Poslovni broj: Pn-141/2018-87

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja RB iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Slavonska avenija 1B, Zagreb, OIB: 10840749604, koga zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 19. siječnja 2026.. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Luke Dorotića te punomoćnika tuženika, 2. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Slavonska avenija 1b, Zagreb, OIB: 10840749604, platiti tužitelju RB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetniku Luki Mardešiću iz Zagreba,

-14.139,69 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana štetnog događaja, tj. 23.02.2015. godine, po do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana

-kao i nadoknaditi mu parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024.g., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana"

i

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe od 11. listopada 2024.

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnične troškove u iznosu od 8.569,78 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od 2. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope, a koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je 23. veljače 2015. doživio prometnu nesreću na području [adresa] u [adresa] kao vozač osobnog vozila BGL 291 (D). Za prometnu nesreću odgovorna je ŽB, [adresa], koja je upravljajući vozilom FIAT PUNTO registarskih oznaka [registarska oznaka], koje je imalo zaključeno osiguranje po osnovi automobilske odgovornosti kod IZVOR OSIGURANJE d.d., Trpinjska 9 iz Zagreba, broj police [broj police]. Tužitelju je prouzročena šteta u vidu materijalne štete na vozilu. Nesporno je da je šteta nastala udarom u vozilo tužitelja od strane osiguranika tuženika. Tužitelj se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom koji je otklonjen. Kao dokaze je predložio Europsko izvješće o nezgodi, saslušanje RB, ŽB, presliku police osiguranja, prometne i vozačke dozvole osiguranika tuženika i tužitelja, provođenje prometnog vještačenja, provedeno prometno vještačenje po TC Expert GmbH s računom, odštetni zahtjev i odgovor. Tužbom je zatražio 106.050,89 kn (14.075,37 eura). Konačno postavljenom tužbenim zahtjevom od 11. listopada 2024. zatražio je isplatu 14.139,69 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao da je vozilo ŽB osigurno bilo kod Izvor osiguranje d.d., a osporava nastanak štetnog događaja kako je opisan u tužbi, osporava aktivnu legitimaciju jer je vlasnik vozila bio RBZ, pasivnu legitimaciju jer vozilo osigurano kod tuženika nije sudjelovalo u navodnom štetnom događaju, odgovornost tuženika i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Ističe da je isto vozilo sudjelovalo u prometnoj nesreći 24. travnja 2015., a da iz broja prijeđenih kilometara proizlazi da je vozilo prešlo 19km od Hrvatske do Njemačke. Kao dokaze je predložio saslušanje tužitelja i VB, rekonstrukciju i uviđaj, prometno vještačenje, pribavljanje podataka MUP-a o lokaciji signala s mobitela tužitelja i VB u vrijeme štetnog događaja. Ističe da je tužitelj hrvatski državljanin i nema pravo popravljati štetu u Njemačkoj. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev i zatražio je troškove postupka.

3. Tužitelj je preinačio tužbu podneskom od 11. listopada 2024. s obzirom na to da je povisio tužbeni zahtjev, a tuženik se toj preinaci nije protivio. Sud je preinaku dopustio u skladu s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenog prometnog vještačenja. Nadalje, tužitelj je navedenom tužbom tužio Generali osiguranje d.d., a prvotno je tužba bila podnesena protiv Izvor osiguranje d.d. Nadalje, s obzirom na to da se prvotni tuženik podneskom od 4. lipnja 2020. složio da u parnicu na mjesto tuženika stupi Generali osiguranje, da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev na način da se Generali osiguranju naloži kao tuženiku plaćanje, a da je Generali osiguranje nastavilo postupati po tako preinačenoj tužbi, proizlazi da su ispunjeni uvjeti iz članka 192. st. 2. i 3. ZPP-a vezano uz preinaku tužbu u odnosu na tuženika.

4. Tijekom postupka sud je pročitao izvješće o prometnoj nezgodi (str. 4 spisa), policu osiguranja (5), preslike osobne iskaznice tužitelja (6-7), prometnu dozvolu (9- 11), vozačke i prometne dozvole (12-13), fotografije vozila (14-22, 59-74), vještačenje TC Expert GmbH (24-39), odštetni zahtjev s odgovorom na zahtjev (40-43 i 54), dopis osiguratelja KB (53), podatke o prometnoj nesreći (56), saslušani su svjedokinja ŽB (105), MB (116) i tužitelj (116), situacijski plan i fotografije sačinjene od strane MUP-a (111-115), proveden je uviđaj (152 i 238), provedeno je prometno vještačenje po vještaku Zvonku Ivašiću (158-166, 195-200 i 216) i vještaku Nevenu Erešu (244-250, 280-282 i 299) te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka Srećka Hlišća (175-187).

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je vozilo ŽB osigurno bilo kod Izvor osiguranje d.d.

7. Sporna je aktivna i pasivna legitimacija, dinamika nastanka štetnog događaja i visina štete.

8. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne, a dokumentaciju na kojoj se temeljilo vještačenje, sud je ocjenjivao u odnosu procjene je li vještačenje provedeno stručno i pravilno. Sud nije svoju odluku temeljio ni na nalazu i mišljenju vještaka Hlišća koji nije određen kao vještak, zbog načela kontradiktornosti, a k tome, taj je dokaz dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka.

