- 1 -              Rev 3557/2019-4

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3557/2019-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. H., OIB: ..., Z., ... i tužitelja 2. D. P., OIB: ... iz Z., ..., koje zastupa R. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika F. OIB: ..., iz Z., ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-34/2019-2 od 11. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5797/13-124 od 21. studenog 2018., u sjednici održanoj 30. listopada  2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuju se revizije tužitelja 1. H. i tužitelja 2. D. P. iz Z., kao nedopuštene.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5797/13-124 od 21. studenog 2018., odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja 1. H. (t. I. izreke) kojim je traženo da se naloži tuženici isplatiti tužitelju H. (dalje: prvotužitelj) iznos 46.673,05 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose pobliže navedene u izreci presude do 31. prosinca 2007., u visini stope zatezne kamate određene čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena kao i nadoknaditi mu parnični troškove.

 

1.1. Istom je presudom suda prvog stupnja odbijen i zahtjev tužitelja 2. D. P. (t. II. izreke), kojim je traženo da se naloži tuženici naknaditi štetu tužitelju D. P. (dalje: drugotuženik) "(…) nastalu u vidu nemogućnosti izmirivanja zakonskih obveza temeljem Ugovora o radu odnosno uplate doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje kao i isplate osobnih dohodaka za razdoblje od 15. travnja 2002. do 15. travnja 2004." isplatom iznosa od 87.861,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je to navedene izreci presude kao i nadoknaditi mu parnične troškove.

 

2. Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi je presudom poslovnog broja Gž-34/2019-2 od 11. ožujka 2019., odbio u cijelosti žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrdio je presudu suda prvog stupnja.

 

3. Protiv ove drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 – dalje: ZPP), navodeći kako odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je revizijski sud o tom pitanju već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem te da je, osim toga, riječ o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Pritom se tužitelji pozivaju na shvaćanja koja su već zauzeta u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revx-543/09-2 od 3. prosinca 2009. i Revx-1122/2012-2 od 6. ožujka 2018. Također, ukazuju na pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici građanskog odjela sudaca Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 6. srpnja 2006. Predlažu prihvatiti reviziju te ukinuti obje nižestupanjske presude, a predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz obvezivanje tuženice na naknadu troškova revizije.

 

4. Tuženica nije odgovorila na revizije tužitelja.

 

5. Revizija nije dopuštena.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), koja se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 57/11), stranke mogu protiv drugostupanjske presude podnijeti reviziju (dalje: izvanredna revizija) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi, osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda, trebalo preispitati sudsku praksu.

 

7. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7.1. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

8. U reviziji tužitelji postavljaju pitanje koje glasi:

 

              "(…) je li zakonski moguć i dopustiv jedino izračun zateznih kamata konformnom metodom za razdoblje kraća od godine dana i to temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate koja se primjenjuje od 1. travnja 1994. („Narodne novine“ broj 22/94) i proporcionalnom metodom za razdoblje duže od godine dana ili je dopustivo protivno takvoj zakonskoj praksi nastaviti izračun zateznih kamata konformnom metodom i za razdoblja duža od godine dana sve do stupanja na snagu vjerodostojnog tumačenja u pogledu načina obračuna zateznih kamata koje je Sabor Republike Hrvatske donio 30. travnja 2004.?"

 

9. U predmetnoj parnici riječ je o sporu vođenom o dva (kumulirana) zahtjeva dvaju tužitelja. Oba predstavljaju zahtjeve za naknadom štete.

 

9.1. Zahtjev prvotužitelja je zahtjev za naknadom izravne materijalne štete koja mu je nastala provedbom ovrhe po rješenju o ovrsi prvostupanjskog suda, poslovni broj Ovrpl-1156/01 od 18. travnja 2001. Prvotužitelj ovaj zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženica kod provedbe ovrhe primjenjivala pogrešnu metodu obračuna zatezne kamate na dužno novčano potraživanje, uslijed čega je ovrhovoditelj višestruko namiren, a prvotuželju su protuzakonito naplaćeni iznosi koje ne duguje.

 

9.2. Zahtjev drugotužitelja za naknadom (posredne) štete temelji se na tvrdnji da je zbog opisanog nepravilnog postupanja tuženice blokiran račun prvotužitelja zbog čega mu nije isplaćivana plaća i doprinosi za mirovinsko i invalidsko osiguranja, pa mu je u visini neisplaćenih plaća i doprinosa nastala šteta u vidu izmakle koristi.

 

10. Iz predmetnog spisa proizlazi, u bitnom, proizlazi kako je:

 

- ovrha protiv (ovdje) prvotužitelja provedena na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrpl-156/01 radi namirenja iznosa 3.000,00 kn sa zateznom kamatom od 1. ožujka 1993. do isplate, troškova parničnog postupka u iznosu 157,48 kn i troškova ovrhe u iznosu 600,00 kn;

 

- rješenjem određena ovrha na novčanoj tražbini pljenidbom i prijenosom – na žiro računu prvotužitelja kod ZAP-a tako što je naloženo ZAP-u novčane iznose za koje je određena ovrha isplatiti na žiro račun punomoćnika ovrhovoditelja;

 

- ovrha kod tuženika provođena u razdoblju od 27. travnja 2001. do 19. ožujka 2004., a nakon toga se nastavila provoditi kod C. te je, prema dopisu banke od 2. veljače 2005., provedena u cijelosti isplatom novčanih sredstava na račun punomoćnika ovrhovoditelja.

 

11. Presudom suda prvog stupnja odbijeni su zahtjevi oba tužitelja s obrazloženjem iz kojeg proizlazi da je tuženica kroz cijelo vrijeme naplate duga koristila konformnu metodu obračuna kamata prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o zateznim kamatama kojom je propisano da se kamate utvrđuju, za razdoblje kraće od godine dana, primjenom konformnog računa obračuna Sud konstatira kako je navedena "(…) odredba je izazvala različitost u tumačenju pa su se primjenjivane različite metode obračuna radi čega je Hrvatski sabor objavio vjerodostojno tumačenje glede obračuna kamata u kojem utvrđuje da se kamate za razdoblje dulje od godine dana obračunavaju proporcionalnom metodom obračuna. Navedeno tumačenje objavljeno je u Narodnim novinama broj 58/04, a (….) jer je tuženik u konkretnom postupku provedbe ovrhe Ovrpl-1156/01 prijenos sredstava izvršio u razdoblju od 23. travnja 2001. do 19. ožujka 2004., dakle prije donošenja opisanog vjerodostojnog tumačenja (donio Hrvatski sabor 30. travnja 2004., objavljeno u Narodnim novinama 7. svibnja 2004.) i nema retroaktivne primjene vjerodostojnog tumačenja."

 

11.1. Stoga, obrazlaže nadalje sud prvog stupnja "(…) uzimajući u obzir opća načela odgovornosti za štetu (…) sud je mišljenja da na strani tuženika (…) nije postojala nikakva protupravnost, odnosno da je isti primjenjujući pravna pravila ZOO i Zakona o zateznim kamatama postupao jednako prema svim subjektima pravnog prometa pri čemu obračun kamata u konkretnom slučaju (primjenom konformne metode kroz cijelo razdoblje provedbe ovrhe) nije činio izuzetak, već pravilo primjenjivano u svakodnevnom poslovanju."

 

11.2. Sud nadalje smatra da u postupanju tuženika nije bilo protupravnosti te da je ZAP "(…) u konkretnom razdoblju postupio pažnjom dobrog stručnjaka u skladu sa odredbom čl. 18. st. 2. ZOO čime se zahtjev tužitelja za naknadu štete sud smatra neosnovanim", a osim nedostatka protupravnosti kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu sud prvog stupnja smatra kako "(…) na strani tuženika postoji nedostatak pasivne legitimacije jer je isti, kao neovisna financijska institucija, bio posrednik u provedbi rješenja o ovrsi pri čemu dakle, sporni novčani iznos nije zadržao za sebe već gaje prenio na račun ovrhovoditelja."

