- 1 -              Rev 113/2020-2

Broj: Rev 113/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. R. iz Z., …, OIB … koju zastupa punomoćnik J. V.,  odvjetnik u Z., protiv tuženika L. C. d.o.o., Z., …, OIB…, kojeg zastupa D. P. odvjetnik u Z., radi otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-303/19-2 od 7. svibnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4028/18-13 od 31. siječnja 2019., na sjednici vijeća 30. listopada 2023.,

p r e s u d i o   j e

              Revizija tužiteljice se odbija.

              Zahtjev tuženika za naknadom troškova u povodu revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala da se utvrdi nezakonita „Odluka o otkazu radnog odnosa“ tužiteljici od 22. svibnja 2018. te Odluka od 14. lipnja 2018. te da radni odnos nije prestao, te kojim je zahtijevala vraćanje na rad i naknadu troškova, a naloženo joj je naknaditi tuženiku troškove postupka.

2.1. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju, sadržajno, zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pozivom na odredbu 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08., 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i -dalje: ZPP). Predložila je ukinuti pobijanu odluku i potvrditi prvostupanjsku presudu ili ukinuti obje presude i vratiti predmet na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove u povodu revizije.

2.2. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu. Zahtijeva troškove u povodu revizije.

3. Revizija nije osnovana.

4. Predmet spora je tužba radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odnosno kako tužiteljica navodi – utvrđenje da je nezakonita odluka o otkazu radnog odnosa te odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava i da radni odnos nije prestao.

5.1. Zbog toga je revizija dopuštena prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, - dalje: ZPP) prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

5.2. Ovaj sud sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP pobijanu presudu ispituje samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Podnositeljica revizije nije izričito navela razloge zbog kojih pobija odluku već opisno. Suprotno njenim tvrdnja presuda sadrži obrazloženje s razlozima o svemu što je za odluku povodom njenog zahtjeva od odlučnog značaja. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede parničnog postupka na koju se ona sadržajno poziva. Prvenstveno su pravilni razlozi zbog čega drugostupanjski sud cijeni tužbeni zahtjev neosnovanim. Pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tužiteljice sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer bi presuda bila opterećena tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu, a ovdje tome nije slučaj.

7. Polazeći od utvrđenja da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu knjigovođe te da joj je tuženik otkazao ugovor o radu odlukom od 16. kolovoza 2012. koji otkaz je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđen nedopuštenim, zbog čega da je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na rad, što da je učinio, te utvrđenja da je kod tuženika nastupila reorganizacija i nova sistematizacija radnih mjesta tako da je ranije radno mjesto tužiteljice - radno mjesto knjigovođe ukinuto, pa  da ju  je tuženik rasporedio na radno mjesto prodavača – blagajnika, što da ona nije prihvatila, kao i da je tužiteljica 3. srpnja 2014. ostvarila pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, vezano za spornu okolnost je li otkaz ugovora o radu od 22. svibnja 2018. dopušten, nižestupanjski sudovi cijene, zbog tužiteljičina neprihvaćanja odluke tuženika od 19. veljače 2018 . o rasporedu na radno mjesto prodavača blagajnika, dopuštenim. To što da je u tuženikovoj Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu od 22. svibnja 2018. navedeno, između ostalog, da se otkazuje radni odnos, da ne utječe na pravilnost i zakonitost te odluke, uz to što je upravo tužiteljica i naznačila tako sadržaj tužbenog zahtjeva, pa da je sud unutar takvog sadržaja i odlučivao. Naglašavaju i to da je tužiteljici ranije prestao radni  odnos zbog odlaska u prijevremenu mirovinu.

8. Revizijski navodi u bitnome se svode da predmet spora nije zakonitost odluke o otkazu već zakonitost otkaza radnog odnosa, da sam ugovor nije otkazan, da „primitak prijevremene mirovine“ ne utječe na ugovor o radu.

9. Neosnovani su navodi podnositeljice revizije. Tuženik kao poslodavac donio je Odluku o otkazu ugovora o radu jer se tužiteljica nije pojavila na svom radnom mjestu nakon što ju je tuženik pozvao da se vrati na rad i ponudio ugovor o radu za radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi i kvalifikacijama s obzirom da je njeno ranije radno mjesto ukinuto. Stoga su pravilno sudovi odlučivali o dopuštenosti otkaza ugovora o radu. Takvu zaštitu Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR) i određuje. Je li radni odnos prestao ili ne, ne utvrđuje se na način da se ispituje „odluka o otkazu radnog odnosa“, pri čemu takva odluka nije ni donesena, izuzev što je pogrešno u obrazloženju Odluke o otkazu ugovora o radu upotrijebljen na jednom mjestu takav pojam, ali sadržajno to je odluka o otkazu ugovora o radu, kako je i naslovljena i kako je u nastavku obrazložena. Pravilnog su pristupa nižestupanjski sudovi kada obrazlažu da je radni odnos ranije prestao po drugoj osnovi, odlaskom u mirovinu (prijevremenu starosnu) i kada obrazlažu da to što je navedeno da se otkazuje radni odnos u obrazloženju odluke o otkazu da ne utječe na pravilnost te odluke o otkazu ugovora o radu i njenu dopuštenost. Isto tako da je ta odluka dopuštene zbog toga što tužiteljica nakon što je pozvana da se vrati na rad nije pristupila kod poslodavca na rad.

10. S obzirom na navedeno utvrđeno činjenično stanje nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koja povreda postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (odredba čl. 356. ZPP).

11. Kada radnik odbije pristupiti kod poslodavca po pozivu poslodavca da stupi na rad, onda je opravdana odluka poslodavca o otkazu ugovora o radu, u ovom slučaju odluka o otkazu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika iz odredbe čl. 115. st.1. t. 3. ZR .

12. Slijedom toga, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je istu valjalo odbiti kao neosnovanu, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

13. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na reviziju, sukladno odredbi čl. 155. st.1. ZPP u svezi odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer trošak odgovora na reviziju nije trošak potreban za vođenje spora.

Zagreb, 30. listopada 2023.

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr. sc. Jadranko Jug, v.r.