Zagreb gdje mu je dijagnosticirana ozljeda Fractura condyli laterallis tibiae sin cum disloc minima i zadržan je na bolničkom liječenju. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je zbog zadobivene ozljede trpio intenzivne bolove i strah te je zadržan na bolničkom liječenju gdje su se odlučili za konzervativno liječenje i postavili mu potkoljeničnu imobilizaciju i započeli s fizikalnom terapijom, a po otpustu iz bolnice su mu preporučili nastavak naučenih vježbi i hod s dvije dolakatne štake uz nošenje stabilizacijske ortoze i rasterećenje ozlijeđene noge. Tužitelj je proveo više ciklusa fizikalne terapije, ali unatoč tome kod njega su zaostali bolni i ograničeni pokreti u desnom koljenu uslijed čega je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.800,00 EUR na ime naknade neimovinske i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege sa zateznim kamatama te iznos od 143,14 EUR na ime troškova liječenja za zateznim kamatama na iznos od 123,62 EUR, iznos od 16,21 EUR te na iznos od 3,31 EUR tekućim od dana plaćanja računa uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

1.1. Tužitelj je u podnesku od 3. srpnja 2025., a nakon provedenog vještačenja, a u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, smanjio tužbeni zahtjev. S tim u vezi valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-16/2021-8 da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Kako se tuženik u roku od 15 dana od dana kada mu je dostavljen predmetni podnesak tužitelja usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, to imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje nema mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe, već će o tom dijelu sud odlučiti ovom presudom. Tim podneskom tužitelj je izvršio i preinaku tužbenog zahtjeva u odnosu na tijek zateznih kamata na zatraženi iznos od 143,14 EUR na ime troškova liječenja jer iste podražuje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a ne od dana plaćanja računa. Sud je dopustio preinaku, smatrajući da bi ista bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, sve temeljem čl. 190. st. 3. ZPP pa je riješeno kao u izreci rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne sporni da se 1. veljače 2024. u 11:50 sati u [adresa] na raskrižju Ulice Fausta Vrančića i Vukomeričke ulice dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužitelj stradao u svojstvu vozača u vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], kao niti odgovornost vozača inozemnog vozila reg. oznaka [registarska oznaka] za nastanak štetnog događaja. Osporava visinu tužbenog zahtjeva tužitelja na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege te troškova liječenja. U mirnom postupku korespondent tuženika nije bio u mogućnosti donijeti odluku o odštetnom zahtjevu tužitelja zbog nejasnih podataka o ozljedama navedenima u dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji. Od punomoćnika tužitelja zatražena je dostava dodatne medicinske dokumentacije, no ista tuženiku nikada nije dostavljena, čime je isti onemogućen u utvrđivanju nastale štete i donošenju konačne odluke o odštetnom zahtjevu tužitelja. Tuženik ističe da je tužbeni zahtjev postavljen previsoko i izvan okvira Orijentacijskih kriterija utvrđenih na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda RH 29. studenog 2002. te 5. ožujka i 15. lipnja 2020. Osporava uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i zdravstvenih tegoba tužitelja koje nisu posljedica istoga. Iz medicinske dokumentacije dostavljene uz tužbu nije jasno koje je ozljede tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju. Prema podacima iz Otpusnog pisma Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice od dana 8. veljače 2023., tužitelj je u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio prijelom lateralnog kondila lijeve goljenične kosti s manjim pomakom i istegnuće mišića vratne kralježnice. U nalazu fizijatra od dana 1. ožujka 2023. navodi se ozljeda desnog koljena, a u nalazu kirurga od dana 24. ožujka 2023. citira se RTG oba koljena kojim se verificira prijelom lateralnog kondila desnog koljena i stanje nakon operacije patele lijevog koljena. Stoga je u konkretnom slučaju sporno koje je ozljede tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, odnosno je li tužitelj uistinu sve ozljede zadobio u opisanom događaju ili je neke od ozljeda zadobio na drugi način. U cijelosti osporava tražene troškove postupka u vidu troška sastava odštetnog zahtjeva podnesenog u mirnom postupku. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zatezn im kamatama.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Potvrdu Policijske postaje Velika Gorica od 2.2.2023. (list 5-6 spisa), presliku kartice za terapiju (list 7-8, 27-28 spisa), Prijava o ozljedi na radu (list 9-12 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 13-22 spisa), račun za učešće (participacija) br. 20230171982 (list 23-25 spisa), račun br. 130/113/1 od 24.2.2023. (list 26 spisa), e-mail korespondenciju (list 29-31 spisa), presliku zdravstvenog kartona (list 53-81, 91-121 spisa), spis Policijske postaje Velika Gorica KLASA: 122-08/23-4/2852, proveo dokaz kombiniranim prometnim sudsko- medicinskim vještačenjem po vještacima dr. med. Davoru Mayeru i Srećku Hlišću, dipl. ing. te medicinsko vještačenje po vještaku dr. med. Jakši Filipoviću-Čugura.

4. Između stranaka dakle, nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika da tužitelju nadoknadi štetu. Sporna je međutim osnova i visina tužbenog zahtjeva, obzirom da tuženik smatra da je tužbeni zahtjev postavljen previsoko. Sporan je i tijek zateznih kamata na iznos štete. Sporna je uzročno-posljedična veza između ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji i štetnog događaja, a s obzirom na istaknuti prigovor nepostojanja iste te je sporno da li je tužitelj mogao zadobiti ozljede navedene u tužbi i medicinskoj dokumentaciji.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Radi utvrđenja uzročno-posljedične veze između ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji i štetnog događaja provedeno je kombinirano sudsko medicinsko i prometno vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Davoru Mayeru, specijalistu sudske medicine i Srećku Hlišću, dipl. ing.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka Srećka Hlišća, dipl. ing. od 15. listopada 2024. proizlazi da osobno vozilo u kojem se tužitelj nalazio na vozačkom mjestu, zadobilo je u sudaru s prikolicom štetnika naglu promjenu brzine od oko 25 km/h, uz prosječno usporenje od oko 7 gravitacija. Tijelo tužitelja je djelovanjem udarne sile poletjelo izrazito prema naprijed i nešto udesno, dok se osobno vozilo zabacivalo stražnjim dijelom ulijevo. U osobnom vozilu su se aktivirali prednji zračni jastuci i pirotehnički zatezač vozačkog pojasa, koji je ostao u izvučenom stanju.

7.1. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka prometne struke budući da je isti logičan, objektivan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima znanosti i vještine. Uzgredno se napominje kako stranke nisu istaknule primjedbe na nalaz i mišljenje, pri čemu je pisani nalaz sukladan dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Davora Mayera od 10. veljače 2025. proizlazi da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći kao vozač osobnog automobila koji je prednjim desnim vrhom naletio na stražnji desni vrh tovarnog platoa prikolice. Medicinskom obradom tužitelja nakon nesreće utvrđene su ozljede i postavljene dijagnoze: istegnuće vrata (trzajna ozljeda); prijelom lateralnog kondila desne goljenične kosti (radi se o prijelomu u području desnog koljena). U dinamici nesreće utvrđenoj prometnim vještačenjem tijelo tužitelja je imalo tendenciju polijetanja dominantno prema naprijed i nešto udesno. U ovakvim uvjetima, tužitelj je unatoč korištenju sigurnosnog pojasa zadobio sve gore navedene ozljede, udarom koljenom u prednju armaturu i trzajnim zabacivanjem glave. Prema tome, ove ozljede stoje u uzročnoposljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. U medicinskoj dokumentaciji se nekonzistentno navodi koja je goljenična kost bila ozlijeđena. Međutim, iz cjelokupnog konteksta dokumentacije može se sa sigurnošću zaključiti kako se radilo o desnoj goljeničnoj kosti, dok je mjestimično navođenje lijeve goljenične kosti evidentno rezultat omaške pri ispisivanju dokumentacije. Dodatno treba pojasniti da je tužitelj prije ovog štetnog događaja imao ozljedu lijevog koljena u vidu prijeloma lijevog ivera (male kosti na prednjoj strani koljenskog zgloba). Prema tome, citat očitanja Rtg nalaza „stanje nakon osteosinteze lijeve patele“ sadržan u povijesti bolesti kontrolnog pregleda traumatologa (l. 17) odnosi se na posljedicu kirurški liječenog prijeloma te kosti iz godine 2010. i ne stoji u vezi s predmetnim štetnim događajem.

