REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

K-252/2021-44

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu pojedincu Boni Gamulin Frleta uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Teklić, u kaznenom postupku protiv optuženika 1. MĐ, 2. MĐŠ, 3. KĐ, 4. LĐ i 5. ĐĐ, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 2., a u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), u povodu privatne tužbe UĐ, nakon održane i zaključene javne rasprave 16. siječnja 2026., u prisutnosti optuženika pod 1., 2., 3., 4 i 5., branitelja optuženika Zorana Mimice, odvjetnika u Splitu, privatnog tužitelja te opunomoćenika privatnog tužitelja VĐ, odvjetnika u [adresa], **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  je :

Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje: ZKP/08)

Optužena pod 1: MĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], pok M, majke K, djevojačko prezime L, rođena **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] Rosveltova 54, liječnica, zaposlena, majka jednog djeteta, živi u izvanbračnoj zajednici, neosuđivana,

Optuženik pod 2: MĐŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin pok. Đ i pok. U rođena V, rođen **.**.1960. u [adresa], liječnik, zaposlen, oženjen, otac četvero djece od kojih je jedno maloljetno, neosuđivan,

Optužena pod 3: KĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], kći pok. Ž i majke O, djevojačko prezime ŽĐ, rođena **.**.1967. u [adresa], liječnica, zaposlena, udana, majka jednog djeteta, neosuđivana,

Optuženik pod 4: LĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin C i majke pok. O rođena Š, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], zaposlen, liječnik, oženjen, otac jednog djeteta, neosuđivan,

Optuženik pod 5: ĐĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin pok. F i pok. A rođene P, rođen **.**.1967. u [adresa], liječnik, zaposlen, oženjen, otac jednog djeteta, neosuđivan,

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

I. da bi dana 04. prosinca 2020. u Splitu, kao pročelnici pojedinih Odjela i Zavoda Klinike za ženske bolesti i porode u Kliničkom bolničkom centru Split (KBC Split) sastavili i supotpisali pismo koje su uputili ravnatelju KBC Split i članovima stručnog vijeća KBC Split, kojih je 15, postupajući s ciljem da iznošenjem neistina naškode časti i ugledu prof. prim. dr. sc. UĐ, te da sadržaj pisma s takvim neistinama postane dostupan većem broju osoba u navedenom pismu, kojim su navodno htjeli ukazati na nepravilnosti u radu prof. prim. dr. sc. UĐ

- kao voditelja Klinike za ženske bolesti i porode u KBC Split, istakli neistine navodeći da je prof. prim. dr. sc. OĐ kao voditelj Klinike odgovoran zbog toga što:

- „ nema prijenosa znanja na mlađe kolege, jer specijalizanti ne dobivaju operacije koje moraju savladati kao dio svog procesa edukacije“,

- „da se netransparentno dodjeljuju subspecijalizacije na Klinici“,

- „da ne postoje indikacijski sastanci“,

znajući da su naprijed navedeni navodi netočni i neistiniti te znajući i htijući objavom ovakvih neistinitih navoda naštetiti časti i ugledu prof. prim. dr. sc. UĐ,

dakle, za drugog iznijeli nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti i ugledu na način da je kleveta postala pristupačnom većem broju osoba,

II. čime bi počinili kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom – djelo opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11.

III. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njihova branitelja padaju na teret privatnog tužitelja.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj OĐ dana 3. ožujka 2021. podigao je pred ovim sudom privatnu tužbu protiv optuženika 1. MĐ, 2. MĐŠ, 3. KĐ, 4. LĐ i 5. ĐĐ, a zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevetom – djela opisanog i kažnjivog po članku 149. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11.

2. Optuženici pod 1. MĐ, pod 2. MĐŠ, pod 3. KĐ, pod 4. LĐ i pod 5. ĐĐ, pozvani da se izjasne o osnovanosti optužbe izjavili su kako se u odnosu na kazneno djelo koje im se stavlja privatnom tužbom na teret ne smatraju krivim.

3. U dokaznom postupku pročitani su i pregledani: dopis KBC-a Split pročelniku poliklinike i dnevne bolnice CĐ od 8.12.2020. (list 5 spisa), dopis KBC-a

Split Klinike za ženske bolesti i porode ravnatelju KBC-a Split (list 6 spisa), dopis KBC-a Split Klinikama, Zavodima, Odjelima i Službama od 30. listopada 2020. (list 7 spisa), raspored operacijskih programa (list 8-13 spisa), pismo potpore UĐ (list 15-19 spisa), program rada Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Split od 9. srpnja 2018. (list 20-23 spisa), pismo ravnatelju i članovima stručnog vijeća KBC-a Split od 4. prosinca 2020. (list 24-25 spisa) te pismo ravnatelju KBC-a Split od 23. listopada 2019. (list 26-27 spisa), dopis KBC-a Split, Službe općih i pravnih poslova zastupanja od 22. siječnja 2025. s prilozima (list 68-72 spisa), dopis KBC-a Split od 28. ožujka 2025. s dokumentacijom u prilogu (list 86-152 spisa), pregledava se presuda Općinskog suda u Splitu Pr-2301/2022 od 13. siječnja 2026. (list 188-213 spisa), zapisnici o održanim sastancima i to zapisnik od 1. prosinca 2020. te zapisnik od 7. prosinca 2020.

4. Na temelju članka 431. stavka 1. točka 8. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka privatnog tužitelja UĐ sa zapisnika od 30. listopada 2024. (list 51-53 spisa), svjedoka ŠĐ sa zapisnika od 27. siječnja 2025. (list 65-66 spisa), FĐ od 10. travnja 2025. (list 154-155 spisa), AĐ sa zapisnika od 10. travnja 2025. (list 155-157 spisa), PĐ sa zapisnika od 25. lipnja 2025. (list 171-172 spisa), EĐ sa zapisnika 25. lipnja 2025. (list 172-173 spisa), NĐ sa zapisnika od 14. listopada 2025. (list 180-182 spisa), ČĐ sa zapisnika od 14. listopada 2025. (list 182-183 spisa), RĐ sa zapisnika od 14. listopada 2025. (list 183-184 spisa).

5. Stranke nisu imale prijedloga za nadopunu ovako provedenog dokaznog postupka, pa su na kraju dokaznog postupka pročitana uvjerenja iz kaznene evidencije te potvrde iz prekršajne evidencije za optuženike sve od 16. siječnja 2026. te su na kraju ispitani optuženici.

6. Optužena MĐ u svojoj obrani navela je da pismo koje su uputili 2020. ravnatelju i članovima stručnog vijeća KBC-a je bila konstruktivna i profesionalna kritika s ciljem bolje zdravstvene zaštite pacijentica na Klinici za ženske bolesti i porode te da isto pismo nije imalo za cilj nikoga diskreditirati već je bilo samo profesionalna kritika za poboljšanje rada na istoj Klinici. Navela je da prije obraćanja ravnatelju i članovima stručnog vijeća ovim pismom da su još od 2017. tadašnjem predstojniku Klinike pokušali ukazati na lošu organizaciju rada, međutim da ih isti nije želio saslušati, a nakon niza pokušaja razgovora i uspostave komunikacije, a u smislu poboljšanja rada na Klinici pa i tako i boje zdravstvene zaštite pacijentica da su se obratili ovim pismom ravnatelju i članovima stručnog vijeća pošto komunikaciju nisu mogli uspostaviti s predstojnikom Klinike. Nadalje je navela da su prije svega uputili stručnu kritiku na način na koji su se održavali indikacijski sastanci te da su isti bili samo formalni, da se nije raspravljalo o tome je li pojedinoj pacijentici potrebna operacija ni koja vrsta operacije je potrebna pojedinoj pacijentici, a kako se danas održavaju indikacijski sastanci na ovoj Klinici. Nadalje je navela da su smatrali da specijalizanti ne dobivaju dovoljan broj operacija kao dio procesa edukacije, da su i na to također željeli ukazati ravnatelju, te da su također smatrali da bi se subspecijalizacije na Klinici trebale dodjeljivati onima koji su postigli najbolje rezultate u radu. Optužena je navela da je prema tome pismo upućeno ravnatelju za nju bila stručna i konstruktivna kritika u smislu poboljšanja rada, da pismo ravnatelju i stručnom vijeću nisu nigdje širili već isto doista uputili ravnatelju i doista željeli da isto ostane između njih. Navela je da je bivši predstojnik to pismo stavio u Whatsapp grupu u kojoj su se nalazili svi liječnici, medicinske sestre i drugo osoblje te čak komentirao da je navedeno stavio u Whatsapp grupu kako bi njih svi gledali kada dođu na posao. Indikacijski sastanci za vrijeme predstojnika, privatnog tužitelja, izgledali su tako da bi se određivao raspored operacija i vrijeme istih, a ne bi se razgovaralo o konkretnim slučajevima, da se radilo o užem kolegiju, da i ponekad sam predstojnik nije bio niti nazočan već tajnica kojoj bi predali raspored. U odnosu na operacije koje su izvodili specijalizanti, specijalizanti na Zavodima čiji su voditelji bili dr. LĐ i KĐ da su dobili dovoljan broj operacija i carskih rezova, dok npr. neki drugi specijalizantica IĐ i dr. čak su imali nula operacija, a da se sve to vidi iz dostavljene dokumentacije KBC-a Split. Kako u odnosu na izbore subspecijalizanata da nisu bili jasni kriteriji. Navela je da u konkretnom primjenu njene subspecijalizacije ginekološka endokrinologija i humana reprodukcija a da je to vrlo atraktivna subspecijalizacija da je bilo više kolega koji su željeli tu subspecijalizaciju, da su radili na Klinici, doprinosili radu iste, imali dobre ocjene, a da je istu subspecijalizaciju dobio kolega koji je duže studirao te došao iz Doma zdravlja. Istaknula je da nema ništa osobno prema navedenom kolegi ali da smatra da su za ovu subspecijalizaciju bile bolji izbor osobe koje su imali bolje ocjene, mlađe, koje su radile na Klinici i doprinijeli radu iste. Davala je iskaz u radnom sporu između tužitelja i KBC-a Split. U cijelom radnom vijeku bila je na bolovanju 9 mjeseci, a u kojem periodu da se ne može točno sjetiti. Specijalizante da imenuje Ministarstvo, a dok oni liječnici obave razgovor kao povjerenstvo i odaberu kandidata, ili više istih, na temelju razgovora te da je tako bilo. ZĐ da nije potpisao pismo ravnatelju iz razloga što je želio još mirnih razgovora s predstojnikom ali da je iz dopisa od 7.12. je razvidno da se isti slaže s svim njihovim stavkama iz pisama te da je čak predstojnik podnio i zahtjev za razrješenjem dr. ZĐ a što je istog šokiralo jer je smatrao da je svoj posao radio savjetno i profesionalno. Saznanja o broju operacija koje su dobili specijalizanti crpi iz operativnog protokola u trenutku pisanja pisma a potom iz podataka dobivenim za ovi spis iz kojih proizlazi da su neki specijalizanti izašli na specijalistički ispit bez minimalnog broja dobivenih operacija. Pravilnik KBC- a Split, da ne priča o obvezi dolaska ili nedolaska na indikacijske sastanke već o tome da su isti bili loši, da su operirane neke pacijentice koje nisu trebale biti operirane ili su operirane operacijom koja nije bila adekvatna.