9. Tužitelj je u podnesku od 11. lipnja 2025. naveo da je do prodaje predmetnog vozila SB došlo 15.4.2015., kada je izdana nova prometna dozvola pod brojem: WK870895, a tužitelj je bio vlasnik vozila u periodu od 30.01.2015. do 27.03.2015. Tužitelj u prilogu dostavlja dokaz koji je ujedno priložen uz tužbu, a radi se o ovjerenom prijevodu prometne dozvole s njemačkog jezika na hrvatski od 14.09.2015. iz koje proizlazi da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], model Audi S8 u trenutku prometne nezgode bilo u vlasništvu tužitelja RB.

10. Iz same prometne dozvole, potvrđuju se navodi tužitelja da tijekom veljače 2015. bio upisan kao vlasnik vozila. Činjenica da je naknadno utisnut žig "Nevažeće" preko prometne dozvole, ne utječe na utvrđenje da je tužitelj bio vlasnik vozila u spornom razdoblju.

11. U svom je iskazu svjedokinja ŽB navela da je vlasnica vozila kojim je upravljala njena unuka MB jer je dala unuci vozilo da s njim upravlja tj. dala joj je vozilo na korištenje. Svjedokinja nije očevidac štetnog događaja, njoj je unuka rekla da je imala sudar. Vozilo nije popravljala. Vozilu je istekla registracija i ono što je vrijedilo u vozilu je prodano za dijelove. Ne zna koja su oštećenja bila na vozilu.

12. Svjedokinja MB je navela da joj ovo nije jedini sudar kojeg je imala, već sam imala još dva sudara, tako da joj je sam štetni događaj iz 2015. u "magli". Sjeća se da se od bake s vozilom vraćala prema [adresa] da ode u posjetu kod prijateljice. U to vrijeme kada se dogodio štetni događaja imala je malo dijete, tako da je na mobitelu pratila što se događa s djetetom. Sjeća se da je pogledala u mobitel i u jednom zavoju joj je otišao auto u stranu i došlo je do sudara s vozilom koje je došlo iz suprotnog pravca. Inače vozilo kojim je tada vozila je teško upravljala, međutim otac joj je rekao da nema oštećen servo, a na što je sumnjala jer je njime teško upravljala. Nije zvala policiju jer je znala da je kriva i da bi dobila i kaznu, tako da je ispunjeno europsko izvješće o nezgodi. Kada joj je dano na uvid evropsko izvješće o nezgodi na listu 4 spisa, potvrdila je da je to njen potpis. Nije ona radila skicu, pretpostavlja da ju je radio gospodin. Sjeća se da je gospodin vikao na nju kako vozi, u što gleda, tako da je situacija bila sama po sebi nezgodna i sam sudar po sebi je nezgodna situacija, a osobito jer se radilo o osobi koji joj može biti otac ili djed. Sa svojom vozačkom stranom udarila je u vozilo gospodina, prednji dio vozačke strane - prednji blatobran, zna da je udarila u vozačku stranu gospodina. Ne zna je li taj dio kolnika osvijetljen gdje se dogodila prometna nezgoda. Zna da je kriva jer je njoj auto otišao u stranu na mjestu gdje je puna crta. Europsko izvješće o nezgodi su ispunjavali kod automobila. Vozilo gospodina je otišlo u ogradu. Ne sjeća se radi čega nisam dovezla vozilo u osiguranje radi fotografiranja, možda nije dobila poziv od osiguranja ili je nešto bilo s djetetom. Svoje je vozilo odvezla kući, a što je bilo s vozilom gospodina ne zna, on ga nije uključivao.

13. Na uviđaju je svjedokinja MB izjavila da se jedva sjeća gdje se dogodio štetni događaj, da se ne sjeća ograde, da je udarila tužitelja u vozačevu stranu i da se kretala u pravcu Markova Polja.

14. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je 24. kolovoza 2018. imao moždani udar. Sjeća se da se vraćao s groblja Markovo polje i išao je prema kući i ta cesta od groblja je inače zavojita. U jednom zavoju auto koji je došao iz suprotnog pravca se "drito" zabio u njega i tužitelj je s vozilom otišao u stranu i udario u zaštitnu ogradu. Bio je sumrak. Nije primijetio osvjetljenje niti vozio brzo, negdje 40 - 50 km/h. Imao je oštećenja na vozilu i to na lijevoj i desnoj strani vozila, na desnoj strani vozila su bila od udarca u zaštitnu ogradu. U vrijeme štetnog događaja je radio u Njemačkoj i dolazio je često u posjet obitelji u Hrvatskoj i nakon štetnog događaja zadržao još jedan do dva dana i nije se zadržao dugo, tj. onoliko koliko mu je to posao dozvoljavao. Nije on popravljao vozilo. Vozilom se nije vraćao u Njemačku već se vratio autobusom ili vlakom, ne može se sada sjetiti. Vozilo je vučnom službom iz Hrvatske dovezeno u Njemačku. Vozilo je prodao gospodinu SB, a između njih je bilo i nekih kompenzacija, otprilike za cijenu 6.000,00 do 7.000,00 eura. Nakon prodaje vozila SB je od njega pozajmio vozilo te je imao prometnu nezgodu negdje na moru, ne može sjetiti kad je išao za Hercegovinu, misli da je bilo u Metkoviću blizu granice. Čini mu se da je u prometnoj nezgodi na moru na vozilu oštećena prednja strana jer se džip zabio u njega. U vrijeme štetnog događaja je imao prebivalište u [adresa], a boravište u [adresa], a sada ima prebivalište u [adresa]. Za prometnu nezgodu koja se dogodila na moru je policija napravila očevid. Misli da je na vozilu kada ga je pozajmio od SB bila kilometraža oko 140.000 do 160.000 kilometara, jer ni sada ne zna koliko na svom vozilu ima kilometražu. Misli da je fotografirao vozilo. Djevojka je priznala štetu i nije htjela da se zove policija, a po evropskom izviješću o šteti ne treba zvati policiju. Vozilo nakon štetnog događaja je odšlepano, a misli da se šlep služba zvala " R". Prijavio je telefonski štetu "Izvor osiguranju" i oni su rekli da će mu se javiti ali do sada mu se nitko nije javio te je odlučio ići redovnim putem i obratio se odvjetniku. Što se tiče broja na koji je zvao Izvor osiguranje d, d., navodi da je po imeniku tražio broj i misli da je zvao broj izvida štete. Procjena štete iz druge prometne nezgode na moru nema veze s njim jer je auto posudio od SB. Ne zna gdje je SB napravio procjenu. Policija koja je vršila očevid kod prometne nezgode na moru je fotografirala vozilo. Vozilo kod druge prometne nezgode nije bilo u voznom stanju već je odšlepano. Nije bio vlasnik vozila, tako da nije ni imao nadzor nad automobilom. Nije mu poznato je li vozilo dva puta procijenjeno kod istog procjenitelja, jer u Njemačkoj ima "milijun" tih procjenitelja. Iz Njemačke je došao do Vrgovca, ali ne razbijenim autom, jer je auto popravljen nakon nesreće. Procjenu štete nakon prometne nezgode u Zagrebu na Markovu polju vodio je u Njemačku kod procjenitelja. Nije popravio tužitelj automobil nakon prve prometne nezgode već je to popravio SB, a njemu je prodao razbijeni auto i zato je bila ta cijena koju je naveo u iskazu. Na pitanje kako objašnjava da je vozilo u dva mjeseca iz Njemačke do Vrgovca i od Vrgovca do Njemačke prešlo kilometražu od 19 km navodi da je prodao vozilo SB s kilometražom od 140.000 do 160.000 kilometara, je li kilometraža ispravno radila, ne zna jer nije gledao kilometražu.

15. Prometni vještak Husinec je u svom dopisu od 2. srpnja 2019. naveo da nakon više pokušaja nije uspio vozila dovesti u sudarni položaj koji su opisali svjedoci, a da bi odgovaralo fotografijama.

16. Nakon provedenog uviđaja i rekonstrukcije, vještak Ivašić je naveo da je do nesreće došlo u lijevom zavoju, gledano u pravcu kretanja vozila tužitelja, pri čemu je u zavoju pozitivan poprečni nagib kolnika od 4%, dok je sredina desne polovice kolnika za pravac kretanja tužitelja zakrivljena po radijusu od 35,5 m. Tužitelj je pokazao da je upravljao svojim vozilom u pravcu zapad istok, po desnoj polovici kolnika brzinom od oko 40-50 km/h. U poziciji vozila tužitelja prednjim dijelom na 18,3 m istočno od IM i prednjim lijevom bočnim dijelom desno od središnje linije kolnika za 0,8 m, na prednji lijevi bočni dio i vozila tužitelja naletjelo je vozilo osiguranika tuženika u kretanju iz suprotnog smjera, na način da je prešlo na svoju lijevu polovicu kolnika za 0,8 m. Prema iskazu tužitelja na rekonstrukciji nesreće na vozilu osiguranika tuženika oštećen je prednji lijevi bočni dio. Tužitelj je izbjegavao kontakt sa vozilom osiguranika tuženika prikočivanjem i skretanjem udesno, tako da je u nastavku kretanja naletio i ostrugao desnom bočnom stranom vozila metalnu sigurnosnu ogradu sa južne strane kolnika, istočno od IM za 26,8 m, da bi se zaustavio desnom bočnom stranom uz sigurnosnu ogradu kolnika, prednjim dijelom udaljen istočno od IM za 33,3 m. Oštećenja nastala na vozilu tužitelja ukazuju da je moguće da je vozilo osiguranika tuženika okrznulo svojom prednjom lijevom bočnom stranom lijevu bočnu stranu vozila tužitelja od stražnjeg dijela prednjeg lijevog blatobrana, preko prednjih lijevih vrata, do stražnjih lijevih vrata vozila tužitelja, te su oštećenja sa desne bočne strane vozila tužitelja mogla također nastati u kontaktu sa metalnom ogradom kolnika sa južne strane kolnika. Ako se vozilo tužitelja zaustavljalo od mjesta okrznuća s vozilom osiguranika tuženika do mjesta konačnog zaustavljanja na putu kretanja od 15 m prikočivanjem, s prosječnim usporenjem od 4,5 m/sek, proizlazi da se na mjestu okrznuća s vozilom osiguranika tuženika, vozilo tužitelja kretalo brzinom od oko 41,8 km/h, dok se u trenutku reagiranja tužitelja kočenjem, njegovo vozilo kretalo brzinom od oko 43,5 km/h. Tužitelj je reagirao kočenjem prije mjesta okrznuća sa vozilom osiguranika tuženika na razmaku od oko 9,7 m, što je vremenski iznosilo oko 0,8 sek. Ako se vozilo osiguranika tuženika kretalo približno istom brzinom kao i vozilo tužitelja, proizlazi da se u trenutku reagiranja tužitelja prikočivanjem i skretanjem udesno, vozilo osiguranika tuženika nalazilo udaljeno od mjesta međusobnog okrznuća vozila za oko 9,7 m, u pravcu istoka. Vraćanjem vozila osiguranika tuženika unatrag od mjesta okrznuća s vozilom tužitelja za 9,7 m, po mogućoj putanji kretanja, proizlazi da je u trenutku reagiranja tužitelja kočenjem i skretanjem u desno, vozilo osiguranika tuženika bilo najvjerojatnije u početnoj fazi skretanja ulijevo na desnu polovicu kolnika vozila tužitelja. Imajući u vidu utvrđen radijus zakrivljenosti desne polovice kolnika tužitelja u zavoju na mjestu nesreće od 35,5 m, proizlazi granična prolazna brzina kroz zavoj na mjestu nesreće u pravcu kretanja vozila tužitelja, pri kojoj bi brzini vozilo tužitelja sletjelo sa kolnika u desno, ili bi tužitelj bio prisiljen povećati radijus kretanja kroz zavoj, skretanjem na lijevu polovicu kolnika, od 56,2 km/h, što je znatno više od brzine kretanja vozila tužitelja. Da vozilo osiguranika tuženika tijekom kretanja kroz zavoj na mjestu nesreće nije prešlo na desnu polovicu kolnika tužitelja, do nesreće ne bi došlo.

17. U očitovanju na prigovore tuženika, vještak Ivušić je naveo da prema iskazu tužitelja i pokazivanjima na rekonstrukciji nesreće, oštećenja s desne bočne strane njegovog vozila nastala su u kontaktu s metalnom zaštitnom ogradom kolnika, s desne strane kolnika, tijekom skretanja tužitelja udesno, radi izbjegavanja naleta vozila osiguranika tuženika. Usporedbom nastalih oštećenja s desne bočne strane vozila tužitelja i hipotetskog izgleda metalne zaštitne ograde kolnika s desne strane, vještak dipl. ing. Srećko Hlišč zaključuje da "oštećenja koja se vide na desnom boku osobnog vozila Audi nemaju svoju cjelovitu podudarnost s mogućnošću nastanka okrznućem branika standardne jednostruke odbojne ograde u lijevom zavoju, kakva se nalazi na navodnom mjestu događaja. Vještak dipl. ing. Srećko Hlišć uspoređivao je oštećenja s desne bočne strane vozila tužitelja s izgledom i dimenzijama praktički nove metalne zaštitne ograde kolnika, pri čemu nije uzeo u obzir pokazivanje tužitelja na mjestu nesreće u dijelu da je metalna zaštitna ograda kolnika zamijenjena novom, dakle zatečena metalna zaštitna ograda kolnika ne odgovara stanju metalne zaštitne ograde kolnika u vrijeme nesreće. Da bi se izvršila zamjena metalne zaštitne ograde kolnika novom, mora postojeća ograda biti u takvom stanju da više ne odgovara svrsi, dakle oštećena i deformirana. Oštećena i deformirana metalna zaštitna ograda kolnika u kontaktu s bilo kojim vozilom, ostavljat će na vozilu tragove bitno drugačije od kontakta vozila s novom nedeformiranom metalnom zaštitnom ogradom kolnika. Metalna zaštitna ogradu kolnika na mjestu nesreće nalazi se van kolnika s desne strane na mekom terenu. Da bi vozilo tužitelja moglo desnom bočnom stranom ostrugati metalnu zaštitnu ogradu koinika na mjestu nesreće, moralo je vozilo tužitelja desnim kotačima sići sa kolnika na meravan meki teren, po kojem je vozilo poskakivalo za vrijeme dok je strugalo o metalnu zaštitnu ogradu kolnika pa su zato i tragovi struganja na desnom boku vozila tužitelja nepravilnog oblika. Metalna zaštitna ograda kolnika sastoji se od više sastavnih dijelova, koji su međusobno spojeni vijcima, pri čemu su glave vijaka oblo izvedene te su izbočene van plohe metalne ograde za 7-8 mm, po kojim je glavama vijaka vozilo tužitelja strugalo desnom bočnom stranom, pri čemu su na desnoj bočnoj strani vozila ostali uski vijugavi tragovi struganja.Vještak je uspoređivao oštećenja s lijeve bočne strane vozila tužitelja s nepoznatim oštećenjima vozila osiguranika tuženika, kao i oštećenja s desne bočne strane vozila tužitelja sa zaštitnom metalnom ogradom kolnika nepoznatog izgleda. Opisani pristup utvrđivanja mogućeg kontakta vozila tužitelja s vozilom osiguranika tuženika kao i kontakta sa desnom zaštitnom ogradom kolnika ne daje pouzdani zaključak o mogućnosti ili nemogućnosti događaja.

18. U usmenom izlaganju nalaza i mišljenja, vještak Ivašić je naveo da je proučio oštećenja na vozilu tužitelja koja su nastala nakon prometne nesreće te da se sam tip štetnih događaja tj. nesreća međusobno bitno razlikuje. U konkretnom slučaju vozila tužitelja oštećeno je s desne bočne strane, struganjem o metalnu ogradu kolnika, a s lijeve bočne strane, prema iskazu tužitelja kao posljedica okrznuća s vozilom iz suprotnog pravca. Oštećenja koja su nastala u štetnom događaju nakon ove prometne nezgode posljedica su frontalnog sudara. Oštećenja koja su nastala u jednom i drugom štetnom događaju su na različitim mjestima i različitog tipa. Na upit jesu li mu poznata oštećenja na vozilu osiguranika tuženika, odgovara da nema podataka u spisu o oštećenjima na vozilu osiguranika tuženika. Na pitanje je li mu poznato stanje metalne ograde koju je okrznulo vozilo tužitelja u vrijeme štetnog događaja, odgovarada mu nije poznato, međutim prema pokazivanju tužitelja na rekonstrukciji nesreće proizlazi da je nakon štetnog događaja promijenjena metalna ograda na mjestu nesreće i postavljena nova. Na pitanje kako izgleda meki teren s desne strane kolnika, gledano u pravcu kretanja tužitelja, odgovara da je to prikazao na fotografiji mjesta nesreće, koja se nalazi kao prilog nalazu i mišljenju. Nadalje odgovara da nema podataka da bi nakon štetnog događaja bio kolnik rekonstruiran, kao ni meki teren van kolnika, pa u tom slučaju fotografije mekog terena, snimljene na rekonstrukciji prikazuju najvjerojatnije izgled tog terena i u vrijeme nesreće. Na daljnje pitanje kako je došao do zaključka da je vozilo tužitelja "poskakivalo" za vrijeme struganja o metalnu ogradu, odgovara da je prema tragovima struganja na desnoj bočnoj strani vozila tužitelja vidljivo da se radi o malim amplitudama poskakivanja koje bi odgovarale kretanju vozila van asfaltnog kolnika po mekanom terenu koji je djelomično neravan. Na pitanje na kojoj se visini nalaze vijci na metalnoj ogradi o koju je strugalo vozilo tužitelja, odgovara da postoje podaci samo za novu ogradu, dok je u konkretnom slučaju očito bila stara ograda i oštećena kod koje zbog oštećenja više vijci nisu na istoj visini kao kod nove ograde, pa se iz tog razloga tragovi struganja na desnoj bočnoj strani vozila tužitelj ne mogu uspoređivati s visinom vijaka nove, metalne ograde. U konkretnom slučaju u spisu nema podataka o visini metalne ograde koja je bila u vrijeme nesreće pa se vertikalnim izmjerama visine ograde i oštećenja s desne bočne strane vozila tužitelja ne može razmatrati mogućnost ili nemogućnost kontakta desne bočne strane vozila tužitelja s metalnom ogradom. Međutim, tragovi struganja koji su ostali na vozilu po svom obliku odgovaraju mogućem kontaktu desne bočne strane tužitelja s metalnom ogradom. Isto tako ne postoje podaci o oštećenjima nastalim s lijeve strane vozila osiguranika tuženika koje je prema iskazu tužitelja, ostrugalo lijevi bok vozila tužitelja. Kako se ne raspolaže oštećenjima na vozilu osiguranika tuženika ne može se isto tako vertikalnim mjerenjem oštećenja na vozilu tužitelja i nekim pretpostavljenim oštećenjima na vozilu osiguranika tuženika egzaktno tvrditi je li do međusobna kontakta ova dva vozila došlo ili nije došlo. Međutim, dinamika lijevog događaja sama po sebi odaje mogućnost da je upravo došlo do nesreće na način kako je to tužitelj prikazao. Na upit jesu li na nedvojben i siguran način sva oštećenja nastala na vozilu tužitelja može li se dovesti u uzročno posljedičnu vezu s predmetnim štetnim događajem, a na način kako ga je tužitelj napisao u tužbi, naveo je da kada bi imali točne podatke o izgledu metalne ograde i njenim dimenzijama u vrijeme nesreće, kao i podatke o nastalim oštećenjima na vozilu osiguranika tuženika, moglo bi se egzaktno zaključivati o mogućnosti ili nemogućnosti događaja prema iskazu tužitelja. Ovako na temelju raspoloživih podataka smatra da postoji mogućnost da je do nesreće došlo na način kako je to tužitelj pokazao na mjestu nesreće.

19. U svom je mišljenju vještak Ereš naveo da je vozilo osiguranice tuženika svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na prednji dio lijeve bočne strane vozila tužitelja dok je u nastavku vozilo tužitelja u predmetnom lijevom zavoju sletjelo preko sebi desnog ruba kolnika i svojim desnom bočnom stranom naletjelo na metalnu zaštitnu ogradu. Mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja vozila tužitelja, nalazilo se u predmetnom lijevom zavoju na desnoj polovini kolnika udaljeno od sredine kolnika oko 0,5-1 m. Za izračun brzine kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku sudara nema elemenata dok se neposredno prije sudara vozilo tužitelja moglo kretati iskazanom brzinom na listu 106 spisa od oko 40-50 km/h. Provedena analiza pokazuje da se neposredno prije i u trenutku sudara vozilo tužitelja čitavom svojom površinom kretalo po svojoj desnoj polovini kolnika dok je vozilo osiguranice tuženika u trenutku sudara svojim prednjim lijevom dijelom prelazilo na sebi suprotnu lijevu polovinu kolnika, što znači da je prelazak vozila osiguranice tuženika na sebi suprotnu lijevu polovinu kolnika bio uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Do štetnog događaja ne bi došlo da se vozilo osiguranice tuženika kretalo svojom desnom polovinom kolnika. Utvrđena dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja u skladu je s položajem i oblikom nastalih oštećenja na vozilu tužitelja dok nastala oštećenja na desnoj bočnoj strani vozila tužitelja iz prvog predmetnog štetnog događaja nisu bila popravljena prije drugog štetnog događaja.

