1

 

Poslovni broj: 17 Gž-3424/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-3424/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. R. iz S.1, OIB: …, zastupane po punomoćniku S. K., odvjetniku u S.1, protiv I. tuženika M. L. iz Z., OIB: … zastupanog po punomoćniku E. S., odvjetniku u S.1, i II. tuženika R. S.. S.-J.-W. e., S..S. i. R., Republika A., zastupanog po punomoćnici M. D., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. D., S. G. i J. D. B. Č., radi utvrđenja ništetnosti i brisanja založnog prava i vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6251/2017 od 20. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 30. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6251/2017 od 20. svibnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.952,68 eura / 14.712,50 kuna[1].

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

 

              "Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

 

              "1. Utvrđuje se da su ništetni i bez pravnog učinka, između Z. R., OIB … i T. R., OIB …, oboje iz S.1, kao korisnika kredita s jedne strane i R. S.. S.-J.-W. e., S.. S. i. R., Republika A., kao kreditora s druge strane, zaključeni Ugovor o jednokratnom kreditu, broj računa …, između M. R., OIB …, iz S.2, O., s jedne strane i R. S.. S.-J.-W. e., S.. S. i. R., Republika A., s druge strane, zaključeni Ugovor o jamstvu, i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, k.o..O. S.2, ZK. UL. 800, č. zem. 804/4, posl. broj OU-106/06, sklopljen kod B. J., Javnog bilježnika u S.3, od 19.3.2004. g.

 

              2. Utvrđuje se ništetnim i bez ikakve pravne valjanosti upis zasnivanja založnog prava na nekretnini upisanoj kod OS u S.1, ZK odjela S.1, K.O. S.2, ZK. UL. 800, č.zem. 804/4, u naravi zgrada, vikend kuća, površine 90m2 i dvor 70m2, u korist R. S.. S.-J.-W. e., S.. S. i. R., Republika A., pod rednim brojem 1.1., posl. broj Z-3156/2004 od 23.3.2004., za novčani iznos 105.000,00 EUR-a, koji je izvršen temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, 10. ožujka 2004., specijalne punomoći R. "S.1,12.01.2004." i izjave S. b. "S.1, 30. 03. 2004.", u iznosu od 105.000,00 EUR; pa se u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude nalaže Općinskom sudu u Splitu, ZK odjelu S.1, da izvrši brisanje založnog prava upisanog na nekretnini K.O. S.2, ZK. UL. 800, č.zem. 804/4, u naravi zgrada, vikend kuća, površine 90m2 i dvor 70m2, u korist R. S.. S.-J.-W. e., S.. S. i. R., Republika A., i to založnog prava pod rednim brojem 1.1., posl. broj Z-3156/2004 od 23.3.2004., za novčani iznos 105.000,00 EUR-a, koji je izvršen temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, 10. ožujka 2004., specijalne punomoći R. "S.1,12.01.2004." i izjave S. b. "S.1, 30. 03. 2004.", u iznosu od 105.000,00 EUR.

 

              3. Utvrđuje se ništetnim i bez ikakve pravne valjanosti upis prava vlasništva na nekretnini upisanoj kod OS u S.1, ZK odjela S.1, k.o. S.2, ZK. UL. 800, č.zem. 804/4, u naravi zgrada, vikend kuća, površine 90m2 i dvor 70m2, u korist M. L., OIB …, iz Z., koji je izvršen temeljem Rješenja o dosudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2078/07 od 21.1.2009. godine, zaključku Općinskog suda u Splitu "S.1, 26. kolovoza 2010. godine", poslovni broj Ovr-2078/07, pod rednim brojem 4., 1.1., posl. broj Z-7742/10 od 31.8.2010., pa se u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude nalaže Općinskom sudu u Splitu, ZK odjelu S.1, da izvrši uknjižbu brisanja prava vlasništva upisanog na nekretnini K.O. S.2, ZK. UL. 800, č.zem. 804/4, u naravi zgrada, vikend kuća, površine 90m2 i dvor 70m2, u korist M. L., OIB …, iz Z., koji je izvršen temeljem Rješenja o dosudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2078/07 od 21.1.2009. godine, zaključku Općinskog suda u Splitu "S.1, 26. kolovoza 2010. godine", poslovni broj Ovr-2078/07, pod rednim brojem 4., 1.1., posl. broj Z-7742/10 od 31.8.2010. te se nalaže uspostava zemljišno-knjižnog stanja na navedenoj nekretnini kakvo je bilo prije provedbe gore navedenog upisa po Rješenju o dosudi OS u S.1, poslovni broj Ovr-Ovr-2078/07 od 21.1.2009., zaključku Općinskog suda u Splitu "S.1, 26. kolovoza 2010. godine", poslovni broj Ovr-2078/07, pod rednim brojem 4., 1.1., posl. broj Z-7742/10 od 31.8.2010. te se pored brisanja prava vlasništva na ovoj nekretnini sa imena tuženika pod 1) M. L., nalaže istovremeni upis, uknjižba navedene nekretnine kao vlasništvo T. R., OIB …, iz S.1, i Z. R., OIB …, iz S.1, svaki za 1/2 ." kao neosnovan.

 

              II Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku pod 2) parnični trošak u iznosu od 25.313,00 kuna u roku od 15 dana.

 

              III Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku pod 1) parnični trošak u iznosu od 15.063,00 kuna u roku od 15 dana".

 

2.     Protiv presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba nije osnovana.

 

4.     Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji sadržajno u žalbi ističe tužiteljica.

 

5.     Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6.     Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da su tužiteljica i T. R. s II. tuženikom dana 10. ožujka 2004. sklopili ugovor o kreditu kojim je II. tuženik tužiteljici i T. R. odobrio kredit u iznosu od 105.000,00 eura,

              - da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u Republici A.,

              - da su nakon sklapanja Ugovora o kreditu tužiteljica, T. R. i II. tuženik sklopili Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 19. ožujka 2004. na nekretnini kojim je radi osiguranja tražbine iz ugovora o kreditu zasnovano založno pravo na nekretnini kčbr. 804/4 zgrada-vikend kuća od 90 m2 i dvor od 370 m2, ukupne površine 460 m2, upisanoj u zk. ul. br. k.o. S.2,

              - da je II. tuženik radi naplate novčane tražbine koja proizlazi iz Ugovora o kreditu pokrenuo ovršni postupak,

              - da je u ovršnom postupku nekretninu na kojoj je bilo zasnovano založno pravo kupio I. tuženik kojemu je nekretnina i dosuđena,

              - da je I. tuženik temeljem rješenja o dosudi upisan kao vlasnik nekretnine.

 

7.     Gore navedene činjenice, osim što iste nedvojbeno proizlaze iz isprava koje su pročitane na glavnoj raspravi, između stranaka i nisu sporne. U prvostupanjskom, a i sada žalbenom postupku, sporno je da li su ugovor o kreditu i sporazum o zasnivanju založnog prava ništavi, te posljedično tome da li su ništavi i upis založnog prava u korist II. tuženika kao i upis prava vlasništva koji je izvršen u korist I. tuženika.

 

8.     U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je predmetni ugovor sklopljen u Republici A., te da su spornim ugovorom stranke ugovorile primjenu austrijskog prava kao prava zemlje u kojoj se nalazilo sjedište II. tuženika. Navedeno ugovaranje mjerodavnog prava nije protivno odredbama Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 88/01 – dalje: ZRSZ). Upravo suprotno, sukladno odredbi čl. 19. ZRSZ stranke imaju pravo ugovoriti primjenu prava ako tim zakonom nije drugačije određeno. S obzirom da je i čl. 20. toč. 8. ZRSZ propisano da se na ugovore o zajmu u koje ulazi i ugovor o kreditu primjenjuje pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište odnosno sjedište zajmodavca (kreditora), a to je u ovom konkretnom slučaju Republika A., to ugovaranje austrijskog prava kao mjerodavnog nije suprotno odredbama ZRSZ.

 

9.     Dakle, za rješavanje spora između stranaka mjerodavno je pravo Republike A.. To znači da je razloge ništavosti ugovora bilo moguće dokazivati samo unutar eventualnih razloga koje propisuje austrijsko pravo. Međutim, kako je sud vezan činjeničnim navodima tužbe, a tužiteljica u tužbi, niti tijekom postupka, a niti u žalbi ne ističe zbog kojih bi razloga predmetni ugovor bio ništav u smislu ugovorenog austrijskog prava to je žalba tužiteljice neosnovana, a pobijana presuda zakonita.

 

10. Tužiteljica u žalbi ponavlja navode koje je isticala tijekom prvostupanjskog postupka da je ugovor o kreditu ništav jer II. tuženik nije imao odobrenje za obavljanje bankarskih usluga. Međutim, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da u smislu odredbe čl. 322. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 112/99, 88/01 – dalje: ZOO) ugovor o kreditu ne bi bio ništetan čak i da je sklopljen u Republici Hrvatskoj, jer je ugovor valjan i ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani.

 

11. U odnosu na žalbene navode tužiteljice koji se odnose na primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24. - dalje Direktiva: 93/13) i primjenu pravnih shvaćanja Suda Europske unije potrebno je navesti da su isti također neosnovani. Naime, da bi određeni ugovor bio obuhvaćen primjenom Direktive 93/13, potrebno je utvrditi da je jedna ugovorna strana prodavatelj robe ili pružatelj usluga u smislu čl. 2. toč.(c), a druga strana potrošač u smislu čl. 2. toč. (b) Direktive. Dakle, postojanje svojstva potrošača pretpostavka je primjene odredaba Direktive 93/13. U konkretnom slučaju, tužiteljica u postupku nije dokazala da ima svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 2. toč. (b) Direktive 93/13 tako da su i žalbeni navodi tužiteljice kojima se poziva na primjenu Direktive 93/13 neosnovani. Pritom je potrebno i napomenuti da je II. tuženik podneskom od 11. prosinca 2019. tužiteljici izričito osporio svojstvo potrošača navodeći da je tužiteljica ugovor o kreditu sklopila radi pružanja usluga turističkog smještaja, te da se ne radi o ugovoru u kojem je tužiteljica djelovala izvan svoje poslovne djelatnosti.

 

12. U odnosu na tužiteljičino ukazivanje da je sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15) potrebno je navesti da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da ugovor nije ništav iz razloga što bi bio protivan tom zakonu za što je sud prvog stupnja dao jasne, razumljive i logične razloge.

 

13. Neosnovano tužiteljica u žalbi ističe da je ugovor o kreditu ništav i iz razloga što je nemoralan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO i protivan odredbama čl. 295 i čl. 296. ZOO, te odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03 – dalje: ZZP). Naime, kako je ranije navedeno za ocjenu ništavosti ugovora nije mjerodavno hrvatsko, već austrijsko pravo, pa su stoga i ti žalbeni navodi tužiteljice neosnovani. Međutim, neovisno o navedenom, čak i kada bi se primjenjivale odredbe hrvatskog prava koje se odnose na zaštitu potrošača sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da niti u tom slučaju predmetni ugovor o kreditu ne bi bio ništav za koje utvrđenje je također dao jasne, logične i iscrpne razloge (točka 21. obrazloženja pobijane presude).

 

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

 

15. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 30. listopada 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

                                     Vesna Žulj, v.r.