7. MĐŠ naveo je da se u cijelosti pridružuje obrani optužene pod 1 MĐ te da sve šta je ista iskazala da je i njegova obrana i da ne bi želio ponavljati njene navode. Optuženi je iskazao kako je potrebno nadodati da je na današnjoj raspravi privatni tužitelj kazao da je glavni problem bila organizacija rada u rađaonici, a da niti jedan svjedok nije iskazao o problemu rada u rađaonici. Naveo je da danas indikacijski sastanci izgledaju tako da o indikaciji za operaciju neke pacijentice raspravljaju ne na dan prije same operacije kada je ista već došla u bolnicu i obavila potrebne pretrage za operaciju, da danas liječnik koji želi operirati neku pacijenticu dolazi s indikacijom za operaciju i kojom vrstom operacije, ispunjenim obrascem i prikupljenom med. dokumentacije. Naveo je da isti liječnik "brani" indikaciju za istom te da ako se utvrdi potreba za operacijom i utvrdi vrsta operacije da se tada tek pacijentici javlja da obavi pripreme za istu i termin. Naveo je da se ponekad i odustane od operacije ili pak promjeni vrsta indikacije ili pak odgodi za neko vrijeme, da se tako radi danas. Ministarstvo da postavlja glavnog mentora specijalizantima na Klinici a da je tako bilo i ranije, da isti mentor kontrolira operacije koje obavlja specijalizant i broj istih te da se odvijaju seminari za teoretsku specijalizaciju. Naveo je da je on u ovom trenutku predstojnik klinike ali da nije glavni mentor, a da u vrijeme kada je predstojnik Klinike bio tužitelj da je isti bio i glavni mentor. Saznanja da je dr. E pismo koje su poslali ravnatelju i stručnom vijeću stavio u Whatsapp grupu ima jer je bio član iste grupe.

8. Optužena KĐ u svojoj obrani navela je da je ona od 7 mjeseca 2020. predstojnica Zavoda za perinatologiju, a što je najveći Zavod u Klinici, da je u to vrijeme nedostajalo perinatologa na Zavodu odnosno broja liječnika po broju kreveta, tako da je nedostajalo čak 9 perinatologa na Zavodu. Navela je da se s obzirom na navedeno stvorila potreba dodatnog angažmana u rađaonici, a s obzirom na obim posla navedenog Zavoda da su se liječnici pobunili ali da nije postojao dovoljan broj liječnika da bi se išlo u reorganizaciju baš tog Zavoda. U odnosu na indikacijske sastanke navela je da se pridružuje svemu onome što su njene kolege optuženici pod 1 i pod 2 iznijeli u svojim obranama te da je to ujedno i njena obrana, da su se svi oni školovali na istom mjestu odnosno imali specijalizaciju u Zagrebu, a gdje su indikacijski sastanci izgledali kao što danas izgledaju u KBC- u Split, a da to nije bio slučaj u vrijeme predstojnika privatnog tužitelja. Istaknula je da u odnosu na rad na Zavodu za perinatologiju može kazati da su se specijalizanti upisivali u tablicu iz koje je bilo razvidno njihovo sudjelovanje na operacijama te da je primijetila da postoji razlika u broju operacija među pojedinim specijalizantima pa da je isto izlivelirala, tako da su oni koji su imali više dobili manje i obrnuto. Nadalje je navela da su specijalizanti s drugih zavoda također trebali doći se upisati u ovu tablicu za carske rezove, a što su i činili, odnosno da što se tiče carskih rezova koje su dobivali specijalizanti je sve funkcioniralo, ali da što se tiče operativnih zahvata da bi se pridružila svemu onome što su iskazali MĐ i MĐŠ. U odnosu na dodjelu subspecijalizacija navela je da smatra da je iste trebalo dodijeliti onima koji pokazuju želju za istu subspecijalizaciju jer da bi to trebalo garantirati da će ista osoba biti dobra i u radu, iste subspecijalizacije se trebaju dodjeljivati planski imajući u vidu broj ljudi koji će otići u mirovinu i sl. te da sve navedeno iskazati Ministarstvu. Nadalje da za vrijeme predstojnika privatnog tužitelja nije postojao petogodišnji plan subspecijalizacije iskazan prema Ministarstvu, te je tako navela primjer da su dvoje kolega željeli priječi s jednog zavoda na drugi odnosno željeli drugu subspecijalizaciju te iako im je kazano da će isto dobiti isto prema Ministarstvu nije bilo zatraženo. Prilikom dodjele subspecijalizacija da nisu bili određeni nikakvi kriteriji za dodjelu istih. Kazala je da i danas ne postoje pisani kriteriji dodjele subspecijalizacije međutim da postoji petogodišnji plan iskazan Ministarstvu za dodjelu istih te se iste dodjeljuju na temelju kompetencije, iskazane želje, stručnosti, marljivosti, da bi po njenom mišljenju isto trebalo biti regulirano mišljenjem predstojnika Zavoda jer svaki od njih najbolje zna svoje djelatnike, njihov rad i potrebe Zavoda.

9. Optuženik LĐ u svojoj obrani naveo je da je bio predstojnik Zavoda za perinatologiju od 2009. do 2018., te da kada je dao otkaz na navedeno radno mjesto predstojnika Zavoda i bio VD istog zavoda do izbora dr. KĐ na natječaju na koji se on nije javio. Naveo je da je dao otkaz na ovo radno mjesto zbog samog stanja na ovom zavodu a za vrijeme predstojnika Klinike dr. Karelovića, te prije svega prema radu i djelatnostima ovog Zavoda. Prije navedenog je više puta sastajao s drugim predstojnicima zavoda dr. ZĐ i dr. FĐ te da su unatoč ovim sastancima zaključili bi da se ništa u radu nije promijenilo na bolje, a da su to bili sastanci kod ravnatelja a što je rezultiralo njegovim otkazom. Dok je bio predstojnik, a i VD istog nije ga se pitalo za mišljenje za izbor suspecijalizanata na njegovom Zavodu niti je imao utjecaj, a da je tražio da se pred kraj specijalizacija razgovara sa specijalizantima te da ih se usmjerava prema određenim subspecijalizacijama te da su mu kazali da to nije njegov posao već da o tome odlučuje šef odnosno predstojnik Klinike. U odnosu na indikacijske sastanke pridružuje se obranama svojih kolega a koji su kazali kako je i bilo. Na indikacijskim sastancima nije se razgovaralo o indikacijama za operaciju već su se na istom rješavala tehnička pitanja rasporeda operacija. U odnosu na dodjelu operacija specijalizantima da na njegovom Zavodu su specijalizanti imali dovoljno carskih rezova, a što je i logično s obzirom i na veliki broj poroda i navedeni rad u Hitnoj službi, ali da u operativnom dijelu zahvata koji su dobivali specijalizanti se u cijelosti pridružuje onome što su iskazali njegove kolege. Medijacija s ravnateljem da je trajala prije Covid-a te da se radilo o dugotrajnom procesu prije nego što je ovo pismo upućeno ravnatelju i vijeću u kojem su se pokušali riješiti problemi, da je Covid samo povećao razinu stresa i ubrzao sav taj proces do kojeg bi zasigurno došlo prije ili kasnije te da je njihovo pismo ravnatelju samo točka na i dugogodišnjeg pokušaja rješavanja problema na Klinici. U vrijeme medijacije s ravnateljem ravnatelj da se doista postavio kao medijator te nije nudio vlastita rješenja problema, da su prihvaćeni neki prijedlozi dr. ZĐ koji je bio vrlo diplomatičan u smislu rješenja ovih problema i volje za rješenjem problema razgovorom, isti nije niti bio potpisnikom pisma. Ističe da svi prijedlozi dr. ZĐ za koje je tražio i ravnatelj da se provedu nisu mogli biti provedeni bez stvarne volje predstojnika Klinike, a koji je radio onako kako je on htio i to smatrao jedino moguće, odnosno da s njegove strane nije postojala volja da se provede i ono što je ravnatelj tražio.