20. U dopuni nalaza je vještak Ereš naveo da iako u spisu nema fotografija oštećenog vozila osiguranice tuženika, ona su opisana u izvješću o prometnoj nezgodi pa je stoga bilo moguće zaključiti da je utvrđena dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja u skladu s položajem i oblikom nastalih oštećenja na vozilu tužitelja. Na temelju stanja metalne zaštitne ograde na mjestu štetnog događaja nije moguće zaključivati kada je postavljena pa stoga nije moguće isključiti mogućnost da je ograda postavljena nakon predmetnog štetnog događaja na način kako je to iskazao tužitelj prilikom očevida dana 14.7.2022. Slijedom navedenog nije moguće zaključivati kako je bilo stanje predmetne ograde neposredno prije i nakon predmetnog štetnog događaja. Iz tih razloga nije izrađena skica mjesta štetnog događaja budući da nije bilo moguće niti zaključivati na koji su se točno način te kojim točno smjerovima i brzinama kretala oba vozila tijekom predmetnog štetnog događaja. Na temelju stanja spisa i provedenog očevida na mjestu štetnog događaja nije bilo moguće utvrditi gdje se zaustavilo vozilo tužitelja nakon predmetnog štetnog događaja. Za izračun brzine kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku sudara nema elemenata jer na kolniku nisu utvrđeni bilo kakvi materijalni tragovi ili konačni položaji oba vozila nakon sudara dok je intenzitet nastalih oštećenja na oba vozila u tehničkom smislu dopustio mogućnost da se neposredno prije sudara vozilo tužitelja kretalo iskazanom brzinom na listu 106 spisa od oko 40-50 km/h pa je stoga s obzirom na navedeno, brzina vozila tužitelja prije sudara mogla biti veća, ali i manja od navedene iskazane brzine. Mjerenjem prilikom očevida i na satelitskoj snimci utvrdi je da polumjer zakrivljenosti predmetnog lijevog zavoja na mjestu štetnog događaja u smjeru kretanja vozila tužitelja iznosi oko 35 m, što je praktički jednako polumjeru zakrivljenosti od 35,5 m koji je utvrdio vještak Ivašić u svom nalazu, dok su granične brzine u oba nalaza podjednake u rasponu od 55,8 do 56,2 km/h. Poprečni nagib kolnika u tehničkom smislu samo povećava graničnu brzinu prolaska predmetnog zavoja u smjeru kretanja vozila tužitelja te ne utječe na konačni zaključak da brzina kretanja vozila tužitelja u predmetnom lijevom zavoju nije bila razlogom slijetanja vozila tužitelja preko sebi desnog ruba kolnika i naleta na metalnu zaštitnu ogradu. Tehnički je realno za očekivati da je postavljena zaštitna ograda u trenutku štetnog događaja pratila konfiguraciju zavoja pa je s obzirom na takav oblik vozilo tužitelja najvjerojatnije svojim desnim bočnim dijelom naletjelo na kraj zaštitne ograde pri čemu su na središnjem desnom bočnom dijelu vozila tužitelja mogla nastati utvrđena oštećenja. U slučaju da je metalna zaštitna ograda bila značajnije deformirana i da kao takva nije strogo pratila konfiguraciju kolnika, tada nije moguće isključiti mogućnost kontakta vozila tužitelja i s nekim njezinim drugim dijelom koji je bio isturen prema kolniku. S obzirom na to da je mehanizam naleta na metalnu zaštitnu ogradu bio jedna vrsta bočnog okrznuća, tako je kut između vozila i zaštitne ograde mogao biti relativno mali.

21. U usmenom izlaganju svog nalaza i mišljenja vještak Ereš je naveo da je na podnesak tuženika od 17.12.2024., već na približno iste prigovore iz podneska tuženika od 10.5.2023. odgovorio u svojoj pisanoj dopuni od 28.9.2024. te ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja kojega je dao u predmetu kao i pisane dopune. Ukratko bi mogao ponoviti kako nema bitnih parametara za utvrđivanje dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja dok je navodno i metalna zaštitna ograda u međuvremenu promijenjena pa stoga nema elemenata kako bi točno mogao utvrditi dinamiku i mogućnost nastanka oštećenja s točno definiranim dijelovima zaštitne ograde pa je slijedom navedenog mogao samo zaključiti da je utvrđena dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja iz pisanog nalaza u skladu s položajem i oblikom nastalih oštećenja na vozilu tužitelja te samim tim takvu dinamiku ne može isključiti odnosno ne može isključiti mogućnost da nije došlo do štetnog događaja na način kako to proizlazi iz stanja spisa. Kako je već i rekao u pisanoj dopuni, ne može zaključivati sa sigurnošću koji dijelovi vozila su kontaktirali s kojim dijelom ograde te u kojem se točnom smjeru i kojom točno putanjom kretalo vozilo tužitelja kao i gdje se nakon sudara zaustavio. Znači nema elemenata da može s apsolutnom sigurnošću tvrditi da je do štetnog događaja došlo kako to proizlazi iz stanja spisa pri čemu je ta mogućnost kako je i ranije rekao tehnički dopuštena

