REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

G. Martinuzzi 2, 52220 Labin

Poslovni broj: Pn-49/2021-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belušiću, odvjetniku iz Labina, protiv tuženika ŠGĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 48, zastupanog po punomoćnicima iz OD Rački i kolege j.t.d., Pisarnica u Poreču, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. studenog 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Marijana Belušića, odvjetnika u Labinu, punomoćnice tuženika Laure Sumić, odvjetnice u Poreču, 2. ožujka 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 20.000,00 eur, sa zakonskim zateznima kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku počev od 31. ožujka 2021. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi nastali trošak postupka, te da mu na taj trošak plati zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a koja teče počev od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.312,50 eur, sve u roku 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana, tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je sudu dostavio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi navodi da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik u cijelosti nekretnine, i to k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženik kao vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina tužitelja u naravi predstavlja neizgrađeno građevinsko zemljište, koje je tužitelj ponudio na prodaju. Tuženik je na svojoj nekretnini izgradio obiteljsku stambenu zgradu koja nije upisana u katastarskom operatu, ni u zemljišnim knjigama. Tu je zgradu tuženik sagradio protivno izdanoj građevnoj dozvoli, jer je kota prizemlja izvedenog stanja (0 objekta) viša od one predviđene projektom, slijedom čega je i ukupna visina tuženikovog objekta veća od one dopuštene građevnom dozvolom. Zbog tuženikovog protupravnog postupanja je znatno umanjena vrijednost nekretnine tužitelja, jer se objekt kojeg je sagradio tuženik nalazi između tužiteljeve nekretnine i mora, pa zaklanja pogled sa tužiteljeve nekretnine. To zaklanjanje pogleda je veće od dopuštenog, jer je visina objekta tuženika veća od dopuštene. Opće je poznato da na području na kojem se nalaze predmetne nekretnine upravo pogled sa parcele prema moru predstavlja, okolnost koja u velikoj mjeri utječe na vrijednost nekretnine, odnosno na moguću cijenu koju tužitelj može ostvariti prodajom svoje nekretnine. Tužitelj je sa više potencijalnih kupaca obilazio svoju nekretninu, ali su svi mogući kupci odustajali od kupnje, vidjevši objekt tuženika koji zbog svoje nedopuštene visine zaklanja pogled. Zbog toga, nekretnina tužitelja ne samo da je izgubila na vrijednosti, nego zapravo sada i nema nikakvu vrijednost kao građevinsko zemljište za izgradnju. Umanjenje vrijednosti tužiteljeve nekretnine uslijed protupravnog postupanja tuženika iznosi najmanje 20.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama, odnosno iznos od najmanje 150.000,00 Kn. Tužitelj je prije podnošenja ove tužbe pokušao spor sa tuženikom riješ iti mirnim putem, ali se tuženik nije odazvao njegovom pozivu. Zbog svega navedenog, predlaže prihvaćanje tužbe i tužbenog zahtjeva, uz obvezu tuženika na naknadu troškova postupka tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu po osnovi i po visini. Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], no kao vlasnik nekretnine je u zemljišnim knjigama upisan HG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stoga tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari potraživati naknadu štete zbog umanjenja vrijednosti nekretnina koja nije njegova. Isti u tužbi navodi da nekretninu nije mogao prodati zbog izgradnje kuće tuženika, no iz povijesnog izvatka za česticu 1771 K. O. [katastarska općina] vidljivo je da je istu prodao. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnima pravima (nadalje ZVDSP) propisano je da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Naime, tuženik niti na jedan način nije povrijedio pravo tužitelja izgradnjom kuće, i to na zemljištu koje mu je upravo tužitelj prodao i upravo on izračunao kotu, a što mu tuženik platio (a za što mu je tužitelj jednom izdao računa, a ostalih nekoliko puta zatražio plaćanje bez davanja računa). Sam tužitelj je znao da tuženik namjerava izgraditi kuću prilikom prodaje zemljišta tuženiku. Tuženik izgradnjom kuće nije povrijedio propise iz ZVDSP koji se odnose na opća i posebna ograničenja, već se ovdje radi o čistom zadiranju tužitelja u ovlasti koje tuženik pripadaju na temelju prava vlasništva na svojoj nekretnini. Da bi postojala odgovornost za naknadu štete potrebno je da se radi o štetnoj radnji, koja je protupravna te da između te radnje i štete postoji uzročno posljedična veza. U konkretnom slučaju tuženik izgradnjom kuće nije počinio protupravna radnju, jer je ista izgrađena u skladu sa pravomoćnom i valjanom građevinskom dozvolom koju je izdalo nadležno tijelo. Tuženik je izgradnjom kuće postupao u granicama zakonskih ovlaštenja predviđenih u čl. 30. ZVDSP. Uz nepostojanje objektivnih elemenata odgovornosti za štetu, bez raspravno je govoriti o subjektivnom elementu, a koji u ovom slučaju niti ne postoji. Također uz protupravnu radnju, potrebno je da postoji uzročno posljedična veza između radnje i nastale štete, a što znači da je upravno ta radnja prouzrokovala nastalu štetu. U konkretnom slučaju tuženik spori navod tužitelja da je izgradnjom kuće nastala šteta u vidu smanjenja vrijednosti nekretnine, jer je tuženik kuću izgradio tek 2020.g., što znači da tužitelj i prije nego što je izgrađena kuća tuženika navedenu parcelu je mogao prodati, ali nije prodana. U konačnici tužitelj je i prodao nekretninu, pa su njegovi navodi netočni. Upravo je tužitelj osobno sve izmjerio te tijekom gradnje nikada nije upozorio tuženika da prestanu sa gradnjom ili da odstupaju od izmjere, već je tek po završetku izgradnje putem punomoćnika poslao dopis. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tužitelju.