10. U svojoj obrani optuženik ĐĐ iskazao je da se u cijelosti pridružuje obranama iznesenih od strane njegovih kolega, optuženika pod 1., 2., 3. i 4. te je to ujedno i njegova obrana. Naveo je da želi iskazati u odnosnu dodjele subspecijalizacije u vrijeme predstojnika dr. UĐ da je i on imao osobni slučaj, da je nakon 20 godina rada želio dobiti subspecijalizaciju iz endokrinologije i humane reprodukcije, a da unatoč njegovom višegodišnjem radu, iskazanoj želji te radu upravo na ovoj Klinici on ovu subspecijalizaciju nije dobio već ju je dobio kolega koji nije radio u Klinici, a da je starosno par godina mlađi od njega, da je isti samo kratko radio u Klinici i dobio subspecijalizaciju koju je on tražio od 2021. godine.

11. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, te u svezi s ostalim dokazima, na temelju takve ocjene dokaza, te obrane optuženika, ovaj sud smatra da u konkretnim slučaju nije dokazano da su optuženici pod 1. MĐ, pod 2. MĐŠ, pod 3. KĐ, pod 4. LĐ i pod 5. ĐĐ počinili kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevete – iz članka 149. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11., kao niti koje drugo kazneno djelo s istim objektom kazneno pravne zaštite, pa je na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 donio presudu kojom se optuženici pod 1. MĐ, pod 2. MĐŠ, pod 3. KĐ, pod 4. LĐ i pod 5. ĐĐ oslobađaju optužbe.

12. Tijekom postupka nije bilo sporno da su optuženici dana 04. prosinca 2020. u Splitu, kao pročelnici pojedinih Odjela i Zavoda Klinike za ženske bolesti i porode u Kliničkom bolničkom centru Split sastavili i supotpisali pismo koje su uputili ravnatelju KBC Split i 15. članova stručnog vijeća KBC Split. Nije niti sporan sadržaj predmetnog pisma, da su u istom naveli nepravilnosti u radu prof. prim. dr. sc. UĐ - kao voditelja Klinike za ženske bolesti i porode u KBC Split i to da nema prijenosa znanja na mlađe kolege, jer specijalizanti ne dobivaju operacije koje moraju savladati kao dio svog procesa edukacije, da se netransparentno dodjeljuju subspecijalizacije na Klinici, da ne postoje indikacijski sastanci.

13. U postupku je sporno jesu li optuženici predmetnim pismom oklevetali privatnog tužitelja, jesu li iznijeli u istom pismu neistine s ciljem da iznošenjem neistina naškode časti i ugledu privatnog tužitelja, te je su li klevetu učinili pristupačnoj većem broju osoba.

14. Sud je razmatrao obrane optuženika, materijalnu dokumentaciju iz spisa i kao iskaz privatnog tužitelja i ispitanih svjedoka.

15. Uvidom u pismo ravnatelju i članovima stručnog vijeća KBC-a Split od 4. prosinca 2020. (list 24-25 spisa) razvidno je da se ovdje optuženici obraćaju istima riječima: “Poštovani, upoznati ste s višegodišnjim problemima u Klinici za ženske bolesti i porode, na koje upozoravamo posljednjih mjeseci. Više puta smo se ponaosob u svojstvu pročelnika Zavoda obraćali, pisali i inzistirali na sastancima s Vama, Vašim pomoćnicima i članovima Stručnog vijeća KBC-a Split. Svi naši napori rezultirali zaključcima i preporukama za boljom organizacijom rada, inzistiranju na odlukama utemeljenim na pravilima dobre medicinske struke, kao i približno podjednakoj radnoj iskoristivosti i onako nedostatnog kadra. Epidemiološka situacija s COVID pandemijom, na žalost svih, samo je dovela do jasnije slike nereda, neorganiziranosti i dubokih podjela. Posljednjih mjeseci upozoravamo predstojnika Klinike na probleme s kojima se susrećemo, kao i na neophodnu reorganizaciju rada obzirom na drugi val COVID pandemije. Kod prvog vala smo pokazali da postoje rješenja koja su tada polučila dobre rezultate. Na naša inzistiranja da se ovog trenutka reorganiziramo vezano uz sadašnju situaciju u kojoj imamo tri bolesna liječnika, jednog u izolaciji, a dva djelatnika koja idu na ispomoć u Kliniku za plućne bolesti, od strane Predstojnika Klinike uzastopno nailazimo na puko ignoriranje, aroganciju i odgađanje rješenja problema za neka buduća (gora) vremena. Niti jedna od dosadašnjih preporuka Stručnog vijeća za boljom organizacijom u realnom životu Klinike zbog samovolje Predstojnika Klinike nije usvojena, već je jednako arogantno odbačena. Obzirom na svakodnevno ignoriranje, netoleranciju i nebrigu te poticanje nereda i kaosa u kojem svatko radi što želi, a kojem je predstojnik Klinike glavni kreator, smatramo da je naše obnašanje dužnosti pročelnika Zavoda i Odjela tek slovo na papiru. Konačno, želimo upozoriti na dodatne nepravilnosti: nepostojanje indikacijskih sastanaka, samovolju u sastavljanju dnevnog rasporeda, odsutnost prijenosa znanja na mlade kolege, činjenicu da specijalizanti ne dobivaju operacije koje moraju savladati kao dio svog procesa edukacije, neosiguranu edukaciju mladih specijalista Klinike u stručnom napredovanju, neplaniranje popunjavanja Zavoda mladim kadrom, netransparentnu dodjelu subspecijalizacija i izbor glavnih sestara Zavoda i Odjela bez koordinacije s pročelnicima Zavoda, opstrukciju pročelnika Zavoda u obavljanju svojih zadataka, …Svojim poštenjem, stručnim i profesionalnim integritetom, željom za pravilnim postupanjem, pa i svojim ugledom, želimo doprinijeti boljitku naše Klinike, kao i ostaviti bolju situaciju mladim kolegama. Nastavno na sve gore navedeno i onemogućenost da u postojećim okolnostima napravimo iskorak, ili u bilo kojem aspektu realiziramo ikakove promjene što dodatno produbljuje i teško narušene međuljudske odnose, želimo Vas obavijestiti da ne želimo odgovarati za posljedice ovakvog načina rada, nepostojanje ustroja Klinike, a koji vodi prema neželjenim komplikacijama i ugrožava zdravlje naših pacijenata. prof. dr. sc. CĐ, Pročelnik Odjela dnevne bolnice i poliklinike dr. ZĐ, Pročelnik Zavoda za ginekološku kirurgiju prof. dr. sc. MĐ, Pročelnik Zavoda za ginekološku endokrinologiju dr. KĐ, v.d. Pročelnik Zavoda za perinatologiju prof. dr. sc. ĐĐ, Pročelnik Katedre za ginekologiju i porodništvo Medicinskog fakulteta u Splitu prof. dr. sc. LĐ, Zamjenik pročelnika Katedre za ginekologiju i porodništvo Medicinskog fakulteta u Splitu“.

16. Uvidom u dopis KBC-a Split, Klinike za ženske bolesti i porode od 8. prosinca 2020. (list 5 spisa) razvidno je da se istim dopisom Predstojnik klinike OĐ obraća Pročelniku poliklinike i dnevne bolnice CĐ te traži objašnjenje zbog čega se preko dnevne bolnice ne provodi više postupaka kako je ugovoreno.

17. Iz dopis KBC-a Split Klinike za ženske bolesti i porode ravnatelju KBC-a Split, TĐ (list 6 spisa), proizlazi da Predstojnik klinike OĐ istim navodi da MĐ ne dežura od 2011. jer je potpisala zahtjev za 48 satni radni tjedan. Istu suglasnost da je povukla kada je donijela svjedodžbu o oslobađanju rada noću. Prošle godine da je imala veliki broj izostanaka zbog privremene nesposobnosti za rad, pa da tako bolesna osoba koja odradi značajno manji broj sati ne može imati dozvolu za dopunski rad, a što da bi bio opasan i loš primjer ostalim djelatnicima KBC-a Split.

18. Pregledom dopisa KBC-a Split Klinikama, Zavodima, Odjelima i Službama od 30. listopada 2020. (list 7 spisa), proizlazi da su istim preporučene epidemiološke mjere između ostalog da se sastanci i stručni kolegiji organiziraju tako da između ostaloga sastanci budu kratki, a broj sudionika ograničen.

19. Uvidom u pismo potpore UĐ od 21. prosinca 2020. (list 15-19 spisa), razvidno je da potpisnici istog daju potporu privatnom tužitelju kako se navodi u istom u osporavanju neutemeljenog razrješenja s mjesta Predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode, te da istu potporu potpisuje 65 osoba.

20. Iz programa rada Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Split od 9. srpnja 2018. (list 20-23 spisa), razvidno je da je privatni tužitelj za predstojnika iste Klinike imenovan 1. kolovoza 2013. istim navodi što je do sada učinio kao predstojnik te planira buduće potrebe, tako pod točkom 2. u odnosu na kadrove navodi kako bi trebalo zaposliti 11 specijalista ginekologije i opstetricije. U programu ističe da se treba dati veći značaj edukaciji specijalizanata i mlađih specijalizanata.

21. Iz dopis KBC-a Split, Službe općih i pravnih poslova zastupanja od 22. siječnja 2025. s prilozima (list 68-72 spisa), proizlazi da sadašnji predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode Marko Dražen CĐ daje podatke da svi specijalizanti odrađuju svoje specijalizacije prema planu i programu Ministarstva zdravstva. Specijalizacije i subspecijalizacije da se dodjeljuju na temelju petogodišnjeg plana koji odobrava Ministarstvo zdravstva. Indikacijski sastanci u vrijeme kad je predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode bio OĐ nisu se održavali ni prije COVID-a, niti u vrijeme COVID-a. Počeli su se održavati kada je predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode postao dr. ZĐ. Nije vođena evidencija održavanja indikacijskih sastanaka.

22. Privatni tužitelj OĐ iskazao je da je on radio u KBC-u Split, Klinici za ženske bolesti i porode gotovo 30 godina te da je bio predstojnik iste klinike, predstojnik iste klinike je bio od 1. kolovoza 2013. do 2020. Nakon upućenog dopisa optuženika ravnatelju i članovima stručnog vijeća KBC-a Split 2020. je smijenjen, a upravo radi ovog dopisa s mjesta predstojnika Klinike, a nakon čega da je dobio otkaz u KBC-u Split. U istom dopisu da su iznesene klevete koje su naštetile njegovoj časti i ugledu, a uslijed čega je smijenjen s mjesta predstojnika. Kako nije istina, a što je navod ovog dopisa da dok je on bio predstojnik nije bilo prijenosa znanja na mlađe kolege te da specijalizanti nisu dobivali operacije kao dio svog procesa edukacije. Kada bi se usporedno uzelo razdoblje prije nego što je on bio predstojnik i nakon što je smijenjen i razdoblje kada je on bio predstojnik Klinike da bi se tada moglo vidjeti da su specijalizanti dobivali operacije i to više kada je on bio predstojnik nego prije i nakon toga razdoblja. Naveo je da je pogotovo on svoje operacije davao specijalizantima, da se operacije evidentiraju, da se evidentira tko iste obavlja te se evidentira kada specijalizant obavlja pojedinu operaciju. Kada je on nije bio predstojnik da su bila npr. 3 specijalizanta na Klinici, a za vrijeme kada je on bio predstojnik bilo je preko 20 specijalizanata na Klinici te da da je moguće da zbog ovog omjera u broju specijalizanata doista prije bio veći broj operacija po specijalizantu. Istakao je kada govori o većem broju danih operacija specijalizantima u procesu edukacije da govori o ukupno većem broju operacija danim specijalizantima a ne po jednom specijalizantu. Broj operacija koje mora obaviti jedan specijalizant kao dio procesa edukacije propisan je u Narodnim novinama te ono što je propisano koliko specijalizant mora imati operacija tijekom specijalizacije da se i ispunjavalo. Pismeno je odbijao nove specijalizante na Klinici a zbog velikog broja istih a kako bi postojeći specijalizanti mogli ostvariti kvalitetnu edukaciju. U odnosu na netransparentno dodjeljivanje subspecijalizacija na Klinici naveo je da je isti navod netočan, o subspecijalizacijama da odlučuje ravnatelj KBC-a zajedno s predstojnikom Klinike te da su uvijek dogovorno dodjeljivali subspecijalizacije. Njegova riječ u navedenom nije niti posljednja već da je ravnatelj KBC-a. U Klinici za ženske bolesti i porode da postoje 4 subspecijalizacije te kada je primljen neki liječnik većinom se već znalo prilikom primanja na rad na Klinici koju će subspecijalizaciju dobiti te da se radi o nepisanom pravilu kada se prima neki liječnik a kada znate što vam fali na Klinici, primate ga kako bi u budućnosti dobili subspecijalizaciju. Istakao je da njegova riječ nije zadnja te da nije bila niti u praksi već da je ravnatelj promijenio njegovu odluku o dodjeli subspecijalizacije, a što se događalo u praksi te da smatra da promjena njegove odluke o subspecijalizacije od strane ravnatelja je nekorektna. Kako je netočno da za vrijeme kada je on bio predstojnik Klinike se nisu održavali indikacijski sastanci. Kako su se jednom tjedno održavali sastanci, a što nije bilo nikada prije ni poslije njega, a kada su se vrlo demokratično dodjeljivale operacije te redoslijed istih. Osim, ovih tjednih sastanaka da su postojali indikacijski sastanci u podne. Na ove sastanke da su dolazili oni liječnici koju su bili u mogućnosti i koji su htjeli, a obavezno predstojnici odjela i Zavoda ili njihovi zamjenici. Indikacijske sastanke nikada nije radio samostalno već su se dogovarali. Dok npr dr. N kada je bio predstojnik sam radio rasporede. Optuženici da su i poslovno povezani na način da su ranije radili u privatnoj Poliklinici Marka Dražena Mimice, a sada u Poliklinici Jelena Marušić. Istakao je da prije ovog dopisa on kao predstojnik nije dao suglasnost da optužena MĐ može privatno raditi, a što je dopunski rad iz razloga što nije dežurala te je koristila dugotrajna bolovanja. Usprkos njegovom uskraćivanju suglasnosti kao predstojnika Klinike ravnatelj KBC-a Meštrović je MĐ dao suglasnost za dopunski rad. Kojem specijalizantu će se dati operacija, koji broj operacija da ovisi o puno faktora. Prije svega liječnik koji obavlja operaciju treba imati iskustva, znanja i volje, specijalizant isto navedeno zaslužiti radom i zalaganjem na Klinici. On kao predstojnik odgovara u slučaju lošeg ishoda pa mora paziti kome i kada daje operaciju. Svi specijalizanti su prošli obvezne operacije po programu, nije bilo značajnog odstupanja u odnosu na druge Klinike u državi. Optuženici da su bili u uroti protiv njega te da su svako jutro mogli s njim komunicirati jer dok je on bio predstojnik svatko je imao pravo na riječi i reći što želi. Glavni motiv zbog čega su se optuženici urotili protiv njega da je to što su KĐ, LĐ i ĐĐ perinatolozi te je on odredio da oni kao takvi vode ujutro rađaonicu. Ovo je odredio kao jedan iskorak u vođenju Klinike da rađaonicu kroz jutro vode oni koji to najbolje znaju pa je nastao otpor, a što je i razlog ovome što je uslijedilo.

23. Svjedok ŠĐ u svom iskazu naveo je da je u vrijeme za koje ga se pita, a kada je predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode bio OĐ, da je radio kao ginekolog na istoj Klinici pa su mu tako poznate okolnosti o kojima svjedoči. Naveo je da su u vrijeme kad je predstojnik Klinike bio OĐ davale se operacije specijalizantima koje moraju savladati ali da u vrijeme Covid-a nije bilo hladnog pogona pa i broj takvih operacija je bio manji pa su se davale operacije u Hitnoj službi, a koje su se obavljale u vrijeme Covid-a. U odnosu na subspecijalizacije u Klinici svjedok je naveo da smatra da nije istina da su se iste netransparentno dodjeljivale, da o dodjeli subspecijalizacije odlučuje predstojnik Klinike u dogovoru s voditeljem pojedinog odjela te su se tako iste dodjeljivale. Iskazao je da su postojali svakodnevni indikacijski sastanci koji su se održavali svakoga dana u uredu predstojnika, a na koji su mogli pristupiti svi koji su slobodni, koji nisu imali operacija i slično. Svjedok ističe da mu nije poznato zbog čega je upućen podnesak sadržaja za koji ga se pita ravnatelju i članovima stručnog vijeća KBC-a Split. Ministarstvo da je propisalo koliko specijalizant mora obaviti operacija za trajanje specijalizacija te da je to bilo teško primjenjivo u periodu Covida, ali da se zasigurno dio odradio. Specijalizanti da su imali mentora. Kako se po završenoj specijalizaciji dobiva subspecijalizacija, a na prijedlog predstojnika Klinike koji isti šalje Upravi, a uprava upit Ministarstvu koje subspecijalizaciju odobrava ili ne. Indikacijski sastanci da su se održavali svaki da i kada je bio hladni pogon u vrijeme Covid-a, a kada bi došli liječnici. Jedino da je postojao jedan period za vrijeme prvog vala Covid-a kada je dežurala samo Hitna služba pa tada u tom kratkom periodu nije bilo jutarnjih sastanaka. Istaknuo da je kada govori o jutarnjim sastancima da misli na sastanke gdje se prenesi ono što se radilo prethodnog dana te koje poslove treba odraditi za taj dan. Prije Covid-a da su se indikacijski sastanci održavali i da su se davale operacije specijalizantima, a koliko i što da on ne može kazati.

24. FĐ u svom iskazu navela je da u Klinici za ženske bolesti i porode KBC Split radi od 1998., da je OĐ je bio predstojnik iste u 2 mandata odnosno duži period. Za indikacijske sastanke dok je isti bio predstojnik Klinike isti da su se održavali. Ona da je bila pročelnik jednog od Zavoda, jednog zavoda pročelinik je bio LĐ, a jednog OĐ te da se sjeća da su se sastali u uredu UĐ gdje su se održavali indikacijski sastanci. Navela je da su bila tri zavoda unutar navedene Klinike ali da se za vrijeme Covid-a sve promijenilo odnosno da nije bilo hladnog pogona već dežurstva kako je to odredila uprava KBC- a. Kako su se dodjeljivale subspecijalizacije da bi to trebalo pitati Upravu bolnice, da su na njenom odjelu istu dobili AĐ te GĐ, a da ne zna kako su se tražile. Navela je da su većinom oni koji su radili na odjelima i dobivali subspecijalizacije, a što je bilo uobičajeno. U odnosu na davanje operacija specijalizantima može govoriti kada je ona bila šef službe, da bi ona u dogovoru sa specijalistom koji će raditi operaciju davala istu specijalizantu ako je isti bio za to sposoban te ukoliko bi je bio sposoban izvršiti. Navela je da svi specijalizanti na kraju dobiju dovoljan broj operacija, odnosno da je tako bilo za one operacije za koje ona imam uvid. Kako je postojala grupa odjela te da je i ona u navedenoj Whats app grupi dobila pismo koje su nazočni okrivljenici uputili ravnatelju bolnice. Njihovi specijalizanti da dobiju više operacija nego u drugim bolnicama ali da ne zna je li vođena evidencija o tome. Ispričala je da je ostala u jednom trenutku sama na odjelu s doktorom ŠĐ, da je doktorica MĐ bila na bolovanju, pa da je otišla u dr. UĐ pitati ga da im da nekoga na odjel. Navela je da im je poslan dr. GĐ koji je već od ranije imao nekakav ugovor s bolnicom te da je on tek kasnije dobio specijalizaciju. Svjedokinja je navela da je u odnosu na AĐ bio raspisan natječaj za tri zavoda za subspecijalizaciju i da je tada AĐ dobio subspecijalizaciju na njenom zavodu. Navela je da su na indikacijskim sastancima uvijek bili ona i LĐ jer su znali sve o svojim zavodima i sve predočavali te da su oni bili prva linija.

25. AĐ u svom iskazu kazao je da za vrijeme dok je predstojnik Klinike bio OĐ održavali su se indikacijski sastanci te bi pročelnik zavoda delegirao nekoga od liječnika da sudjeluje na istim sastancima, da su tada bila tri Zavoda na Klinici te se tako radilo na njihovom zavodu. Naveo je da su se ti sastanci održavali u uredu tajnice predstojnik Klinike. Svjedok je da je radio na Klinici za ženske bolesti i porode KBC Split negdje od 2015. pa do u nazad dvije godine. Iskazao je da nije točno siguran, da je sve skupa negdje oko 7 godina radio. U odnosu na dodjeljivanje subspecijalizacija na Klinici svjedok je iskazao da bi o istima odlučivao predstojnik Klinike u dogovoru sa pročelnikom Zavoda, odnosno u komunikaciji s istima, te da misli da je to tako funkcioniralo. Uspoređujući dodjele subspecijalizacija u vrijeme kada je predstojnik Klinike bio OĐ s vremenom kada je VD bio dr. ZĐ i predstojnik prof. CĐ iskazao je da misli da su se subspecijalizacije dodjeljivale na isti način, da nije vidio razliku u tome jer o istome ne odlučuju djelatnici pa da nema neku spoznaju o tome. Naveo je da je za cijelog njegovog rada bio je jako mali broj subspecijalizacija. Kazao je da kada usporedi ovo vrijeme da vidi razliku o načinu održavanja indikacijskih sastanaka, da kada je predstojnik Klinike bio dr. CĐ indikacijski sastanci su bili na drugoj lokaciji i bilo je više sudionika te da je prof. CĐ pozivao da na istima sudjeluje tko god je slobodan. U odnosu na edukaciju mlađih kolega-specijalizanata te dobivanja operacija koje su morali svladati svjedok je iskazao da je sve bilo korektno tokom zaposlenja u KBC Split, te da on nije vidio da je bilo drugačije i za vrijeme dr. OĐ. Ne zna koga bi predstojnik pozivao na indikacijske sastanke, ali da zna kako je to funkcioniralo, da zna da bi s njegovog zavoda uvijek netko bio poslan na sastanak te da su se i za vrijeme dr. CĐ kao predstojnika i za vrijeme dr. OĐ kao predstojnika održavali jednako. U odnosu na operacije koje su na redovnom programu svjedok je naveo da predstojnik Klinike odlučuje koji će specijalizant sudjelovati u operaciji a na prijedlog pročelnika svakog Zavoda. Dopis koji su optuženici uputili ravnatelju i članovima stručnog vijeća KBC Split je vidio vezano za jedan drugi proces. Svjedok je naveo da kada bi on odlazio na indikacijski sastanak, a kada bi ga poslala pročelnica njegovog zavoda, da bi on izložio je li pojedina pacijentica ima indikacije za operacije odnosno razlog za operaciju te bi kazao je li ista ima ili nema indikaciju. Naveo je da kada god je on bio prisutan indikacijskim sastancima dok je predstojnik bio OĐ da je to tako izgledalo. Kako se vrlo rijetko mijenjana predložena operacija ili da je pak žena vraćena kući jer je utvrđeno da nema indikaciju, a na osnovu ovih indikacijskih sastanaka. Iskazao je da su oni svi u struci na neki način povezani poslovno.

26. Svjedokinja PĐ iskazala je da kao liječnica zaposlena u Klinici za ženske bolesti i porode KBC Split nikada nije bila u vladajućim strukturama kako za vrijeme UĐ pa tako ni danas. Navela je da u odnosnu na specijalizacije u Klinici za ženske bolesti i porode u vrijeme UĐ pojedini liječnici nisu dobili subspecijalizacije koje su željeli a da su ih dobili nakon toga vremena, da joj nije poznato o načinima dodjela subspecijalizacije odnosno kriterijima za iste. U odnosnu na indikacijske sastanke svjedokinja je navela da su bili drugačiji nego što su danas, da se radilo o drugačijoj formi tih sastanaka, da su danas ti sastanci javni odnosno mogu nazočiti svi liječnici, i oni koji su na programa za operaciju i oni koji nisu, da svako može dati svoje mišljenje i svi sudjeluju u donošenju odluke o indikaciji. Navela je da u vrijeme kada je predstojnik bio OĐ da je to bilo drugačije te da je ona svega par puta u to vrijeme sudjelovala na tim sastancima i da su tada su na tim sastancima sudjelovali oni liječnici koji su imali operacije. Svjedokinja je navela da to govori iz iskustva kada je bila nazočna. Kada se nju pita da smatra da se isti tada nisu redovito održavali, a zbog čega ne zna. U odnosu na broj operacija koji su dobivali specijalizanti za vrijeme predstojnika OĐ svjedokinja je iskazala da može govoriti samo za Zavod perinatologiju te za specijalizante koji su odrađivali operacije kao dio specijalističkog staža te da su tim specijalizantima dodjeljivali operacije dr. LĐ i dr. KĐ jer je prvo predstojnik odjela bio dr. LĐ pa dr. KĐ pa su se operacije uredno dodjeljivale jer su isti bili odgovorni za ovaj Zavod gdje je ona radila, a gdje se uglavnom radi sa carskim rezovima. U vrijeme pandemije Covid radilo o drugačijem načinu rada jer ih je pandemija Covid sve zatekla, da se radilo u turnusima, da su se radile samo hitne stvari, uglavnom dežurstva pa da se tako ni indikacijski sastanci nisu održavali te da u vrijeme pandemije Covida specijalizanti nisu redovito dobivali operacije. Misli da je vidjela dopis koji su optuženici uputili Upravi odnosno ravnatelju KBC-a te je postojala Waths app grupa koja je formirana u vrijeme Covida i u kojoj grupi su bili svi liječnici ginekološkog odjela, a da je ista grupa ostala aktualna i nakon Covida te su se u ovu grupu slale razne obavijesti i programi rada te da koliko se može sjetit da je u istu grupu OĐ proslijedio dopis za koji je upitana. Nije čula za taj dopis prije nego što je stigao u grupu.

27. Svjedok EĐ u svom iskazu naveo je da njemu nije poznat podnesak koji su optuženici poslali ravnatelju KBC-a Split u kojem se spominje OĐ odnosno da on isti nije vidio ali da je upoznat s istim iz priče. U odnosu na održavanje indikacijskih sastanka za vrijeme dok je predstojnik Klinike bio OĐ svjedok je iskazao da su se održavali isto i prije i poslije toga vremena, kao što su se i subspecijalizacije dodjeljivale na isti način u vrijeme UĐ kao predstojnika Klinike te isto i nakon toga vremena. Svjedok ne naveo da hoće li neki specijalizant dobiti operaciju da to ovisi od liječnika, te da je on vrlo često specijalizantima davao operacije. U vrijeme Covida bilo drugačije, a zbog mjera protiv širenja zaraze pa da je tako bio drugačije organiziran rad na Klinici kao što je bilo i svugdje u svijetu. Kako postoji program operacija koji mora proći svaki specijalizant a na koji način se u doba UĐ kontroliralo na koji se način dodjeljuju operacije da njemu nije poznato. Kao osoba koja je radila u Petrovoj u Zagrebu, Rijeci i Splitu da je svugdje isto koliko će svaki specijalizant dobiti operacija ovisi i o njegovoj samoj volji, o manualnim sposobnostima i željama. U vrijeme UĐ da su se zakazivali indikacijski sastanci znalo se u koje je vrijeme indikacijski sastanak, a da tko je imao operaciju da isti je mogao doći i da je bilo poželjno da dođe da se vidi je li ta žena za operaciju, te koju vrstu operacije.I

28. Ispitani svjedok NĐ upitan u odnosu na predmetni podnesak iskazao je da je u to vrijeme bio zamjenik ravnatelja KBC Split, da su navedenim podneskom kolege sa Klinikom za ženske bolesti i porode željeli upoznati ravnatelja s problemom Klinike, a koji su isključivo postupanje predstojnika UĐ i njegov autoritativan način donošenja odluka, ne savjetovanje s kolegama te ne uvažavanje mišljenja kolega. Sve navedeno na Klinici za ženske bolesti i porode da je dovelo do odlaska nezadovoljnih liječnika s Klinike te da se tu stvorio problem jer se radi o po drugoj po redu najvećoj Klinici u državi, da su upravo zbog toga ravnatelj i članovi stručnog vijeća razmatrali navode kolega s Klinike u odnosu na rad UĐ, a kako bi ih se saslušalo te otklonilo probleme na istoj Klinici na koje su isti ukazivali. Ravnatelj i stručno vijeće da su tada i utvrdili da je realno stanje na Klinici upravo bilo onako kako su kolege s Klinike i naveli. Kako su utvrdili nepravilnosti na Klinici da su više puta razgovarali s JĐ kao predstojnikom i da u tražili njega da se iste nepravilnosti otklone. Prema UĐ su bili dosta fleksibilni te mu dali više prilika da otkloni nepravilnosti i popravi stanje na Klinici. Kako se radilo i o dosta lošim međuljudskim odnosima te da nakon više obavljenih razgovora OĐ nije otklonio nepravilnosti rada na Klinici pa da je to rezultiralo disciplinskim postupcima protiv UĐ, a da se radilo konkretno o 3 disciplinska postupka. Iskazao je da je isti u konačnici dao otkaz. U odnosu na konkretne navode na koje se odnosi privatna tužba iz podneska svjedok je iskazao da su oni raspravljali o svim stavkama navedenog podneska pa tako i o navedenim navodima te i da je u odnosu na navedeno zaključeno da je mogla biti bolja organizacija rada od strane UĐ te da nije bilo dovoljno transparentnosti u radu te komunikacije s ostalim kolegama. Za predmetni dopis je saznao u ravnateljstvu bolnice, sastancima s JĐ sudjelovali su i kolege koje su optuženi. Bilo je osnovano povjerenstvo da bi se riješilo ovo pitanje te su i pozivane kolege pojedinačno na sastanke da iznesu svoje stavove te su i sudjelovali svi zajedno na sastancima optužene kolege i sam OĐ, te su htjeli da sve bude transparentno. Kako podnesak govori i o periodu prije Covida.

29. ĆĐ u svom iskazu naveo je da je u vrijeme za koje za koje se pita bio ravnatelj KBC Split. Ginekologija da je jedna od najvećih Klinika KBC Split te je bio upoznat od strane nazočnih i drugih o problemima sa Klinike ženske bolesti i porode. Kao ravnatelj, osoba odgovorna za organizaciju rada KBC Split je morao reagirati i da je reagirao. Kako se radilo o gorućem problemu jedne od stožernih Klinika KBC Split te da je obavio razgovore sa svim kolegama te saslušao njihove prijedloge. Optuženici da su ugledne kolege u svojoj struci te kada ugledna osoba u struci i to više njih navode da postoje problemi da je to trebao uzeti u obzir. Ističe kako je razgovarao i s dr. JĐ tada predstojnikom i to više puta te da su pokušavali naći rješenje problema Klinike, a posebno odjela za porodništvo. Svjedok je naveo da je najrealniji prijedlog za organizaciju rada, a koji su prihvatili sve kolege osim kolege JĐ je bio prijedlog dr. ZĐ. Iskazao je da je i sam nekada bio voditelj Zavoda te što se god radilo da je potrebno imati plan i program, pa da tako kada se na Zavodu prijeti da će nedostajati određenih subspecijalizanata da to treba planirati, pa tako i dodjeljivati subspecijalizacije po potrebi određenog zavoda odnosno Klinike, a da to ovdje nije bio slučaj. U odnosu na indikacijske sastanke da o tome ne bi trebalo niti pričati te da bi tako trebao započinjati radi dan na svakoj Klinici, a posebno na ginekologiji gdje postoje hitnosti te da su ovdje utvrdili da indikacijski sastanci nisu bili održavani. Kako on nije ginekolog niti je radio na navedenoj Klinici ali da rad liječnika je timski rad te kada tim sa Klinike za ženske bolesti i porode, liječnici iste ukazuju na lošu edukaciju specijalizanata, nedovoljan broj operacija koje dobivaju da tada on to mora prihvatiti jer mu veći broj liječnika ukazuje na istu stvar. Ravnateljstvo da ima svoju pravnu, ekonomsku i drugu službu te sve što je radio radio je u suradnji s pravnom službom pa tako i kada je dobio ovaj podnesak da je radio s pravnom službom te da ga on nikada nije širio na druge Zavode, službe. Naveo je da je istina da je OĐ tražio od njega kao ravnatelja da se prime specijalizanti na Klinici za ženske bolesti i porode ali da je isto tako istina da kada je od Ministarstva dobio odobrenje za 8 specijalizanata da je isti na stručnom vijeću stavio primjedbu da mu ne treba 8 nego 4 specijalizanta. Kada kaže da nije bilo indikacijskih sastanaka da to kaže jer to zna jer da su mu svi rekli, pa i na raspravi prisutni optuženici i privatni tužitelj. Kada donosi zaključke da se nisu održavali indikacijski sastanci u odnosnu na proces edukacije specijalizanata i dodjeljivanje subspecijalizacija da tada uvaža ono što su mu kazale nazočne kolege na raspravi, drugi liječnici i mlađe kolege jer je razgovarao sa svima te da je uvažio ono što mu većina kaže i da su pritom su optuženici bili pročelnici Zavoda na Klinici te ugledne osobe u svojoj struci.

30. Svjedok RĐ naveo je da se sjeća dopisa koji je grupa liječnika s Klinike za ženske bolesti i porode uputila ravnatelju KBC-a Split, te da su se isti žalili na rad tadašnjeg predstojnika UĐ, sjeća se da se radilo o vrlo ozbiljnom dopisu a koji je potpisala grupa liječnika. Bio je na dva sastanka u svojstvu zapisničara, a da je na jednom bio dr. UĐ, a na drugom ne. Kako se pokušalo naći rješenje na Klinici za ženske bolesti i porode te da koliko se može sjetiti da su postojale primjedbe nižih ustrojstvenoj jedinca Klinike za ženske bolesti i porode na rad UĐ i organizaciju rada.

31. Kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu – čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, za postojanje kaznenog djela klevete nije potrebna namjera da se netko kleveće već je potreban umišljaj koji obuhvaća svijest učinioca da svojom radnjom pronosi nešto neistinito što može škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja.

32. Klevetnička izjava mora biti takva da je u stanju škoditi časti i ugledu, odnosno mora biti prikladna da izazove prijekor ili prezir ili da umanji nečiji ugled u javnosti, dakle prvo vodi moralnom ocrnjivanju, a drugo umanjivanju socijalne vrijednosti. Radi se o umanjenju socijalne i moralne vrijednosti, društvenog ugleda i reputacije, poniženju, tako da može umanjiti njegove mogućnosti obavljanja poslova i življenja. Je li je neka izjava uvreda ili kleveta, prosuđuje se s obzirom na okolnosti slučaja.

33. Ispitani optuženici su u svojim obranama suglasni da je sadržaj dopisa od 4. prosinca 2020. istinit, da u njemu iznose istinite činjenične tvrdnje s kojima žele upoznati ravnatelja i članove stručnog vijeća KBC-a Split, kako se radilo o konstruktivnoj i profesionalnoj kritici s ciljem bolje zdravstvene zaštite pacijentica na Klinici za ženske bolesti i porode te da isto pismo nije imalo za cilj nikoga diskreditirati. Isti navod iz obrana provlači se kroz cijeli predmetni dopis, tako u istom stoji kako žele doprinijeti boljitku Klinike poštenjem, stručnim i profesionalnim integritetom, željom za pravilnim postupanjem, pa i svojim ugledom, kako ne žele odgovarati za posljedice načina rada na koji upozoravaju, nepostojanju ustroja Klinike, a koji vodi prema neželjenim komplikacijama i ugrožava zdravlje njihovih pacijenata.

34. Razmatrajući sadržaj predmetnog dopisa jasno je da je predmetom ovog postupka samo manji dio kritika na rad privatnog tužitelja te da osim utuženih tvrdnji iz dopisa za privatnog tužitelja u istom dopisu stoji i niz drugih kritika na njegov rad: „ dodatne nepravilnosti: …., samovolju u sastavljanju dnevnog rasporeda, …, neosiguranu edukaciju mladih specijalista Klinike u stručnom napredovanju, neplaniranje popunjavanja Zavoda mladim kadrom, netransparentnu … i izbor glavnih sestara Zavoda i Odjela bez koordinacije s pročelnicima Zavoda, opstrukciju pročelnika Zavoda u obavljanju svojih zadataka, …“, te druge kritike. Postavlja se pitanje je li to što su ovi navodi neutuženi znači i da ih privatni tužitelj smatra istinitima. Nadalje postavlja se pitanje ako je predmetni dopis imao za posljedicu umanjivanje časti i ugleda privatnog tužitelja kako se može utvrditi da je to zbog utuženih tvrdnji, a ne zbog onih koji kritiziraju rad privatnog tužitelja, a nisu utužene u situaciji kada se radi o tvrdnjama iz istog dopisa.

35. U odnosu na utuženu izjavu iz dopisa kao klevetnički da ne postoje indikacijski sastanci, za kazati da je već iz obrana optuženika razvidno da se navedeni navod prije svega odnosio na suštinu i sadržaj indikacijskog sastanka, a ne na to da se isti formalno nisu održavali. Tako optužena MĐ u svojo obrani navodi da se kritika odnosila na način na koji su se održavali indikacijski sastanci te da su isti bili samo formalni, da se nije raspravljalo o tome je li pojedinoj pacijentici potrebna operacija niti koja vrsta operacije je potrebna pojedinoj pacijentici. Optuženik LĐ je pojasnio da na indikacijskim sastancima nije se razgovaralo o indikacijama za operaciju već su se na istom rješavala tehnička pitanja rasporeda operacija. Privatni tužitelj u svom iskazu istakao je da su netočne tvrdnje optuženika o neodržavanju indikacijskih sastanaka te je kazao da su na ove sastanke dolazili oni liječnici koju su bili u mogućnosti i koji su htjeli, a obavezno predstojnici odjela i Zavoda ili njihovi zamjenici. Navode privatnog tužitelja potvrdili su i svjedoci ŠĐ, FĐ, AĐ. Međutim svjedok AĐ je ukazao i na razliku u načinu održavanja istih sastanaka u odnosu kako je to danas navodeći da se danas poziva na sastanke tko god je od liječnika slobodan, a ne samo predstavnici Zavoda i Odjela. Svjedokinja PĐ u odnosnu na indikacijske sastanke je također navela da su bili drugačiji nego što su danas, da su danas ti sastanci javni odnosno mogu nazočiti svi liječnici, i oni koji su na programa za operaciju i oni koji nisu, da svako može dati svoje mišljenje i svi sudjeluju u donošenju odluke o indikaciji, a da je to za predstojnika Klinke privatnog tužitelja bilo drugačije te da se tada nisu redovito održavali. Svjedok EĐ iako u iskazu navodi da su se sastanci održavali opisujući kako su izgledali navodi da u vrijeme UĐ se znalo u koje je vrijeme indikacijski sastanak, tko je imao operaciju da isti je mogao doći i da je bilo poželjno da dođe da se vidi je li ta žena za operaciju, te koju vrstu operacije, iz čega bi se moglo zaključiti i da je onaj koji je imao operaciju mogao, ali nije bio u obvezi doći na sastanak, pa se postavlja pitanje kako je toj pacijentici indiciran zahvat, potreba za istim, vrsta istog ako nije nazočan liječnik koji je pregledao pacijenticu, bio u neposrednom kontaktu i „brani“ indikaciju.

36. Ovaj sud smatra na ovaj način utvrđenim da su indikacijski sastanci koji su se održavali u vrijeme predstojnika Klinike privatnog tužitelja i oni koji se održavaju danas sadržajno drugačiji. Za vrijeme predstojnika Klinike privatnog tužitelja sastancima bi bili nazočni pročelnici Zavoda ili bi bio delegiran netko od liječnika iz Zavoda, a danas mogu nazočiti sastancima svi liječnici, svako može dati svoje mišljenje i svi sudjeluju u donošenju odluke o indikaciji.

37. Za kazati je da danas funkciju predstojnika Klinike obnaša optuženik pod 2. MĐŠ, a kako je gore utvrđeno kao predstojnik Klinike organizirao je indikacijske sastanke sadržajno drugačije od svoga prethodnika. Iz svega navedenog proizlazi da bi se doista navod spornog dopisa da ne postoje indikacijski sastanci odnosio na profesionalnu kritiku s ciljem poboljšanja rada iste Klinike, jer je sam optuženik pod 2. MĐŠ kada je došao u priliku kao predstojnik Klinike na drugačiji način organizirao indikacijske sastanke.

38. Nadalje, čitanjem spornog dopisa navod „nepostojanje indikacijskih sastanaka“ dolazi nakon želimo upozoriti na dodatne nepravilnosti i dvotočke i tada slijedi nabrajanje nepravilnosti. Nakon ovako provedenog postupka, a iz svih izvedenih dokaza jasno proizlazi da se isti navod nije odnosio na formalno neodržavanje sastanaka već njihovo sadržajno nepostojanje. Optuženici doista vjeruju da je istinito ono što iznose, a što je i utvrđeno da su indikacijski sastanci bili formalnog karaktera, prisustvuje im ograničen broj osoba, pročelnici ili delegati, optuženici ovom tvrdnjom žele poboljšati rad Klinike i kvalitetu usluge pacijentima isti iznoseći navedenu tvrdnju ne žele umanjiti čast i ugled privatnog tužitelja.

39. U odnosu na tvrdnju da nema prijenosa znanja na mlađe kolege, jer specijalizanti ne dobivaju operacije koje moraju savladati kao dio svog procesa edukacije, optuženici u svojim obranama ostaju i pri navedenom tvrdnji iz dopisa kao istinitoj uz pojašnjenje da se isto odnosilo na operacije u operativnom djelu, glavni mentor postavljen specijalizantima je bio upravo predstojnik Klinike privatni tužitelj. Privatni tužitelj je odbacio kao neistinitu navedenu tvrdnju iz dopisa naglašavajući da su specijalizanti dobivali operacije više kada je on bio predstojnik nego prije i nakon toga razdoblja. Svjedok ŠĐ je potvrdio da su se dok je predstojnik Klinike bio privatni tužitelj davale operacije specijalizantima koje moraju savladati ali da u vrijeme Covid-a je bilo drugačije jer nije bilo hladnog pogona pa i broj takvih operacija bio manji. FĐ je istakla kako je ona davala operacije specijalizantima kada je bila šef službe koji su bili sposobni za to istakla je da svi specijalizanti na kraju dobiju dovoljan broj operacija. Svjedok AĐ je kazao u odnosu na operacije koje se daju specijalizantima da je sve bilo korektno tijekom njegova zaposlenja u KBC Split. PĐ je potvrdila navode obrana da na Zavod perinatologije su se operacije specijalizantima uredno dodjeljivale, a gdje se uglavnom rade carski rezovi. EĐ je kazao da hoće li neki specijalizant dobiti operaciju da to ovisi od liječnika, te da je on vrlo često specijalizantima davao operacije, u vrijeme Covida da je bilo drugačije. Uspoređujući obrane optuženika, iskaze svjedoka i privatnog tužitelja na navedenu okolnost tada proizlazi da svaki od njih iskazuje iz svoga kuta percepcije. Optuženici su u utuženo vrijeme obnašali određene funkcije u Klinici i to prof. dr. sc. CĐ tada Pročelnik Odjela dnevne bolnice i poliklinike, prof. dr. sc. MĐ tada Pročelnik Zavoda za ginekološku endokrinologiju, dr. KĐ, tada v.d. Pročelnika Zavoda za perinatologiju, LĐ je bio pročelinik Zavoda za perinatologiju od 2009. do 2018, pa kao pročelnici Zavoda imaju širu sliku o stanju na Zavodu kojeg vode, pa tako Klinici, širu sliku o tome koliko su operacija dobivali specijalizanti. Ispitani svjedoci nisu imali vodeće funkcije na Klinici osim svjedokinje FĐ, pa je i teško za vjerovati da bi fokus njihova interesa kao liječnika bio koliko koji specijalizant dobiva operacija. Iz iskaza optužene MĐ proizlazi da saznanja o broju operacija koje su dobili specijalizanti crpi iz operativnog protokola u trenutku pisanja pisma.

