REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-474/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kristini Pavlic, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika DUKAT mliječna industrija dioničko društvo, Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, zastupanog po punomoćniku Mojmiru Ostermann, odvjetniku iz Ostermann Ivančić odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Matee Posavec Petrić, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika RŠ, odvjetničke vježbenice te presude javno objavljene 2. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku DUKAT mliječna industrija dioničko društvo, Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, da tužitelju DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.219,57 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici naknade plaće, tekućom kako slijedi:

- na iznos od 267,25 eura od 16.4.2020. do isplate,

- na iznos od 199,93 eura od 16.5.2020. do isplate,

- na iznos od 294,70 eura od 16.7.2020. do isplate,

- na iznos od 92,87 eura od 16.9.2020. do isplate,

- na iznos od 446,45 eura od 16.10.2020. do isplate,

- na iznos od 83,17 eura od 16.4.2021. do isplate,

- na iznos od 94,63 eura od 16.5.2021. do isplate,

- na iznos od 117,09 eura od 16.7.2021. do isplate,

- na iznos od 57,85 eura od 16.8.2021. do isplate,

- na iznos od 58,22 eura od 16.9.2021. do isplate,

- na iznos od 239,26 eura od 16.10.2021. do isplate,

- na iznos od 178,34 eura od 16.1.2022. do isplate,

- na iznos od 54,05 eura od 16.6.2022. do isplate,

- na iznos od 510,15 eura od 16.7.2022. do isplate,

- na iznos od 47,72 eura od 16.8.2022. do isplate,

- na iznos od 163,27 eura od 16.9.2022. do isplate,

- na iznos od 621,30 eura od 16.10.2022. do isplate,

- na iznos od 584,98 eura od 16.7.2023. do isplate,

- na iznos od 213,15 eura od 16.9.2023. do isplate,

- na iznos od 603,41 eura od 16.10.2023. do isplate,

- na iznos od 961,58 eura od 16.7.2024. do isplate,

- na iznos od 278,81 eura od 16.9.2024. do isplate,

- na iznos od 51,39 eura od 16.10.2024. do isplate,

i to za razdoblje do 31. prosinca 2022., po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. u visini stope određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 6.219,57 eura, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 125,95 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

II Nalaže se tuženiku DUKAT mliječna industrija dioničko društvo, Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, naknaditi tužitelju DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 1.425,00 eura, uvećan za zatezne kamate tekuće od 2. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika temeljem sklopljenog ugovora o radu od 1. kolovoza 2024., kao i svih ranije sklopljenih ugovora o radu. Tužitelj ističe da je tuženik u razdoblju od 2020. do 2024. godine neispravno obračunavao naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnika jer nije uračunavao sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad koja je tužitelj primio u prethodna tri mjeseca, a kako to propisuje odredba čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023). S tim u vezi tužitelj ima pravo na razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora za utuženi period od ožujka 2020. do rujna 2024. u iznosu od 6.345,52 eura uvećano za zatezne kamate, koje potražuje prema tužbenom zahtjevu istaknutim u tužbi.

Nakon provedenog financijskog vještačenja u podnesku od 11. rujna 2025. tužitelj predlaže sudu naložiti tuženiku da mu na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati ukupan iznos od 6.219,57 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, uz naknadu troška parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na tvrdnje tužitelja iz tužbe da tuženik kao poslodavac prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor nije uračunavao sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad, tuženik ističe da odredba čl. 81. Zakona o radu iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora veže uz iznos prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca. Tuženik navodi da se prilikom obračuna naknade plaće uzimaju u obzir samo ona primanja koja se isplaćuju na mjesečnoj razini i koja imaju karakter plaće. Odredbom čl. 90.a Zakona o radu definirani su primici radnika na temelju radnog odnosa koji se ne smatraju plaćom i koji stoga ne ulaze u obračun naknade plaće za godišnji odmor, što tužitelj nije uzeo u obzir. Tuženik ističe da je on pravilno obračunavao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Dodatno se napominje da prema poreznim propisima tužitelj nema pravo tražiti zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza sadržane u utuženim bruto iznosima. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. kolovoza 2024., obračunske isprave za isplatu plaća, i u drugu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveo financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković.