3. Tijekom dokaznog postupka vrši se uvid u dokumentaciju u spisu i to zk. izvatke (str. 3-4 spisa), opomenu (str. 5-6 spisa), zk. izvatke (str. 15-17, 24-25 spisa), fotografije (str. 29-32 spisa), dopis Upravnog odjela za prostorno uređenje (str. 70 spisa), dopis Upravnog odjela za prostorno uređenje (str. 83-84 spisa), preklop kopije katastarskog plana (str. 101-102 spisa), geodetski projekt (str. 105-114 spisa), nalaz i mišljenje geodete HGĆ (str. 123-130 spisa), ispravak i dopunu geodetskog vještaka (str. 138-140 spisa), nalaz i mišljenje vještaka graditeljske struke (str. 147-179 spisa), dopunu nalaza (str. 191-194 spisa).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Svjedoci ĆGĆ, vlasnica agencije za prodaju nekretnina i ĆG, agent za prodaju nekretnina su iskazali da su za tužitelja posredovali u prodaju predmetne nekretnine. ĆGĆ , navodi da je to bilo 2019.,i da tada nije bio zaklonjen pogled na more sa nekretnine ispod tužiteljeve. Kako tužitelj nije imao sređen pristupni put do svoje nekretnine, jer je to bitno za dobivanje građevinske dozvole, privremeno je zaustavio prodaju predmetne nekretnine . Do tada je bila sa 10-15 potencijalnih kupaca, te su 2-3 klijenta čekali da se sredi put. Nakon uspostave puta, tužitelj ju je ponovno pozvao, ali je situacija ne terenu bila drugačije, jer je ispred nekretnine bio novoizgrađen objekt, a koji je zaklanjao pogled na more i više se nije moglo prodavati kao nekretnina sa pogledom na more. To je bilo možda negdje 2020, te je tada bio uspostavljen put i te su i dovedeni priključci na nekretninu, ali ne zna o kojim se priključcima se radilo. Saznala da je tužitelj 2021., prodao nekretninu po drugom agentu. Navodi da joj je tužitelj rekao 2019., da će se graditi objekt na donjoj nekretnini do jedne visine i da neće smetati pogledu na more. Cijena nekretnina 2019., na tom području se kretala oko 80 eur/m2, dok je i prodala nekretnini u udaljenosti 400 m od predmetne za 120 eur. ĆG je naveo da je on posredovao za prodaju predmetne nekretnine nakon ljeta 2021., gospodinu Š iz [adresa]. Nekretninu je počeo prodavati 2020, i da je tada „smetao“ objekt na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], , a koji se nalazio ispred nekretnine tužitelja, dok je tada objekt na k. č. [katastarska čestica] (u vlasništvu tuženika, predmetna nekretnina), bio u izgradnji, ali se ne sjeća u kojoj je fazi bila izgradnja, ali zna da nije bio dovršen, dok je objekt na k. č. [katastarska čestica] bio dovršen, odnosno bio je pod krov, a što je bio i razlog da je mijenjao poziciju kada je pokazivao nekretnine. Na pitanje što je kupcima više smetalo odnosno predmetna nekretnina tuženia ili k. č. [katastarska čestica], ĆG je naveo da je to ovisilo o kupcima. Tužitelj je snižavao cijenu za svoju nekretninu. Nekretnine sa pogledom na more se prodaju u roku 3 mjeseca, dok je predmetna nekretnina imala dulji rok prodaje. Nekretninu ispod objekta tuženika prodao je za 85 eur/m2, dok je nekretnina od tužitelja prodana od oko 30eur/m2. Bilo je puno razgleda, negdje preko 50 razgleda. U to vrijeme objekt na k. č. [katastarska čestica] bio je u izgradnji, dok je objekt na k. č. [katastarska čestica] izgledao kao kocka i krov je bio ravan Kupcima su smetali objekti na k. č. [katastarska čestica] kao i manji objekt bočno.

6. Svjedokinja PG, supruga tuženika je navela da su ona i suprug kupili susjednu nekretninu na kojoj su izgradili kuću, u 11. mjesecu 2018. godine od tužitelja ŠG, a koliko se sjeća cijena je bila 49 do 50 eura po kvadratu. Angažirali su arhitektu BG koji je odradio sve za na vezano za dokumentaciju, te je isti izradio projekt sukladno željama nje i supruga. Gradnja kuće je započela možda godinu dana kasnije. Projektom je planirana izgradnja objekta prizemnice i jednog kata. Njihova kuća u ovom momentu, nema uporabnu dozvolu jer kuća nije još kompletno gotova, a nije joj ni poznato da li su zatražili izdavanje uporabne, jer to u njihovo ime vodi spomenuti BG. Ništa nije izvedeno drugačije na terenu od onoga što je bilo predviđeno projektom. Nije dignut jedan kat više. Nije joj poznato da da li je eventualno promijenjena početna kota . Nikakav dogovor sa tužiteljem kao prodavateljem nije postojao, te isti nije ih ničim uvjetovao prilikom prodaje parcele, u smislu da grade kuću na određenoj lokaciji, u određenim gabaritima ili visini. Tužitelj je njima samo prodao zemljište. Nekretnina koju su kupili imala je put, bez ikakvih priključaka komunalija. To su oni sve doveli do nekretnine. U jesen 2021. godine tužitelj je došao do njih rekavši da smo previsoku digli kuću i da mu moramo platiti neki novac, što su oni odbili jer za njih je bilo sve u redu. Traže dopunu građevne dozvole, jer im arhitekta rekao da je to potrebno radi izmjene u formi bazena i nešto sa potpornim zidom , nije joj poznato da li se radi o visini ili nečem drugom. Između njih i tužitelja nije bilo dogovora o vrsti krova na njihovoj kući, da li će biti ravan krov ili drugačiji. Nije joj poznato da bi se tražila izmjena građevne za eventualnu izmjenu visine kuće. Kako im je rekao BG, radi se za izmjenu oko bazena i potpornom zidu, a to im je rekao i prije ovog postupka. Na kući je izveden ravan krov.