 

11.3. Odbijanje zahtjeva drugotužitelja za naknadom štete prouzročene mu nemogućnošću isplate plaće i pripadajućih doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje do koje je došlo zbog blokade računa prvotužitelja radi toga što je tuženica provodila naplatu nepravilno obračunatih zateznih kamate sud prvog stupnja obrazlaže navodeći kako drugotužitelj "(…) štetnu radnju veže uz nepravilan obračun zatezne kamate, a prethodno je utvrđeno upravio suprotno odnosno da u postupanju tuženika pri obračunu zatezne kamate odnosno primjeni metode obračuna zatezne kamate nije bilo nikakve protupravnosti, a niti je II. tužitelj dokazao da bi upravo ta radnja dakle obračun zatezne kamate u provedbi rješenja o ovrsi Ovrp- 1156/01 imao za posljedicu blokiranje računa I. tužitelja."

 

12. Pobijanom presudom sud drugog stupanja odbija žalbe tužitelja prihvaćajući u potpunosti činjeničnu i pravnu argumentaciju prvostupanjske presude.

 

12.1. Dakle, jednako kao i sud prvog stupnja, tako i sud drugog stupnja smatra, u bitnom, kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženice jer nema protupravnosti u činjenici da je obračunavala zatezne kamate složenom (konformnom) metodom, umjesto jednostavnom (proporcionalnom) s obzirom na to da je dvojba oko primjene Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 22/94) otklonjena Vjerodostojnim tumačenjem čl. 3. st. 1. tog Zakona kojeg je dao Hrvatski sabor ("Narodne novine" broj 58/04), a ovrha je provedena prije toga.

 

13. O pitanju odgovornosti pravne osobe koja je provodila ovrhu na računu ovršenika u vezi s pravilnom primjenom metode obračuna zateznih kamata ovaj sud je već izrazio pravno shvaćanje

 

13.1. Naime, u odluci poslovnog broja Rev-1622/2011-2 od 20. veljače 2019., ovaj sud izražava shvaćanje o nepostojanju odgovornosti FINA-e (ranijeg ZAP-a) za naknadu štete zbog obračuna i naplate zateznih kamata primjenom konformne metode u razdoblju prije donošenja Vjerodostojnog tumačenja čl. 3. st. 1. Zakona o zateznim kamatama ("Narodne novine" broj 58/04.), smatrajući kako u je nižestupanjskim odlukama pravilno odbijeni zahtjev tužitelja za naknadom štete jer u "(...) tuženikovom postupanju nema protupravnosti te da (....) nema krivnje na strani tuženika u izvršavanju poslova platnog prometa glede poslovnog računa tužitelja".

 

13.2. S obzirom na to da je ovaj revizijski sud u navedenom sporu prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude u pogledu primjene materijalnog prava, to je na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazlaganja svoga shvaćanja uputio stranke na obrazloženje drugostupanjske presude (Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1465/2007-2 od 4. listopada 2010), koja je na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP objavljena na internetskim stranicama zajedno s odlukom revizijskog suda.

 

13.3. Kako je takvim postupanjem pravno shvaćanje izraženo u obrazloženju presude drugostupanjskog suda postalo shvaćanjem i ovoga suda, to se ovdje relevantni navodi obrazloženja citiraju u cijelosti:

 

"(...) predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadu mu štete zbog nezakonitog obračuna zakonske zatezne kamate, suprotno odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o zateznim kamatama („Narodne novine“ broj 28/96; dalje: ZOZK), na iznos dužne glavnice, te slijedom toga prijenos sa poslovnog računa tužitelja na račun treće osobe u postupku provedbe sudskog rješenja o ovrsi iznosa od 144.427,75 kuna.

 

(...) Tako je u prvostupanjskom postupku valjano utvrđeno da je tuženik s tužiteljem dana 12. ožujka 2002. godine zaključio ugovor o otvaranju i vođenju poslovnog računa i obavljanja poslova platnog prometa po tom računu, da je postupajući po nalogu tuženika u izvršavanju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku broj Ovr-636/2003 od 28. ožujka 2003. godine FINA dana 3. lipnja 2003. godine s računa tužitelja prenijela na račun „K.“ kao ovrhovoditelja ukupan iznos od 708.986,02 kune, i to iznos glavnice od 252.523,42, iznos troškova postupka od 48.988,68 kuna, te na ime zakonske zatezne kamate tekuće od 12. kolovoza 1997. godine do isplate iznos od 400.053,52 kune, da je FINA za obavljanje usluga u platnom prometu s tuženikom zaključila ugovor dana 8. ožujka 2002. godine, da je obračun zateznih kamata FINA izvršila prema jedinstvenom programu koji je primjenjivala na sve poslovne subjekte u RH u utuženom vremenu i to prema konformnoj metodi obračuna kamata, te da razlika između kamate obračunate na glavni dug i parnične troškove po konformnoj metodi i one primjenom metode prostog kamatnog računa iznosi 135.338,02 kune.

 

(...) Odredbom članka 3. stavka 1. ZOZK, propisan je način uračunavanja zateznih kamata i to primjenom konformnog načina obračuna za razdoblje kraće od godinu dana. Tom odredbom, međutim, nije bio propisan način uračunavanja zateznih kamata za razdoblje dulja od godinu dana, zbog čega je Sabor RH dana 30. travnja 2004. godine donio Vjerodostojno tumačenje članka 3. stavka 1. ZOZK (»Narodne novine«, broj 58/04.), u kojem se navodi: "U dvojbi može li se konformni način uračunavanja zateznih kamata primjenjivati u slučaju kašnjenja s ispunjenjem dospjelih obveza za razdoblje dulje od godinu dana smatra se da to nije moguće već se za razdoblje dulje od godinu dana treba primjenjivati proporcionalni (prosti) način obračuna zateznih kamata."

 

(...) Kraj takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženik - kome je tužitelj povjerio vođenje njegovog poslovnog računa, time što je, postupajući u povodu sudskog rješenja o ovrsi radi namirenja novčane tražbine na računu tužitelja kao ovršenika, naložio FINA-i da u njegovo ime i račun izvrši obračun kamata na iznos glavnice, koju kamatu je i za razdoblja dulja od godinu dana FINA obračunavala po konformnoj metodi temeljem jedinstvenog programa za sve poslovne subjekte u RH, a sve to prije donošenja Vjerodostojnog tumačenja odredbe članka 3. stavka 1. ZOZK - nije odgovaran za štetu koju je tužitelj pretrpio prijenosom utuženog novčanog iznosa s njegovog poslovnog računa na treću osobu - ovrhovoditelja u postupku provedbe ovrhe, zbog obračuna kamata na glavni dug konformnom metodom umjesto metode prostog kamatnog računa. Ovo stoga, jer u odnosnom vremenu (prije donošenja "Vjerodostojnog tumačenja"), primjenjujući konformnu metodu obračuna kamata za razdoblje dulje od godinu dana, ni tuženik kao ni umješač FINA nisu postupali protupravno, a niti u konkretnom slučaju postoji krivnja (propust dužne pažnje) na strani tuženika u izvršavanju poslova platnog prometa glede poslovnog računa tužitelja."

 

14. Slijedom izloženog, nije ostvaren (opravdan) revizijski razlog jer je pobijana drugostupanjska odluka temeljena na shvaćanju koje je u svemu u skladu s ranije izraženim pravnim shvaćanjem ovoga suda.

 

15. Zbog toga revizija tužitelja ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije, pa je valjalo reviziju protiv presude drugostupanjskog suda odbaciti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 30. listopada 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.