4. Na temelju provedenog postupka te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od ožujka 2020. do kraja rujna 2024.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika. Između stranka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno činjenica je li tuženik u utuženom razdoblju pravilno obračunavao i isplaćivao tužitelju naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

7. U članku 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

8. Odredbom čl. 90. st. 1. ZR-a propisano je da je plaća, u smislu ovoga Zakona, primitak koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu, dok je čl. 90. st. 7. i čl. 95. st. 8. istog propisano da su plaća i naknada plaće, u smislu ovog Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu.

9. Nadalje, čl. 90. st. 3. ZR-a propisano je da se plaća može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka, dok je st. 4. istog članka propisano da su dodaci iz stavka 3. točke 2. ovoga članka novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), odnosno koje je u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.) Prema st. 6. istog članka ostali primici radnika iz stavka 3. točke 3. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, su primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

10. Isto tako, odredbom čl. 90.a ZR–a koja je, pravno relevantna u ovom predmetu propisano je sljedeće:

- primici koje radnik može ostvariti na temelju radnog odnosa su: primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.), te primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku, a koji predstavljaju naknadu troška. (stavak 1.)

- primici iz stavka 1. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, ne smatraju plaćom iz članka 90. ovoga Zakona (stavak 2.).

11. Budući da je između parničnih stranaka visina tužbenog zahtjeva bila sporna, sud je na prijedlog tužitelja proveo dokaz financijskim vještačenjem. Zadatak vještaka bio je utvrditi razliku naknade plaće za godišnji odmor u utuženom razdoblju, na način da izračuna naknadu plaće za godišnji odmor koja tužitelju pripada na temelju članka 81. ZR-a imajući u vidu da naknada plaće za godišnji odmor ne može biti niža od njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) te iskazati razliku između tako utvrđene naknade plaće za godišnji odmor i isplaćene naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od ožujka 2020. do rujna 2024.

12. Sudski vještak financijske struke Petra Blašković sačinila je Nalaz i mišljenje od 25. srpnja 2025. sukladno zadatku suda. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi kako manje obračunata naknada za godišnji odmor temeljem prosječne mjesečne plaće tužitelja obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca, uzimajući u obzir sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 30. rujna 2024. iznosi 6.219,57 eura, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu '17' Tabele 1 iz Nalaza.

13. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu s istim podneskom od 11. rujna 2025. postavio konačni tužbeni zahtjev.

14. Tuženik je imao primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje vještaka koje je stavio podneskom od 22. kolovoza 2025. Tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka navodeći da je zadatak vještaka bio previše neprecizno definiran, što je dovelo do situacije u kojoj je vještak morao zadirati u pravna pitanja, osobito u utvrđivanje koja primanja s platne liste predstavljaju plaću i naknadu plaće. Upravo zbog nedovoljno definiranog zadatka, došlo je do situacije u kojoj su obračunom obuhvaćeni i određeni iznosi koji, po svojoj prirodi, ne mogu predstavljati naknadu za rad. Tuženik navodi da se konkretno radi o primanjima koja se ne isplaćuju redovito na mjesečnoj razini, poput jednokratne nagrade bruto i jednokratne nagrade neto, koje se ne mogu smatrati naknadom za rad u smislu odredbe čl. 81. Zakona o radu.

15. Na primjedbe tuženika vještak se očitovao podneskom od 8. listopada 2025. u kojem vještak ističe da tuženik ne navodi primjedbe na matematički izračun vještaka već navodi da je zadatak vještaka bio previše neprecizno definiran te kako je predmetni Nalaz i mišljenje zasnovan na pravnim zaključcima koje vještak nije ovlašten donositi. U odnosu na navode tuženika vještak ističe da nije donosio bilo koje zaključke pravne prirode već je dao izračun na način kako mu je to sud dao zadatak, dok u pravna pitanja nije ulazio. Slijedom navedenog, vještak ostaje u cijelosti pri danom nalazu i mišljenju.