7. Svjedok BG je iskazao da je izradio glavni projekt za tuženika, te da se započela gradnja i u međuvremenu su izmijenjeni dijelovi projekta i to u dijelu položaja i oblika bazena i u visinskoj koti. Te je u svezi tih izmjena zatražena izmjena i dopuna glavnog projekta i to kod Ureda IŽ, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju u Gradu Labinu. Navedeni zahtjev je još u postupku rješavanja. Svjedok navodi da se radi o visinskoj razlici od 70-80 cm, ali ne može to tvrditi. Tužitelj nije prvi neposredni susjed tako da nije bio stranka u postupku i nije trebao dati pristanak na projekt. Građevina u vlasništvu tuženika je dovršena, ali nema uporabnu dozvolu zbog toga što nije riješeno o izmjenama i dopunama. Naime, ova izmjena koja je učinjena na objektu tuženika je dopuštena prostorno planskom dokumentacijom za Općinu Raša. Postojeći objekt nije izgrađen u skladu sa nultom kvotom, te se zbog toga i tražila izmjena i dopuna građevne dozvole. Dopušteno je tražiti dopunu i izmjenu dok je traje gradnja, a što je i učinjeno u ovom slučaju. Nultu kotu, određuje, on, kao projektant. Geodeta dostavlja situaciju na temelju koje se određuje nulta kvota. Kad se određivala kvota, geodet je bio tužitelj. U ovom slučaju kad se najprije određivala nulta kvota je bio tužitelj, geodeta, s obzirom da je on ovlašteni geodeta, a sad je investitor zatražio drugog geodeta. Ovaj objekt iza tuženikove nekretnine , odnosno sada tuženikovog objekta je postojao u trenutku gradnje, taj objekt se nalazi između ranije tužiteljeve i tuženikove nekretnine. Podizanje nulte kvote je bila želja investitora i njegov nalog. Kad ga se pita da li je podizanje nulte kvote bilo nužno, iskazuje da nije bilo toliko nužno, ali želju investitora ukoliko je u skladu sa prostornim planom, mora ispoštovati. Zahtjev za izmjenu i dopunu građevinske dozvole je predan u trenutku kada je objekt na nekretnini tuženika bio u izgrađenosti od 90%.

8. Tužitelj u svom iskazu navodi da na stranici 29. izrađenog vještačenja po vještaku građevinske struke ZG pokazuje predmet ovoga spora. Naime, na str. 175 spisa, 4 fotografija, je vidljivo koliko je objekt izdignut više od prirodnog terena, a odnosi se na sve ono što je betonirano, to je i nasipano, odnosno podignuta je kvota za dio betoniranog potpornog zida. Naime, koliko je on upoznat, tuženik neće dobiti dozvolu, jer je potporni zid napravljen nepropisno i zbog visine i zbog nulte kote. Uzdignuta nulta kota je protivna prostornom planu. Navodi da je on bivši vlasnik tog terena, a kojeg je prodao tuženiku 2018. godine. Parcela je prodana za iznos od 55 eura/m2. Radilo se o nekretnini od 600 m2. Navodi da je prodao tuženiku nekretninu u dobroj vjeri, podrazumijevajući da će isti poštivati propise o gradnji, odnosno prostorni plan, te trenutno prirodni teren. Međutim, tuženik je na bahat i arogantan način podigao nultu kotu zgrade za 1,40 m , i time teško oštetio njega kao susjeda. Navodi da nije neposredni susjed, ali da je tuženik zaklonio najbitniju stavku kod vrijednosti nekretnine tj. pogled na more. Tužitelj navodi da se tuženik cijelo vrijeme gradnje ponašao arogantno i bahato na način da je prilikom izgradnje kanala za infrastrukturu porušio suhozid njegove nekretnine na k. č. [katastarska čestica] , te je također teško oštetio javnu prometnicu – asfalt koja povezuje selo Trgetari i Burjaki. Radi se o nerazvrstanoj cesti Općine Raša. Upozorio ga je na posljedice, međutim nije se obazirao na njih. Navodi da je imao za sebe namjeru da na čestici k. č. [katastarska čestica] izgradi kuću za odmor, koja je imala najbitniji adut, pogled na more. Međutim sagrađena kuća tuženika, neprirodno strši iz terena i nagrđuje i ometa pogled. Stoga je odlučio nekretninu prodati. Prilikom prodaje nekretnina bile su na desetke klijenata, razgled terena je trajao u prosjeku ne više od 30 sekundi, kao da na ovoj parceli nešto jako smrdi, uz rečenicu: „baš te zeznuo ovaj susjed ispred“. Neuspješno je prodavao nekretninu dulje vrijeme, između godine i dvije, po istoj jediničnoj cijeni kako je prodavao i tuženiku. Kako više nije imao strpljenja i volje gledati tu situaciju, odlučio je sniziti cijenu. Cijena za koju je prodana ta nekretnina umanjena je za iznos koji je u tužbenom zahtjevu. Navodi da je zvao građevinskog inspektora negdje 2024. na teren, te da građevinski inspektor nije došao na teren. Sa tuženikom se u više navrata pokušavao dogovoriti. Kuća tuženika je bila dovršena, kad je prijavio inspekciji i u tijeku radnji ovog postupka. U trenutku nakon kupnje predmetne nekretnine, njega je tuženik angažirao kao geodetu, te je on kao geodeta označio nultu kotu prema projektu, iz građevinske dozvole, i na taj način je započeo gradnju. Nakon par mjeseci, došao je na teren, možda nakon 4-6 mjeseci, to je bilo 2020., ne može se sjetiti u koje vrijeme, i objekt je bio do krova izgrađen. On je odokativno vidio i primijetio da objekt nije izgrađen prema građevinskoj dozvoli. Navodi da je on vidio građevinsku dozvolu, bio upoznat s njom, jer je bio njihov geodeta. Nakon toga, je utvrdio da je visinska kota izmijenjena. Prema njegovim saznanjima tuženik neće dobiti građevnu dozvolu, jer objekt i okoliš nisu u skladu sa odredbama prostornog plana , a pogotovo vezano za visinu objekta kao i visine okoliša. Nije postojao dogovor između njega i tuženika da on ne može dizati visinsku kotu od one što je bila utvrđena. U izdanoj građevinskoj dozvoli je upravo utvrđena nulta kota onako kako je po zakonu i propisano na tom dijelu naselja. Kad je tuženiku prodana predmetna nekretnina prodavatelj je bio njegov otac, u to vrijeme još je bio živ. U trenutku prodaje, njegove nekretnine - kuća s kojom neposredno graniči, ona koja je kao između, "je bila tek u početnoj fazi i nije smetala pogledu". Vlasnik te kuće je državljanin Slovenije, H. Ć je od ranije bio vlasnik, a koji je vlasništvo stekao kupoprodajom od nekog starosjedioca. Tu kuću je sagradio nakon prodaje gornjeg terena. Tužitelj navodi da njemu osobno nije to smetalo, jer je to sve bilo nisko, u trenutku prodaje tom P. Kada je on odredio nultu kotu, tuženik nije imao primjedbe i nikad nije rekao da bi je trebalo podignuti. Na pitanje koliko utječe postojanje pogleda na ovom dijelu naselja , ističe da je pogled na more glavni adut i o tome, i samo o tome, ovisi cijena, kao i naravno i udaljenost od mora. Navodi da je krenuo s prodajom k. č. [katastarska čestica], ili 2020. ili 2021., te da je osobno bio upoznat sa prostornim planom Općine Raša, tako da mu izdata građevinska dozvola nije smetala ni na koji način. Na pitanje da li je upoznat da bi građevina tuženika mogla biti viša za 168 cm od onog kako je sada izgrađena, odnosno da ima kosi krov, iskazuje da detalji konstrukcije zgrade mu nisu poznati, jer to nije njegova struka. Bio je upoznat sa izdatom građevinskom dozvolom , ali nije bio upoznat sa odredbama prostornog plana za taj dio. Na pitanje da li je bio upoznat s time da se utvrđena nulta kota može mijenjati iskazuje da se nulta kota ne može izmijeniti onako kako ju je izmijenio tuženik, te da misli da se ne može mijenjati. Početnu cijenu nekretnine je formirao na temelju tadašnjih tržišnih uvjeta, odnosno cijene, koju je on postigao sa tuženikom, odnosno njegov otac. Bio je upoznat sa tržišnom cijenom na tržištu koje su bile ekvivalent onoga što je njegovoj otac prodao donju nekretninu. Na temelju reakcija kupaca, smatra da se nekretnina lošije prodavala. Smatra da bi osoba koja bi iznajmila kuću kao gost isto reagiral i kao i potencijalni kupci kako su reagirali.

9. Dana 27. studenog 2023., održan je uviđaj na licu mjesta, zajedno sa mjerničnim vještakom HGĆ i građevinskim vještakom ZG.

10. Mjernički vještak je izvršio identifikaciju nekretnina i to k. č. [katastarska čestica] – nalazi se u naselju Trgetar, pristupa joj se sa makadamskog puta, u naravi je na k. č. [katastarska čestica] sagrađena kuća te na ostatku uređeno dvorište. Uvidom u registar prostornih jedinica kući na k. č. [katastarska čestica] dodijeljen je kbr. Trgetari 23 A, k. č. [katastarska čestica] upisana je u posjedovni list br. 2764 kao pašnjak površine 617 m2 naziva Trgetari, te u vlasnički list br. 3453 kao pašnjak površine 617 m2. Cca 14 metara istočno nalazi se k. č. [katastarska čestica], u naravi obrasla srednje visokim raslinjem, također joj se pristupa sa prije spomenutog makadamskog puta, upisana je u posjedovni list br. 2705 kao pašnjak površine 924 m2, naziva Sparićevo, te u vlasnički list br. 3574 kao pašnjak površine 924 m2.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke ZG, proizlazi da je sukladno odredbama PPUO Raša, tuženik mogao izgraditi stambenu građevinu i sa kosim krovom dozvoljenog nagiba 18-22° čija ukupna visina građevine iznosi 3,2 m više od dozvoljene visine koja iznosi 7,00 m. Izgradnjom takvog objekta, a koji bi bio u skladu s odredbama PPUO Raša, stambena građevina tužitelja bi bila viša za 168 cm, od kako je sada izgrađena više za 140 cm. Također tuženik uvijek može graditi i postavljati uređaje za korištenje energije sunca koji bi ukoliko bi se izgradili dodatno svojom visinom zatvorili pogled prema moru. Između nekretnine tužitelja i nekretnine tuženika na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena je stambena građevina za koju je izdana građevinska dozvola KLASA: UP/I-361-03/18-01/001116 od 24.03.2019., s datumom izvršnosti akta 30.05.2019. god. i izmjena i dopuna građevinske dozvole KLASA: UP/I - 361-03/19-01/001032 od 11.10.2019., s datumom izvršnosti akta 12.11.2019. Promatranjem nekretnine na uviđaju izgrađena je slobodnostojeća građevina etažnosti P+1. Iz grafičkog prikaza vidljivo je planirano stanje prema glavnom projektu i izdanoj građevinskoj dozvoli i izvedeno stanje zatečeno na licu mjesta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno nekretnini tuženika. Tuženik je mogao izvesti i kosi krov čija bi ukupna visina s nagibom od 22° iznosila 168 cm, što je više od izvedene građevine na zemljištu tuženika, a koja je viša od planirane gradnje prema građevinskoj dozvoli za 140 cm. Mišljenja sam da tužitelj nije mogao znati kakvu će građevinu zidati tuženik, odnosno kakav krov će planirati i u konačnici izvesti. Osnova za izdavanje građevinske dozvole je usklađenost glavnog projekta s odredbama PPUO Raša kao osnovni preduvjet, osim drugih elemenata koji prethode izdavanju građevinske dozvole (a to je da je zemljište građevinsko, da ima osiguran neposredan pristup na javnu prometnu površinu, dokaz pravnog interesa – vlasništvo na građevnoj čestici i dr.). Prema svemu navedenom tuženik je izgradio stambenu građevinu koja premašuje visinu dozvoljenu građevinskom dozvolom. Izgradnja objekta tuženika, koja je viša od planirane, može ograničiti pogled tužitelja na more. Također treba uzeti u obzir da je između nekretnina tužitelja k. č. [katastarska čestica] i nekretnine tuženika k. č. [katastarska čestica] izgrađena obiteljska kuća na zemljištu k. č. [katastarska čestica], etažnosti prizemlje i kat (P+1) koja je izmaknuta u smjeru sjevera, odnosno od zgrade tuženika te postoji osnovana sumnja da je i ova izgrađena građevina smanjila dostupnost pogleda na more za tužitelja. Ovim nalazom i mišljenjem je utvrđeno i umanjenje vrijednosti nekretnine tužitelja koje iznosi 7% vrijednosti nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje iznosi. 59.829,00 x 0,07 = 4.188,03 eur.

12. Tužitelj se podneskom od 11. prosinca 2024. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te naveo kako je vještak u svom nalazu ispravno utvrdio (str. Nalaza i mišljenja) da je tuženik u naravi sagradio objekt koji je za 140 cm viši od planiranog, odnosno za toliko viši od objekta za koji je izdana građevinska dozvola. Pogrešni su navodi vještaka da bi tuženik u skladu sa prostornoplanskom dokumentacijom imao mogućnost građenja objekta sa kosim krovom čija bi visina bila veća. Pri tome vještak pogrešno tumači odredbe Prostornog plana uređenja Općine Raša, jer se prema odredbi čl.22. tog Plana visina građevine mjeri od konačno zaravnatog i uređenog terena uz pročelje građevine na njegovom najnižem dijelu do gornjeg ruba stropne konstrukcije zadnjeg kata odnosno do vrha nadozida potkrovlja, čija visina ne može biti viša od 1,2 m. Ukupna visina građevine je jednaka zbroju takve visine građevine i krovne konstrukcije. U svakom slučaju nije od važnosti za odluku u ovom sporu da li je tuženik mogao ishoditi drugačiju građevinsku dozvolu. Važno je samo to da je on gradio protivno izdanoj pravomoćnoj građevinskoj dozvoli. Time je tužitelj dokazao tuženikovo protupravno postupanje (građenje protivno građevinskoj dozvoli), a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi postojanje štete koju trpi tužitelj, te proizlazi i uzročna veza između protupravne radnje tuženika i štete koju trpi tužitelj. Pravilno vještak na stranici 7. svog Nalaza i mišljenja utvrđuje da postoji umanjenje vrijednosti nekretnine tužitelja zbog smanjenog pogleda na more, a koje je smanjenje pogleda posljedica protupravnog postupanja tuženika. Isto tako je pravilno vještak na stranici 21 svog Nalaza i mišljenja utvrdio vrijednost tužiteljeve nekretnine kakva bi bila bez tuženikovog protupravnog postupanja, koju je vrijednost vještak utvrdio u iznosu od 59.800,00 EUR. Međutim, vještak pogrešno procjenjuje da bi to umanjenje iznosilo samo 7% u odnosu na „punu“ vrijednost. Opće je poznato da u području na kojem se nalazi tužiteljeva nekretnina odgovarajući pogled na more određuje u pretežnom dijelu stvarnu vrijednost nekretnine. Nesporno je da je tužitelj otuđio svoju nekretninu, međutim pri tom otuđenju zbog protupravnog postupanja tuženika nije ostvario cijenu koju je očekivao ostvariti i koju bi ostvario da tužen ik nije pretjerano zaklonio pogled na more. Tužitelj je svoju nekretninu prodao za cijenu od samo 33.500,00 EUR. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da bi prava, puna cijena nekretnine bez umanjenja iznosila 59.800,00 EUR, to proizlazi da je tužitelj uspio prodati nekretninu za 26.300,00 EUR manju cijenu od njezine pune vrijednosti, što predstavlja umanjenje od 44%.

13. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari se temelji na tvrdnji tužitelja da trpi štetu zbog umanjenja vrijednosti njegove nekretnine k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer mu nekretnina tuženika zaklanja pogled na more, s obzirom da je tuženik zbog gradnje obiteljske stambene zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], protivno izdanoj građevinskoj dozvoli, povisio nultu kvotu, zbog čega je ukupna visina tuženikovog objekta veća od dopuštene građevne dozvole. Tužitelj tvrdi da je njegova nekretnina izgubila na vrijednosti iznos od 20.000,00 EUR.

14. U ovoj pravnoj stvari nije sporno slijedeće činjenično stanje

- da je tužitelj, odnosno njegov otac JG bio vlasnik k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i da ju je 2018., prodao tuženiku, dok je tužitelj bio vlasnik k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je istu prodao HG, 2021.

(izvadak na stranici 17 spisa).

- da se nekretnina tuženika k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalazi ispod nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da se bočno od nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nalaz vještaka na stranici 123-131 spisa, i 140)

-da je tuženik prilikom izgradnje svog objekta- zgrade na k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povisio nultu kotu prizemlja, slijedom čega je izgrađeni objekt tužitelja viši od onog za koji je izdana Građevna dozvola,

-da tuženik nije ishodio uporabnu dozvolu, kojom se dokazuje da je objekt dovršen, kao i da je izgrađen u skladu sa izdanom Građevnom dozvolom

-da je tuženik predao zahtjev za dopunom građevne dozvole, između ostalog i za promjenu ranije nulte kote, i da do danas zahtjev nije riješen

-da je tuženik izgradnjom svog objekta djelomično zaklonio pogled na more sa nekretnine tužitelja

15. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka ZG, (stranica 147-179 spisa) jer njegov nalaz ocjenjuje stručnom i objektivnim. Vještak je svojom dopunom na nalaz i mišljenje (stranica 191-194 spisa) po ocjeni ovog suda otklonio sve nejasnoće, odnosno odgovorio na primjedbe tužitelja.

