Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-632/2019-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužiteljice CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici iz Varaždina, Juraja Križanića 15A, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Knezović & partneri j.t.d. iz Zagreba, Radnička cesta 54, radi utvrđenja ništetnosti i isplate , nakon održane i zaključene javne glavne rasprave održane dana 4. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice te punomoćnika tuženika, 2. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe ugovora o kreditu broj: 136-137/2006 od 17.05.2006.g. sklopljen između tužiteljice CN (prije C) [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 u čl.6. koji glasi: „ugovorne strane su suglasne da će se korisniku kredita ako se pridržava svih odredbi ovog ugovora 01.03.2007.g.promijeniti kamatna stopa na kamatnu stopu važeću za kredite za mlade, nakon promjene kamatne stope ista se mijenja sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria-bank d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.“

te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe ugovora o kreditu broj: 136-137/2006 od 17.05.2006.g. sklopljen između tužiteljice CN (prije C) [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 u čl.4., a koji glasi: „kredit se otplaćuje u…mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti chf obračunate po srednjem tečaju za chf, Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja“.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužiteljici CN (prije C) [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 8.865,42 € (slovima: osamtisućaosamstvošestdesetpeteura i četrdesetdvacenta) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

na iznos od 14,10 € sa kamatom od 30.04.08

na iznos od 52,92 € sa kamatom od 02.06.08.

na iznos od 52,92 € sa kamatom od 30.06.08.

na iznos od 52,92 € sa kamatom od 31.07.08.

na iznos od 52,92 € sa kamatom od 01.09.08.

na iznos od 52,92 € sa kamatom od 01.10.08.

na iznos od 66,37 € sa kamatom od 31.10.08.

na iznos od 52,92 € sa kamatom od 02.12.08.

na iznos od 76,77 € sa kamatom od 31.12.08.

na iznos od 80,33 € sa kamatom od 02.02.09.

na iznos od 81,94 € sa kamatom od 02.03.09.

na iznos od 77,50 € sa kamatom od 31.03.09.

na iznos od 78,35 € sa kamatom od 30.04.09.

na iznos od 71,56 € sa kamatom od 01.06.09.

na iznos od 66,57 € sa kamatom od 30.06.09.

na iznos od 67,89 € sa kamatom od 31.07.09.

na iznos od 70,53 € sa kamatom od 31.08.09.

na iznos od 70,30 € sa kamatom od 30.09.09.

na iznos od 67,64 € sa kamatom od 02.11.09.

na iznos od 72,63 € sa kamatom od 30.11.09.

na iznos od 76,64 € sa kamatom od 31.12.09.

na iznos od 82,34 € sa kamatom od 01.02.10.

na iznos od 81,03 € sa kamatom od 01.03.10.

na iznos od 88,77 € sa kamatom od 31.03.10.

na iznos od 87,30 € sa kamatom od 30.04.10.

na iznos od 90,16 € sa kamatom od 31.05.10.

na iznos od 114,92 € sa kamatom od 30.06.10.

na iznos od 109,82 € sa kamatom od 02.08.10.

na iznos od 125,39 € sa kamatom od 31.08.10.

na iznos od 120,01 € sa kamatom od 30.09.10.

na iznos od 111,36 € sa kamatom od 02.11.10.

na iznos od 129,62 € sa kamatom od 30.11.10.

na iznos od 145,63 € sa kamatom od 31.12.10.

na iznos od 129,46 € sa kamatom od 31.01.11.

na iznos od 134,24 € sa kamatom od 01.03.11.

na iznos od 128,46 € sa kamatom od 31.03.11.

na iznos od 129,77 € sa kamatom od 30.04.11.

na iznos od 160,35 € sa kamatom od 31.05.11.

na iznos od 163,32 € sa kamatom od 30.06.11.

na iznos od 188,87 € sa kamatom od 01.08.11.

na iznos od 175,75 € sa kamatom od 31.08.11.

na iznos od 161,38 € sa kamatom od 30.09.11.

na iznos od 145,81 € sa kamatom od 31.10.11.

na iznos od 145,06 € sa kamatom od 01.12.11.

na iznos od 150,40 € sa kamatom od 03.01.12.

na iznos od 157,36 € sa kamatom od 01.02.12.

na iznos od 149,75 € sa kamatom od 31.08.12.

na iznos od 144,54 € sa kamatom od 02.10.12.

na iznos od 149,30 € sa kamatom od 08.11.12.

na iznos od 147,38 € sa kamatom od 07.12.12.

na iznos od 151,26 € sa kamatom od 09.01.13.

na iznos od 143,66 € sa kamatom od 08.02.13.

na iznos od 144,31 € sa kamatom od 08.03.13.

na iznos od 150,04 € sa kamatom od 11.04.13.

na iznos od 141,49 € sa kamatom od 13.05.13.

na iznos od 139,37 € sa kamatom od 07.06.13.

na iznos od 135,72 € sa kamatom od 09.07.13.

na iznos od 139,41 € sa kamatom od 12.08.13.

na iznos od 128,67 € sa kamatom od 25.10.13.

na iznos od 11,28 € sa kamatom od 30.11.13.

na iznos od 439,85 € sa kamatom od 13.02.14.

na iznos od 60,87 € sa kamatom od 06.03.14.

na iznos od 96,96 € sa kamatom od 10.04.14.

na iznos od 95,25 € sa kamatom od 09.05.14.

na iznos od 94,80 € sa kamatom od 10.06.14.

na iznos od 96,71 € sa kamatom od 10.07.14.

na iznos od 99,15 € sa kamatom od 08.08.14.

na iznos od 100,69 € sa kamatom od 10.09.14.

na iznos od 100,61 € sa kamatom od 10.10.14.

na iznos od 104,50 € sa kamatom od 10.11.14.

na iznos od 105,54 € sa kamatom od 10.12.14.

na iznos od 105,91 € sa kamatom od 09.01.15.

na iznos od 105,64 € sa kamatom od 10.02.15.

na iznos od 105,74 € sa kamatom od 06.03.15.

na iznos od 104,79 € sa kamatom od 10.04.15.

na iznos od 105,74 € sa kamatom od 08.05.15.

na iznos od 104,79 € sa kamatom od 10.06.15.

na iznos od 138,03 € sa kamatom od 09.07.15.

na iznos od 105,66 € sa kamatom od 07.08.15.

na iznos od 104,79 € sa kamatom od 11.09.15.

pa do isplate i to za razdoblje do 30.06.2011.god. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.god. pa do 31.07.2015.god. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. god. pa do 31.12.2015.god. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.god. pa do 30.06.2016.god. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.god. pa do 31.12.2016.god. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.god. pa do 30.06.2017.god. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.god. do 31.12.2017.god. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.god. do 30.06.2018.god. po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018.god. do 31.12.2018.god. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.god. do 30.06.2019.god. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.god. do 31.12.2019.god. po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020.god . do 30.06.2020.god., po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020.god. do 31.12.2020.god. po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021.god. do 30.06.2021.god. po stopi od 5,75% godišnje, od 01.07.2021.god. pa do 31.12.2021.god. po stopi od 5,61% godišnje, od 01.01.2022.god. do 30.06.2022.god. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022.god. do 31.12.2022.god. po stopi od 5,31% godišnje, od 01.01.2023.god. do 30.06.2023.god. po stopi od 5,50% godišnje, od 01.07.2023.god. do 31.12.2023.god. po stopi od 7,00% godišnje, od 01.01.2024.god. do 30.06.2024.god. po stopi od 7,50% godišnje, od 01.07.2024.god., do 31.12.2024.god. po stopi od 7,25% godišnje, od 01.01.2025.god. po stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu od 17.5.2006. prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.785,11 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti dijela odredbe Ugovora o kreditu kojeg su stranke sklopile 17.5.2006. i to u pogledu ugovorene promjenjive kamatne stope i otplate kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF Hypo-Alpe-Adria Bank na dan plaćanja te u dijelu obračuna kamate u CHF koja se naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. na dan plaćanja te radi ništetnosti ugovorene valute u CHF prema kojoj je vezana glavnica za CHF, te ujedno traži zbog ništetnosti ovih ugovornih odredaba i isplatu iznosa od 66.765,62 HRK / 8.861,32 EUR. Naime, da su stranke 29.1.2016. godine sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu od 17.5.2006. temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je provedena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Smatra da provedena konverzija nije od utjecaja na ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika i ugovornoj odredbi po kojoj je glavnica i kamata vezana uz valutu CHF. Sklapanjem Aneksa da nije nestao uzrok ništetnosti jer učinkom konverzije tužiteljici nije nadoknađen iznos oštećenja zbog ništetnosti nepoštenih ugovornih odredaba, a konverzijom, a ni Zakonom o potrošačkom kreditiranju nije propisano uklanjanje ništetnih ugovornih odredaba iz osnovnog ugovora. Prihvaćena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne predstavlja osnovu za gubitkom pravnom interesa tužiteljice. Ugovorom o namjenskom kreditu da je tuženik odobrio i stavio joj na raspolaganje iznos od 78.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. za devize važeće na dan korištenja, da je bila ugovorena kamata po stopi od 3,88% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatn im stopama banke, a također da je bila ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunate po srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja. Ove ugovorne odredbe tužiteljica smatra ništetnima jer uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, a takve odredbe ugovora da su protivne i prisilnim propisima i to odredbi čl. 81. i 84. Zakona o zaštiti potrošača. Također da je ugovor tuženika standardni ugovor banke na koji tužiteljica nije mogla utjecati, a tuženik nije izričito utvrdio parametre za promjenu kamatne stope niti metodu izračuna tih parametara, protivno prisilnim propisima. Pri tome se tužiteljica poziva na Presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. u odnosu na tuženiku, a temeljem tužbe tužitelja Potrošač -hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, kao i presudu istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. Kako je tuženik ugovaranjem ovakvih nepoštenih ugovornih odredaba stekao bez osnove značajan novčani iznos i to od 66.765,62 HRK, a sve to od isplate kredita do prihvaćanja konverzije, time da je tužiteljica uračunala i priznala tuženiku iznos koji joj je priznat u konverziji od 5.765,18 HRK i potom je utvrdila iznos postojeće preplate uslijed ugovorene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika i ništetno ugovorene valutne klauzule u CHF.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da tužiteljica nema pravnog interesa za podnošenje kondemnatorne tužbe, a to iz razloga što je tužiteljica provedbom konverzije sukladno ZID ZPK u potpunosti već ostvarila pravnu zaštitu koju traži u ovom postupku. Osporava da bi odredbe osnovnog ugovora o kreditu bile ništetne, time da je pitanje vraćanja iznosa kojeg tužiteljica traži, konačno i sporazumno riješeno Aneksom uz Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine. Ističe da je temeljno načelo konverzije propisano u čl. 19.b ZID ZPK, time da su cilj i smisao konverzije vidljivi i iz Prijedloga ZID ZPK u kojem zakonodavac navodi da je cilj takve mjere osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR. Tužiteljica da je već obeštećena za iznos koje potražuje tužbom, a to sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu, jer su joj priznate preplaćene svote na način da su iskorištene za podmirenje obroka prema novom otplatnom planu. Prema tome da je sklapanjem Aneksa osnovni ugovor prestao postojati, a tužiteljica je potpisom Aneksa izrazila volju za ostvarenjem prava sukladno ZID ZPK. Nadalje tuženik ističe prigovor zastare tražbine. Ističe i to da su sporne odredbe Ugovora o kreditu valjane jer tužiteljica nije dokazala da su ništetne, time da nema pravo pozivati se na utvrđenja iz presuda donesenih u okviru kolektivnog spora. Smatra da se ne može dokazivati da je volja ugovornih strana bila različita od onoga što je jasno napisano u Ugovoru o kreditu, dakle da je odobren u iznosu od 78.000,00 CHF u odgovarajućoj kunskoj protuvrijednosti, da se otplaćuje u jednakim mjesečnim anu itetima u protuvrijednosti 467,75 CHF i da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama ili drugog akta banke. Stoga da je pogrešno tvrditi da uslijed ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ona zapravo postaje fiksna.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Ugovor o kreditu broj 136-137/2006 od 17.5.2006., Aneks uz Ugovor o kreditu od 29.1.2016., specifikaciju uplata, obavijesti banke o promjenama kamatnih stopa po kreditu, bilten o bankama Hrvatske narodne banke iz 2006. godine, godišnje izvješće Narodne banke hrvatske za 1992., članak u Večernjem listu od 9.7.2005., metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku, saslušana je tužiteljica, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje i pročitan nalaz vještakinje Vlaste Santo-Olđa te su pročitane obavijesti o promjeni kamatne stope i parametrima kamatne stope.

4. Između stranaka činjenično nije sporno da je tužiteljica sa pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Podružnica Varaždin, sklopila Ugovor o kreditu broj 136-137/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je tužiteljici isplaćen kredit u iznosu od 78.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., važećem na dan korištenja kredita, da je kredit odobren za kupovinu i adaptaciju kuće, da je ugovorena kamata od 3,88% dekurzivno godišnje, da je u čl. 6. ugovorena promjenjivost kamatne stope, da je ugovorena otplata kredita u 240 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 467,75 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Banke na dan plaćanja. Nije sporno ni to da su stranke sklopile 29.1.2016. Aneks uz Ugovor o kreditu sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da je sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita 35.577,50 EUR te da preplata na dan 30.9.2015. iznosi 5.765,18 HRK, a koji iznos će se koristiti za namirenje budućih anuiteta i to najviše od 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi. Nije sporno ni to da su zbog jednostrane odluke tuženika o promjeni kamatne stope, te zbog promjena tečaja CHF u odnosu na HRK, rate kredita povećane u odnosu na rate kredita iz otplatnog plana i to u višestrukom iznosu.

5. Sporno je između stranaka da li je ništetna odredba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci tuženika i o valutnoj klauzuli, a sporno je i da li tužitelj i tužiteljica ima pravo na kondemnatornu pravnu zaštitu zahtijevajući isplatu utuženog novčanog iznosa, a sve u kontekstu provedene konverzije sukladno ZID ZPK/15, te da li je sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu ostvarila pravu zaštitu koju traži u ovom postupku. Sporan je iznos eventualno više plaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule temeljem osnovnog Ugovora o kreditu do 30.9.2015. s kojim danom je izvršena konverzija kredita, te je sporno da li je nastupila zastara predmetne tražbine.

6. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

7. Presudom pak istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

8. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati jednako na sve potrošače, već od slučaja do slučaja nakon utvrđenja prave volje ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, tuženiku kratko treba reći da se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužiteljica i poziva u tužbi.

9. Točno je da sve naprijed izloženo nikako ne znači automatsku primjenu pravnih stavova iz kolektivnog spora i u konkretnoj parnici već je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor. Dakle, tuženik je trebao dokazati činjenice iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz citiranih presuda donesenih u kolektivnom sporu, odnosno da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je razmatrao sud u kolektivnom sporu. Tuženik je morao dokazati da su sporne odredbe ugovora bile razumljive za tužitelja kao potrošača i da je s njim pregovarao o tim odredbama, a zbog čega se one ne bi mogle smatrati nepoštenima. Na tu okolnost je tuženik predložio saslušanje svjedoka UN, od čijeg saslušanja je odustao te je prilžio pisanu izjavu CNU, ovjerene kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem OV-5477/2020 od 24.8.2020.. O pojedinačnom pregovaranju ne može se zaključivati niti iz isprava koje je tuženik priložio uz odgovor na tužbu, naprotiv, tužiteljica navodi u stranačkom iskazu da joj je predmetni Ugovor o kreditu ponuđen kao jedini mogući kredit koji je mogla ishoditi prema svojim primanjima i da niti o jednoj ugovornoj odredbi nije mogla pregovarati sa tuženikom obzirom da je bio unaprijed pripremljen od strane banke . Također da nije dobila informaciju o tome kako se formira kamatna stopa, koji parametri utječu na njezinu promjenu, a nije dobila niti informaciju o rizicima povećanja tečaja CHF i tko će snositi taj rizik.

10. Izjava svjedokinje CNU ovjerena od strane javnog bilježnika, nije od značaja za konkretni obveznopravni odnos između stranaka, pa se ta izjava posebno ne obrazlaže, tim više što imenovana kao zaposlenica tuženika daje općenite izjave o pregovaranju prilikom davanja kredita u CHF i upozoravanju klijenata na pojmove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, dok ne sadrži nikakve relevantne činjenice koje bi se odnosile na uvjete sklapanja upravo predmetnog Ugovora o kreditu.

11. Tuženik nije dokazao niti ponudio dokaze kojima bi se moglo utvrditi kako su tužiteljici pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi i da su mu te odredbe učinili razumljivima, ne samo formalno i gramatički, već i suštinski, a kako to razmatra i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, a jednako tako i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

12. U vrijeme podnošenja ove tužbe 6.6.2019. važile su odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19), a prema odredbi čl. 118. tog zakona, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a identično je bilo propisano i odredbom čl. 138.a. ZZP/07. U prilog takvom zaključivanju govori i odredba čl. 120 . ZZP/14, prema kojoj pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 106. st. 1. tog zakona, ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovoga zakona i drugih propisa koji su navedeni u članku 106. st. 1. ovoga zakona, prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv trgovca koji joj je nedopuštenim postupanjem prouzročio štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima.

13. S obzirom na direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (za kamatnu stopu) i P-6632/17 od 14. lipnja 2018. (za valutnu klauzulu), donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu da se spomenute presude odnose i na tuženika, ništetne su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, kao i one koje se odnose na valutnu klauzulu. Obzirom na djelomičnu ništetnost ugovornih odredaba predmetnog ugovora o kreditu, tužiteljici bi pripadalo pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi, konkretno, razliku između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i onog u vrijeme isplate kredita 2005. godine, kao i na povrat onoga što je isplatila kao razliku između kamatne stope od 3,88% prilikom sklapanja Ugovora i onih koje je jednostrano u daljnjem periodu mijenjao tuženik u smislu povećanja. Takvo pravo tužiteljice proizlazi iz čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).

14. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje: Novela), u odredbi čl. 19.b. propisano je načelo konverzije kredita tako da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

15. Kao način konverzije kredita, u odredbi čl. 19.c. st. 1. toč. 1. i 2. Novele propisano je da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

16. Učinak prihvata konverzije propisan je, između ostalog u odredbi članka 19.e stavak 7. i 8. tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:

– učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona,

– razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač. Ako su ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c ovoga Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pritom se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

17. Iz Aneksa Ugovora o kreditu od 29.1.2016. proizlazi da su stranke prihvatile konverziju te su u članku 2 Aneksa mijenjale odredbe iz osnovnog ugovora i to valutu kredita, kamatnu stopu i iznos neotplaćenog kredita te postigle sporazum o preplati od 5.765,18 HRK.

18. Aneks Ugovoru o kreditu nije ništetan kao što je to zaključio u istovjetnom predmetu Vrhovni sud u svojoj odluci Gos-1/2019. Naime, u citiranoj odluci zauzet je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

19. Tako Vrhovni sud u citiranoj odluci ističe kako Novelu ("Narodne novine" broj 102/15) Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske te u svojem rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15).

20. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske pored formalne i materijalne ustavnosti istaknuo je da osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.

21. U takvim okolnostima, a imajući nastavno na umu da je ZIDZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 11/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

22. Međutim Vrhovni sud apostrofira da je sporazum trebao biti sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK, odnosno Novele.

23. Razlozi za preuzimanje obveze u vidu sklapanja sporazuma o konverziji na strani potrošača nisu otpali naknadnim utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule u subjektivnom smislu, a ni u objektivnom smislu – cilju u vidu izjednačavanja njihovog položaja s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR-e.

24. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 U protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

25. Točno je da je tužiteljica kao korisnica kredita mogla odbiti konverziju koju joj je banka prethodno bila dužna ponuditi i tužiteljica ne osporava da je izračun prilikom provođenja konverzije napravljen temeljem spomenute Novele, odnosno da je izračun tuženika točan.

26. Sklapanje Aneksa Ugovora o kreditu između stranaka ne znači da su istovremeno s njegovim sklapanjem stranke riješile pitanje ugovornih odredaba kojima se u ugovoru o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa niti se tim Aneksom rješava pitanje ništetnosti utuženih dviju odredaba ugovora koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Okolnost da su stranke sklopile Aneks Ugovora o kreditu i utvrđen manjak preplate, ne upućuje na zaključak da je provedenom konverzijom tužitelju vraćen iznos kao razlika između plaćenih ugovornih kamata na temelju utvrđene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i onoj početno ugovorenoj kao niti razlika u tečaju CHF na dan isplate kredita i na dan plaćanja daljnjih rata kredita. Jednako i prema odredbi čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu, koja propisuje da se potrošač ne može odreći, niti mu se mogu ograničiti prava koja ima temeljem citiranog zakona.