8.1. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine budući da je isti logičan, objektivan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima znanosti i vještine. Uzgredno se napominje kako stranke nisu istaknule primjedbe na nalaz i mišljenje, pri čemu je pisani nalaz sukladan medicinskoj dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi, a pritom valja ukazati kako je vještak pojasnio da je mjestimično navođenje ozljede lijeve goljenične kosti u medicinskoj dokumentaciji rezultat omaške pri ispisivanju dokumentacije jer da se radi o desnoj goljeničnoj kosti, a takva pojašnjenja kao uvjerljiva i logična prihvaća i ovaj sud.

9. Dakle, na temelju provedenog kombiniranog sudsko medicinskog i prometnog vještačenja utvrđena je uzročno-posljedična veza između ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji (istegnuće vrata i prijelom lateralnog kondila desne goljenične kosti).

10. Radi utvrđivanja osnove i visine štete sud je pročitao medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton tužitelja te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure od 24. lipnja 2025. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom vanjskog kondila desne goljeničke kosti s pomakom. Ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice uslijed redukcije kretnji desnog koljena u lakom stupnju. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje je završeno 26.5.2023. Zdravstveni karton datira od 25.1.2010. do 20.8.2024. Prijelom lijevog ivera 25.01.2010. pad s sprave za vježbanje - operativno liječenje. Troškovi opravdani. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice- smanjenje životne aktivnosti od 5 % .Oštećenik je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 55 dana - kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 2 dana , srednjeg intenziteta 10 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 50 dana kumulativno. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 45 dana kumulativno. Naruženje ne postoji.

10.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke budući da je isti logičan, objektivan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima znanosti i vještine. Uzgredno se napominje kako stranke nisu istaknule primjedbe na nalaz i mišljenje, pri čemu je pisani nalaz sukladan medicinskoj dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi. Osim toga, navedeni vještak je, osim uvida u medicinsku dokumentaciju, izvršio i pregled tužitelja. Što se pak tiče ocjene ostalih dokaza sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

11. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrđeno je da je tužitelj povodom ozljeda koje je zadobio u štetnom događaju trpio fizičke bolove i strah u trajanju i intenzitetu kako je navedeno u nalazu vještaka i naprijed navedeno u presudi te da mu je smanjena životna aktivnost u omjeru od 5 %, uslijed čega trpi duševne bolove. Također, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna i tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 90 sati.

13. Dakle, imajući u vidu ozljede koje je tužitelj pretrp io, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i duševne bolove koje je tužitelj trpio i trpi, opseg smanjenja životne aktivnosti sud smatra da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje temeljem čl 19. st. 2. ZOO. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom sud smatra da trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade te da se dosuđivanjem iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Prilikom dosuđivanja visine pravične novčane naknade sud je imao u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (mirovanje, uzimanje analgetika, imobilizacija, obavljanje fizikalne terapije, hodanje s pomagalom-štakom i dr.), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Također, sud je imao i u vidu opseg smanjenja životne aktivnosti (5 %), pojavne oblike kroz koje se trajne posljedice očituju, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja (39 godina), njegov preostali životni i radni vijek, kao i trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti trpi. Ujedno se ističe kako su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5), povišeni su za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude. Stoga je ovaj sud prilikom određivanja visine naknade također uzeo u obzir i promjene vrijednosti novca uzrokovane inflatornim kretanjima (tako i Ustavni sud RH u U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., Žs u Dubrovniku Gž-546/2023-2 od 6. studenog 2024., Žs u Zagrebu Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024., Žs u Zagrebu Gž-5040/2024-2 od 18. prosinca 2024.).

15. Imajući u vidu gore navedene okolnosti sud smatra da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 4.000,00 EUR. Međutim, kako tužitelj s tog osnova potražuje iznos od 3.803,00 EUR, to mu je dosuđen iznos koji je zatražen.

16. Što se tiče naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 2 sata kroz 45 dana. Sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe čl. 223. ZPP utvrdio 5,00 EUR kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege, tako da je tužitelj s osnove pružene tuđe pomoći i njege pretrpio štetu u visini od 450,00 EUR (90 sati x 5,00 EUR). Međutim, kako tužitelj s tog osnova potražuje iznos od 315,00 EUR, to mu je dosuđen iznos koji je zatražen.