16. Iz njegovog nalaza proizlazi je tuženik sagradio stambenu građevinu koja je u konačnici viša od planirane građevine u odnosu na izdanu građevinsku dozvolu za 140 cm (stranica 175-176 spisa). U skladu s odredbama PPUO Raša, tuženik je mogao graditi stambenu građevinu i sa kosim krovom dozvoljenog nagiba 18-22° čija ukupna visina građevine iznosi 3,2 m više od dozvoljene visine koja iznosi 7,00 m. Izgradnjom takvog objekta, a koji bi bio u skladu s odredbama PPUO Raša, stambena građevina tužitelja bi bila viša za 168 cm, od kako je sada izgrađena više za 140 cm. Također tuženik uvijek može graditi i postavljati uređaje za korištenje energije sunca koji bi ukoliko bi se izgradili dodatno svojom visinom zatvorili pogled prema moru. Vještak je mišljenja da tužitelj nije mogao znati kakvu će građevinu raditi tuženik, jer osnova za izdavanje građevinske dozvole je usklađenost s PPUO Raša kao osnovni preduvjet, osim drugih uvjeta koji prethode izdavanju građevinske dozvole tijekom upravnog postupka ( da je zemljište građevinsko, da ima osiguran neposredan pristup na javnu površinu, i dr..). Između nekretnine tužitelja i nekretnine tuženika na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena je stambena građevina za koju je izdana građevinska dozvola KLASA: UP/I-361-03/18-01/001116 od 24.03.2019., s datumom izvršnosti akta 30.05.2019. god. i izmjena i dopuna građevinske dozvole KLASA: UP/I -361-03/19- 01/001032 od 11.10.2019., s datumom izvršnosti akta 12.11.2019. (stranica 175 spisa). Iz dopune njegova nalaza na stranici 191-194 spisa

17. Vještak se podneskom od 18. veljače 2025. očitovao na navode tužitelja te naveo kako u nalazu i mišljenju vještak nije pogrešno tumačio odredbe PPU Općine Raša prema odredbi čl. 22 u st. 1 podstavak 2. i 10. Također treba sagledati odredbu čl. 27. St. 4. Podstavak 1. (4) Dozvoljena visina: 1. stambene građevine (osim višestambenih) iznosi 7 m i st. (5) Dozvoljena ukupna visina građevine iznosi 3,2 m više od dozvoljene visine iz stavka (4) ovog članka, što je jasno napisano u nalazu i mišljenju.

Članak 22.

(1) Pojedini pojmovi korišteni pri određivanju uvjeta za uređenje prostora i smještaj djelatnosti imaju sljedeće značenje:

1. Interpolacija je gradnja na neizgrađenoj građevnoj čestici koja se nalazi u kontinuirano izgrađenom nizu ugrađenih, poluugrađenih ili samostojećih građevina.

2. Visina građevine se mjeri od konačno zaravnatog i uređenog terena uz pročelje građevine na njegovom najnižem dijelu, do gornjeg ruba stropne konstrukcije zadnjeg kata, odnosno do vrha nadozida potkrovlja, čija visina ne može biti viša od 1,2 m. 3. Ukupna visina građevine je jednaka zbroju visine građevine iz točke 2. ovog stavka i visine krovne konstrukcije. Strojarnice dizala, strojarske instalacije te slični građevni elementi se ne uračunavaju u visinu niti ukupnu visinu građevine.

4. Nadzemne etaže su: suteren, prizemlje, kat i potkrovlje.

5. Podzemna etaža je podrum.

6. Podrum je dio građevine koji je ukopan više od 50% svoga volumena u konačno uređeni zaravnati teren i nijednim svojim pročeljem nije pretežno izvan terena.

7. Suteren je dio građevine čiji je prostor ukopan više od 50% svoga volumena u konačno uređeni i zaravnati teren uz pročelje građevine, a najmanje je jednim svojim pročeljem pretežno izvan terena.

8. Prizemlje je dio građevine čiji se prostor nalazi na najviše 1,5 m iznad konačno uređenog I zaravnatog terena mjereno na najnižoj točki uz pročelje građevine, ili čiji se prostor nalazi neposredno iznad podruma, odnosno suterena.

9. Kat je dio građevine čiji se prostor nalazi između dva stropa, a iznad prizemlja.

10. Potkrovlje je dio građevine čiji se prostor nalazi iznad zadnjeg kata i neposredno ispod kosog ili zaobljenog krova. Nadozid potkrovlja ne može biti viši od 1,2 m. Zabatni zidovi i krovne kućice se ne smatraju nadozidima.

Vještak je utvrdio tržišnu vrijednost nekretnine i na osnovu utvrđene tržišne vrijednosti utvrdio je umanjenje vrijednosti nekretnine primjenom Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina NN 105/15, Prilog 5. uz primjenu koeficijenata. Ksks – koef. utjecaja smanjenog komfora stanovanja (prolaz ispod zgrade, blizina kotlovnice, trafostanice, susjedne građevine, usjeka zasjeka) Budući je položaj zgrade pod utjecajem susjedne građevine određuje se Ksks=0,5 iz priložene tablice 5. Pravilnika Obzirom na navedeno vještak ostaje pri utvrđenoj vrijednosti koju je utvrdio u nalazu i mišljenju od 11. studenog 2024 u kojem je točno prikazao izračun. Utvrđena cijena predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je dana u nalazu i mišljenju utvrđena je na dan izrade nalaza i mišljenja i to 11. studenog 2024. god. Kupoprodajna cijena na dan kupoprodaje 01.09.2021. godine iznosila je 33.500,00 eur za koji iznos je tužitelj prodao nekretninu. Kupoprodajna cijena na dan kupoprodaje u odnosu na utvrđenu vrijednost u nalazu I mišljenju uzevši u obzir index cijena stambenih nekretnina koje objavljuje Državni zavod za statistiku (www.dsz.hr) a koji je na dan kupopoprodaje iznosio III kvartal/2021 – 138,18 a na dan izrade nalaza i mišljenja II kvartal/2024 – 188,98 tržišna vrijednost bi bila 73,12 % utvrđene cijene iz nalaza i mišljenja odnosno iznosila bi 43.746,96 eur, što bi iznosilo 26,88 % manje.

1. utvrđena tržišna vrijednost na dan izrade nalaza i mišljenja – 59.829,00 eur

2. tržišna vrijednost na dan kupoprodaje 1.09.2021. iznosila bi – 43.746,96 eur

3. prodajna cijena na dan 01.09.2021. – 35.500,00 eur

Razlika cijene između 1. i 2.

59.829,00 – 43.746,96 = 16.082,04 eur, Odnosno 26,88 % manje.

Razlika cijene između 2. i 3.

43.746,96 – 35.500,00 = 8.246,96 eur, odnosno 18,86 %

18. Dakle, temeljem nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke DG, sud zaključuje da je tuženik prilikom izgradnje svog stambenog objekta povisio nultu kvotu, suprotno izdanoj građevnoj dozvoli, ali da je navedeno povišenje u skladu s odredbama PPUO Raša. Naime, tuženik je mogao graditi stambenu građevinu i sa kosim krovom dozvoljenog nagiba 18-22° čija ukupna visina građevine iznosi 3,2 m, više od dozvoljene visine koja iznosi 7,00 m. Izgradnjom takvog ob jekta, a koji bi bio u skladu s odredbama PPUO Raša, stambena građevina tužitelja bi bila viša za 168 cm, od kako je sada izgrađena više za 140 cm. Također tuženik uvijek može graditi i postavljati uređaje za korištenje energije sunca koji bi ukoliko bi se izgradili dodatno svojom visinom zatvorili pogled prema moru. Dakle, tuženik je povisio nultu kvotu, a posljedično tome i podignuo u visini svoj stambeni objekt za 140 cm, a što nije u skladu sa izdanom građevnom dozvolom, ali je u skladu sa Prostornim planom Općine Raša. Iako je utvrđeno da građevina nije u cijelosti izvedena u skladu s građevinskom dozvolom, sud smatra da navedena okolnost sama po sebi ne predstavlja protupravnost relevantnu za građansko pravnu odgovornosti, osobito imajući u vidu da je visina građevine u skladu s važećim prostornim planom, te da je u tijeku postupak dopune građevinske dozvole. Radi se o formalnoj nepravilnosti upravnopravne naravi, koja se otklanja u odgovarajućem postupku, a ne o takvom postupanju koje bi predstavljalo protupravnu radnju prema pravilima obveznog prava. Prostorni plan ima jaču normativnu težinu u pogledu dopuštene gradnje, a sama činjenica da je u tijeku dopuna izmjena građevne dozvole znači da se radi o otklonjivoj formalnoj nezakonitosti, a ne materijalnoj protupravnosti. Iako je došlo do promjene u pogledu vizure nekretnine tužitelja, takva promjena predstavlja dopuštenu posljedicu zakonite gradnje u skladu s važećim prostornim planom, te ne predstavlja protupravnu radnju u smislu odredbi obveznog prava. Pogled na more ne predstavlja samostalno subjektivno pravo vlasnika nekretnine, već eventualno činjeničnu pogodnost koja može biti ograničena zakonitom gradnjom na susjednoj nekretnini. Samo umanjenje vrijednosti nekretnine uslijed promjene okolnosti u prostoru ne predstavlja štetu u smislu građanskopravne odgovornosti, ukoliko proizlazi iz dopuštenog i zakonitog ponašanja druge osobe.

19. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da nema uzročno posljedične veze između zahvata na nekretnini tuženika i štete na strani tužitelja, jer tužitelj nije mogao legitimno očekivati da tuženik neće u konkretnom slučaju povisiti nultu kvotu, a pogotovo što je tužitelj iskazao da je bio upoznat s izdatom građevinskom dozvolom, ali da nije upoznat sa odredbama Prostornog plana, te da mu nisu bili poznati detalji konstrukcije, odnosno da bi izvođenjem kosog krova visina stambene zgrade tuženika bila povišena za 168 cm.

20. Iz odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, proizlazi da tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje i odredbe čl. 1046., a kojom je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

21. Pritom valja poći od osnove odgovornosti za štetu, tj. da bi postojala odgovornost tuženika za utuženu štetu moraju kumulativno postojati opće pretpostavke te odgovornosti - šteta te štetna radnja, protupravnost štetne radnje, uzročna veza između štetne radnje i štete, uz subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu i uz shvaćanje da je zaštita od uznemiravanja vlasništva propisana navedenom odredbom. 167. ZV-a, na način da je šteta moguća u slučaju da je uznemiravanje izvršeno "bespravno" odnosno "neosnovano".

22. Mišljenje ovog suda je da je uslijed nadogradnje nekretnine tuženika došlo do umanjenja vrijednosti nekretnine tužitelja, a što suglasno proizlazi i iskaza saslušanih svjedoka PGĆ i ĆG, agenata za prodaju nekretnina na ime razlike između ranije vrijednosti njihove nekretnine i sadašnje njene tržišne vrijednosti, jer je to logično i životno, a što vještak procjenjuje u visini od 7%, ali to nije posljedica bespravnog uznemiravanja po tuženiku zbog njegove bespravne gradnje, već legalna, te u smislu odredbe čl. 34. st. 1. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine”, broj 30/94, 68/98, 35/99, 61/00, 32/02 i 100/04) prema kojoj „Svaki zahvat u prostoru provodi se u skladu s dokumentima prostornog uređenja, posebnim propisima i lokacijskom dozvolom“, a koju je tuženik poštivao.