40. Iz Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine«, broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17), koji je vrijedio do 2022. te Priloga II istog Pravilnikaje propisan minimalni broj operacija specijalizanta ginekologije i opservacije tijekom postupka edukacije tako je između ostalog propisano minimalno carskih rezova 40, histeroskopija 25, laparoskopija 25, apendektomija 2, ginekološka kirurgija konizacija 10, adneksalna kirurgija 20 adneksalna kirurgija – laparoskopska metoda 10, abdominalna histerektomija 15 vaginalna histerektomija 15, kirurgija mišićnog dna zdjelice 10. Uspoređujući minimalni propisani broj operacija po vrstama istih s dobivenim podacima KBC-a Split za spis za specijalizante dr IĐ i dr SĐ (list 71 spisa) tada je razvidno da ove specijalizantice nisu dobile dovoljan Pravilnikom propisan broj operacija.

41. Sve navedeno u svojom ukupnosti dovodi sud do zaključka da optuženici predmetni dopis pišu s ciljem poboljšanja rada na Klinici i iznose navod o nedovoljnom broju operacija kao tada vodeće osobe na Zavodima, koje su upućene u isto, a što je i objektivizirano dostavljenim podacima KBC-a Split.

42. U odnosu na navod iz dopisa - „da se netransparentno dodjeljuju subspecijalizacije na Klinici“ za kazati je da je u to vrijeme način dodjele subspecijalizacija bio propisan Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine«, broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17) iz kojeg proizlazi da Ministarstvo zdravstva odobrava broj i vrstu subspecijalizacija na temelju zahtjeva i potreba zdravstvenih ustanova, zdravstvena ustanova raspisuje javni natječaj za subspecijalizacije, povjerenstvo provodi izbor, a poslodavac / ravnatelj ustanove donosi odluku o izboru kojeg od kandidata.

43. Prema tome kada se optuženici dopisom obraćaju ravnatelju ustanove tada je sasvim jasno da se obraćaju čelniku tijela koji i donosi odluku o izboru pojedinog subspecijalizanta, pa je u tom smislu ova kritika na neki način upućena upravo adresantu dopisa kojeg šalju, pa kao takva ne bi niti mogla biti podobna da našteti časti i ugledu privatnog tužitelja. Naime nesporno je utvrđeno da odluka o izboru pojedinog subspecijalizanta nije niti bila u djelokrugu ovlasti privatnog tužitelja.

44. Iz iskaza kako optuženika tako i svjedoka proizlazi da se privatnog tužitelja kao predstojnika Klinike pitalo za mišljenje prilikom izbora subspecijalizanata, pa u tom smislu se prigovara nejasnim kriterijima kod izbora. Optuženik ĐĐ je naveo i svoj slučaj, kao primjer netransparentnosti i nejasnih kriterija kod dodjele subspecijalizacija kada unatoč njegovom višegodišnjem radu, iskazanoj želji te radu upravo na ovoj Klinici željenu subspecijalizaciju nije dobio već ju je dobio kolega koji nije radio u Klinici, a da je starosno par godina mlađi od njega. Prigovara se da nije postojao petogodišnji plan subspecijalizacije iskazan prema Ministarstvu. Što je potvrdio i tadašnji ravnatelj ustanove svjedok ĆĐ, koji je istakao da je potrebno imati plan i program, pa da tako kada se na Zavodu prijeti da će nedostajati određenih subspecijalizanata da to treba planirati, pa tako i dodjeljivati subspecijalizacije po potrebi određenog Zavoda odnosno Klinike, a da to ovdje nije bio slučaj.

45. Kod nepostojanja petogodišnjeg plana iskazanog Ministarstvu doista se može govoriti o netransparentnoj dodjeli subspecijalizacija na Klinici, iz iskaza optuženika pa i svjedoka jasno je da su postojala nezadovoljstva načinom dodjele istih, ali sve ovo treba gledati u svjetlu onoga tko donosi konačnu odluku o izboru subspecijalizanta, a što je ustanova, a ne predstojnik Klinike, pa je ovakva tvrdnja apsolutno nepodobna da bi naštetila časti i ugledu privatnog tužitelja.

46. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju izjave iz predmetnog podneska da „ nema prijenosa znanja na mlađe kolege, jer specijalizanti ne dobivaju operacije koje moraju savladati kao dio svog procesa edukacije, da se netransparentno dodjeljuju subspecijalizacije na Klinici, da ne postoje indikacijski sastanci, same za sebe nisu takvog karaktera da bi umanjile nečiji čast ili ugled, dovele do povrede dostojanstava tužitelja, umanjile mu profesionalni ugled. Naime, očito su postojali brojna nezadovoljstva i nesuglasice na Klinici, što proizlazi iz cjelokupnog postupka, između optuženika te predstojnika Klinike i liječnika koji su podržavali istog. Nezadovoljstva organizacijom rada, pa i kvalitetom istog. Sve navedeno motivira optuženike da se obrate rukovodećim osobama KBC-a u kojem rade kako bi postigli bolje uvjete rada, organizaciju posla, te bolju kvalitetu zdravstvene zaštite koja se pruža na Klinici. Upozoriti na nedostatke koje uočavaju, a reflektiraju se u konačnosti na pacijente je i njihova dužnost kao liječnika. U postupku je utvrđeno da su optuženici uvjereni da iznose istinite činjenične tvrdnje predmetnim dopisom, veći dio tvrdnji iz dopisa privatni tužitelj niti na osporava. Kako je gore navedeno i obrazloženo isti su imali razloga vjerovati u istinitost tvrdnji koje iznose i iznose ih isključivo s ciljem poboljšanja rada na Klinici i u konačnosti zaštite pacijenata.

47. U postupku je nespornim utvrđeno da je upravo privatni tužitelj (a što navodi u svojoj završnoj riječi) učinio da sadržaj predmetnog pismena postane dostupan većem broju osoba tako što je isto pismeno proslijedio u Whats App grupu u kojoj su bili liječnici, liječnici specijalisti, specijalizanti navedene Klinike. Stoga se opravdano postavlja pitanje da je isti ovo pismeno smatrao podobnim za umanjenje njegove časti i ugleda bi li isto pismeno prosljeđivao dalje i upoznavao sve liječnike na Klinici sa sadržajem istog.

48. Iz svega navedenog u svojom ukupnosti proizlazi da kritične prigode optuženici pod 1., 2., 3., 4. i 5. nisu počinili kazneno djelo klevete.

49. Optuženici nisu počinili navedenim izjavama niti kazneno djelo uvrede jer isto čini onaj tko uvrijedi drugoga. Uvreda je namjerno kazneno djelo protiv časti i ugleda koje se sastoji u izraženom ili pokazanom omalovažavanju druge osobe ili u nepoštivanju ljudskog dostojanstva. Sadržaj uvrede je u omalovažavanju, u negativnom sudu o vrijednosti drugoga. Uvredu riječima može biti pogrdna formi suda koji ne sadrži činjenice, koji nema supstance, na sugestivan način izjavljuje dojam o ličnosti drugoga Ili psovka- kad počinitelj u formi suda bez razumnog sadržaja izjavljuje svoje nepovoljno mišljenje o društvenoj sposobnosti druge osobe. Predmetne izjave nisu ni pogrdni sud o privatnom tužitelju, niti psovka upućena istom. Stoga u postupku nije niti utvrđeno da bi optuženik svojim postupanjem inkriminirane prigode počinio koje drugo kazneno djelo s istim objektom kazneno pravne zaštite.

50. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog valjalo je optuženike pod 1. MĐ, pod 2. MĐŠ, pod 3. KĐ, pod 4. LĐ i pod 5. ĐĐ na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 osloboditi optužbe.

51. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret privatnog tužitelja, jer je postupak dovršen presudom kojom se optuženik oslobađa od optužbe.

Splitu, 21. siječnja 2026.

Sutkinja

Boni Gamulin Frleta

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- optuženicima pod 1., 2., 3., 4. i 5.

- branitelju optuženika

- privatnom tužitelju

- opunomoćeniku privatnog tužitelja

- spis