1 0

uzimajući u obzir iskaze i pokazivanja sudionika prilikom očevida. Što se tiče same skice mjesta štetnog događaja navodi da je prema njegovim mjerenjima polumjer zakrivljenosti predmetnog zavoja oko 35 m te po potrebi može dostaviti još dodatan dokaz o tome ili prikazati navedeni polumjer na satelitskoj snimci. Napominje da nema fotografija s očevida, fotografija oštećenog vozila osiguranice tuženika, ograda je promijenjena te stoga zbog manjkavosti materijalnih dokaza i tragova u tehničkom smislu ne može na kraju rezultirati nekakvom analizom kako bi tuženik želio. Na pitanje je li ovakav nalaz i mišljenje prihvatljiv jer nije utemeljen na činjenicama i materijalnim tragovima prvenstveno na oštećenjima drugog vozila da vještaku nije poznato gdje se nakon kontakta vozilo zaustavilo kao i gdje je samo mjesto sudara, odgovara da je nalaz i mišljenje izradio na temelju podataka koje je imao, a to su fotografije oštećenog vozila tužitelja te pokazivanje iskaza sudionika prometne nesreće. Na pitanje gdje je točno došlo do kontakta vozila, navodi da je prema pokazivanju sudionika to bilo u predmetnom zavoju ali točno mjesto ne može reći jer nema uporišta u materijalnim tragovima. Na pitanje da pojasni navod iz dopune nalaza prema kojem su oštećenja na desnom bočnom dijelu vozila nastala usred kontakta za završetkom ograde, odnosno da pojasni ostaje li kod tvrdnje da mu nije poznato gdje se vozilo zaustavilo odnosno pod kojim putem je udarilo u rub ograde navodi da je u dopuni zaključio da je vozilo tužitelja najvjerojatnije svojim desnim bočnim dijelom naletjelo na kraj zaštitne ograde u smjeru kretanja vozila tužitelja znači na izlasku iz zavoja jer zbog oblika same ograde i oblika vozila je na taj način moguće ostvariti kontakt. U protivnom da je do kontakta s ogradom došlo prije njezinog kraja tada bi na vozilu tužitelja nastala oštećenja na prednjem desnom dijelu a što ovdje nije bio slučaj. I dalje navodi da ne može reći gdje se vozilo tužitelja zaustavilo te da je kut u trenutku naleta mogao biti relativno mali ali koliko je točno iznosio ne može reći. Nadalje prvi kontakt s ogradom je trebao biti ostvaren prednjim desnim bočnim dijelom vozila tužitelja koji u naravi predstavlja prednji desni blatobran. Na daljnje pitanje je li vozilo tužitelja u trenutku tog prvog kontakta bilo odmaknuto od ograde navodi da je u svom zadnjem desnom bočnom dijelu bilo odmaknuto od ograde ali u kojoj mjeri ne može reći. Nadalje navodi da je u trenutku prvog kontakta i sredina desne bočne strane vozila tužitelja bila odmaknuta od ograde ali nešto manje nego stražnji desni dio. Na daljnje pitanje ne može isključiti ali ne može apsolutno ni potvrditi da su sva oštećenja na vozilu tužitelja nastala u predmetnom štetnom događaju.

22. I vještak Ivušić i Vještak Ereš su došli do zaključka da je moguće da se predmetni štetni događaj dogodio kako su ga opisali tužitelj i svjedoci, s tim da su i nalaze i mišljenje temeljili na njihovim iskazima, odnosno izjavama i pokazivanjima. No vještak Ivušić je napomenuo da opisani pristup utvrđivanja mogućeg kontakta vozila tužitelja s vozilom osiguranika tuženika kao i kontakta sa desnom zaštitnom ogradom kolnika ne daje pouzdani zaključak o mogućnosti ili nemogućnosti događaja. S druge strane vještak Ereš je naveo da nema bitnih parametara za utvrđivanje dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja dok je navodno i metalna zaštitna ograda u međuvremenu promijenjena pa stoga nema elemenata kako bi točno mogao utvrditi dinamiku i mogućnost nastanka oštećenja s točno definiranim dijelovima zaštitne ograde s konačnim zaključkom da ne može isključiti ali ne može apsolutno ni potvrditi da su sva oštećenja na vozilu tužitelja nastala u predmetnom štetnom događaju.

23. S obzirom na to da nema materijalnih dokaza (zapisnika, ograde itd) na temelju kojih bi se moglo nesumnjivo utvrditi je li do štetnog događaja došlo kako to tužitelj tvrdi te da su temelj vještačenja bili iskazi, bilo je potrebno dovesti iskaze tužitelja i svjedoka u međusobnu vezu i vezu s drugim dokazima te ocijeniti vjeruje li sud iskazima, odnosno, može li se vještačenje temeljiti na tim iskazima.

24. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je nakon predmetne prometne nesreće vozilo vučnom službom iz Hrvatske dovezeno u Njemačku gdje ga je prodao SB, Nakon prodaje vozila, tvrdi tužitelj da je od SB pozajmio vozilo te je imao prometnu nezgodu negdje na moru, u Hrvatskoj. Navedeni dio iskaza je protivan prijeđenoj kilometraži, koja je samo 19km duža prilikom druge nesreće (kad je tužitelj iz Njemačke došao do hrvatskog primorja) za predmetno vozilo. Navedeno dovodi u sumnju istinitost iskaza tužitelja, ali i procjene štete dostavljene u spis gdje se navodi spomenuta kilometraža. Nadalje, tužiteljeva tvrdnja da je vučnom službom dovezao automobil iz Hrvatske u Njemačku također nije logična. Osim što je prijevoz oštećenog vozila iz Hrvatske u Njemačku skup, popravak vozila u Njemačkoj je skuplji nego li u Hrvatskoj i nije logično raditi takav način prijevoza, a ne izabrati jeftiniji i logičniji, te popraviti vozilo u Hrvatskoj. Nije logično ni da se tužitelj ne sjeća je li se tad vrtio u Njemačku autobusom ili vlakom. Naime, riječ je o dva potpuno drugačija načina prijevoza i nakon prometne nesreće, nije riječ o malom detalju koji bi netko olako zaboravio. Nije uvjerljiv iskaz ni u dijelu u kojem navodi da je prodao vozilo SB i onda isto to od njega posudio da bi išao u drugu državu. Također, nije uvjerljiv iskaz ni o postupanju nakon prometne nesreće. Tužitelj je iskusan vozač, čovjek koji često vozi automobil različitim državama i nije uvjerljivo da nakon prometne nesreće ne bi fotografirao mjesto nesreće, pozvao policiju ili se čim prije javio osiguranju, već bi bez ikakvog osiguranja dokaza napustio mjesto nesreće, državu, odvezao vozilo u Njemačku i tamo popravio auto (čime bi otežao dokazivanje svoje štete) te tek za nekoliko mjeseci javio se osiguratelju tražeći naknadu. K tome, vještak Ereš je utvrdio da nastala oštećenja na desnoj bočnoj strani vozila tužitelja iz prvog predmetnog štetnog događaja nisu bila popravljena prije drugog štetnog događaja, što je protivno navodima tužitelja da je vozilo popravljeno.

25. Iskazi svjedokinja su nepotpuni, drugo vozilo je prodano, svjedokinja MB se ne sjeća radi čega nije dovezla vozilo u osiguranje radi fotografiranja te se ne može uzeti da govore istinu. Logično bi bilo da se sjećaju puno više detalja i da daju precizne podatke što se i kako dogodilo.

26. Zbog navedenih proturječnosti, sud ne vjeruje iskazima tužitelja i svjedokinja. Odnosno, sud je zaključio da su navedeni iskazi prilagođeni kako bi se opravdao nastanak štete. A kako su nalazi i mišljenja izrađeni prvenstveno na iskazima, sud smatra da ne odgovaraju stvarnim okolnostima nastanka štetnog događaja. Iako je utvrđeno vještačenjem da je moguće da se štetni događaj odvio kako to tužitelj tvrdi, to ne znači da se tako zaista i dogodio. Naime, ako se iskazi prilagode stvarnoj šteti, to povećava vjerojatnost da će iskazi odgovarati nastalim oštećenjima i obratno.

27. Zbog navedenog je sud utvrdio da tužitelj nije dokazao da se štetni događaj dogodio onako kako je opisao u tužbi te je stoga tužbeni zahtjev odbijen.

28. Članak 154. stavak 1. ZPP-a propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

1 2

29. Odluka o trošku tuženika temelji se na članku 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP- a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), a sukladno troškovniku tužitelja predanom na ročištu na kojem je rasprava zaključena. Trošak se sastoji od odgovora na tužbu 500,00 eura (br. 8/1 Tarife), sastav podnesaka od 9. studenog 2020., 2. rujna 2021., 10. svibnja 2023. i 17. prosinca 2024. u iznosu od 500,00 eura (br. 8/1 Tarife), pristup na ročišta 10. rujna 2018., 5. veljače 2019., 21. veljače 2022., 9. travnja 2024., 15. svibnja 2025. i ¸9. siječnja 2025., uviđaj 8. listopada 2020., 14. srpnja 2022. u iznosu od 500,00 eura za svaki (br. 9/1 i 9/7 Tarife), pristup na ročište 21. travnja 2021. u iznosu od 250,00 eura (br. 9/2 Tarife). sve zajedno iznosi 6.250,00 eura što s PDV- om iznosi 7.812,50 eura. Tome treba pridodati trošak predujjmova za vještačenja, doopune vještačenja i izlazak sudske komisije u iznosima od 371,62 eura, 100,00 eura, 96,45 eura, 139,72 eura te 49,49 eura. Ukupno je riječ o 8.569,78 eura koliko je i naloženo tužitelju platiti tuženiku.

30. Tuženiku nije priznat puni trošak pristupa na ročište 21. travnja 2021. jer je samo ostao kod svojih navoda, odnosno, nije bilo raspravljanja na tom ročištu. Da tužitelj nije naveo da ostaje kod svojih navoda, i dalje bi ostao kod njih, odnosno, nije raspravljao. Ne pripada mu trošak pristojbe za odgovor na tužbu koja nije ni plaćena kao ni za podnesak od 2. siječnja 2025. koji nije bio potreban za vođenje parnice.

31. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su i zatezne kamate koje sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

32. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 2. ožujka 2026.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.