17. U cijelosti je osnovan i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatražene troškove liječenja prema dostavljenim računima (list 23-26 spisa). Razvidno je da se računi dijelom odnose na račune za učešće koje su pojedine ustanove navedene u računima izdale tužitelju s tog osnova za obavljene usluge koje se odnose na bolničko liječenje, odnosno kontrolni pregled, a na raspravi od 2. veljače 2026. tužitelj je pojasnio da su to zapravo troškovi participacije koje je tužitelj plaćao jer nema dopunsko zdravstveno osiguranje pa takva pojašnjenja kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud i te troškove smatra opravdanima. Troškovi se odnose i na račun koji je tvrtka Bauerfeind izdala tužitelju za troškove participacije te i trošak naveden u tom računu sud smatra opravdanim. Pritom valja napomenuti kako je i vještak u svom nalazu i mišljenju troškove liječenja ocijenio opravdanim.

18. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je čl. 1086. ZOO određeno da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da se tužitelj dana 9. kolovoza 2023. obratio tuženiku u mirnom postupku s zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, to mu na temelju odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu pripadaju zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenje odštetnog zahtjeva tuženiku pa do isplate, neovisno o datumu završetka liječenja tužitelja i neovisno o danu presuđenja (tako i odlukama VSRH Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev 373/2022-3 od 29. studenoga 2022.).

19. Kako je u ovom slučaju tužbeni zahtjev smanjen, odnosno tužba povučena nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari za iznos od 2.682,00 EUR, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to imajući u vidu pravno shvaćanje navedeno u toč. 1.1. obrazloženja ove presude nema mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe, već je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za navedeni iznos i odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

20. U odnosu na odluku o parničnim troškovima valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2. propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Shodno izloženom, odluka o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP. Naime, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, imajući u vidu kako kvantitativni uspjeh (u odnosu na visinu zahtjeva), tako i kvalitativni uspjeh (u odnosu na osnovu zahtjeva), tužitelj je u parnici uspio u mjeri od 80,69 % (osnov 100 % + visina 61,37 %, podijeljeno sa 2), a tuženik u mjeri od 19,31 % (osnov 0 % + visina 38,63 %, podijeljeno sa 2). Od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelja) oduzet je postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženika) pa je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju trošak u omjeru od 61,38 %. Tužitelju je priznat trošak sastavljanja odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 7. točka 1. Tarife, trošak sastavljanja podnesaka od 26.2.2025., 3.7.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 13.6.2024., 13.5.2025. i 2.2.2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za sastavljanje podneska od 5.4.2025. priznat mu je trošak u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku . Za svaku navedenu radnju tužitelju je priznat PDV po stopi od 25 %. Ukupno priznati troškovi tužitelja s osnova poduzetih radnji po punomoćniku iznose 1.812,50 EUR. Kako je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju trošak u omjeru od 61,38 %, tako je parnični trošak tužitelju dosuđen u istom omjeru pa iznosi 1.112,51 EUR. Tužitelju je, nadalje, na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP kao potreban u cijelosti priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 57,94 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 89,06 EUR te trošak uplate predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 300,00 EUR. Stoga mu je ukupno dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 1.559,51 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška tužitelj odbijen (toč. IV. Izreke).

20.1. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 17.1.2025. kojim izvještava sud kako je uplatio sudsku pristojbu na tužbu, budući da uplatu sud provjerava putem e spisa. Nije mu priznat niti trošak sastavljanja podneska od 4.7.2025. kojim isti izvještava sud kako je uplatio razliku predujma za financijsko vještačenje, budući da uplatu sud sam provjerava putem računovodstva ili Ipis financijske kartice predmeta. Nije mu priznat niti trošak sastavljanja podneska od 12.2.2025. kojim požuruje sud u postupanju, obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Nije mu priznat niti trošak sastavljanja podneska od 12.5.2025. jer podnesak s tim danom ne prileži spisu. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer na to ročište nije pristupio. Stoga je riješeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu, 2. ožujka 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 89,06 EUR

2. tuženiku po punomoćniku