16. U odnosu na prigovore tuženika o tome što sve ulazi u naknadu za godišnji odmor, odnosno koji se svi primici uključuju u naknadu za godišnji odmor, sud je isto cijenio na temelju gore citiranih čl. 81., čl. 90. i čl. 90.a ZR-a te utvrdio da je sudski vještak prilikom izračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor koristio iznose bruto plaće kako su oni iskazani na platnim listama. Iz navedenog proizlazi da su i predmetne jednokratne nagrade uključene u izračun budući da su iste bile iskazane kao dio bruto plaće tj. dohodak od nesamostalnog rada. Prema stajalištu ovog suda predmetne jednokratne nagrade predstavljaju naknadu za obavljeni rad te su sastavni dio plaće kako je pojam plaće opisan u čl. 90. ZR-a. Stoga i jednokratne nagrade kao takve imaju obilježje primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad u smislu odredbe čl. 81. ZR-a. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju navedeni primici (jednokratne nagrade) za tužitelja smatraju sastavni dijelom redovne plaće za obavljeni rad pravilno je vještak uzeo u obzir prosječnu mjesečnu plaću tužitelja i uključio u izračun naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

17. Slijedom gore navedenog, sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke. Sud je utvrdio kako je vještak u svojem pismenom očitovanju na obrazloženi način otklonio prigovore tuženika. S obzirom da su prigovori tuženika pravne prirode, te budući da tuženik nije osporavao matematički izračun već pravni osnov, sud je odbio prijedlog tuženika da se vještak pozive na ročište radi usmenog očitovanja, kao i prijedlog da se sačini ispravak Nalaza i mišljenja na način da se iz izračuna izuzmu predmetne jednokratne nagrade.

18. S obzirom da je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, sud je prihvatio tako postavljeni tužbeni zahtjev i dosudio tužitelju s osnova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupan iznos od 6.219,57 eura za razdoblje od ožujka 2020. do rujna 2024, te je stoga odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

19. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od šesnaestog u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) i čl. 92. st. 3. ZR-a, izuzev zateznih kamata koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

20. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007.; Klasa: 410-01-07-01/632, Ur. broj: 513-07-21- 01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

21. Odluka o zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO-a ("Narodne novine" broj 78/15) od 1.8.2015. do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do isplate na članku 2. ZID ZOO ("Narodne novine" broj: 114/22 i 156/22), a teče od svakog 16.-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate sukladno odredbama Zakona o radu.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka u odnosu na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. (nije uspio samo s dijelom kamata) i članka 155. stavka 1. ZPP-a, te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

Tako su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za: sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, pristupa na ročište 7.5.2025. – 100 bodova po Tbr. 9/1, sastav obrazloženog podneska od 11.9.2025. – 100 bodova po Tbr. 8/1, pristupa na ročište 30.1.2026. – 100 bodova po Tbr. 9/1, kao i pristupa na ročište za objavu odluke – 50 bodova po Tbr. 9/3, dakle ukupno 450 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54.) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.125,00 eura. Tužitelj ima pravo i na trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura, obzirom je provođenje ovog dokaza bilo neophodno za ishod ove parnice. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je dosuditi tužitelju iznos od 1.425,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a). Valja reći i da tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 1.12.2025. kojim se isti očituje na navode tuženika, jer isti, prema stavu ovog suda nije bio nužan za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, budući da navedenim podneskom tužitelj iznosi stajališta o pravnim pitanjima spora, a iste je iznio i na ročištu od 30.1.2026., za koje mu je priznat trošak zastupanja. Isto tako tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 27.5.2025. kojim dostavlja sudu dokaz o uplati predujma za financijsko vještačenje, budući da bi priznavanje takvog podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

Tužitelju je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

23. Imajući na umu da je tužitelj podneskom od 11. rujna 2025. smanjio tužbeni zahtjev za 125,95 eura, s čime se tuženik suglasio, a koje smanjenje se prema stajalištu Vrhovnog suda smatra djelomičnim povlačenjem tužbe za koje je uvijek potreban pristanak tuženika ako je bilo nakon zaključenja prethodnog postupka, odlučeno je kao pod točkom I izreke rješenja.

24. U pogledu zahtjeva tuženika za naknadom parničnog troška u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva, sud ističe kako bi tuženik u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a imao pravo na naknadu troška u odnosu na povučeni dio. Međutim, imajući u vidu da je tužitelj, nakon provedenog financijskog vještačenja, smanjio tužbeni zahtjev za svega 125,95 eura u odnosu na početni tužbeni zahtjev od 6.345,52 eura, sud je utvrdio uvažavajući i načelo pravičnosti da navedeno predstavlja razmjerno neznatni dio tužbenog zahtjeva (1,98%) uslijed čega tuženiku nisu nastali posebni troškovi, te je shodno svemu navedenom odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva.

Stoga je odlučeno kao pod točkom III izreke rješenja.

25. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 2. ožujka 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u četiri istovjetna primjeraka u roku od petnaest dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku