REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj:P-6871/2025-75
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Roberta Gottwald, odvjetnica u Zagrebu, Taborska ulica 17, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., [adresa], OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Zagrebu, Galleria Importanne, Iblerov trg 10, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice te z. punomoćnice tuženice Lorene Bakić, odvjetnice u Zagrebu, 2. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o namjenskom kreditu od 24.9.2008. solemniziranog od strane javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić iz Zagreba, Remetinački Gaj 2F pod poslovnim brojem OV-3141/08, sklopljen između tuženice Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Paromlinska 2, sada:
Zagrebačka banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, kao kreditora i tužitelja GA iz [adresa] sada: GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i to:
- članka 1.
„…, uz valutnu klauzulu,…“;
- članka 2.
„… od 50.000,00 CHF (slovima: pedesettisućašvicarskihfranaka)…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora,…sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.“
„…je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i na dan sklapanja ovog Ugovora…“;
-članka 7.
„…u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF…“
„Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate. O izmijenjenom iznosu anuiteta/rate Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.“;
-članka 23. P
„Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz članka 1. ovog Ugovora te sve obaveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju tog Ugovora.“.
II. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d., [adresa], OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 20.523,48 EUR, kao i zatezne kamate kako slijedi:
– na iznos od 8,90 EUR od 6.11.2008 do isplate,
– na iznos od 4,61 EUR od 26.11.2008 do isplate,
– na iznos od 5,88 EUR od 23.12.2008 do isplate,
– na iznos od 18,91 EUR od 27.1.2009 do isplate,
– na iznos od 21,06 EUR od 26.2.2009 do isplate,
– na iznos od 14,77 EUR od 28.3.2009 do isplate,
– na iznos od 16,18 EUR od 28.4.2009 do isplate,
– na iznos od 12,21 EUR od 27.5.2009 do isplate,
– na iznos od 13,09 EUR od 25.6.2009 do isplate,
– na iznos od 17,17 EUR od 31.7.2009 do isplate,
– na iznos od 18,66 EUR od 4.9.2009 do isplate,
– na iznos od 18,67 EUR od 4.9.2009 do isplate,
– na iznos od 15,77 EUR od 28.10.2009 do isplate,
– na iznos od 18,61 EUR od 27.11.2009 do isplate,
– na iznos od 19,90 EUR od 23.12.2009 do isplate,
– na iznos od 23,24 EUR od 26.1.2010 do isplate,
– na iznos od 23,67 EUR od 25.2.2010 do isplate,
– na iznos od 28,17 EUR od 30.3.2010 do isplate,
– na iznos od 27,48 EUR od 30.4.2010 do isplate,
– na iznos od 29,03 EUR od 27.5.2010 do isplate,
– na iznos od 36,99 EUR od 25.6.2010 do isplate,
– na iznos od 38,71 EUR od 28.7.2010 do isplate,
– na iznos od 46,32 EUR od 26.8.2010 do isplate,
– na iznos od 46,76 EUR od 28.9.2010 do isplate,
– na iznos od 41,88 EUR od 28.10.2010 do isplate,
– na iznos od 47,79 EUR od 27.11.2010 do isplate,
– na iznos od 61,83 EUR od 24.12.2010 do isplate,
– na iznos od 55,27 EUR od 27.1.2011 do isplate,
– na iznos od 56,10 EUR od 25.2.2011 do isplate,
– na iznos od 54,55 EUR od 30.3.2011 do isplate,
– na iznos od 54,98 EUR od 29.4.2011 do isplate,
– na iznos od 67,10 EUR od 28.5.2011 do isplate,
– na iznos od 75,08 EUR od 29.6.2011 do isplate,
– na iznos od 73,77 EUR od 2.8.2011 do isplate,
– na iznos od 68,45 EUR od 2.9.2011 do isplate,
– na iznos od 60,16 EUR od 2.10.2011 do isplate,
– na iznos od 59,95 EUR od 2.11.2011 do isplate,
– na iznos od 59,04 EUR od 2.12.2011 do isplate,
– na iznos od 62,05 EUR od 2.1.2012 do isplate,
– na iznos od 65,36 EUR od 2.2.2012 do isplate,
– na iznos od 65,46 EUR od 2.3.2012 do isplate,
– na iznos od 63,38 EUR od 2.4.2012 do isplate,
– na iznos od 64,23 EUR od 2.5.2012 do isplate,
– na iznos od 65,47 EUR od 2.6.2012 do isplate,
– na iznos od 64,13 EUR od 2.7.2012 do isplate,
– na iznos od 64,25 EUR od 2.8.2012 do isplate,
– na iznos od 63,01 EUR od 2.9.2012 do isplate,
– na iznos od 60,73 EUR od 2.10.2012 do isplate,
– na iznos od 63,52 EUR od 2.11.2012 do isplate,
– na iznos od 64,53 EUR od 2.12.2012 do isplate,
– na iznos od 64,12 EUR od 2.1.2013 do isplate,
– na iznos od 60,05 EUR od 2.2.2013 do isplate,
– na iznos od 62,87 EUR od 2.3.2013 do isplate,
– na iznos od 63,51 EUR od 2.4.2013 do isplate,
– na iznos od 62,25 EUR od 2.5.2013 do isplate,
– na iznos od 58,49 EUR od 2.6.2013 do isplate,
– na iznos od 56,16 EUR od 2.7.2013 do isplate,
– na iznos od 58,22 EUR od 2.8.2013 do isplate,
– na iznos od 59,64 EUR od 2.9.2013 do isplate,
– na iznos od 63,27 EUR od 2.10.2013 do isplate,
– na iznos od 61,28 EUR od 2.11.2013 do isplate,
– na iznos od 62,18 EUR od 2.12.2013 do isplate,
– na iznos od 62,91 EUR od 2.1.2014 do isplate,
– na iznos od 52,25 EUR od 2.2.2014 do isplate,
– na iznos od 53,44 EUR od 2.3.2014 do isplate,
– na iznos od 52,83 EUR od 2.4.2014 do isplate,
– na iznos od 51,65 EUR od 2.5.2014 do isplate,
– na iznos od 51,11 EUR od 2.6.2014 do isplate,
– na iznos od 51,35 EUR od 2.7.2014 do isplate,
– na iznos od 52,84 EUR od 2.8.2014 do isplate,
– na iznos od 54,37 EUR od 2.9.2014 do isplate,
– na iznos od 54,23 EUR od 2.10.2014 do isplate,
– na iznos od 54,99 EUR od 2.11.2014 do isplate,
– na iznos od 56,09 EUR od 2.12.2014 do isplate,
– na iznos od 55,63 EUR od 2.1.2015 do isplate,
– na iznos od 14.691,95 EUR od 1.2.2015 do isplate,
– na iznos od 2.269,23 EUR od 1.2.2015 do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31.7.2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 4.882,46 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 12.9.2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženice Zagrebačke banke d.d., [adresa], OIB: 92963223473 za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj pokreće parnični postupak tužbom od 11. lipnja 2019. navodeći da je s tuženicom, kao kreditorom, sklopio 24. rujna 2008. ugovor o namjenskom kreditu na iznos 50.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, uz kamatnu stopu od 6,10% godišnje u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, da je tuženica koristila nepoštenu i nedopuštenu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je bila unaprijed formulirana, nisu bili jasno određeni kriteriji za promjenu iste i o njoj se nije pregovaralo, a isto je tako korištena nedopuštena i nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF te da je tuženica propustila u cijelosti ga informirati o svim rizicima i parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu, kao potrošača, pa kako je tuženica temeljem opisanih ništetnih odredaba ugovora stekla bez osnove određeni novčani iznos, to tužitelj, pozivom na odluke Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 te čl.324.st.1., čl.323.st.1. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), čl.96.st.1. i 2., čl.98.-99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13) te čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje:ZPP), predlaže donošenje presude sadržaja pobliže opisanog u stavku I. izreke presude odnosno presude kojom se tuženici nalaže da joj isplati iznos od 134.734,99 kn s pripadajućom zateznom kamatom.
