REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1932/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda mr. sc. Leonu Širić, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Orešković, u pravnoj stvari tužitelja AUTO CENTAR ŠATRAK d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, s danom objave 02. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju AUTO CENTAR ŠATRAK d.o.o. sa sjedištem u [adresa], H [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 45,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 24. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos 45,00 EUR, tekućih od 24. rujna 2024. do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki I. izreke ove presude.

III./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,90 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 02. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos troškova postupka iz točke III. izreke ove presude preko dosuđene stope.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. travnja 2024. nastala šteta na vozilu OPEL CROSSLAND, reg. oznake [registarska oznaka], koje je u vlasništvu oštećene HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. Tvrdi da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja, prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj: 30/15, 112/18, 63/2020, 133/20, 151/22, 152/24) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO). Nadalje, navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 20. rujna 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 90-AO-6780/2024, te da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika, ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika, a niti servis koji vrši popravak, što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Prema tvrdnjama tužitelja, tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Tužitelj navodi kako oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, a o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Ističe kako je oštećenik za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad, niti smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Navodi da je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 1014/01/8, a koji račun je u ukupnom iznosu od 1.606,48 EUR (PDV uključen). Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 1.561,48 EUR. Razliku od 45,00 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava razlogom da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Tužitelj ističe da je posebno indikativno što je na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, dok je tužitelj likvidirao njegov rad na 40,00 EUR / sat (plus PDV) u ovoj šteti dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj nadalje ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 EUR sat (plus PDV). Oštećenik je kao vlasnik popravljenog vozila s ovlaštenom osobom tužitelja 5. veljače 2025. sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 45,00 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je tuženik obaviješten. Slijedom svega navedenog, tužitelj zahtjeva plaćanje od tuženika iznosa od 45,00 EUR uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava visinu tužbenog zahtjeva, valjanost računa na kojemu tužitelj temelji svoj zahtjev i ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja. Navodi da su tužitelj i tuženik na dan izdavanja računa 23. rujna 2024. godine imali sklopljen ugovor o poslovno tehničkoj suradnji za popravak vozila. Prema tome ugovoru tužitelj se obvezao da će se pridržavati cijena sata rada ugovorenih ugovorom i da će osiguranicima tuženika priznati i obračunati popust na ugrađeni materijal (čl. 4. Ugovora). Tuženik je stoga isplatio naknadu štete prema računu popravka umanjenom za iznos koji je određen ugovorom o suradnji. Račun koji tužitelj prilaže u tužbi je nevaljan iz razloga što ne sadrži dogovorene cijene usluga i popusta, a što prema ugovoru u suradnji ispostavljeni račun treba sadržavati da bi bio valjan (čl. 4. Ugovora). Ističe da je tužitelj bio slobodan otkazati Ugovor pisanim putem s otkaznim rokom od 90 dana što nije učinio (čl. 9. Ugovora) stoga je obvezan izdavati račune u skladu s ugovorom u suprotnom su isti nevaljani. Slijedom iznesenog predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj se na navode iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 27. listopada 2025. na način da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva s time da ističe da osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu u kojemu tuženik osporava visinu kao i valjanost računa na kojemu tužitelj temelji svoj osnov. Tuženik navodi kako su tužitelj i tuženik na dan izdavanja računa 23. rujna 2024. godine imali sklopljen ugovor o poslovno tehničkoj suradnji za popravak vozila te da je tužitelj bio slobodan otkazati Ugovor pisanim putem s otkaznim rokom od 90 dana, a što je isti i učinio. Naime, tuženik dostavlja ugovor o poslovnoj suradnji za popravak vozila kao i aneks istoga, međutim tuženik ne navodi kako je navedeni ugovor o poslovnoj suradnji raskinut dana 11. listopada 2023. godine. Kako tužitelj u istome navodi, po isteku otkaznog roka od tri mjeseca sve štete koje dolaze u servis tužitelja, tužitelj će fakturirati sukladno važećem cjeniku odnosno tužitelj će fakturirati službenu satnicu od 40,00 EUR + PDV. Slijedom navedenog, predmetni račun popravka br. 1014/01/8 prema izvidu štete br. 90-AO- 6780/2024 tužitelj je izdao dana 23. rujna 2024. godine odnosno tužitelj je račun popravka izdao nakon raskida ugovora o poslovnoj suradnji. Tužitelj je predmetni račun ispostavio na ime popravka vozila, a sve na temelju izvida štete br. 90-AO-6780/2024 i to na iznos od 1.606,48 EUR ( PDV uključen). Tužitelj također na svom računu popravka br. 1014/01/8 navodi utrošenu količinu radnih sati lakirera u trajanju od 3,00 h , količinu radnih sati limara u trajanju od 4,2 h kao i količinu potrošnog materijala lakirera u iznosu od 99,32 EUR, a koje stavke u potpunosti odgovaraju procijenjenoj količini radnih sati limara i lakirera kao i potrošnog materijala lakirera odgovornog osiguratelja odnosno izvidu štete br. 90-AO-6780/2024.

4. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave priložene spisu premeta: smjernice HANFE putem e-mail korespondencije od 03. srpnja 2015. (list 26-27 spisa), smjernice AZTN od 20. veljače 2020. (list 33-36 spisa), račun broj: 1014/01/8 od 23. rujna 2024. (list 50 spisa), zapisnik o izvidu štete, br. 90 -AO-6780/2024 od 20. rujna 2024. (list 52 spisa), e- mail korespondencija (list 54 spisa), uplata od 22. studenog 2024. (list 56 spisa), uplata od 21. studenog 2024. (list 58 spisa), suglasnost za isplatu štete na račun izvođača popravka od 21. rujna 2024. (list 60 spisa), kopija osobne iskaznice oštećene ( list 62- 65 spisa), e-mail korespondencija (list 66 spisa), cjenik tužitelja od 01. siječnja 2024. (list 68 spisa), preslika Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 5. veljače 2025. (list 70-73 spisa), notifikacija o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 74-77 spisa), preslika Aneksa ugovora o poslovno tehničkoj suradnji za popravak vozila od 23. svibnja 2018. (list 93- 96 spisa), preslika Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji za popravak vozila od 28. listopada 2016. (list 97-104 spisa), raskid "Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji za popravak vozila" od 11. listopada 2023. (list 108-111 spisa) i e-mail korespondencija o izvršenoj obavijesti o raskidu poslovno tehničke suradnje od dana 11. listopada 2023. (list 112-113 spisa).

Sud je pročitao i sudsku praksu koju su stranke dostavile u spis.

5. Sud nije provodio druge dokaze, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Tako sud nije izveo niti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja, dokaz saslušanja oštećenika, budući da je ocijenio da bi se izvođenjem tih dokaza postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio jednak. Naime, kako se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak i to postupak koji se vodi pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako su stranke mogle i trebale priložiti pisane iskaze predloženih svjedoka, ako su to smatrale važnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Nadalje, sud je odbio predloženi dokaz prometno tehničkog vještačenja jer bi trošak takvog vještačenja bio nerazmjeran vrijednosti predmeta.

6. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), temeljem savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 45,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na temelju računa 1014/01/8, a koji se odnosi na iznos koji predstavlja razliku u cijeni rada za izvršene popravke na vozilu koji su posljedica prometne nezgode.

8. Među strankama nije sporno da se dogodila šteta na vozilu kao i da je tužitelj izvršio popravak vozila u vlasništvu osiguranika HĐ. Nesporno je i da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju podmirio ukupan iznos od 1.561,48 EUR po osnovi predmetne štete (list 56-59 spisa).

9. Među strankama je u konkretnom predmetu sporna visina potraživanja tužitelja, valjanost računa na kojemu tužitelj temelji svoj zahtjev i ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja.

10.1. U odnosu na istaknuti prigovor vezano uz ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja koji prileži spisu (list 70-73 spisa) te je utvrdio kako su tužitelj i HĐ navedeni Ugovor sklopili 5. veljače 2025., te da je istim HĐ kao ustupitelj ustupila radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 45,00 EUR, a prema računu popravka za štetu br. 1014/01/8 u ukupnom iznosu od 1.606,48 EUR i temeljem izvida štete dužnika broj: 90-AO-6780/2024 (oznaka štete dužnika, ovdje tuženika). Time je oštećena HĐ ustupila tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja br. 1014/01/8 od 23. rujna 2024. (list 50 spisa), proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (račun sadrži podatak o marki i registarskoj oznaci vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno da je HĐ ustupila tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom (list 74-77 spisa).

10.2. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

10.3. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police automobilskog osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

11. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen.

12. Uvidom u raskid ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji za popravak vozila utvrđeno je da je tužitelj izvijestio tuženika 11. listopada 2023. da raskida ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji za popravak vozila, dakle stranke u trenutku popravka vozila i izdavanja spornog računa nisu imale sklopljen ugovor o poslovno -tehničkoj suradnji za popravak vozila koji bi tužitelja obvezivao na cijene iz čl. 4. st.2.

13. Iako je dokaz odnosno dokumentacija o raskidu ugovora dostavljena podneskom od 27. listopada 2025., sud ističe kako je člankom 461. a stavkom 10. ZPP-a propisano da u sporovima male vrijednosti nove činjenice i dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. istog članka sud neće uzeti u obzir. S obzirom da je navedeni podnesak predan prije održavanja pripremnog ročišta, to ne postoji zakonska osnova za izuzimanje navedenog dokaza u postupku. Sukladno navedenom ovaj sud ocjenjuje da ga tužitelj nije mogao iznijeti u tužbi, jer nije mogao opravdano očekivati da će mu tuženik stavljati postojanje ugovora o poslovno tehničkoj suradnji za popravak vozila iz 2016. godine.

14. Iz izvida štete tuženika (list 52 spisa) sud je utvrdio da se izvid odnosi na vozilo marke OPEL CROSSLAND, registracija: [registarska oznaka], broj šasije:

WOV7H9EB7N4410712. U izvidu štete su specificirani dijelovi za zamjenu i radno vrijeme popravka (limar – 4,20 sati, lakirer – 3,00 sata). Tužitelj je za obavljanje poslova popravka izdao račun broj: 1014/01/8 (list 50 spisa) 23. rujna 2024. u iznosu od 1.606,48 EUR a isti se, među ostalim, odnosi na autolimarske i autolakirerske radove. Nadalje, u navedenom računu je navedeno da je utrošena količina sati 4,20 za autolimarske, a 3,00 sata za autolakirerske radove koja količina radnih sati odgovara i onoj iz izvida štete od 23. rujna 2023. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 40,00 EUR (plus PDV) za autolimarske te 40,00 EUR (plus PDV) za autolakirerske radove.

15. Iz preslike cjenika usluge rada tužitelja od 01. siječnja 2024. (list 68 spisa), proizlazi da cijena koju naplaćuje tužitelj za pružanje autolimarskih i autolakirerskih radova iznosi 40,00 EUR (plus PDV).

16. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj izdao HĐ račun broj: 1014/01/8 (list 50 spisa) od 23. rujna 2024. u iznosu od 1.606,48 EUR pozivajući se na izvid štete tuženika oznake: 90-AO-6780/2024, a u vezi štete na vozilu marke, OPEL CROSSLAND, registracija: [registarska oznaka]. U odnosu na dostavljeni račun tuženik je tužitelju isplatio iznos od 1561,48 EUR, dok mu nije priznao iznos od 45,00 EUR koji se odnosi na iznos cijene sata autolimarskih i autolakirerskih radova tužitelja.

17. Naime iz dokumentacije koja prileži spisu, a koju je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi kako je tuženik izvršio izvid štete na predmetnom vozilu te da je procijenio cjelokupnu naknadu štete temeljem odštetnog zahtjeva, a sve navedeno u e-mail korespondenciji (list 54 spisa)-(veza: prometna nesreća od 10. travnja 2024., registracija vozila: [registarska oznaka]) na iznos od 1.561,48 EUR a koji iznos je tuženik podmirio tužitelju. Slijedom navedenog, tuženik je prema mišljenju ovog suda potvrdio svoju odgovornost za isplatu predmetne štete.

18. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO -a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio HĐ cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 01. siječnja 2024. navedeno da cijena radnog sata autolimara - autolakirera iznosi 40,00 EUR po satu (plus PDV). Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

19. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj 1014/01/8 od 23. rujna 2024. (list 50 spisa) ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete (list 52 spisa), tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO- a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratel j osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i čl. 84. st. 1. ZOO-a .

20. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

21. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,155/23) oštećenik osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog zapisnika o izvidu štete na vozilu proizlazi da je dan pregleda vozila bio 20. rujna 2024. (list 52 spisa) te da je u tom zapisniku naveo kako je datum prometne nezgode 10. travnja 2024. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen najkasnije 20. rujna 2024. pa bi tužitelju pripadale zatezne kamate najkasnije od 20. rujna 2024., a tužitelj ih potražuje od kasnijeg dana, 24. rujna 2024., pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva.

22. Odluku o visini stope zatezne kamate sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose s obzirom na to da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

23.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina troškova za odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023, dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba o tarifi).

23.2. Tužitelju je priznat zahtjev za jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 100 EUR (Tbr. 7.9. Tarife). Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 25,00 EUR, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR (Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi) i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,26 EUR (Tar. br. 2. stavka 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi), pa ukupni priznati troškovi iznose 144,90 EUR-a.

24. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope zakonske zatezne kamate određena u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Sud je jednako kao i u odnosu na glavno potraživanje, na troškove postupka koji predstavljaju sporednu tražbinu, tužitelju dosudio kamatnu stopu koja se primjenjuje na ostale odnose, a preko te stope odbio njegov zahtjev.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 02. ožujka 2026.

Sudac

mr. sc. Leon Širić

Prijedlog odluke izradila:

Matea Orešković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).