23. Naime, o protupravnosti je riječ kada je povrijeđeno neko pravilo objektivnog prava (pritom nije riječ samo o pravilima građanskog prava jer i ponašanje suprotno pravilima drugih pravnih područja može dovesti do štete), dok se u konkretnom slučaju u skladu s odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a traže i subjektivni elementi protupravnosti koji se sagledavaju prema krivnji počinitelja.

24. Mišljenje je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke izvanugovorne, deliktne odgovornosti za štetu, s obzirom da je utvrđeno da je tuženik izveo radove u odnosu na povišenje objekta u skladu s prostornim planom.

25. Slijedom navedenog, kako nisu ispunjene pretpostavke izvanugovorne, deliktne odgovornosti za štetu, odnosno kako je utvrđeno da je tuženik povišenjem nulte kvote povisio stambeni objekt na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u skladu s odredbama Prostornog plana Općine Raša, zbog čega u radnji tuženika nema protupravnosti, odnosno da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08), odnosno da u konkretnom slučaju od pretpostavki odgovornosti za štetu (subjekti, štetnik i oštećenik, štetna radnja, šteta, uzročna veza između štete i štetne radnje, te protupravnost štetne radnje) koje moraju biti kumulativno ispunjene, ne postoji element protupravnosti štetne radnje, to je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

26. Da li će tuženik ishoditi ili neće dopunu građevne dozvole, zbog povišenja nulte kvote, kao i za radove na okolišu za koje tužitelj također tvrdi da nisu izvedeni sukladno izdanoj građevnoj dozvoli, nije relevantno za ovaj postupak.

27. Tuženik je prigovarao promašenoj aktivnoj legitimaciji.

28. Sud je navedeni prigovor odbio neosnovanim, bez obzira što tužitelj nije više vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kojoj je zaklonjen pogled na more zbog nadogradnje objekta tuženika na k. č. [katastarska čestica]. Naime, tužitelj je 2021., godine prodao predmetnu nekretninu, za manju cijenu, nego što bi postigao da nije bio zaklonjen pogled na more, te je logično i životno da je zbog navedenog zakinut, te je po mišljenju ovog suda aktivno legitimiran dokazivati da je pretrpio štetu, a što nije uspio dokazati u ovom postupku.

29. Ostale provedene dokaze, a koje sud nije posebno obrazlagao, po mišljenju ovog suda nisu biti za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

30. Tužitelj potražuje trošak za sastav tužbe, za sastav podneska od 27. siječnja 2022., za pristup ročištima 7. veljače 2022., 2. lipnja 2022., 20. listopada 2022., pristup očevidu 27. studenog 2022., sastav podneska od 9. srpnja 2024. i 11. prosinca 2024., pristup ročištu 24. ožujka 2025. i 5. studenog 2025. za svaku radnju iznos od 500,00 eura uvećanu za PDV od 1.250,00 eura. Tužitelj također potražuje trošak sudske pristojbe u iznosu od 491,08 kao i troškove predujmova za vještačenje u iznosu od 1.493,94 eura. Tužitelj sveukupno potražuje troškove u ukupnom iznosu od 8.045,02 eura.

31. Tuženik potražuje trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 625,00 eura, trošak sastava podneska od 3. travnja 2023. i 26. svibnja 2023. za svaku radnju iznos od 312,50 eura, sastava podneska od 10. prosinca 2024. i 14. ožujka 2025. za svaku radnju iznos od 625,00 eura, trošak pristupu ročištima 7. veljače 2022. i 2. lipnja 2022. za svaku radnju iznos od 312,50 eura, za pristup ročištima 20. lipnja 2022., 27. studenog 2023., 24. ožujka 2025. i 5. studenog 2025. za svaku radnju iznos od 625,00 eura te potražuje troškove sudske pristojbe po odluci suda.

32. Sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču nadoknaditi troškove, radi čega je tužitelj dužan tuženiku i njegovom umješaču naknaditi parnični trošak. Osnovanost zatraženih troškova sud je utvrđivao temeljem čl. 155. ZPP-a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, u daljnjem tekstu: Tarifa) i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora koja iznosi 20.000,00 eura, te za svaku poduzetu radnju u 100-postotnoj nagradi pripada iznos od 500 eur.

33. Sud je osnovanim troškovima tuženika prihvatio sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500 eur (Tbr.8.t.1) za sastav podneska od 26. svibnja 2023. iznos od 250 eur (Tbr.8.t.2), za sastav podneska od 10. prosinca 2024. iznos od 500 eur (Tbr.8.t.1) i za podnesak od 14. ožujka 2025., u iznosu od 500 eur (Tbr.8.t.1) trošak pristupu ročištu 7. veljače 2022., iznos od 250 eur (Tbr.9.t.2) , za pristup ročištu 2. lipnja 2022., iznos od 250 eur (Tbr.9.t.2), za pristup ročištu 20. listopada 2022., iznos od 500 eur (Tbr.9.t.1), za pristup uviđaju 27. studenog 2023., iznos od 500 eur (Tbr 9.t.7), za pristup ročištu 24. ožujka 2025. iznos od 500 eur (Tbr.9.t.1) i za pristup ročištu 5. studenog 2025., iznos od 500 eur (Tbr.9.t.1), odnosno ukupno iznos od 4.250 eur, uz povećanje za PDV od 25%, odnosno za iznos od 1.062,50 eur, odnosno sveukupno iznos od 5.312,50 eur.

34. Sud je ocijenio trošak sastava podneska od 3. travnja 2023., neosnovanim, jer takav podnesak ne postoji u spisu.

35. Sukladno odredbi čl. 154 st.1. ZPP-a, naloženo je tužitelju da tuženiku isplati iznos od 5.312,50 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 29 ZOO-a, počev od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

36. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Labin, 2. ožujka 2026.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- Tužitelju putem punomoćnika

- Tuženiku putem punomoćnika