1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj usklađuje zahtjev za isplatu s istim te u podnesku od 10. veljače 2021. predlaže naložiti tuženici da mu isplati iznos od 143.508,10 kn sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, dok nakon očitovanja vještaka na primjedbe, u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 27. rujna 2021., tužitelj predlaže donošenje presude kojom se tuženici nalaže da mu isplati iznos od 154.634,16 kn s pripadajućim kamatama te, u konačnici, konvertira traženi iznos u EUR i predlaže odlučiti kao u stavku II. izreke presude.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe prigovor na označenu vrijednost predmeta spora, prigovor zastare za sve iznose koji su dospjeli prije 11. lipnja 2014. i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za predmetni zahtjev jer da iz prometa po kreditu proizlazi da su i treće osobe otplaćivale obveze po kreditu. Smatra da kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru, a da tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka i stoga sve do podnošenja tužbe ne postoji nikakva radnja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koji bi prekinuli tijek zastare, da je tužitelj bio upoznat s valutnim rizikom, što je jasno navedeno u ugovoru, a valutna klauzula je zakonom dopuštena ugovorna odredba i ne može naknadno postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa, kao što je dopuštena i ugovorom određena kamata koja ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose, da su tužitelju prilikom sklapanja ugovora bile pružene sve potrebne informacije te da ona nije mogla/morala sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute.
2.1. U tijeku prethodnog postupka tuženica osporava tužitelju svojstvo potrošača i potrošačka svojstva ugovoru o kreditu koji je predmet spora navodeći da je upravo na tužitelju teret dokaza u tom pravcu, a da tužitelj nekretninu za kupnju koje su mu odobrena sredstva ne koristi za stanovanje i poduzetnik je odnosno osnivač i član uprave više trgovačkih društava, iz čega da proizlazi kako se ne radi o prosječnom potrošaču.
2.2. U odnosu na tužbeni zahtjev sadržaja pobliže opisanog u podnesku od 10. veljače 2021. i konačno postavljen tužbeni zahtjev u podnesku od 27. rujna 2021.tuženica ističe protivljenje preinaci i prigovor zastare.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu od 24. rujna 2008., promet po kreditu, podatke o kreditnoj partiji, karton kredita, karticu otplate, obavijest tuženice od 8. siječnja 2013., Opće uvjete poslovanja tuženice, Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženice, dopis tužiteljeva poslodavca, potvrde o provedenom nalogu za plaćanje, izvatke iz registra, e- zapis iz matice rođenih i izvod iz matice rođenih, ugovor o kupoprodaji stana od 30. rujna 2008., tabularne isprave/izjave, z.k. izvatke, ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. rujna 2015. i podatke iz JRO MUP RH, proveo vještačenje po vještaku Nadi Ružić te saslušao tužitelja i vještaka.
3.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.
3.2. Temeljem čl.40. st.3. ZPP-a sud je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu naznačenom u tužbi imajući u vidu činjenicu da je, pored zahtjeva usmjerenog na djelomično utvrđenje ništetnosti ugovora, tužitelj tražio da mu se isplati upravo taj iznos.
3.3. U odnosu na protivljenje tuženice preinakama tužbe ističe se da je tužitelj djelomično preinačio tužbu povišenjem glavnog zahtjeva i promjenom istovjetnosti sporednog zahtjeva - kamate, pa kako prije nalaza i mišljenja vještaka nije mogao imati potpuna saznanja o iznosu koji je preplaćen, to je preinaka dopuštena i svrsishodna u smislu čl.190.st. 2. i 3 ZPP-a.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:
-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženice, kao kreditora, zaključen 24. rujna 2008. predmetni ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti od 50.000,00 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, uz obvezu tužitelja taj kredit vratiti uz valutnu klauzulu i pripadajućim kamatama (čl.1.) odnosno platiti u anuitetima iznos tog kredita od 50.000,00 CHF u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja (čl.2.), time da kamatna stopa na dan sklapanja ugovora iznosi 6,10% i promjenjiva je u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženice na dan sklapanja ovog Ugovora (čl.2.), a mjesečni anuiteti se plaćaju u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF (čl.7.), namjena kredita je kupovina stana u [adresa] (čl.6.) te tužitelj pristaje, u slučaju izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženice, da tuženica povisi ili snizi iznos anuiteta/rate i obvezuje se plaćati tako izmijenjene iznose, o kojima će ga tuženica obavijestiti (čl.7.), time da tužitelj izjavljuje kako je upoznat s činjenicom da je kredit i obveza vraćana istog vezana uz valutnu klauzulu i izrijekom potvrđuje da pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa (čl.23 P),
-da su u Općim uvjetima poslovanja tuženice, između ostalog, pobliže objašnjeni pojmovi kamata, naknada i troškova, prava klijenata u slučaju povišenja kamatne stope i valute plaćanja, dok su u Općim uvjetima promjene kamatnih stopa tuženice objašnjena načela promjene kamatne stope,
-da su u prometu po kreditu, podacima o kreditnoj partiji, kartici otplate i kartonu kredita precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća/plaćanja istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope, dok su u pregledu promjena kamata navedene kamatne stope tijekom otplate kredita,
-da je tuženica dopisom od 8. siječnja 2013. obavijestila tužitelja o novostima u utvrđivanu visine kamatne stope,
-da je poslodavac tužitelja izdao potvrdu u pravcu da je tužitelj kod njega bio zaposlen u razdoblju od 12. prosinca 2005. do 19. ožujka 2012. te je na tužiteljev nalog i u njegovo ime dio plaće uplaćivan izravno na račun tuženice radi podmirenja stambenog kredita po predmetnom ugovoru,
-da se u potvrdama o provedenom nalogu za plaćanje navodi poslodavac tužitelja kao platitelj obveze iz predmetnog ugovora o kreditu,
-da je između LA, kao prodavatelja i tužitelja, kao kupca zaključen 30. rujna 2008. ugovor o kupoprodaji stana u [adresa] (danas Bencetićeva), iz kojeg proizlazi, između ostalog, da će tužitelj dio kupoprodajne cijene platiti stambenim kreditom tuženice u iznosu 50.000,00 CHF,
-da je LA **.**.2008. izdao tužitelju tabularnu ispravu u odnosu na nekretninu iz gore navedenog ugovora,
-da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine - kčbrč. [katastarska općina]
- kuća broj 4 sa dvorištem u [adresa],
-da je između tužitelja, kao prodavatelja i ŠA, kao kupca zaključen 2. rujna 2015. ugovor o kupoprodaji gore navedene nekretnine (sadašnja adresa VA), a tužitelj je kupcu izdao i tabularnu ispravu,
-da je UA tužiteljev djed i imao je prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] od srpnja 2015.,
-da je tužitelj jedan od osnivača/članova društva Colapis d.o.o. (osnovan 30. svibnja 2011.), Lijeva ruka j.d.o.o. (osnovan 24. travnja 2015.) te osoba ovlaštena za zastupanje Grand Dalewest d.o.o. (osnovan 27. srpnja 2016.).
6. U odnosu na prigovore tuženice prvenstveno valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete / isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018) pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/2014-2 i Rev-2221/2018 proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.
6.1. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, to se ukazalo izlišnim izvođenje personalnih dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF.
6.2. Međutim, iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. proizlazi da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženici omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.
6.3. Tuženica je na odlučne okolnosti predložila da se sasluša svjedok - osobni bankar, ali je od tog dokaznog prijedloga odustala.
6.4. Iz iskaza tužitelja, prihvaćenog kao neposredno uvjerljiv, iskren te u skladu s priloženom dokumentacijom kao bitno proizlazi da prilikom sklapanja ugovora nije dobio projekciju kretanja tečaja CHF, nisu mu objašnjeni kakvi rizici niti o čemu ovisi promjena kamatne stope, samo je dana ponuda uz napomenu da je to za njega najpovoljnije, da je ugovor sastavila banka i nije mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredaba, da kredit iskorišten za kupnju stana i misli da je to bio prvi koji je podizao, da nema iskustva u bankarskom sektoru, nije pratio kretanja valuta na tržištu i sl., da mu je rata narasla više nego duplo i da je znao da se to može desiti taj kredit ne bi uzimao, da je imao cilj kupiti stan kako bi se sa suprugom u određenom trenutku vratio u [adresa], a do tog trenutka bi tamo živio njegov djed UA, da je stan u konačnici prodan 2015. jer je djed odlučio zbog visoke životne dobi otići u dom, a on i supruga se ipak nisu odlučili za povratak u [adresa], da se u tom stanu nikada nije obavljala poslovna djelatnost te da je diplomirao 2002. na Ekonomskom fakultetu smjer marketing, a trenutno je član uprave tvrtke Grandalewest d.o.o.
7. U odnosu na osporavanje potrošačkog svojstva ugovoru o kreditu koji je predmetom spora odnosno osporavanja tužitelju svojstva potrošača valja istaći kako iz dokumentacije u koju je izvršen uvid jasno proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača te da je predmetni ugovor potrošački, slijedom čega je upravo na tuženici teret dokaza o tome da tužitelj eventualno ne bi imao status potrošača (tako i Rev-18/2018-2).
7.1. S obzirom na tužiteljev iskaz i priloženu dokumentaciju sud nalazi da tuženica nije dokazala osnovanost svoje tvrdnje da tužitelj ne bi imao status potrošača odnosno da predmetni ugovor ne bi bio potrošački, tim više što nema dokaza niti da bi, kroz primjenu odredbe čl.23. toč. E) predmetnog ugovora, pristupila kontroli namjenskog korištenja kredita ukoliko je imala sumnji u tom pravcu, dok okolnost što je tužitelj bio jedan od osnivača/članova društva Colapis d.o.o. (osnovan 30. svibnja 2011.) i Lijeve ruke j.d.o.o. (osnovan 24. travnja 2015., nakon otplate kredita) te osoba ovlaštena za zastupanje Grand Dalewest d.o.o. (osnovan 27. srpnja 2016., nakon otplate kredita), sama po sebi ne otklanja niti dovodi u sumnju njegov status potrošača.
8. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženice da iz dokumentacije proizlazi kako su treće osobe otplaćivale dio obveze po kreditu valja istaći da okolnost što je poslodavac tužitelja, a na njegov nalog, u njegovo ime i za njegov račun, uplaćivao izravno na račun tuženice mjesečne anuitete radi podmirenja obveza po spornom ugovoru ne otklanja tužiteljevu aktivnu legitimaciju za predmetne zahtjeve, slijedom čega se prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim.
9. Slijedom navedenog sud nalazi da tuženica nije učinila vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupila drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužitelja, kao korisnika kredita, u potpunosti obavijestila o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi. Stoga je za zaključiti da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 24. rujna 2008. u istom dijelu, sve temeljem čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. ZOO-a te čl.502.a i c ZPP-a i stoga je odlučeno kao u stavku I. izreke presude.
10. U odnosu pak na visinu zahtjeva ističe se da iz nalaza i mišljenja vještaka s dopunom od 31. siječnja 2021. i ispravkom od 28. veljače 2021. proizlazi da su razlike obračunate preplaćene kamate prema odlukama tuženice iskazane po početnom tečaju, da je utjecaj tečaja izračunat posebno, a isti uključuje tečajnu razliku po kamati i glavnici na način da je stvarni anuitet, koje je tužitelj platio po stvarnom tekućem tečaju, stavljen u odnos sa stvarnim anuitetom po početnom tečaju, što predstavlja pravilan način izračuna tečajnih razlika te da iskazana razlika predstavlja razliku između iznosa u kunama koju je tužitelj u stvarnosti uplatio u odnosu na iznose koje je trebao uplaćivati prema početnom tečaju, slijedom čega razlika više plaćenog po osnovi razlike u tečaju iznosi 153.737,47 kn, dok razlika po osnovi preplaćene kamate iznosi 896,69 kn – sveukupno 154.634,16 kn (l.285. spisa).
10.1. Pojedini mjesečni iznosi i datumi plaćanja po osnovi razlike anuiteta u tečaju proizlaze iz tablice br. 7, stupac naziva "razlika anuiteta po tečaju" na l.241-243. spisa, dok iznosi i datumi plaćanja po osnovi preplaćene kamate proizlaze iz ispravljene tablice pod nazivom "razlika kamata između stvarnog otplatnog plana i početnog otplatnog plana uz primjenu početnog tečaja u HRK" na l.283-285. spisa.
10.1. Očitujući se na primjedbe tuženice vještak iskazuje da se kod izračuna tečajne razlike u kreditima CHF primjenjuje stvarni anuitet zato što je korisnik kredita uplaćivao iznose prema stvarnom otplatom planu po tečaju koji je vrijedio na dan plaćanja i primjenjuje se razlika između stvarnog otplatnog plana po važećem tečaju na dan plaćanja i tečaja koji bi korisnik kredita plaćao da se tečaj nije mijenjao odnosno da je ostao isti kao onaj koji je bio na dan puštanja kredita u isplatu, da je u odnosu na obračun kamate iskazan kunski iznos po početnom tečaju da se ne bi dvostruko uključio u tečajnu razliku na kraju i stoga nije dvostruko obračunata razlika, da se radi o tome da je tužitelj plaćao anuitete uključujući i kamatu po tečaju koji je bio važeći na dan uplate, međutim, u obračunu razlike tečaja nije dva puta uključen tečaj za kamatu, dakle, u sačinjenom izračunu, kako je već rečeno, nije dvostruko obračunata tečajna razlika, da je kamata izračunata u skladu sa zadatkom i posebno iskazana u Tablici 4, dakle, iskazana je razlika kamate u anuitetu, dok je tečajna razlika iskazana u Tablici 6 i ona se računa kako u odnosu na kamatu, tako i u odnosu na glavnicu sadržanu u anuitetu, time da je razlika u vezi kamate navedene u Tablici 4 iskazana i u kunskom iznosu prema početnom tečaju i u CHF i to upravo zato da ne bi bilo utjecaja na izračun tečajne razlike koji se primjenjuje na sve (glavnica i kamate) te da je po pitanju iskazivanja negativne razlike napravila grešku (očitovanje od 31. siječnja 2021.), koju je otklonila u pisanom očitovanju - ispravku od 28. veljače 2021. na način da je taj dio iskazan s nulom jer je zadatak bio izračunati pozitivnu razliku.
10.2. Sud tuženici nije dopustio postavljanje pitanja vještaku može li se konstatirati da je tužitelj platio 10.000,00 kn manje s obzirom da je u pitanju već sadržan odgovor koji se sugerira. Osim toga, vještak je vrlo jasno napomenuo da je njegov zadatak bio utvrditi pozitivnu razliku, a ne negativnu, slijedom čega je dio koji bi se odnosio na negativnu razliku iskazan s vrijednosti "0,00". Također valja istaći i to da su pojedini iznosi tzv. negativne razlike za koje tuženica smatra da valja uzeti u obzir jasno vidljivi u tablici 7. na l.242-243. spisa te u svom zbroju iznose 10.229,37 kn, pa postavljanje pitanja vještaku na koje je već odgovoreno u pisanom obliku nije dopušteno.
10.3. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka s pisanim i usmenim očitovanjem i ispravkom jer je izrađen temeljem priložene dokumentacije te u skladu s pravilima struke, pa kako je isti jasan, potpun i usaglašen s izviđenim okolnostima, pri čemu je vještak dao jasne razloge o načinu obračuna te argumentirano otklonio prigovor tuženice po pitanju pravilnosti izračuna, to nije prihvaćen prijedlog tuženice za izvođenje dokaza novim vještačenjem.
11. U odnosu na pitanje tzv. negativne razlike na koju ukazuje tuženica posebno valja napomenuti da nema mjesta uračunavanju iste u konačan iznos. Naime, promjenom kamatne stope ili tečaja na niže od onog koji je bio početan u svakom slučaju nije došlo do povrede interesa potrošača, pa kako tuženica ne ulazi u kategoriju potrošača, a isto tako nije narušena ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka u tom smislu i tužitelj eventualnim plaćanjem manjeg anuiteta zbog promjene kamatne stope ili tečaja na niže od početnog nije ništa primio / stekao, to nema niti obveze vraćanja, slijedom čega nema tražbine tuženice prema tužitelju, a time ni prava iste da se navedene tzv. negativne razlike uračunaju.
11.1. U tom pravcu se upućuje i na odluku C-140/22, SM, KM protiv mBank, presuda Suda EU od 7. prosinca 2023., koja isključuje mogućnost umanjenja naknade koju potrošač zahtijeva za protuvrijednost kamata na glavnicu koje bi kreditna institucija primila da je ugovor ostao na snazi jer je to protivno Direktivi 93/13, koje tumačenje je primjenjivo i u slučaju eventualne tzv. negativne tečajne razlike.
