Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1127/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja VG Čistoća d.o.o. za održavanje čistoće, Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 45, OIB: 23915011506, protiv tuženika VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-340/2019- 35 od 29. siječnja 2025., 2. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika VL i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-340/2019-35 od 29. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tuženika od 29. ožujka 2024. i potvrđeno je rješenje o sudskoj pristojbi poslovni broj Povrv-340/2019-30 od 1. veljače 2024.

2. Protiv naprijed navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik ne navodeći zakonom određene razloge za žalbu. Ističe da je rješenje nezakonito i nepravodobno u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23 - dalje: ZSP) jer sud prvog stupnja nije odbacio niti prihvatio njegovu žalbu (pravilno prigovor) od 29. ožujka 2024. u roku od tri dana, već je o istoj odlučio nakon skoro godinu dana. Predlaže da se pobijano rješenje ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

5. Rješenjem poslovni broj Povrv-340/2019-30 od 1. veljače 2024. tuženiku je sukladno čl. 28. ZSP naloženo plaćanje sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR, za žalbu protiv rješenja u iznosu od 13,27 EUR te sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 26,54 EUR, odnosno u ukupnom iznosu od 53,08 EUR.

6. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tuženika i potvrđeno naprijed navedeno rješenje uz obrazloženje da je tuženik sukladno odredbi čl. 4. st. 1. ZSP te čl. 3. st. 1. ZSP obveznik plaćanja sudskih pristojbi za naprijed navedene poduzete radnje.

6.1. Zaključak prvostupanjskoga suda je pravilan te ga prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Naime, odredbom čl. 28. st. 5. ZSP propisano je da će sud, kada putem pošte primi podnesak za koji pristojba nije plaćena ili nije u cijelosti plaćena, donijeti rješenje o pristojbi kojim će pozvati podnositelja podneska da u roku od osam dana od dana dostave rješenja plati pristojbu te ga upozoriti na posljedice iz čl. 30. toga Zakona.

6.2. Nadalje, prema odredbi čl. 1. ZSP u postupku pred sudovima se plaćaju sudske pristojbe u skladu s odredbama ovoga Zakona i u visini utvrđenoj Tarifom sudskih pristojbi. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZSP pristojbe propisane ovim Zakonom dužna je platiti stranka na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom. Odredbom čl. 4. st. 1. toč. 1. ZSP propisano je da za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) obveza plaćanja pristojbe nastaje u trenutku kada se predaju. Dakle, predajom prigovora protiv platnog naloga iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nastala je obveza plaćanja sudske pristojbe za prigovor, a predajom žalbe protiv rješenja o stavljanju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izvan snage kao i predajom žalbe protiv prvostupanjske presude nastala je obveza plaćanja sudskih pristojbi za navedene žalbe.

7. Prema tome, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prigovor tuženika protiv rješenja o pristojbi od 1. veljače 2024. kao neosnovan odbio.

8. Žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na zakonitost pobijane odluke. Naime, činjenica da sud prvog stupnja nije postupio u roku propisanom odredbom čl. 29. st. 2. ZSP ne oslobađa tuženika od obveze plaćanja sudskih pristojbi.

9. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

U Velikoj Gorici 2. ožujka 2026.

Sudac

Adela Turkalj