27. Kako je sud utvrdio da su ništetne spomenute odredbe Ugovora o kreditu, to takvo utvrđenje ništetnosti mora ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredaba nije bilo. Kako je provedenim vještačenjem po vještaku Vlasti Santo-Olđa, a na koji nalaz u smislu matematičkog izračuna stranke nisu imale primjedbe, utvrđeno je da je tužiteljica do konverzije, ukoliko se primjeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja Ugovora o kreditu od 3,88% godišnje i obveze izraze u kunama po tečaju na dan korištenja kredita, tužiteljica je do 30.9.2015. više uplatila 8.865,42 EUR sa više uplaćenim iznosima po pojedinim mjesecima kako je pobliže navedeno u izreci presude, to je sud obvezao tuženika isplatiti tužiteljici navedeni iznos sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, a primjenom daljnje odredbe čl. 1115. ZOO-a koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev i uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, zbog čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

28. U pogledu Aneksa Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 29.1.2016., istim je izvršena konverzija kredita radi promjene valute i to na način da se izjednači s položajem u kojem bi korisnik bio da je koristio kredit denominiran u EUR, zbog čega je trebalo voditi računa da li je prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog Ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja EUR kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije. Navedenim Aneksom Ugovora o kreditu sklopljenim prema ZID ZPK broj 102/15, uređuje pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i onih, nepoštenih postupanjem banaka, prethodno ugovorenih. Prema tome, iz sadržaja spomenutog Aneksa ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužiteljica odrekla ovih svojih prava koja u ovom postupku zahtijeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama ZID ZPK/15, već je suprotno tome odredbom čl. 41. ZZP-a, kao što je naprijed rečeno, propisano da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. ZID ZPK/15, imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF pa je zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje Dodatka osnovnom Ugovoru o kreditu, dok potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a – čl. 19.e ZID ZPK/15)).

29. Sklapanjem Aneksa osnovnom Ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i činjenica da se radilo o Aneksu osnovnom Ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora. Stoga shvaćanje tuženika da osnovni Ugovor o kreditu u CHF nije postojao jer je zamijenjen Aneksom tom Ugovoru, obzirom da je u konkretnom slučaju od dana sklapanja osnovnog Ugovora o kreditu pa do sklapanja Aneksa osnovnom Ugovoru o kreditu, isti vrijedio više godina i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili Aneks ili Dodatak osnovnom Ugovoru i proveli konverziju. Štoviše, kada bi se uzelo da je osnovni Ugovor o kreditu prestao važiti, ni u toj situaciji ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog Ugovora o kreditu, a osim toga ništetnost ugovora je i izvan slobodne dispozicije stranaka. Sklapajući Aneks osnovnom Ugovoru, stranke su utvrdile svoja buduća prava i obveze i retroaktivno od dana sklapanja osnovnog Ugovora o kreditu, ali n ičime nisu regulirane prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog Ugovora za razdoblje do konverzije odnosno do 30.9.2015.

30. Valja spomenuti i odluku Suda Europske unije u spojenim predmetima C- 596/15P i C-597/15P u predmetu Bionorica SE i Diapharm GmbH & Co.KG gdje je pod točkom 85. odluke od 23. studenog 2017. navedeno da postojanje pravnog interesa pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranci koja ju je podnijela, a nasuprot tomu pravni interes ne postoji kada povoljan ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu. Iz navedene presude vidljivo je da ne može postojati apstraktni pravni interes, a sud je dužan postupati u duhu i prema načelima prakse suda Europske unije temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001. i koji je stupio na snagu 1. veljače 2005. (dalje: SSP), što znači i prije sklapanja spornog osnovnog Ugovora o kreditu. Odredbom čl. 74. st.2. al 1 SSP, Republika Hrvatska se obvezala osigurati usklađivanje zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj zaštiti koja je na snazi u Europskoj uniji.

31. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu u CHF, odluka u kolektivnom sporu donijeta je tek nakon sklapanja Aneksa osnovnom Ugovoru o kreditu i provođenje konverzije te potrošači kao korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom Ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak nameće i odluka Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A.. Povezujući pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. i predmeta C-118/17 od 14. ožujka 2019., potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu. Iz nalaza vještaka proizlazi da je neovisno od provedene konverzije i neovisno od priznatog preplaćenog iznosa, obzirom da su tužiteljici uzeti u obzir prilikom konverzije svih uplaćeni iznosi, tužiteljica je i neovisno od toga preplatila, odnosno više uplatila tuženiku zbog ništetnih ugovornih odredaba i daljnji iznos ode 8.865,42 EUR, koji iznos je tužena banka neosnovano stekla. Pri takvom izračunu nije došlo ni do kakve kumulacije priznatih iznosa prilikom provedene konverzije i sada izračuna preplaćenog iznosa uzimajući u obzir tečaj 1 CHF = 4,670 HRK na dan isplate kredita i kamatnu stopu od 3,88% godišnje. Stoga nije točna tvrdnja tuženika da nalaz i mišljenje polazi od nekakve hibridne konstrukcije prema kojoj se u ovom slučaju ima primijeniti kunski kredit u kojemu je kamatna stopa fiksirana na iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom. Stoga nije bilo potrebe dopune vještačenja i to na način na koji predlaže tuženik, a u kojemu bi vještak primijenio kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite. Konačno na ročištu 27. studenog 2025. tuženik izričito navodi da ne predlaže saslušanje vještaka jer njezinom matematičkom izračunu ne prigovara. Osim toga, tužiteljica traži da se iz osnovnog Ugovora o kreditu uklone ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa preostaje samo prvotno ugovorena kamatna stopa od 3,88% godišnje, a isto tako vrijednost tečaja CHF na dan isplate kredita od 4,670 HRK.

32. Slijedom iznijetog, sud u cijelosti prihvaća nalaz stručnim i objektivnim i temelji odluku na nalazu vještaka, odnosno prihvaća tužbeni zahtjev koji je usklađen upravo sa takvim nalazom.

33. U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok kod stjecanja bez osnove, kako pravilno ističe tuženik, iznosi 5 godina. Međutim, kako se tužiteljica poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznala za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 6.6.2019. to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., tako da u tom slučaju također nije nastupila zastara tražbine za podnošenje konkretne tužbe.

34. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu kojim se ugovara iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF, sud ocjenjuje taj dio tužbenog zahtjeva neosnovanim. Naime, iz Presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača proizlazi da ugovorna odredba kojom je ugovorena obveza banke, a ne potrošača, nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom pa utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak, a kako tužiteljica nije iznijela nikakve razloge zbog kojih smatra tu odredbu ugovora kojim je obveza tužene isplatiti kredit u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju tužene važećem na dan korištenja kredita ništetnim pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen. Osim toga, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet Ugovora) pa na temelju čl. 84. ZZP/2003 ne podliježe testu poštenosti. Radi se o jasnoj odredbi kojom je definirana b itna obveza tužene na isplatu kredita, zbog čega nije riječ o obvezi koja u smislu čl. 81 st. 1. ZZP/2003 može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača. Iz iznijetih razloga taj je dio tužbenog zahtjeva odbijen kao pod točkom III. izreke presude.

35. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

36. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, sastava podnesaka od 9.9.2020., 18.9.2020., 9.10.2020., 23.7.2025. u iznosima od po 250,00 EUR, zastupanje na ročištima 24.9.2020., 26.11.2020., 20.2.2025., 8.5.2025., sve u iznosima od po 250,00 EUR, u koji iznos je uračunat i PDV. Naprotiv, tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 27.5.2020. kojim požuruje zakazivanje ročišta. Tužiteljici je priznat i daljnji trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 135,11 EUR, trošak vještačenja 400,00 EUR ili ukupno 2.785,11 EUR.

Varaždin, 2. ožujka 2026.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnica tužiteljice – Andreja Fosin, odvjetnica u Varaždinu, Juraja Križanića 15A

2) Punomoćnici tuženika – OD Knezović & partneri j.t.d. iz Zagreba, Radnička cesta