11.2. Također se ukazuje i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. prosinca 2023. broj:Rev-549/23.
12. Po pitanju prigovora zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. odnosno 31. siječnja 2022.).
12.1. S tim u svezi napominje se da je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela teći 13. lipnja 2014. po pitanju promjenjive kamatne stope odnosno 14. lipnja 2018. po pitanju valutne klauzule vezane uz CHF, pa kako je tužitelj tužbu podnio 11. lipnja 2019. to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.
12.2. Također se napominje da iznos stečen bez osnove / štetu treba promatrati u svojoj ukupnosti, a ne pojedinim iznosima od kojih se glavnica sastoji i stoga u odnosu na preinaku tužbe povišenjem zahtjeva nema mjesta isticanju niti računanju zastare po tim dijelovima. U konkretnom je slučaju odlučan datum podnošenja tužbe jer je za nastup zastare bitan identitet tužbenog zahtjeva koji je određen činjeničnom osnovom, pa kako je preinakom tužbe u vidu povišenja zahtjeva nakon provedenog vještačenja temeljem iste činjenične osnove zatražena isplata određenog iznosa, to nema mjesta zaključku da bi se promijenila istovjetnost zahtjeva (tako i Županijski sud u Zagrebu, Gž-1971/22 od 3. siječnja 2022.), pa je neosnovan i taj prigovor zastare po pitanju iznosa koji se traži povišenjem zahtjeva.
13. U odnosu na pitanje po kojoj osnovi se, nakon dopunskog očitovanja vještaka, u tužbenom zahtjevu od 27. rujna 2021. traži isplata, valja istaći da rezultat usporedbe pojedinih iznosa koje tužitelj traži u tom podnesku s onima navedenim u tablicama na l.241-243. odnosno 283-285. spisa upućuje na zaključak da tužitelj traži isplatu preplaćenih iznosa kako po osnovi promjenjive kamatne stope, tako i po osnovi valutne klauzule u CHF, bez umanjenja po osnovi tzv. negativne razlike.
13.1. Što se tiče eventualne greške u zbrajanju napominje se da sud takvu grešku ne nalazi te se upućuje na pojedine iznose i zbroj istih naveden u prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka koji odgovaraju onima navedenim u tužiteljevom podnesku od 27. rujna 2021.
14. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženica u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekla temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika više plaćenog po osnovi razlike u tečaju iznosi 153.737,47 kn, dok razlika po osnovi preplaćene kamate iznosi 896,69 kn - sveukupno 154.634,16 kn, a pojedini mjesečni iznosi i datumi plaćanja po tim osnovama proizlaze iz tablica na l.241-243. odnosno 283-285. spisa, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku II. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a u vezi s Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/2022.) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450.
15. Odluka o troškovima postupka temelj se na čl.154.st.1. ZPP-a, a isti je odmjeren u skladu s vrijednosti predmeta spora te Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podnesaka od 14.11.2019., 2.7.2020., 11.2.2021. te za pristup na ročišta 15.7.2020., 10.9.2020., 17.2.2021. i 15.1.2026. po 500,00 Eur, za sastav podnesaka od 2.1.2021. i 28.1.2021. po 50,00 Eur, za pristup na ročište 12.3.2020. iznos od 100,00 Eur, uz trošak vještačenja u iznosu 331,81 Eur te trošak pristojbe na tužbu u iznosu 225,23 Eur i presudu u iznosu 125,42 Eur - sveukupno 4.882,46 Eur s pripadajućom zateznom kamatom prema čl. 29.st.2. ZOO- a i čl. 151.st.3. ZPP-a.
15.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 19.6.2019. kojim dostavlja dokaz o plaćenoj pristojbi na tužbu, jer je isti mogao i morao biti dostavljen još uz tužbu, kao niti trošak sastava podneska od 24.8.2020. kojim dostavlja podatak o adresi svjedoka s obzirom da je od prijedloga za saslušanje istog odustao, pa ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje postupka (čl.155.ZPPa).
15.2. Tuženici ne pripada pravo na naknadu troškova postupka jer je tužitelj, u konačnici, u cijelosti uspio sa zahtjevom.
U Zagrebu, 2. ožujka 2026.
SUDAC:
ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na Županijski sud u Sisku.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženice
